Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                                                                                                                      Poslovni broj: P-579/2021-12

 

            

    Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

                           Poslovni broj: P-579/2021-12

                                         

U   I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sutkinji Meliti Šmentanec-Klarić, u pravnoj stvari tužitelja J. G., OIB: , s prebivalištem u …, H. P., L. A. CA , zastupanog po punomoćniku  M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika D. G., OIB: , iz V., R. B., zastupan po punomoćnicima iz OD K. & R. j.t.d., odvjetnicima u V., radi isplate, nakon na dan 14. ožujka 2024. zaključene glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenika punomoćnika stranaka, 25. travnja 2024.,

 

p r e s u d i o    j e

I. Nalaže se tuženiku, i to D. G. iz V., R. B., OIB: 1, platiti tužitelju, i to J. G. s prebivalištem u …, H. P., L. A., OIB: , iznos od 398,17 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO), a koje kamate teku od dana podnošenja tužbe ( 3. veljače 2017.) pa do isplate, i to sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj J. G. s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 1.460,02 EUR, sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe, kako neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju J. G., OIB:…, da tuženiku D. G., OIB: naknadi trošak postupka u iznosu od 1.032,38 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 6. veljače 2017. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi je naveo kako su zajmodavac M. Z. s prebivalištem u , L. A., SAD, OIB: i tuženik 9.3.2012. sklopili Ugovor o zajmu broj , u visini od 9.230,00 kn, s godišnjim kamatama od 5,98% plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, rokom otplate 9.3.2013., te s eventualnim ovršnim troškovima. Tvrdi da je 16.5.2012. otkupio potraživanja temeljem Ugovora o prijenosu potraživanja – CESIJI. Tužitelj tvrdi kako je do sastava tužbe tuženik umjesto ugovorenih rata ukupno uplatio iznose navedene u Izvatku otvorenih stavki te da je iz Izvatka otvorenih stavki razvidno kako tuženik nije ispuno svoje obveze prema tužitelju te kako je tražbina tužitelja dospjela u cijelosti.  Predložio je Naveo je kako tužitelj tužbom, odnosno postavljenim tužbenim zahtjevom zahtjeva donošenje presude kojom će biti naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 14.000,54 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom

             

