REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž Ovr-186/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ireni Dikanović Terzić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari ovrhovoditelja [obrt]r.l., sa sjedištem na adresi [adresa], 26 [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Buterin i Posavec, odvjetnicima u Zagrebu, protiv I. ovršenika ... „[obrt]“, iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupan po stečajnom upravitelju ABC, [adresa]. ovršenika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Igoru Beliću, odvjetniku u Pulu, radi naplate novčane tražbine ovrhom na nekretnini, rješavajući žalbu II. ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola od 2. prosinca 2025., poslovni broj: Ovr-3518/2016-191, 17. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba II. ovršenika ... [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola od 2. prosinca 2025. poslovni broj: Ovr-3518/2016-191.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja odlučeno je:

" Utvrđuje se da ..., sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], stupa u ovaj postupak kao ovrhovoditelj na mjesto ranijeg ovrhovoditelja [obrt]ả.r.l., sa sjedištem na adresi [adresa], [osobni identifikacijski broj], a na temelju Ugovora o cesiji od 17. svibnja 2024., ovjerenog pod br. OV-2155/2024 kod javne bilježnice Anite Škurjanec iz Zagreba."

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio II. ovršenik ..., pobijajući ga u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba ovršnog i stečajnog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

2.1. U žalbi u bitnome ističe da Općinski sud u Puli-Pola nije bio nadležan za donošenje pobijanog rješenja u odnosu na oba ovršenika. Navodi da je ovrha određena protiv ovršenika ... i ... na nekretninama u njihovu vlasništvu, a da je tijekom ovršnog postupka, rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu broj St-455/2017 od 22. ožujka 2018., nad ... otvoren stečajni postupak.

2.2. Pozivajući se na odredbe članka 169. stavaka 3., 5., 6. i 7. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 71/15 i 104/17 – dalje: SZ), koji se prema navodima žalbe primjenjuje s obzirom na vrijeme otvaranja stečajnog postupka, II. ovršenik ... ističe da se postupci ovrhe i osiguranja koji su bili u tijeku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka prekidaju, a prekinute postupke ovrhe nastavlja sud koji vodi stečajni postupak primjenom pravila o unovčenju predmeta na kojima postoji razlučno pravo u stečajnom postupku. Također se poziva na odredbu članka 169. stavka 7. SZ- a, prema kojoj je sud koji vodi postupak ovrhe dužan utvrditi prekid postupka, oglasiti se nenadležnim i predmet ustupiti sudu koji vodi stečajni postupak, kao i na odredbu članka 247. SZ-a, prema kojoj se nekretnina na kojoj postoji razlučno pravo prodaje u stečajnom postupku, uz odgovarajuću primjenu pravila ovršnog postupka o ovrsi na nekretninama.

2.3. Slijedom toga smatra da prvostupanjski sud u ovom predmetu nije bio ovlašten nastaviti provoditi ovrhu u odnosu na I. ovršenika ... na nekretninama k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ističe da prvostupanjski sud nakon otvaranja stečajnog postupka nije donio rješenje kojim bi utvrdio prekid postupka, oglasio se nenadležnim i predmet ustupio stečajnom sudu, odnosno nakon nastavka postupka ovrhu obustavio, pa smatra da je donošenjem pobijanog rješenja i u odnosu na I. ovršenika ... počinjena bitna povreda odredaba ovršnog i stečajnog postupka.

2.4. S tim u vezi II. ovršenik ... ukazuje i da je prvostupanjski sud 2. prosinca 2025., istoga dana kada je donio pobijano rješenje kojim je utvrdio da ... stupa u postupak kao ovrhovoditelj na mjesto ranijeg ovrhovoditelja [obrt], ne čekajući pravomoćnost tog rješenja donio i zaključak o prodaji nekretnina, u kojem je ... već označio kao ovrhovoditelja, utvrdio vrijednost nekretnina u vlasništvu II. ovršenika ... i I. ovršenika ... kao cjeline u iznosu od 6.200.000,00 EUR, te odredio njihovu prodaju. Smatra da je takvo postupanje nepravilno, jer su procjenom i prodajom kao cjelinom obuhvaćene i nekretnine I. ovršenika ..., u odnosu na koje, prema stajalištu žalitelja, ovršni sud nije ovlašten provoditi ovrhu.

2.5. Nadalje, II. ovršenik ... osporava postojanje zakonskih pretpostavki za stupanje društva ... na mjesto ranijeg ovrhovoditelja [obrt], smatrajući da novi vjerovnik ne raspolaže odgovarajućom ovršnom, odnosno dopunskom ovršnom ispravom na temelju koje bi bio ovlašten nastaviti predmetnu ovrhu, pozivajući se pritom na žalbene razloge iz članka 50. stavka 1. točaka 1. i 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine" poslovni broj: 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16 dalje: OZ).

