REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23, 21260 Imotski

P-253/2025-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Nevenki Kolovrat, u pravnoj stvari tužitelja HN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Krešimiru Biočiću , odvjetniku u Imotskom protiv tuženika: 1. ĐN pok. H, 2. NN ud. Đ, 3. ĆN pok. H, 4. ON ud. HN, 5. BN ž. ĐN, 6. MN ž. N, 7. HNN ž. Đ, 8. JN ž. Ć, 9. DN ž. ĆN, 10. TN pok. HN, 11. KN pok. HN, 12. PN ž. O, 13. ŠN ž. HN, 14. FN ž. B, 15. CN ž. M, 16. LN ž. HN, 17. RN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 18. HN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 19. AN, [adresa], 20. Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po ODO u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, Kralja Petra Krešimira IV br. 2, Makarska, svi tuženici izuzev onih pod 17., 18., 19. i 20. su odsutni i nepoznatog boravišta, zastupani po privremenom zastupniku Borisu Ujeviću, odvjetniku u Imotskom, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave i objavljene presude, dana 17. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj HN pok. TN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik nekretnine koju čine (tvore) nekretnine i to:- dio čest. zem. [katastarska čestica] upisane u ZK ulošku broj: [broj ZK uloška], površine 1599m2 - dio čest. zem. [katastarska čestica] upisane u ZK ulošku broj: [broj ZK uloška], površine 129 m2, obje K. O. [katastarska općina], koja nekretnina je ukupne površine 1728 m2, i koja je nekretnina je prikazana u nalazu i mišljenja vještaka geodetske struke stalnog sudskog vještaka za geodeziju Gorana Kukavice ing. geod. „Imotski, 03.09.2026“ , i to na skici izmjere u mjerilu 1:1000 koja skica je sastavni dio vještva i koja nekretnina je položena između točaka označenih slovima A- B-C-D-E-F-A, te koja skica izmjere čini sastavni dio izreke ove presude, slijedom čega je tužitelj ovlašten temeljem ove presude, uz ostvarenje ostalih pretpostavki traženih zemljišnoknjižnim pravom izvršiti uknjižbu vlasništva ovih nekretnina iz presude na svoje ime i u korist za cijelo u zemljišnu knjigu uz istodobno brisanje svih prava i tereta tuženika na toj nekretnini, a što su tuženici dužni trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik i posjednik nekretnina opisanih u izreci presude, koje u naravi čine jednu cjelinu, jasno omeđenu od susjednih nekretnina. Tužitelj tvrdi da je ovu nekretninu stekao nasljeđivanjem, a samo greškom da su u zemljišnim knjigama upisani tuženici, iako sa navedenom nekretninom nemaju nikakvog dodira, pa tužitelj imajući pravni interes predlaže sudu da prihvati tužbeni zahtjev prikazan u izreci presude.

2. Tužena ad.20. Republika Hrvatska u odgovoru na tužbu usprotivila se istoj u cijelosti.

3. Tuženicima ad.1. do ad.16., za koje tužitelj tvrdi da su odsutni i nepoznatog boravišta, a ta činjenica je utvrđena u tijeku postupka, postavljen je temeljem članka 84. st. 1. i st. 2. toč. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), privremeni zastupnik u osobi Borisa Ujevića, odvjetnika u Imotskom (to rješenje, odnosno Oglas o postavljanju objavljeno je u «Narodnim novinama», te na oglasnoj ploči ovog suda), koji se u odgovoru na tužbu opreza radi usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu pridržavajući pravo iscrpniji odgovor na tužbu dati do potrebe nakon provedenih dokaza.

Tuženici ad. 17., ad. 18. i ad. 19. nisu se upustili u raspravljanje do njegovog dovršetka, iako su uredno obavještavani.

4. U tijeku postupka u dokazne svrhe sud je pročitao zk izvatke ovoga suda od 16. veljače 2025., izvadak iz posjedovnog lista, situaciju s katastarskim stanjem sa ucrtanom nekretninom koju je sačinio vještak Goran Kukavica od 3. rujna 2026., obavljen je očevid na licu mjesta u Prološcu, dana 8. lipnja 2026., čitanjem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Paške Repušića iz Imotskog, O-53/06 iza pok. GN, rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom O-323/02 iza pok. TN, Ugovora o zamjeni nekretnina od 25. rujna 1991.

5. Osnovan je tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom nekretnina označenih u izreci presude. Položaj i narav parcela opisanih u izreci presude utvrđen je očevidom na licu mjesta kojeg je sud obavio dana 8. lipnja 2026. u Prološcu, pregledom kopije katastarskog plana sa situacijom s katastarskim stanjem, dok je upis prava vlasništva tuženika na ovoj parceli utvrđen i čitanjem z.k. izvatka ovoga suda od 16. veljače 2025.