              2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da spori osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u cijelosti. Naveo je da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe kako u isti propisani čl. 331.b. Zakona o parničnom postupku. Naveo je da radi u R. Nj. te da nije bio obaviješten o primitku tužbe do 3.2.2017., s obzirom je istu primio i podigao njegov otac. Naveo je kako nesporno da je bio u ugovornom odnosu temeljem prethodno opisanog Ugovora o zajmu broj od 9.3.2012. Tuženik je naveo da je u svrhu pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja važno za donošenje odluke o meritumu ovog spora bitno utvrditi podlogu samog ugovornog odnosa pa je zbog toga naveo: - da je sa zajmodavcem, M. Z., , L. A., …, S.A.D., MB: OIB: , a koju osobu nikada nije vidio i upoznao, 9.3.2012. sklopio Ugovor o zajmu broj na iznos od 9.230,00 kn; - sve radnje poduzete prije i na dan sklapanja predmetnog ugovora o zajmu u kreditnom uredu u G. ulici u V., poduzimao je hrvatski državljanin, a koji je i tuženiku 9.3.2012. na ime predmetnog zajma isplatio iznos od 3.000,00 kn; - razliku od iznosa navedenog u ugovoru, odnosno iznos od 6.230,00 kn nikada nije dobio; - prilikom potpisivanja Ugovora o zajmu i primopredaje novca, s njim je kao svjedok bio M. V., iz ., V. V.; - po predmetnom ugovoru o zajmu, podmirio je iznos od ukupno 1.728,80 kn, odnosno dva obroka po 864,40 kn; - po dospijeću pojedinih obroka, a koje  nije podmirio, tužitelj ga je telefonskim pozivima iz različitih država (B. i H., S.) pozivao na platež istih, no tom je prilikom je izračunao pozamašne iznose koji nisu odgovarali ugovorenim obrocima iz Ugovora o zajmu uvećanih za ugovorenu kamatnu stopu. Nadalje tuženik je naveo kako su zajmodavac M. Z. i tužitelj sklopili 16.5.2012. Ugovor o prijenosu potraživanja, kojim isti na tužitelja prenosi sva potraživanja iz Ugovora o zajmu od 9.3.2012. skupljenog sa tuženikom. O predmetnom Ugovoru o prijenosu potraživanja uopće nije bio obaviješten, iako je isti kao obveza cedenta (zajmodavca) bila propisana čl.2. Ugovora o prijenosu potraživanja. Nadalje, tuženik je naveo kako zbog neobavještavanja o ustupu potraživanja na novog vjerovnika, ovdje tužitelja, smatra potrebnim prvenstveno utvrditi pitanje aktivne legitimacije tužitelja na podnošenje predmetne tužbe, a potom ispitati osnovanost iste uopće. Tuženik je naveo da ima saznanja da je pred Ž. sudom u Z., pod brojem K- od 14.1.2013. podignuta optužnica od strane USKOK-a protiv više osoba koji su osnivanjem novih trgovačkih društava prikrivali stvarnu narav pravnih poslova kojima su se isti bavili, odnosno prihvatili su sklapanje ugovora pod lihvarskim uvjetima. Navedena optužnica potvrđena je i rješenjem Ž. s. u Z. 12.6.2014. pod brojem 14-Kov-. Tuženik je naveo kako u predmetnoj optužnici među osnovnim trgovačkim društvima kojima su se nastojali prikriti lihvarski zajmovi, spominje se i trgovačko društvo Z. U. d.o.o., zastupao po direktoru M. Z., kao i G. nekretnine d.o.o., zastupano po direktoru J. G.. Radi se o društvima preko kojih se vršila isplata zajmova, sve u cilju prikrivanja stvarne naravi sklopljenih pravnih poslova, te je očigledno da su tužitelj i zajmodavac M. Z. dio organizirane kriminalne skupine usmjerene na protupravno pribavljanje imovinske koristi na štetu građana Republike Hrvatske. Tuženik je nadalje naveo kako je prilikom potpisivanja predmetnog ugovora o zajmu, kod javnog bilježnika potpisao nekakav sporazum o kojem nema saznanja, ali kojim je vrlo vjerojatno tužitelju kao sredstvo osiguranja plaćanja zajma dao svoj osobni automobil, stoga mu je tužitelj prilikom sklapanja istog oduzeo ključeve osobnog automobila te prometnu dozvolu. Tuženik je naveo također nakon što je Min. u. p. zaprimilo niz prijava protiv gore navedenih osoba i društava, policijski službenici su mu samoinicijativno vratili oduzete ključeve od osobnog automobila te prometnu dozvolu, obzirom da se protiv tužitelja kao i niz drugih prevaranata vode odgovarajući postupci. Tuženik je naveo kako spori visini potraživanja. Tvrdi da je stanje dugovanja neistinito prikazano, odnosno budući da se stanje navodnog dugovanja temelji isključivo na otvorenim stavkama tužitelja, kao jednostranom dokumentu izdanom upravo od strane istog, isto je podložno svojevrsnim manipulacijama i proizvoljnim prikazima stanja dugovanja. Stoga tuženik ističe da je predmetni ugovor o zajmu ništetan, s obzirom da je na ime zajma primio iznos od 3.000,00 kn, iako je isti sklopljen na iznos od 9.230,00 kn. Naveo je da je bio spreman platiti ostatak dugovanja iz Ugovora o zajmu, no zbog nerealno i pretjerano uvećanih iznosa pojedinog obroka, odustao je o navedenog. S obzirom da mu je tuženik na ime zajma isplaćeno samo 3.000,00 kn, smatrao je kako su mjesečni obroci pretjerano uvećani za nepostojeću kamatu. Tuženik je naveo da je predmetni ugovor o zajmu, s obzirom da je za tužitelja ugovorena materijalna korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što mu je dano, sukladno odredbi čl. 329. Zakona o obveznim odnosima zelenaški ugovor slijedom čega je kao takav ništetan. Naveo je kako je predmeti ugovor o zajmu sklopljen protivno prisilnim propisima, te je svakako protivan moralu društva, a što temeljem odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima kao posljedicu predviđa ništetnost Ugovora o zajmu. Naveo je da će, s obzirom da je predmetni ugovor po svojoj naravi zelenaški ugovor, te je protivan prisilnim propisima R. H., protiv zajmodavca, odnosno M. Z., , L. A., …, S.A.D., MB: OIB: podignuti tužbu radi utvrđenja ništetnim Ugovor o zajmu broj: , te je predložio da da sud odbije tužbu a kao neosnovanu, te da naloži tužitelju da mu nadoknadi prouzročene troškove parničnog postupka.

 

              3. Podneskom od 30.11.2018. tuženik D. G. je predložio da se predmetni postupak prekine do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-. Tuženik je naveo da je 8.2.2018. podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o zajmu broj …. te da se taj postupak vodi pod brojem P-. Naveo je da je pitanje ništetnosti tog ugovora o zajmu prethodno pitanje u ovom predmetu, odnosno pitanje postojanja pravnog odnosa između tužitelja i tuženika uopće, a time i osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku.

 

              4. Sud je rješenjem poslovni broj P- od 10.12.2018. odredio prekid ovog parničnog postupka do pravomoćnog okončanja predmeta broj P- koji se vodio pred ovim sudom. Navedeno rješenje o prekidu postupka je postalo pravomoćno 24.9.2019.

 

              5. Rješenjem poslovni broj P- od 15.7.2021. nastavljen je ovaj parnični postupak prekinut rješenjem od 10.12.2018., s obzirom da je parnični postupak koji se vodio pod brojem P- pravomoćno okončan 18.2.2021.