2.6. U tom pravcu navodi da je ovrha u ovom predmetu određena na prijedlog tadašnjeg ovrhovoditelja ... na temelju Općeg ugovora i Sporazuma o osiguranju broj PCIOU 202/05 te njihovih aneksa, koji su potvrđeni (solemnizirani) po javnom bilježniku ABC iz [adresa] i na kojima je 27. svibnja 2016. stavljena potvrda ovršnosti, dok je ... prijenos tražbine dokazivao Ugovorom o cesiji od 17. svibnja 2024., koji nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta niti solemnizirane privatne isprave.

2.7. Žalitelj smatra da takav Ugovor o cesiji nema potreban paritet oblika s pravnim poslovima koji predstavljaju ovršne isprave na temelju kojih je ovrha određena te da je, kada tražbina i založna prava proizlaze iz pravnog posla sklopljenog u obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave, za valjani prijenos tih prava potrebno da i ugovor o cesiji bude sklopljen u odgovarajućem obliku. Posebno ukazuje da je predmetnim Ugovorom o cesiji ugovoren i prijenos sredstava osiguranja, odnosno založnih prava na nekretninama koje su predmet ove ovrhe.

2.8. U prilog takvom stajalištu poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1296/2009-2 od 23. ožujka 2011., odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1257/03-4 od 18. studenoga 2005., te odluku Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-415/2018-2 od 8. studenoga 2018., iz kojih, prema mišljenju žalitelja, proizlazi da oblik ugovora o ustupu ovisi o obliku osnovnog pravnog posla.

2.9. II. ovršenik ... nadalje, pozivajući se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3207/2018-3 od 18. prosinca 2018., i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/2010/2019 od 29. siječnja 2020., smatra da novi vjerovnik, kada kondemnacija iz izvorne ovršne isprave ne glasi na njegovo ime, mora dostaviti dopunsku ovršnu ispravu iz koje proizlazi da kondemnatorni zahtjev prema ovršeniku glasi upravo na njega kao novog ovrhovoditelja.

2.10. Budući da ..., prema navodima žalitelja, takvom dopunskom ovršnom ispravom ne raspolaže, smatra da tom društvu nedostaje aktivna legitimacija za stupanje na mjesto ranijeg ovrhovoditelja. Pritom ističe da je cesijom tražbina ranijeg vjerovnika [obrt] prestala, pa smatra da su ispunjene pretpostavke za obustavu predmetne ovrhe.

2.11. U prilog navedenom žalitelj ukazuje i na rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-1111/2021 i Gž Ovr-1080/2021, oba od 24. svibnja 2021., te rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž Ovr-868/2016 od 9. ožujka 2017., navodeći da su u tim predmetima novi ovrhovoditelji raspolagali dopunskom ovršnom ispravom – solemniziranim ugovorom o cesiji odnosno javnobilježničkim aktom. Poziva se i na odluke Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-655/2018, Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž Ovr-171/2019, Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr-833/2018 i Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž Ovr- 10/2019, smatrajući da navedene odluke potvrđuju postojanje ustaljene sudske prakse prema kojoj novi ovrhovoditelj mora raspolagati odgovarajućom dopunskom ovršnom ispravom.

2.12. Slijedom navedenoga, žalitelj predlaže prihvatiti žalbu i pobijano rješenje preinačiti na način da se odbije prijedlog društva ... za stupanje u ovaj ovršni postupak na mjesto ranijeg ovrhovoditelja, a podredno pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Trošak sastava žalbe ne traži.

3. Ovrhovoditelj se u odgovoru na žalbu protivi žalbenim navodima II. ovršenika ..., ističući da je prvostupanjski sud pravilno, na temelju Ugovora o cesiji od 17. svibnja 2024. i članka 32. stavka 3. OZ-a, utvrdio njegovo stupanje na mjesto ranijeg ovrhovoditelja, te da za valjanost prijenosa tražbine nije potrebna solemnizacija ugovora o cesiji, niti paritet oblika s osnovnim pravnim poslom. Nadalje navodi da je prigovor nenadležnosti neosnovan, da je pitanje postupanja u odnosu na prvoovršenika već ranije pravomoćno razriješeno, te predlaže žalbu u cijelosti odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba II. ovršenika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nije utvrdio postojanje takvih povreda zbog kojih se pobijano rješenje ne bi moglo ispitati.

