REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-599/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ireni Dikanović-Terzić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Tödling&partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženice VPG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin i Božica Petak Vujec, odvjetnicima u Varaždinu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, od 22. svibnja 2026., poslovni broj: Povrv-2/2025-15, 17. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženice VPG iz [adresa] se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Čakovcu od 22. svibnja 2026. poslovni broj: Povrv-2/2025-15.
II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
" I. Održava se u cijelosti na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Andreasa Varge iz Preloga od 29. listopada 2024. posl. broj Ovrv-5471/2024, UPP/OS-Ovrv-683/2024 te se nalaže tuženici VPG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ... sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 258,75 eura (dvjesto pedeset osam eura i sedamdeset pet centi) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022. – dalje Zakon o obveznim odnosima), i to od 08. ožujka 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženici VPG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ...... sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 319,52 eura (tristo devetnaest eura i pedeset dva centa) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana."
2. Protiv prvostupanjske presude tuženica je pravovremeno podnijela žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 8. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te pogrešne primjene materijalnog prava.
2.1. U žalbi navodi da je otac tuženice bio u pravnom odnosu s tužiteljem, zbog čega smatra da tuženica nije pasivno legitimirana u ovom postupku. Tvrdi da njezin otac nije imao punomoć na temelju koje bi u njezino ime mogao naručiti automobilsku gumu.
2.2. Ističe da se pobijana presuda ne može ispitati jer je njezino obrazloženje u suprotnosti s provedenim dokazima, odnosno dokumentacijom i personalnim dokazima, te da se na temelju provedenih dokaza pravilnom i logičnom ocjenom ne može zaključiti da je tužbeni zahtjev osnovan. Poziva se na iskaze saslušanih svjedoka LPG i zaposlenika tužitelja, smatrajući da iz njihovih iskaza proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva jer su njihovi iskazi nelogični.
2.3. Nadalje, ističe da nije jasno zbog čega prvostupanjski sud nije saslušao VP, koji je, prema njezinim navodima, imao saznanja o mijenjanju guma, a čije je saslušanje predložila podneskom od 7. veljače 2025.
2.4. Tuženica također navodi da u pozivu za pripremno ročište nije bilo naznačeno da se radi o sporu male vrijednosti, već je sadržano upozorenje iz članka 299. ZPP-a. Smatra da je prvostupanjski sud počinio i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članaka 264. i 265. ZPP-a time što je nije saslušao kao stranku u svrhu dokazivanja.
2.5. U odnosu na primjenu materijalnog prava navodi da nije bila ni u kakvom pravnom odnosu s tužiteljem niti mu je dala nalog za nabavu predmetne, navodno neplaćene automobilske gume, zbog čega smatra da nije u obvezi podmiriti utuženo potraživanje.
2.6. Predlaže prihvatiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da nisu ostvareni žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
6. Neosnovano tuženica ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP-a, smatrajući da je ta povreda počinjena time što ona nije pasivno legitimirana u ovom postupku jer je, prema njezinim tvrdnjama, u pravnom odnosu s tužiteljem bio njezin pokojni otac LP.
7. Pitanje pasivne legitimacije jest pitanje postojanja materijalnopravnog odnosa između stranaka, odnosno osnovanosti tužbenog zahtjeva prema osobi protiv koje je zahtjev postavljen, a ne pitanje stranačke sposobnosti. Stoga tvrdnja tuženice da nije bila u pravnom odnosu s tužiteljem i da njezin otac nije imao ovlaštenje u njezino ime naručiti predmetnu gumu, ne upućuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP-a.
8. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, njezina izreka je razumljiva i nije u proturječnosti sama sa sobom ni s razlozima presude, a prvostupanjski sud je iznio razloge o odlučnim činjenicama i naveo na kojim dokazima temelji svoja utvrđenja.
9. Žalbenim navodima kojima tuženica osporava vjerodostojnost iskaza svjedoka LPG, ukazuje na nelogičnost njegovih navoda o vremenu zamjene zimskih i ljetnih guma, razdoblju tijekom kojeg se vozilo navodno koristilo s oštećenom gumom, vremenu nabave i preuzimanja nove gume te osporava vjerodostojnost dokumentacije tužitelja, sadržajno se osporava ocjena izvedenih dokaza i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a ne ukazuje na nedostatke presude koji bi predstavljali bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP- a.
10. Neosnovan je i žalbeni navod da prvostupanjski sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka VP, kojeg je tužitelj predložio u podnesku od 7. veljače 2025. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj podneskom zaprimljenim 7. listopada 2025. odustao od tog dokaznog prijedloga, pa prvostupanjski sud taj dokaz nije bio dužan provesti.
11. Tuženica neosnovano smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka i time što nije saslušana kao stranka u svrhu dokazivanja. Odredbe članaka 264. i 265. ZPP-a ne propisuju obvezu suda da u svakom postupku provede dokaz saslušanjem stranaka, već je saslušanje stranaka jedno od dokaznih sredstava kojim se utvrđuju sporne činjenice. Stoga samo neprovođenje tog dokaza ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju tuženica ukazuje.
12. Nije osnovan ni žalbeni navod tuženice da je sadržajem poziva za pripremno ročište dovedena u zabludu u pogledu vremena do kojeg je mogla iznositi činjenice i predlagati dokaze.