 

              6. U nastavku postupka tužitelj je tvrdio da bez obzira što je predmetni ugovor o zajmu utvrđen ništetnim, posljedica ništetnosti je da svaka strana ugovora mora vratiti ono što je primila s osnova tog ugovora te je i nadalje ustrajao na provođenju financijskog vještačenja na okolnost visine dugovanja. Naime, tužitelj je tijekom postupka tvrdio da mu tuženik duguje glavnicu u iznosu od 8.415,48 kuna te kamate u iznosu od 5.585,06 kuna, odnosno da ukupno dugovanje tuženika iznosi ne manje od 14.000,54 kn. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio i da predloženi svjedok M. V. nije mogao biti prisutan prilikom potpisivanja predmetnog ugovora o zajmu, da se protiv njega ne vodi nikakav kazneni postupak u Republici Hrvatskoj, iako je upoznat s kaznenim postupkom koji je u tijeku. Tužitelj je isticao i da je aktivno legitimiran u ovom postupku, s obzirom da je na njega preneseno potraživanja iz ugovora o zajmu sklopljenog između tuženika i ustupitelja i pozivao se na odredbe čl. 80.st. 1. i 2. ZOO-a te čl. 82.st.1. ZOO-a. Tužitelj je također osporavao tvrdnju tuženika da mu ne bi bio isplaćen ugovoreni iznos od 9.230,00 kn i s tim u vezi je dostavio presliku isplatnice, te tvrdio da je iz iste razvidno da je tuženik kao zajmoprimac zaprimio upravo 9.230,00 kn. Tužitelj je osporio navode tuženika da bi predmetni ugovor o zajmu bio ništetan. Tuženik je u nastavku postupka tvrdio da je tužitelj na ročištu održanom 11.11.2021. izmijenio osnov svog potraživanja te da smatra da se radi o preinaci tužbe i izjavio je da se toj preinaci protivi.Tužitelj je tvrdio da se ne radi o preinaci tužbe te je tvrdio da je ugovorom o zajmu pozajmljen iznos od 9.230,00 kn, a tuženik je vratio iznose kako je to naznačeno u obračunu koji je priložen uz tužbu te da potražuje preostali iznos i kamate kako je to zatraženo u tužbenom zahtjevu. Tuženik je upirao na okolnost da je pravomoćnom presudom utvrđena ništetnost ugovora osnovom kojeg tužitelj potražuje isplatu u ovom postupku, te s toga smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti. Naveo je da je tužitelj na ročištu održanom 11.11.2021. izmijenio činjeničnu i pravnu osnovu svog potraživanja te da opreza radi, ako bi sud dozvolio preinaku tužbe ističe prigovor radi prebijanja. Predložio je da sud temeljem stjecanja bez osnove da postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u visini nesporno isplaćenih iznosa na ime povrata predmetnog zajma u iznosu od 1.728,80 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Predložio je da ako sud utvrdi postojanje tražbine tužitelja s osnove povrata stečenog bez osnove, izvrši prijeboj s utvrđenom tražbinom tuženika te da tužitelj ima status nepoštenog stjecatelja, tako da tijek kamata u iznosu na njegovo eventualno potraživanje teče od dana podnošenja zahtjeva za isplatu. Tuženik je izjavio da mu je temeljem ugovora o zajmu isplaćeno 3.000,00 kn. Tužitelj je osporio navode da bi tuženiku bio isplaćen samo iznos od 3.000,00 kn te da se radi o pozajmici u iznosu od 9.230,00 kn. Na ročištu održanom 4.10.2023. stranke su izjavile da je nesporno da je tuženik na ime povrata zajma uplatio tužitelju 1.729,40 kn.

 

              7. Glede navoda tuženika da je tužitelj na ročištu održanom 11.11.2021. preinačio tužbu, valja reći da sud te navode tuženika nije ocijenio osnovanim, s obzirom da je odredbom čl. 191. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14 , 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), propisano je da tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio i ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen. Slijedom navedenoga tužitelj nije preinačio tužbu.

 

              8. Glede istaknutog prigovora radi prebijanja na ročištu održanom 13.3.2023. valja reći da je prethodni postupak u ovom predmetu zaključen rješenjem od 17.1.2018. (list 54-55 spisa), a iz odredbe čl. 288.a. st.6. ZPP-a proizlazi da se prigovor radi prebijanja može istaknuti na pripremnom ročištu do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka. Dakle, iz navedenog proizlazi da tuženik nakon donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka više ne može istaknuti prigovor radi prebijanja.