6. Neosnovano II. ovršenik osporava nadležnost prvostupanjskog suda pozivajući se na činjenicu da je nad I. ovršenikom ... otvoren stečajni postupak pred Trgovačkim sudom u Pazinu poslovni broj: St-455/2017 i na odredbe članka 169. stavaka 3., 5., 6. i 7. SZ.

7. Naime, pitanje nadležnosti za postupanje u ovom ovršnom predmetu već je pravomoćno riješeno odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Gr1- 29/2019-2, kojom je za postupanje određen Općinski sud u Puli-Pola.

7.1. Pri tome je Vrhovni sud imao u vidu da je predmetni ovršni postupak pokrenut 24. lipnja 2016., da je rješenje o ovrsi doneseno 14. srpnja 2016., te da je 20. srpnja 2016., dakle prije otvaranja stečajnog postupka nad I. ovršenikom 22. ožujka 2018., u zemljišnim knjigama provedena zabilježba ovrhe kao radnja provedbe ovrhe. Polazeći od prijelazne odredbe članka 441. SZ, Vrhovni sud zaključio je da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni članka 169. stavaka 5. do 8. tog Zakona na način da se predmet ustupi stečajnom sudu, upravo zato što je prije stupanja na snagu SZ već bila poduzeta radnja provedbe ovrhe.

8. Nisu osnovani niti žalbeni navodi da prvostupanjski sud nakon otvaranja stečajnog postupka nad I.ovršenikom nije donio odluku o prekidu postupka. Iz stanja spisa proizlazi da je rješenjem poslovni broj: Ovr-3518/16-27 od 26. srpnja 2018., utvrđen prekid postupka u odnosu na I. ovršenika, nakon čega je upravo u vezi s daljnjim postupanjem nastao sukob nadležnosti o kojem je odlučio Vrhovni sud Republike Hrvatske navedenom odlukom. Stoga se ponavljanjem pitanja koja su već bila predmet pravomoćnog odlučivanja o nadležnosti ne dovodi u sumnju ovlaštenje prvostupanjskog suda za donošenje pobijanog rješenja.

9. Osim toga, predmetnu žalbu izjavio je II. ovršenik ..., nad kojim nije otvoren stečajni postupak. I. ovršenik i II. ovršenik ne čine jedinstvene odnosno nužne suparničare, a ovrha se u odnosu na svakog od njih provodi na nekretninama u njegovu vlasništvu. Stoga se II. ovršenik neosnovano poziva na pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka nad I.ovršenikom kao na razlog zbog kojeg prvostupanjski sud ne bi bio ovlašten postupati i donositi odluke u odnosu na njega, tim više što je i pitanje nadležnosti za postupanje u odnosu na I. ovršenika već riješeno navedenom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

10. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima II. ovršenik osporava postojanje pretpostavki za stupanje ... [adresa] u ovaj ovršni postupak na mjesto ranijeg ovrhovoditelja [obrt]à r.l.

11. Odredbom članka 32. stavka 3. OZ-a propisano je da, ako tijekom ovršnog postupka dođe do promjene vjerovnika, novi vjerovnik nastavlja ovršni postupak kao ovrhovoditelj umjesto prvobitnog ovrhovoditelja ako javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je nakon pokretanja ovršnog postupka tražbina na njega prenesena ili da je na njega na drugi način prešla. Novi ovrhovoditelj mora primiti postupak u onom stanju u kojem se nalazi u trenutku njegova stupanja u postupak, a za promjenu ovrhovoditelja nije potreban pristanak ovršenika.

12. U konkretnom slučaju prijenos tražbine dokazan je Ugovorom o cesiji od 17. svibnja 2024., na kojem su potpisi javnobilježnički ovjereni pod brojem OV-2155/2024, sklopljenim između ranijeg ovrhovoditelja [obrt] kao cedenta i ... [adresa] kao cesionara.

13. Iz sadržaja tog ugovora proizlazi da su na cesionara prenesena potraživanja iz u ugovoru pojedinačno označenih ugovora o kreditu i Ugovora o izdavanju garancije broj G/537/14 od 3. studenoga 2014., u ukupnom iznosu od 5.504.670,36 EUR, uz posebno iskazane iznose glavnice, redovnih i zateznih kamata, kao i pripadajuća sporedna prava, uključujući založna prava na pojedinačno označenim nekretninama. Ugovorom je izrijekom predviđeno i stupanje cesionara u već pokrenuti ovršni postupak poslovni broj Ovr-3518/2016.

