REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž Ob-53/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ireni Dikanović-Terzić, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja ..., [osobni identifikacijski broj], [adresa], ..., zastupanog po ĐČF, dipl. iur., zaposlenici istog, protiv protustranke ĐČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada u [obrt], [adresa], zastupanog po posebnoj skrbnici AČ, mag. iur., OIB: [osobni identifikacijski broj], zaposlenici [adresa] za posebno skrbništvo, ..., radi lišenja poslovne sposobnosti, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku od 23. lipnja 2026., poslovni broj R1 Ob-235/2025-21, 17. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba protustranke ĐČ iz [adresa] kao neosnovna i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Šibeniku od 23. lipnja 2026. poslovni broj: R1 Ob-235/2025- 21.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

" ĐČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sada u [obrt], [adresa], djelomično se lišava poslovne sposobnosti i to po pitanju osobnih prava u dijelu donošenja odluka o zdravlju i liječenju, te smještanju u ustanove zdravstvenog ili socijalnog tipa, dok za sve druge poslove koji nisu naprijed određeni predloženik ima poslovnu sposobnost, te ih isti može samostalno poduzimati."

2. Protiv prvostupanjskog rješenja posebna skrbnica protustranke pravovremeno je izjavila žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25) predlažući da se pobijano rješenje preinači i odbije prijedlog za djelomično lišenje protustranke poslovne sposobnosti.

2.1. U žalbi u bitnom navodi da je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11.ZPP-a, jer pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka proturječi razlozima rješenja, a o odlučnim činjenicama nisu navedeni jasni i neproturječni razlozi.

2.2. Pozivajući se na načelo što manjeg ograničenja prava štićenika iz članka 233. stavka 2. Obiteljskog zakona (»Narodne novine«, br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23), posebna skrbnica protustranke smatra da je poslovna sposobnost protustranke ograničena u preširokom opsegu, te da sud nije dostatno ispitao može li se zaštita njegovih prava i interesa ostvariti blažom mjerom. Poziva se i na stajališta Europskog suda za ljudska prava iz predmeta ABC protiv [adresa] prema kojima djelomično lišenje poslovne sposobnosti predstavlja ozbiljno zadiranje u prava pojedinca koje mora biti opravdano konkretnim okolnostima i razmjerno cilju koji se želi postići.

2.3. Ističe da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se protustranka nalazi u fazi dobre psihoterapijske remisije, zbog čega smatra nejasnim zbog čega mu je unatoč takvom aktualnom stanju ograničena mogućnost samostalnog odlučivanja o zdravlju i liječenju te smještaju u ustanovu. Osporava i zaključak prvostupanjskog suda da iskaz protustranke potvrđuje nedostatak uvida i kritičnosti prema bolesti i vlastitom funkcioniranju, navodeći da je protustranka iskazala da redovito uzima propisanu terapiju, da je svjesna štetnog djelovanja alkohola i droga te da je odlučna ubuduće izbjegavati njihovu konzumaciju.

2.4. Posebna skrbnica protustranke nadalje smatra da sama dijagnoza i tijek bolesti nisu dostatni za ograničenje poslovne sposobnosti, već je potrebno utvrditi konkretne probleme koji zahtijevaju takvu zaštitu, te prethodno razmotriti mjere kojima bi se povećala sposobnost protustranke za samostalan život i odlučivanje. Prigovara da je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, a da pritom nije samostalno ocijenio sve okolnosti relevantne za opseg potrebnog ograničenja.

2.5. Konačno, ukazuje da protustranka izvan bolnice živi u zasebnom dijelu obiteljske kuće, te samostalno brine o prehrani, higijeni i režijskim troškovima, zbog čega smatra da njegove životne, zdravstvene i socijalne okolnosti ne opravdavaju ograničenje poslovne sposobnosti u dijelu odlučivanja o smještaju u ustanovu zdravstvenog ili socijalnog tipa.

2.6. Slijedom navedenoga predlaže uvažiti žalbu i odbiti prijedlog predlagatelja za djelomično lišenje protustranke poslovne sposobnosti.

3. Predlagatelj u odgovoru na žalbu smatra žalbene navode neosnovanima, ističući da posebna skrbnica protustranke parcijalno tumači nalaz i mišljenje vještaka, iz kojeg proizlazi da je dobra remisija protustranke posljedica boravka u ustanovi, redovitog uzimanja terapije i nekonzumiranja psihoaktivnih sredstava, dok njegov iskaz potvrđuje nedostatak kritičnosti prema bolesti i posljedicama konzumacije alkohola i droga. Smatra da se blažim mjerama ne bi mogla postići odgovarajuća zaštita protustranke, te predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama propisanim odredbom članka 43. Zakona o izvanparničnom postupku („Narodne novine“, broj 59/23 – dalje: ZIP), uz odgovarajuću primjenu odredaba Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispravak, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju posebna skrbnica protustranke ukazuje, jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, izreka mu je jasna i razumljiva, te ne proturječi razlozima rješenja, a prvostupanjski sud dao je jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama.

7. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije nekritički prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje, već ga je ocijenio zajedno s ostalim provedenim dokazima, uključujući medicinsku dokumentaciju, mišljenje socijalnog radnika i iskaz protustranke, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka samostalno ocijenio u kojem je opsegu ograničenje poslovne sposobnosti protustranke potrebno radi zaštite njegovih prava i interesa.

8. Iz nalaza i mišljenja vještakinje proizlazi da protustranka boluje od paranoidne shizofrenije uz štetnu uporabu psihoaktivnih sredstava i alkohola, da bolest traje dugi niz godina, te da su dugogodišnja psihoza i korištenje sredstava ovisnosti doveli do poremećaja u strukturi osobnosti koji se očituje, između ostalog, u nedostatku uvida, nedosljednosti, regresivnosti i socijalnoj neprilagođenosti. Vještakinja je utvrdila da je aktualno psihičko stanje protustranke u fazi dobre psihoterapijske remisije, ali i da je takvo stanje postignuto zahvaljujući boravku u ustanovi, redovitom uzimanju lijekova i nekorištenju psihoaktivnih sredstava, dok je bolest kronična i progresivnog tijeka.

9. Stoga posebna skrbnica protustranke neosnovano izdvaja utvrđenje vještakinje da se protustranka nalazi u fazi dobre psihoterapijske remisije, zanemarujući pritom okolnosti u kojima je takva remisija postignuta i održavana. Činjenicu trenutačno stabiliziranog psihičkog stanja potrebno je ocijeniti zajedno s dotadašnjim tijekom bolesti, ponavljanim hospitalizacijama, te sposobnošću protustranke da takvo stanje održava izvan kontroliranih uvjeta ustanove.

10. Takav zaključak podupire i iskaz same protustranke. Protustranka je navela da izvan ustanove konzumira alkohol i povremeno psihoaktivna sredstva, uključujući speed, ecstasy i marihuanu, pri čemu smatra da ta sredstva ne izazivaju ovisnost, iako istodobno opisuje tegobe koje mu se nakon njihove konzumacije javljaju. Nadalje, iskazao je da se jednako osjeća uzimajući terapiju i ne uzimajući je, te je relativizirao okolnosti koje su prethodile posljednjoj hospitalizaciji, navodeći da smatra da za hospitalizaciju nije bilo povoda i da se u događajima koji su joj prethodili više „zezao“ nego što je njegovo ponašanje bilo ozbiljno.

11. S druge strane, iz provedenih dokaza proizlazi da je prilikom posljednje hospitalizacije bila potrebna intervencija hitne medicinske pomoći i policije, te primjena fizičke sile, dok su članovi obitelji bili u strahu od eskalacije njegove agresije.

12. Stoga, okolnost da protustranka verbalizira svijest o tome da mu alkohol i psihoaktivna sredstva štete i iskazuje namjeru da ih ubuduće ne konzumira, ne dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda o nedostatnom uvidu i kritičnosti prema vlastitom zdravstvenom stanju i posljedicama svojeg ponašanja. Taj zaključak nije izveden samo iz postavljene dijagnoze, već iz cjelokupnog dotadašnjeg funkcioniranja protustranke, ponavljanih hospitalizacija, povezanosti pogoršanja njegova stanja s konzumacijom sredstava ovisnosti i neredovitim liječenjem, te sadržaja njegova iskaza.

13. Neosnovano posebna skrbnica protustranke pravilnost takvog zaključka dovodi u pitanje i navodima da protustranka izvan ustanove živi u zasebnom dijelu obiteljske kuće, te samostalno brine o prehrani, higijeni i režijskim troškovima. Te okolnosti upućuju na očuvanu sposobnost protustranke za obavljanje određenih aktivnosti svakodnevnog života, ali ne dokazuju njegovu sposobnost da bez opasnosti za vlastita prava i interese samostalno odlučuje upravo o zdravlju i liječenju te potrebi smještaja u ustanovu zdravstvenog ili socijalnog tipa.

14. Prema odredbi članka 234. stavka 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje: ObZ), sud će u izvanparničnom postupku punoljetnu osobu koja se zbog duševnih smetnji ili drugih razloga nije sposobna brinuti o nekom od svojih prava, potreba ili interesa ili koja ugrožava prava i interese drugih osoba o kojima je dužna skrbiti, u tom dijelu lišiti poslovne sposobnosti.

14.1. Odlučno, dakle, nije samo postojanje određene dijagnoze, već utjecaj zdravstvenog stanja konkretne osobe na njezinu sposobnost da štiti određeno pravo, potrebu ili interes. Upravo zato članak 234. stavak 3. ObZ-a propisuje pribavljanje stručnog mišljenja vještaka odgovarajuće grane medicine o zdravstvenom stanju osobe i utjecaju toga stanja na njezine sposobnosti zaštite pojedinog prava ili skupine prava, dok prema stavku 4. istoga članka sud u rješenju mora odrediti radnje i poslove koje osoba nije sposobna samostalno poduzimati.