 

9. U dokaznom postupku sud je pročitao presliku Ugovor o zajmu br. od 9.3.2012. (list 4-5 spisa), presliku Ugovora o prijenosu potraživanja – CESIJI od 16.5.2012. (list 6-7 spisa), otvorene stavke G. D. (list 8-9 spisa i 32-33 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 20-22 spisa), izvadak iz Sudskog registra (list 23-24 spisa), presliku optužnice broj K-, IS-US- od 14.3.2013. (list 25-31 spisa), presliku Općih uvjeta i odredbi za klijente i naručitelje usluga (list 47-48 spisa), presliku izjave M. Z. (list 49-50 spisa), presliku izjave korisnika zajma od 9.3.2012. (list 51 spisa), presliku isplatnica br. (list 52 spisa) i dopis USKOK-a od 17.2.2023. (list 102-103 spisa). Također sud je izvršio uvid u spis ovog suda P-. i saslušao svjedoka M. V.. Druge dokaze sud nije izvodio s obzirom da je ocijenio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje zakonite i pravilne odluke. Naime sud nije ocijenio potrebnim izvoditi dokaz financijskim vještačenjem s obzirom na sadržaj pravomoćne presude donesene u predmetu ovog suda koji se vodio pod poslovnim brojem P-.

10. Iz preslike Ugovora o zajmu broj (list 4-5 spisa) proizlazi da je taj ugovor o zajmu sklopljen 9.3.2012. u V. između M. Z. kao zajmodavca i tuženika D. G. kao zajmoprimca. Iz čl.2. tog ugovora proizlazi da se M. Z. obvezala predati tuženiku kao zajmoprimcu iznos od 9.230,00 kn na dan zaključenja tog ugovora, na način da taj iznos isplati odmah po zaključenju tog ugovora. Nadalje proizlazi da su stranke ugovorile da se zajmoprimac obvezuje zajmodavcu vratiti osim glavnice i kamatu u iznosu od 5,98% godišnje, te da trošak zajma iznosi 278,29 kn. Iz čl.3. proizlazi da se tuženik obvezao zajmodavcu M. Z. vratiti iznos iz čl.2. tog ugovora u roku od 11 mjeseci od dana zaključenja ugovora i to u 11 jednakih mjesečnih rata, od kojih će svaka pojedina rata iznosi po 864,39 kn, time da svaka pojedina mjesečna rata dospijeva do 9. dana u mjesecu. Proizlazi i da se tuženik D. G. obvezao platiti zajmodavcu počevši od 9.4.2012. Iz preslike Ugovora o prijenosu potraživanja – CESIJI od 16.5.2012.(list 6-7 spisa i 32-33 spisa) proizlazi da je isti sklopljen između M. Z. s prebivalištem u , L. A., , SAD, OIB: s jedne strane i J. G. s prebivalištem u …, H. P., L. A. , OIB: u vezi dužnika D. G. s prebivalištem u R. B.  V., OIB: , kao cesusa. Iz čl. 1. tog Ugovora o prijenosu potraživanja proizlazi da su M. Z. i J. G. suglasno navele da M. Z. temeljem ugovora o zajmu broj od 9.3.2012. u visini od 9.230,00 kn s godišnjim kamatama od 5,98% plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, rokom otplate 9.2.2013., te s eventualnim ovršnim troškovima, ima dospjelo i buduće nedospjelo potraživanje u iznosu mjesečnih anuiteta. Iz čl.2. tog ugovora proizlazi da je M. Z. bila dužna obavijestiti D. G. o ustupanju potraživanja iz čl.1. tog ugovora i da je D. G. dužan svoju obvezu podmiriti J. G. kao novom vjerovniku na jednaki način i pod istim uvjetima kao što je ugovorio s M. Z.. Iz čl. 3. tog ugovora proizlazi da je tim ugovorom obavljen prijenos svih prava iz citiranog ugovora o zajmu, dospjelih anuiteta, budućih – nedospjelih anuiteta, zakonitih zateznih kamata i drugih troškova, koji pripadaju, odnosno su pripadali M. Z. kao zajmodavcu. Iz otvorenih stavaka (na listu 8-9 spisa), proizlazi da je tuženik D. G.na ime povrata predmetnog zajma 11.4.2012. uplatio 865,00 kn, te da je 9.6.2014., 9.7.2014., 9.8.2014., 9.9.2014., 9.10.2014., 9.11.2014., 9.12.2014., 9.1.2015., 9.2.2015. i 9.3.2015. uplatio iznose od po 86,44 kn, odnosno iz navedenih otvorenih stavaka proizlazi da je tuženik na ime povrata predmetnog zajma uplatio 1.729,40 kn. Iz povijesnog izvatka iz Sudskog registra (na listu 20-22 spisa) proizlazi da je M. Z., OIB: …, iz S.A.D., , L. A., place jedini osnivač, član društva, direktor te osoba ovlaštena za zastupanje tvrtke Z. USLUGE d.o.o. za poslovanje nekretninama, OIB: , koje trgovačko društvo je brisano iz Sudskog registra. Iz izvatka iz Sudskog registra (list 23-24 spisa), proizlazi da je J. G., OIB: , iz S. A. D., H. P., , St. jedini osnivač, direktor i osoba ovlaštena za zastupanje trgovačkog društva G. NEKRETNINE d.o.o. za poslovanje s nekretninama, OIB: , za koje trgovačko društvo je također pokrenuto brisanje iz Sudskog registra. Iz preslike optužnice (na listu 25-31 spisa) u bitnom proizlazi da je USKOK 14.1.2013. podignuo optužnicu protiv 19 okrivljenih, koji su, u cilju sklapanja što većeg broja ugovora pod lihvarskim uvjetima i tako pribavljanja protupravne imovinske koristi na štetu većeg broja građana Republike Hrvatske, povezali se u zajedničko djelovanje s podijeljenim ulogama prilikom davanja zajmova zainteresiranim osobama uz ugovaranje nerazmjerne koristi iskorištavanjem njihovih teških životnih i materijalnih prilika, pri čemu je ugovoren povrat zajma na način da su u pisanim ugovorim navedeni iznosi zajma koji su bili znatno veći od iznosa tvarnog danog zajma te su ugovorene i obračunate kamate na iznos ugovorenih, a ne stvarno isplaćenih iznosa, a i osiguranje povrata zajma polaganjem bjanko zadužnica, čekova ili zalaganjem ili prijenosom vlasništva nekretnina ili vozila veće vrijednosti od stvarno danih zajmova, u koju svrhu su radi prikrivanja stvarne naravi pravnog posla koristili osnovana trgovačka društva, između ostalog, i G. NEKRETNINE d.o.o. i Z. USLUGE d.o.o.. i poslovnice označene kao "kreditni uredi", pa su time počinili kaznena dijela protiv javnog reda-udruživanjem za počinjenje kaznenih djela – opisano u čl. 333.st.1. KZ-a i protiv imovine – lihvarskih ugovorom – opisano u čl. 233.st.1 i 2. KZ-a, a kažnjivo po čl. 233.st.1. u vezi čl.61. KZ-a, uz primjenu čl.60. KZ-a. Iz dopisa USKOK-a od 17.2.2023. (list 102-103 spisa) proizlazi da se povodom optužnice USKOK-a broj K-US- pred Ž. s. u Z. vodi kazneni postupak pod poslovnim brojem K-Us-, te je u navedenom postupku u tijeku održavanje glavnih rasprava.