13. Naime, ovaj postupak je pokrenut prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a nakon prigovora tuženice rješenjem prvostupanjskog suda broj Povrv-2/2025-2 od 17. siječnja 2025. rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Tuženica je tim rješenjem izričito upozorena na obveze stranaka propisane odredbama članka 461.a stavaka 3. do 7. ZPP-a.
14. Tuženica je podnesak tužitelja od 7. veljače 2025. primila 11. veljače 2025., pa je bila dužna u zakonom propisanom roku iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje navode i predložiti dokaze potrebne za njihovo utvrđivanje. To nije učinila, već se na navode tužitelja očitovala tek podneskom zaprimljenim 12. rujna 2025.
15. Stoga okolnost da je u naknadno dostavljenom pozivu za pripremno ročište sadržano opće upozorenje iz članka 299. ZPP-a, prema kojem stranke nakon zaključenja prethodnog postupka ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze osim pod pretpostavkama propisanim tom odredbom, ne znači da je time za tuženicu ponovno otvorena mogućnost iznošenja činjenica i predlaganja dokaza nakon isteka posebnog roka propisanog člankom 461.a ZPP-a.
16. Tuženica je, naime, prije dostave navedenog poziva bila izričito upoznata s posebnim procesnim pravilima koja se primjenjuju u ovom postupku, pa opće upozorenje sadržano u naknadno dostavljenom pozivu za pripremno ročište ne može imati za posljedicu stavljanje izvan primjene posebnih pravila o iznošenju činjenica i predlaganju dokaza u sporovima male vrijednosti niti ponovno otvoriti već protekli zakonski rok.
17. Slijedom toga, pravilno prvostupanjski sud činjenice i dokazne prijedloge koje je tuženica iznijela nakon proteka roka iz članka 461.a ZPP-a nije uzeo u obzir.
18. Predmetni spor je spor male vrijednosti jer se tužbeni zahtjev odnosi na novčano potraživanje u iznosu od 258,75 eura.
18.1. Prema članku 467. stavku 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz točke 3. toga stavka.
18.2. Stoga se pobijana presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
19. Slijedom toga, žalbeni navodi kojima tuženica osporava ocjenu iskaza svjedoka LPG i dokumentacije tužitelja, te iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza i iz njih izvodi drukčije činjenične zaključke od prvostupanjskog suda nisu dopušten žalbeni razlog u ovom sporu i ovaj ih sud nije ovlašten preispitivati.
20. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
21. Prvostupanjski sud je na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u postupku zaključio da je otac tuženice LP kroz dulje razdoblje za vozilo tuženice obavljao poslove vezane uz servisiranje, zamjenu i čuvanje guma kod tužitelja, da su računi za tako obavljene usluge glasili na tuženicu te da su raniji računi uredno podmirivani. Utvrđeno je i da je LP od tužitelja zatražio nabavu predmetne zimske gume za vozilo tuženice, koju je tužitelj nabavio, te za nju izdao [broj] od 28. veljače 2023. u iznosu od 258,75 eura.
22. Polazeći od tako utvrđenih činjenica, koje u ovom sporu male vrijednosti ne mogu biti predmet žalbenog preispitivanja, nije osnovana tvrdnja tuženice da između nje i tužitelja nije postojao pravni odnos samo zato što je poslove u vezi s njezinim vozilom kod tužitelja neposredno obavljao njezin otac.
23. Naime, iz utvrđenog kontinuiranog načina poslovanja proizlazi da je LP u odnosu s tužiteljem postupao u vezi s vozilom tuženice, dok su računi za izvršene usluge izdavani tuženici i ranije uredno podmirivani. Stoga okolnost da tuženica nije osobno naručila predmetnu gumu, odnosno da nije priložena posebna pisana punomoć njezina oca za naručivanje te gume, sama za sebe ne dovodi do zaključka da utužena obveza ne tereti tuženicu.
24. Pri tome okolnost što je prvostupanjski sud u dijelu obrazloženja naveo da „tuženica po nalogu svojeg oca“ zatražila nabavu nove zimske gume, iako iz prethodno utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je otac tuženice od tužitelja zatražio nabavu gume za njezino vozilo, predstavlja očitu nepreciznost u izražavanju koja nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Iz cjeline obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi koje je činjenice prvostupanjski sud utvrdio i na temelju kojih je činjenica zaključio da obveza plaćanja predmetnog računa tereti tuženicu.
25. Isto tako, iako je prvostupanjski sud naveo da tuženica nije dokazala da se ne nalazi u ugovornom odnosu s tužiteljem, osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz toga što tuženica nije dokazala nepostojanje ugovornog odnosa, već iz činjenica koje je tužitelj dokazao u postupku, a na temelju kojih je prvostupanjski sud utvrdio postojanje poslovnog odnosa stranaka, nabavu predmetne gume za vozilo tuženice i postojanje nepodmirenog potraživanja u iznosu od 258,75 eura.
26. Stoga navedena nepreciznost u primjeni pravila o teretu dokazivanja nije utjecala na pravilnost odluke o tužbenom zahtjevu.
27. Odluka o troškovima parničnog postupka posebno se navodima žalbe ne osporava.
28. Slijedom svega navedenog žalba tuženice je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.
29. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe jer sa žalbom nije uspjela, sukladno članku 166. stavku 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.
Slavonski Brod, 17. rujna 2026.
Sutkinja
Irena Dikanović-Terzić