14. Stoga je iz navedene isprave moguće nedvojbeno utvrditi identitet cedenta i cesionara, tražbine koje su predmet prijenosa, te pripadajuća sporedna prava, kao i da se prijenos odnosi upravo na tražbine koje se ostvaruju u ovom ovršnom postupku.

15. Neosnovano II. ovršenik smatra da navedeni Ugovor o cesiji nije podoban za dokazivanje prijenosa tražbine zato što nije sastavljen u obliku javnobilježničkog akta odnosno solemnizirane privatne isprave, pozivajući se pritom na potrebu pariteta oblika s ispravama na temelju kojih je ovrha određena.

16. Takvim žalbenim navodima II. ovršenik poistovjećuje pretpostavke koje mora ispunjavati ovršna isprava na temelju koje se ovrha određuje s pretpostavkama koje zakon propisuje za dokazivanje prijenosa već postojeće tražbine nakon pokretanja ovršnog postupka.

17. Ugovor o cesiji od 17. svibnja 2024. nije nova ovršna isprava na temelju koje se u ovom postupku određuje ovrha, niti se njime zasniva nova obveza ovršenika, već je riječ o ispravi kojom novi vjerovnik dokazuje da je na njega prenesena tražbina radi čijeg je ostvarenja ovrha već određena. Za takvu situaciju članak 32. stavak 3. OZ-a izrijekom propisuje da se prijenos dokazuje javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom, ne zahtijevajući da isprava o prijenosu bude sastavljena u obliku javnobilježničkog akta odnosno solemnizirane privatne isprave.

18. Na drukčiji zaključak ne upućuje niti sudska praksa na koju se drugoovršenik poziva u žalbi.

19. Tako se odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1296/2009- 2 odnosi na parnični postupak u kojem je bilo sporno postojanje i osnovanost tražbine koja je bila predmet ugovora o cesiji. U toj je odluci izraženo pravno shvaćanje da je cesija pomoćni pravni posao, da se njome mijenja subjekt tražbine te da se postojanje prenesene tražbine ocjenjuje prema osnovnom poslu. Međutim, iz te odluke ne proizlazi pravno shvaćanje da ugovor o cesiji mora biti sklopljen u istom obliku kao pravni posao iz kojeg prenesena tražbina proizlazi, niti je u tom predmetu odlučivano o pretpostavkama za promjenu ovrhovoditelja tijekom ovršnog postupka iz članka 32. stavka 3. OZ-a.

20. Jednako tako, odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 3207/2018-3 od 18. prosinca 2018. i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2010/2019 od 29. siječnja 2020. ne potvrđuju žalbeno shvaćanje drugoovršenika. U tim je odlukama bilo sporno predstavlja li ranije rješenje o ovrsi kojim je određena pljenidba i prijenos novčane tražbine odgovarajuću ispravu kojom se može dokazati prijenos tražbine u smislu članka 32. stavka 1. OZ-a. Iz tih odluka ne proizlazi zahtjev da ugovor o cesiji kojim se tijekom već pokrenutog ovršnog postupka dokazuje promjena vjerovnika mora biti solemniziran.

21. Naprotiv, u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2010/2019 kao mjerodavna je navedena i odredba članka 32. stavka 3. OZ-a, prema kojoj novi vjerovnik nastavlja ovršni postupak ako prijenos tražbine dokaže javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom.

22. Prema tome, iz odluka na koje se II. ovršenik poziva ne proizlazi pravno shvaćanje o obveznom paritetu oblika između isprave iz koje proizlazi tražbina i ugovora kojim je ta tražbina naknadno prenesena, pa se tim odlukama ne dovodi u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da Ugovor o cesiji od 17. svibnja 2024., na kojem su potpisi javnobilježnički ovjereni, predstavlja ispravu podobnu za dokazivanje prijenosa tražbine u smislu članka 32. stavka 3. OZ-a.

23. Konačno, žalbeni navodi kojima II. ovršenik ukazuje da je prvostupanjski sud istoga dana kada je doneseno pobijano rješenje donio i zaključak o prodaji nekretnina, ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Predmet ovog žalbenog postupka jest rješenje kojim je odlučeno o stupanju novog ovrhovoditelja u postupak, pa okolnosti koje se odnose na zaključak o prodaji i daljnje radnje provedbe ovrhe nisu od utjecaja na ocjenu jesu li u trenutku donošenja pobijanog rješenja bile ispunjene pretpostavke iz članka 32. stavka 3. OZ-a.

24. Slijedom navedenoga, žalba II. ovršenika je odbijena kao neosnovana i prvostupanjsko rješenje je potvrđeno na temelju članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispravak, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a.

Slavonski Brod, 17. rujna 2026.

Sutkinja

Irena Dikanović-Terzić