 

11.  Iz spisa P- u bitnom proizlazi da je presudom poslovni broj P- od 27.4.2020. koja je postala pravomoćna 18.2.2021., a ovršna u dijelu pod točkom II. izreke 10.4.2021., utvrđeno da je ugovor o zajmu broj sklopljen 9.3.2012. između tužitelja D. G., V., R. B., OIB: i tuženice M. Z., , L. A., , SAD, OIB: , ništetan u cijelosti (točka I. izreke), a odlukom sadržanom pod točkom II. izreke je naloženo M. Z. da D. G. naknadi trošak postupka u iznosu od 5.390,62 kn. Iz stanja spisa i obrazloženja navedene presude proizlazi da je D. G. 8.2.2018. podnio tužbu protiv tuženice M. Z., u kojoj je tvrdio da je s M. Z. 9. 3. 2012. sklopio Ugovor o zajmu br. na iznos od 9.230,00 kn uz ugovorenu kamatu od 5,98% godišnje, a koji iznos je dospio na naplatu 9. 3. 2013., da je dan sklapanja Ugovora D. G. pristupio u kreditni ured T. d.o.o. V., pri čemu je sve radnje oko sklapanja Ugovora poduzimao hrvatski državljanin, a ne M. Z. kao zajmodavac, te da D. G. s M. Z. nikada nije bio u osobnom kontaktu. Nadalje, D. G. je tvrdio da je prilikom sklapanja Ugovora primio novčani iznos od 3.000,00 kn, a ne iznos od 9.230,00 kn, da potpis primatelja na "Isplatnici" ne pripada njemu, obzirom da istu nije nikada potpisao, te da je po predmetnom Ugovoru podmirio ukupno 1.728,80 kn.  D. G. je isticao i da je M. Z. s J. G., sklopila 16. 5. 2012. Ugovor o prijenosu potraživanja, kojom je na istu, kao novog vjerovnika, prenesla sva potraživanja iz predmetnog Ugovora. D. G. je ukazao i da je pred Ž. s. u Z., pod br. K-US- dana 14. 1. 2013. podignuta optužnica od strane USKOK-a protiv više osoba koji su osnivanjem ovih trgovačkih društava prikrivali stvarnu narav pravnih poslova kojima su se isti bavili, odnosno prikrivali su sklapanje ugovora pod lihvarskih uvjetima. Naveo je da se u toj optužnici spominje  i t. d. Z. usluge d.o.o., zastupano po direktoru M. Z., kao i G. nekretnine d.o.o. zastupano po direktoru J. G., te kreditni ured T.d.o.o., te da je riječ o društvima preko kojih se vršila isplata zajmova, sve u cilju prikrivanja stvarne naravi sklopljenih pravnih poslova. D. G. je tvrdio da je M. Z. isplatom manjeg iznosa od onog navedenog u Ugovoru za sebe ugovorila materijalnu korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je t na ime zajma primio, da se ista koristila njegovim stanjem nužde kao i teškim materijalnim stanjem, a što sve upućuje da se radi o zelenaškom ugovoru. Iz obrazloženja pravomoćne presude poslovni broj P- proizlazi da je D. G. prilikom sklapanja predmetnog Ugovora pokazao određenu dozu lakomislenosti odnosno nedostatak iskustva te da je u konkretnom slučaju M. Z. evidentno ugovorila za sebe nerazmjernu korist, a što je vidljivo iz niza uglavaka spornog ugovora: -ugovoren je zajam od 9.230,00 kuna, a stvarno je zajmoprimac dobio isplatu od svega 3.000,00 kuna, te da navedeno proizlazi iz navoda saslušanog svjedoka. Nadalje, iz obrazloženja navedene presude proizlazi da je tužitelj je tvrdio kako se na isplatnici (list 9 spisa) ne nalazi njegov potpis, te je kao dokaz predložio grafološko vještačenje, međutim kojeg sud nije mogao provesti obzirom da je određeni vještak dostavio sudu mišljenje da se vještačenje ne može provesti na temelju preslike, već je nužan original isplatnice čime bi se omogućilo utvrđivanje općih i posebnih karakteristika spornog potpisa, a M. Z. na poziv suda, nije dostavila sudu original isplatnice uz obrazloženje kako istim ne raspolaže, a teret „odbijanja“ odnosno ne dostavljanja originala isplatnice sud je prevalio na M. Z. na način da toj isplatnici ne poklanja vjeru, odnosno smatra istinitim navod D. G. da je primio upravo 3.000,00 kn. Nadalje iz obrazloženja navedene presude proizlazi da je ugovoreno je kako se kamate od 5,98% godišnje ne izračunavaju na stvarno pozajmljen iznos, dakle na 3.000,00 kuna već na neistiniti iznos naveden u ugovoru od 9.230,00 kn, da je ugovoreno je vraćanje zajma u 11 rata od po 864,39 kn, dakle da je u konačnici zajmodavac je za sebe ugovorio isplatu 9.508,29 kn (864,39 kn x 11), a pozajmio je svega 3.000,00 kn te u konačnici da D. G. za pozajmljenih 3.000,00 kuna mora vratiti 9.230,00 kuna glavnice, dakle više nego dvostruko. Prema shvaćanju tog suda sve navedeno u zbiru čini nerazmjernu korist ugovorenu za zajmodavca. Stoga, imajući u vidu da je u vrijeme potpisivanja ugovora o zajmu M. Z. očito iskoristila lakovjernost i nedovoljno iskustvo Dejana Goluba te je za sebe ugovorila korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je drugome dala, a osobito imajući u vidu da M. Z. nije Dejanu Golubu isplatila iznos od 9.230,00 kn, već znatno manji iznos od svega 3.000,00 kn, sud je zaključio da je predmetni Ugovor o zajmu br…. od 9. 3. 2012., zelenaški ugovor i da je stoga temeljem odredbe čl. 329. st. 1. i 2. ZOO-a u vezi s čl. 322. st. 1. ZOO-a ništetan.