14.2. Pri odlučivanju o opsegu takvog ograničenja valja voditi računa i o načelu iz članka 233. ObZ-a, prema kojem se zaštita osobe s invaliditetom, ako je to moguće, osigurava drugim sredstvima i mjerama predviđenima posebnim propisima prije donošenja odluke o lišenju poslovne sposobnosti, dok se pri pružanju zaštite osobi lišenoj poslovne sposobnosti mora težiti što manjim ograničenjima njezinih prava, te poticati njezino samostalno donošenje odluka.

14.3. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud upravo je takav individualizirani pristup primijenio u konkretnom slučaju.

14.4. Naime, vještakinja je predložila znatno širi opseg ograničenja poslovne sposobnosti protustranke, koji se, osim na odluke o zdravlju, liječenju i smještaju, odnosio i na mjesto prebivališta i boravišta, promjenu osobnog imena, sklapanje i prestanak braka, zastupanje pred sudskim, upravnim i drugim tijelima, te upravljanje i raspolaganje imovinom.

14.5. Prvostupanjski sud taj prijedlog nije prihvatio u cijelosti, već je samostalno ocijenio provedene dokaze i ograničio poslovnu sposobnost protustranke samo u odnosu na donošenje odluka o zdravlju i liječenju, te smještaju u ustanovu zdravstvenog ili socijalnog tipa. U odnosu na ostala područja za koja je vještakinja predlagala ograničenje, sud je utvrdio da nema dokaza da je protustranka poduzimala radnje na vlastitu štetu, te je zaključio da u tim područjima nije potrebno zadirati u njegov osobni integritet i poslovnu sposobnost.

14.6. Takvim postupanjem prvostupanjski sud nije prepustio vještakinji odluku o pravnom pitanju opsega lišenja poslovne sposobnosti, kako to žalba sugerira, već je njezin nalaz i mišljenje koristio kao dokaz o zdravstvenom stanju protustranke i utjecaju tog stanja na njegovo funkcioniranje, dok je konačnu ocjenu o tome u kojim je područjima ograničenje potrebno donio samostalno na temelju svih provedenih dokaza.

15. Nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima se ukazuje na mogućnost primjene blaže mjere. Iz utvrđenih činjenica proizlazi da je protustranka u više navrata hospitalizirana, da izvan ustanove nije uspijevala održati dulju remisiju zbog konzumacije psihoaktivnih sredstava i prestanka uzimanja lijekova te da, unatoč verbaliziranoj svijesti o štetnosti takvog ponašanja, ne pokazuje dostatan uvid u njegove posljedice za vlastito zdravstveno stanje. Prema tome, u konkretnim okolnostima ne proizlazi da bi se potrebna zaštita prava i interesa protustranke u području zdravlja, liječenja i smještaja mogla djelotvorno ostvariti mjerom kojom se u njegovu poslovnu sposobnost ne bi zadiralo.

16. Pri tome ovaj sud ima u vidu i stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u predmetu ABC protiv [adresa], da lišenje poslovne sposobnosti, pa i djelomično, predstavlja ozbiljno zadiranje u privatni život pojedinca zbog čega mora postojati odgovarajući odnos razmjernosti između primijenjene mjere i cilja koji se njome nastoji ostvariti.

16.1. Međutim, u ovom predmetu ograničenje poslovne sposobnosti nije određeno samo na temelju dijagnoze protustranke, niti je bez daljnjega prihvaćen opseg ograničenja koji je predložila vještakinja. Protustranka je osobno saslušana, provedeno je psihijatrijsko vještačenje, ocijenjena je medicinska dokumentacija i njegovo stvarno funkcioniranje, a poslovna sposobnost ograničena mu je samo u onim područjima u kojima je na temelju cjelokupno provedenog dokaznog postupka utvrđeno da nije sposoban bez opasnosti za vlastita prava i interese samostalno donositi odluke.

16.2. Stoga, činjenica da protustranka ima očuvane sposobnosti u drugim područjima života, ne dovodi do zaključka da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 234. ObZ-a za ograničenje njegove poslovne sposobnosti u području zdravlja i liječenja, te smještaja. Naprotiv, činjenica da mu je poslovna sposobnost u svim ostalim područjima ostavljena očuvanom potvrđuje da je određeno ograničenje individualizirano i svedeno na opseg koji odgovara konkretno utvrđenoj potrebi njegove zaštite.

17. Slijedom navedenoga, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je protustranku djelomično lišio poslovne sposobnosti u dijelu donošenja odluka o zdravlju i liječenju, te smještaju u ustanovu zdravstvenog ili socijalnog tipa.

18. Stoga je, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, u vezi s člankom 44. stavkom 1. ZIP-a, valjalo odbiti žalbu posebne skrbnice protustranke kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

Slavonski Brod, 17. rujna 2026

Sutkinja

Irena Dikanović-Terzić