7. Predmet ove uknjižbe je nekretnina položena u Prološcu, zaseok Tolići, južno do makadamskog puta „sridnjeg puta“, koja u naravi predstavlja njivu-oranicu koja je sa svih strana omeđen vidljivim međašnim znacima i to sa zapada betonskim stupovima, sa juga kanalom-Čečuk, sa istoka dijelom betonskim kocima i žičanom ogradom te u ostalom dijelu novopostavljenim oznakama-željeznim klinovima. Na sjeveru nekretnina upire u makadamski put-ulica „sridnji put“. Nekretnina ima naziv Jerkuša. Sve ovo na skici mjernika vještaka označeno je i prikazano točkama te fotografirano.

8. Na navedeni nalaz i mišljenje vještaka Gorana Kukavice stranke nisu iskazale primjedbe, a tužitelj je u skladu s istim uredio tužbeni zahtjev podneskom od 14. rujna 2026. .

9. Sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka EN i IN. Svjedok EN iskazao je da mu je poznata nekretnina o kojoj je riječ u ovom postupku, koju oni zovu J, zato što mu je tužitelj od strica sin i zna da je on ovu nekretninu naslijedio od svog oca TN kao jedini njegov nasljednik. Iskazao je da je TN ovu nekretninu naslijedio od svog oca HN, tako da je tužitelj u posjedu ove nekretnine bilo osobno bilo putem pravnih prednika sigurno više od 150 godina, te da je on mejašnik tužitelju u istočnom dijelu i između njih je postavljena žica i nikada nisu bile sporne međe između njih, pa tako i danas, a u zapadnom dijelu mejašnik je ŽN, odnosno njegovi roditelji, a između njih nema nikakvog spora oko međa, niti je ikada bilo. Iskazao je da se ova nekretnina uvijek obrađivala, jer je po naravi oranica, nju je najviše obrađivao tužiteljev otac TN, te da mu je poznato da nasljednici pok. VN ne polažu nikakva prava na ovu nekretninu, a i oni su njihovi stričevići. Iskazao je da mu je dobro poznato da nitko od susjeda i mejašnika ne polaže nikakvo pravo na ovu nekretninu zbog čega je ona isključivo vlasništvo tužitelja i njegovih pravnih prednika sigurno više od 150 godina, a RH nikada nije polagala nikakva prava na ovu nekretninu.

Svjedokinja IN iskazala je da je njen suprug u srodstvu s tužiteljem, te da ona i suprug žive u neposrednoj blizini i njihova nekretnina je položena zapadno od tužiteljeve pa zna da nikakvog spora nema oko toga da je ova nekretnina vlasništvo tužitelja, baš onako kako je opisao EN, čiji iskaz u cijelosti potvrđuje. Čitanjem pogodbe o zamjeni nekretnina, kao i iskaza saslušanih svjedoka razvidno je da nasljednici sada pok. VN ne polažu nikakva prava na ovu nekretninu iz čega proizlazi da je upis prisilnog založnog prava u korist tuženika ad. 20. bespredmetno.

10. Tako izvedeni dokaz u tijeku postupka upućuju na zaključak da bi se nekretnina na koju se odnosi tužbeni zahtjev nalazila u posjedu pravnih prednika tužitelja kroz zakonom propisano vrijeme. Ocjena je ovog suda, da su pravni prednici tužitelja dosjelošću stekli vlasništvo na nekretninama koje su predmet ovog postupka, koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske, budući da su se u njenom posjedu kao pošteni posjednici nalazili znatno ranije od 17. studenog 1959., te su na taj način dosjelošću, temeljem članka 159. stavak 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96 i dr. - dalje ZOV), stekli vlasništvo na istoj. Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi, za stjecanje prava vlasništva nekretnina dosjelošću, sukladno pravnom shvaćanju ESLJP, nužna pretpostavka jest neprekinuti posjed određene kvalitete tužitelja ili njegovih pravnih prednika u propisanom trajanju, u koje se uračunava i posjed prije 08. studenog 1991. (i kada je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu), pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. st. 4. ZOV ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999., i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i sl.), obzirom na stečena subjektivna građanska prava. Dokazi izvedeni tijekom postupka upućuju na nedvojben zaključak da su tužitelj i njegovi pravni prednici kao pošteni posjednici, koristili spornu nekretninu znatno ranije od 17. studenog 1959., te su na taj način dosjelošću, temeljem naprijed navedenih propisa stekli vlasništvo nad istom. Ovakav zaključak proizlazi iz isprava priloženih u spis, kao i iskaza svih saslušanih svjedoka. Prema odredbi članka 18. st. 3. ZOV, posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Prema stavku 5., iz tog članka, posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Kako je već navedeno, svi dokazi izvedeni tijekom postupka upućuju na zaključak da je tužitelj pošteni posjednik sporne nekretnine, da se on i njegovi pravni prednici u nesmetanom posjedu iste nalaze znatno duže od 40 godina, od 17. studenog 1959., te su stoga dosjelošću stekli vlasništvo nad istom. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev u cijelosti je usvojen kao osnovan, jer je očigledno da se zbog nesklada koji postoji između stvarnog vlasničkog stanja i zemljišnoknjižnih upisa, ova nekretnina pogrešno u zemljišnim knjigama vodi upisana kao vlasništvo tužene Republike Hrvatske, iako je stvarni vlasnik baš tužitelj.

U Imotskom, 17. rujna 2026.

SUDAC

Nevenka Kolovrat

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.