 

12. Iz iskaza svjedoka M. V. saslušanog na ročištu održanom 20. ožujka 2018. proizlazi da ga je tuženik prije nekih 5, 6 godina pozvao da ide s njime u kreditni ured u G. u. u V., kojom prilikom je isti sklopio ugovor o zajmu. Naveo je kako se sjeća da je on iz tog ureda otišao kod javnog bilježnika radi ovjere ugovora, a da ga je on čekao tamo u uredu, nakon čega se tuženik vratio, te je on vidio da mu je isplaćen iznos, nije brojao, ali su oni brojali, te je čuo da se radi o 3.000,00 kn, a da će ostatak dobiti kasnije. Svjedok je naveo kako mu nije poznato je li tuženik dobio taj ostatak ili ne. Naveo je i kako nije čitao ugovor o zajmu. Nadalje svjedok je iskazao da je tuženik bio u teškom financijskom stanju, te se poznaju privatno, te da mu je poznato da je tuženik imao kredite, a znao je posuđivati i novac od kolega s posla. Naveo je kako je tuženik u braku i ima dvoje malodobne djece, a koliko je njemu poznato njegova supruga je zaposlena u B…. Naveo je kako se ne sjeća detalja, ali koliko mu je ostalo u sjećanju tuženik je smatrao da će ostatak iznosa dobiti kasnije, te se ne sjeća da bi bilo govora o kakvoj proviziji. Na poseban upit  odgovorio je da se u tom uredu nalazila muška osoba, no ne zna kako se ista zvala, te je govorila hrvatskim jezikom. Nije čitao ugovor niti opće uvjete, niti ga je to zanimalo, te mu nije poznato da li bi tuženik uzimao više zajmova, te se ne može izjasniti je li utuženi ugovor o zajmu upravo taj kojem je on bio nazočan, ako bi tuženik više takvih ugovora sklapao. Nije čuo da bi tuženik tom prilikom prigovarao isplaćenom iznosu.

