Republika Hrvatska
Općinski sud u Gospiću
Trg Alojzija Stepinca 3
53000 Gospić
Poslovni broj P-208/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A N A T E M E LJ U P R I Z N A NJ A
Općinski sud u Gospiću, po sucu Jurici Bakmazu, u građanskopravnoj stvari tužiteljice NR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Gordana Peraković Turković, odvjetnica u Otočcu, Bartola Kašića 4, protiv tuženice RR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica kći ŠR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, izvan rasprave, 17. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je tužiteljica NR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica suvlasničkog dijela od 2/10 dijela pok. ČR, [adresa] na kčbr. [katastarska čestica]/P48 PODKUĆNICA, voćnjak površine 899 m2, livada površine 360m2, oranica površine 7193 m2, sveukupne površine 8452 m2, upisane u BZP-u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što joj je tužena kao nasljednica pok. ČR dužna priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva sa imena ČR u 2/10 dijela uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužiteljice u 2/10 dijela, temeljem ove presude.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 12. lipnja 2026. podnijela tužbu u kojoj traži utvrđenje prava vlasništva. U tužbi navodi da je stvarna vlasnica i posjednica suvlasničkog dijela pok. ČR tužiteljica koja je pravo vlasništva stekla temeljem darovnog ugovora. Naime, kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila je vlasništvo Delić Zadruge koja je brisana kao takva 13. srpnja 1962. godine Rješenjem pod poslovnim brojem R1- 192/62, te su sve nekretnine zadruge istim Rješenjem pripale u vlasništvo pok. oca i majke tužiteljice, IR i UR (Vidi) Delić. Dio čestica su se odrekli u korist društva 14. siječnja 1965. godine. Po smrti pok. oca tužiteljice IR, po Rješenju o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-36/72-6 od dana 23. travnja 1973. svog zakonskog dijela prihvatile su se supruga UR i kćer, odnosno sestra tužiteljice HR, dok su se svog dijela odrekle u korist majke, kćeri, odnosno sestre tužiteljice SR, ČR te i sama tužiteljica. Nadalje, darovanjem, zaključenim pred Općinskim sudom u Titovoj Korenici pod poslovnim brojem R2-21/89 od dana 27. veljače 1989. godine, tužiteljica i sestre SR i ČR primile su dio svih nekretnina iz posjedovnog lista 48 k. o. [katastarska općina] i posjedovnom lista 601 k. o. [katastarska općina], dok je tužiteljica još primila u darovanje i dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojem se nalazi kuća. Isto je provedeno pod poslovnim brojem Z Pol: 37/89 od dana 27. veljače 1989. godine. Na navedenoj čestici, sada kčbr. [katastarska čestica]/P48 k. o. [katastarska općina] usklađenoj upravim Rješenjem, nalazi se kuća tužiteljice gdje ista živi, održava i obrađuje ju tužiteljica te su sve režije na ime tužiteljice koja ih i plaća. Sestre, pok. prednice 1-2 tužitelja za života nisu polagale nikakva prava na tu kuću. Tužiteljicu do danas i njezine prednike nitko nije ometao u posjedu. Na navedenoj nekretnini formalno su bile upisane kao suvlasnice tužiteljica i sestre, pok. SR čiji su zakonski nasljednici ĐR i VR, tužena i pok. ČR koja nije bila u braku niti nema potomaka. Pred Naslovnim sudom vodio se parnični postupak pod posl.br. P- 270/2025 u kojem je donesena Presuda pod posl.br. P-270/2025-14 od dana 12. veljače 2026. godine u kojoj je tužiteljica utvrđena vlasnikom utuženih suvlasničkih udjela sestara pok. SR u 3/10 dijela te suvlasničkog udjela od 1/10 dijela pok. ČR dok je tužba odbijena na suvlasnički omjer od 2/10 dijela pok. sestre ČR. U postupku je po predloženim dokazima tužiteljice utvrđeno činjenično stanje sukladno navodima iz točke I. ove tužbe. Dakle, pravni osnov podnošenja tužbe je utvrđen, sud nije odlučio da tužiteljica nema pravo vlasništva, nego samo da nema pasivne legitimacije na strani tuženika, tada nema zapreke da se isti zahtjev istakne protiv pravilno označenog tuženika, pa se ne radi o presuđenoj stvari. Tužiteljica je protiv dijela presude uložila žalbu, a koja žalba je odbijena. Budući su tužiteljica i tužena zakonske nasljednice pok. sestre ČR i to za njezin suvlasnički udio ostavinske imovine, tužiteljica podnosi ovu tužbu.
2. Tuženica je na ročištu 17. rujna 2026. izričito priznala tužbu.
3. Čl. 331. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, „Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) propisuje da ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja).
4. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Gospiću 17. rujna 2026.
Sudac
Jurica Bakmaz
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Presuda na temelju priznanja se može pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o priznanju, odnosno odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare. (čl. 353. st. 3. ZPP-a)
DNA:
1. Tužiteljici po pun.
2. Tuženici po pun.