 

13. Ocjenjujući iskaz svjedoka M. V. valja reći da sud isti prihvaća kao istinit u pravcu da je s tuženikom išao u kreditni ured u G. u. u V., kojom prilikom je tuženik sklopio ugovor o zajmu nakon čega je tuženiku u tom uredu isplaćen iznos od 3.000,00 kn, uz navod da će tuženik ostatak dobiti kasnije te da se tuženik u tom periodu nalazio u teškom financijskom stanju.

14. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

 

15. Između stranaka nije sporno da je tuženik D. G. na ime povrata zajma po ugovoru  o zajmu broj sklopljenog 9.3.2012. u kreditnom uredu u G. u. u V. uplatio ukupan iznos od 1.729,40 kn. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

 

16. Iz pravomoćne presude poslovni broj P- od 27.4.2020.donesene u postupku koji je tuženik D. G., kao tužitelj pokrenuo protiv M. Z. kao tuženice proizlazi da je predmetni ugovor o zajmu broj od 9.3.2012. sklopljen između D. G. i M. Z. ništetan u cijelosti. Naime, iz obrazloženja navedene pravomoćne presude proizlazi da je M. Z. evidentno sklapanjem tog ugovora o zajmu ugovorila za sebe nerazmjernu korist, a što je vidljivo iz niza uglavaka spornog ugovora te da je prema shvaćanju tog suda  M. Z. u vrijeme potpisivanja spornog ugovora  o zajmu očito iskoristila lakovjernost i nedovoljno iskustvo D. G. te je za sebe ugovorila korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je drugome dala, a osobito imajući u vidu činjenicu da M. Z. nije isplatila D. G. iznos od 9.230,00 kn, već znatno manji iznos od svega 3.000,00 kn i sud je zaključio da je predmetni ugovor o zajmu od 9.3.2012. zelenaški ugovor i da je isti temeljem odredbe čl.329.st.1. i 2. ZOO-a, u vezi s čl.322.st.1. ZOO-a ništetan. Dakle, iz pravomoćne presude ovog suda poslovni broj P- od 27.4.2020. proizlazi da je M. Z. D. G. na ime zajma isplatila samo 3.000,00 kn, a ne iznos od 9.230,00 kn, koji iznos se obvezala isplatiti D. G., kao zajmoprimcu ugovorom o zajmu broj od 9.3.2012, koji je navedenom pravomoćnom presudom utvrđen ništetnim u cijelosti. Imajući u vidu objektivne i subjektivne granice pravomoćnosti navedene presude sud je zauzeo stajalište da se utvrđenja iz navedene pravomoćne presude poslovni broj P- od 27.4.2020.  protežu i na ovaj predmet i to posebno utvrđenje iz kojeg proizlazi da je D. G. na ime ništetnog ugovora o zajmu  broj …. od 9.3.2012. primio samo 3.000,00 kn, a ne iznos od 9.230,00 kn, kako to tužiteljica J. G. tvrdi, a ničim vjerodostojnim ne dokazuje u ovom postupku.  Naime, u konkretnom slučaju se radilo o ništetnom ugovoru o zajmu sklopljenom između fizičkih osoba, pa prema stajalištu suda otvorene stavke na listu 8-9 spisa ne dokazuju koliko je D. G. zapravo primio od M. Z. na temelju ništetnog ugovora o zajmu, a također  tužiteljica sudu nije predočila izvornik  isplatnice, koja se u preslici nalazi na listu 52 spisa, a vjerodostojnost navedene preslike isplatnice je već bila predmetom ocjenjivanja u predmetu koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem P-. Nadalje, s obzirom da iz preslike ugovora o prijenosu potraživanja – CESIJI sklopljenog 16.5.2020. između M. Z., kao cedenta i ovdje tužiteljice J. G., kao cesionara proizlazi da je M. Z. ustupila J. G. sva prava iz ugovora o zajmu broj , koja su joj pripadala kao zajmodavcu, iako tužiteljica J. G. nije sudu predočila izvornik navedenog ugovora o prijenosu potraživanja, sud je na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužiteljice J. G. ocijenio neosnovanim, s obzirom na sadržaj odredbi čl. 80., 81. i 82. ZOO-a, iz kojih proizlazi da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, te da s tražbinom prelaze na primatelja i sporedna prava. Nadalje, valja reći da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Međutim činjenica da D. G. nije obaviješten o ustupanju tražbine po ništetnom ugovoru o zajmu od 9.3.2012. novom vjerovniku ne utječe na valjanost ustupanja, a vođenje ove parnice može se smatrati obavještavanjem tuženika D. G. o ustupanju tražbine. Nadalje, s obzirom da je predmetni ugovor o zajmu sklopljen između M. Z. kao zajmodavca i D. G. kao zajmoprimca od 9.3.2012. pravomoćnom presudom u cijelosti utvrđen ništetnim, prema stajalištu suda tužiteljica J. G. ima pravo samo na povrat onoga što je M. Z. isplatila tuženiku D. G. na temelju takvog ništetnog ugovora o zajmu. Iz pravomoćne presude ovoga suda poslovni broj P- od 27.4.2020., kako je već rečeno, proizlazi da je M. Z. isplatila tuženiku D. G. samo 3.000,00 kn a ne 9.230,00 kn. Dakle iz pravomoćne presude ovoga suda poslovni broj P- od 27.4.2020. proizlazi da je D. G. na temelju ništetnog ugovora o zajmu broj od 9.3.2012. primio iznos od 3.000,00 kn te je sukladno odredbi čl.323.st.1. ZOO-a dužan vratiti samo taj iznos, a ne utuženi iznos, odnosno primjenjujući fiksni tečaj konverzije od 7,53450 kn sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN broj 57/22) iznos od 398,17 EUR. Naime odredbom čl.323.st.1. ZOO-a propisano je da u slučaju ništetnosi ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Slijedom navedenoga, s obzirom da je M. Z. ustupila svoja prava iz ništetnog ugovora o zajmu broj … od 9.3.2012. tužiteljici J. G. sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja J. G. djelomično osnovanim, odnosno osnovanim za isplatu, primjenjujući fiksni tečaj konverzije od 7,53450 kn, iznosa od 398,17 EUR, sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, a neosnovanim u preostalom dijelu za iznos od 1.460,02 EUR, sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom. Tuženik prema stajalištu suda, s obzirom na nepravodobno istaknut prigovor radi prebijanja svoje pravo na vraćanje onog što je dao na temelju ništetnog ugovora o zajmu od 9.3.2012. ima pravo potraživati u zasebnom postupku. Slijedom svega navedenoga, valjalo je odlučiti kao pod točkama I. i II. izreke presude. Odluka o zateznoj kamati temelji na odredbi čl.1115. ZOO-a, u vezi s čl.29.st.2. ZOO-a, s obzirom da prema stajalištu suda D. G. nije nepošteni stjecatelj iznosa od 3.000,00 kn, pa je na primljeni iznos na temelju ništetnog ugovora o zajmu dužan platiti zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva, odnosno u konkretnom slučaju podnošenja tužbe (3.2.2017.). Napominje se da sud nije posebno analizirao dokumentaciju koju nije ocijenio odlučnom za ishod ovog spora, a koju tužiteljica sudu niti nije predočila u izvorniku, pa time nije niti dokazala vjerodostojnost iste.

 

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a s obzirom da je tužitelj uspio djelomično s tužbenim zahtjevom i to u manjem dijelu tužbenog zahtjeva, odnosno u većem dijelu je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Naime prema stajalištu suda tužitelj je u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjeva uspio u parnici u omjeru od 21,43%, a tuženik je u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjeva uspio u parnici u omjeru od oko 78,57%, pa je u konačnici tužitelj dužan naknaditi tuženiku troškove postupka u omjeru od 57,14%. Naime, odredbom čl. 154.st.2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Sud je priznao tuženiku kao potrebne za vođenje postupka zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćnicima odvjetnicima i to za sastav odgovora na tužbu 100 bodova sukladno tbr. 7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 dalje: Tarifa), odnosno zatraženi iznos s uključenim PDV-om od 248,85 EUR. Za zastupanje na ročištima održanim 17.1.2018., 20.3.2018., 13.3.2023. i 4.10.2023. tuženiku je također priznat zatraženi trošak u iznosu od 248,85 EUR, za svako, imajući u vidu odredbe tbr.9.t.1. Tarife, 46. i 54. Tarife te vrijednost predmeta spora u iznosu od 14.000,54 kn, odnosno 1.858,19 EUR. Za zastupanje na ročištu održanom 14.3.2024. tuženiku je priznat trošak u iznosu od 250,00 EUR, sukladno tbr.9.t.1. Tarife, 46. i 54. Tarife, te vrijednosti  predmeta spora. Za sastav podneska od 27.11.2018., kojim je tuženik predložio prekid postupka tuženiku je priznat trošak u visini od 62,50 EUR, sukladno tbr.8.t.4. Tarife, u vezi s tbr.46. i 54. Tarife. Naime sud je zauzeo stajalište da tuženiku za sastav navedenog podneska ne pripada naknada po tbr.8.t.1. Tarife. Za zastupanje na ročištu održanom 11.11.2021. tuženiku je priznat trošak u visini od 125,00 EUR sukladno tbr.9.t.2. Tarife, u vezi s tbr.46. i 54. Tarife, s obzirom da se na navedenom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Dakle, tuženiku je za zastupanje punomoćniku odvjetniku priznato ukupno 1.806,75 EUR, a prema uspjehu u parnici tužitelj mu je dužan naknaditi troškove postupka u iznosu od 1.032,38 EUR. Slijedom navedenoga odlučeno je kao pod točkom III. izreke.

 

 

U Varaždinu 25. travnja 2024.

 

                                                                                                 Sutkinja

Melita Šmentanec-Klarić

                                                                                                 

 

Uputa o pravnom lijeku

              Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.). Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a ZPP-a, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

 

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu