Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: K-126/2025-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Tine Ružić Škrobonja kao predsjednici vijeća, uz sudjelovanje Andree Korva kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika Tončija Pleše zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj KO-DO-866/24 od 11. studenoga 2024., nakon zaključene javne rasprave održane 17. rujna 2026. u prisutnosti okrivljenika Tončija Pleše i zamjenice Općinske državne odvjetnice u Rijeci, ČI, istoga dana izrekao je i javno objavivši
p r e s u d i o j e
I. Okrivljenik Tonči Pleše, OIB: [osobni identifikacijski broj], zvani „ Č“ i „ M“, sin K i Ć rođ. Pleše, rođen **.**.1988. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa završenom obrtničkom školom, u trogodišnjem trajanju, mesar i traktorista, zaposlen, s mjesečnim primanjima od 900,00 do 1.200,00 eura, razveden, otac jednog djeteta u dobi od 16 godina, samohrani roditelj, vlasnika vozila marke Ford, 2014. godište, nije vlasnik nekretnina, neprijavljeno boravi u [adresa], na adresi [adresa], vojsku nije služio, bez čina, bez odlikovanja, neosuđivan,
k r i v j e
što je
14. srpnja 2024., oko 22:00 sati, u Delnicama, protivno odredbi čl.199. st.2. i čl.134. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kretao se Sajmišnom ulicom upravljajući automobilom Ford Ranger registracijske oznake i broja [registarska oznaka], pod utjecajem alkohola od 1,92 g/kg alkohola u organizmu, pristajući da time ugrozi sigurnost ostalih sudionika u prometu uslijed alkoholom oslabljene kritičnosti i bitno smanjenih vozačkih sposobnosti, pa poduzeo radnju skretanja vozilom u lijevo u Ulicu Matice Hrvatske prema obilježenom pješačkom prijelazu gdje se prometom ne upravlja uređajima za davanje znakova prometnim svjetlima niti znacima ovlaštene osobe, kojemu se nije približio sigurnosnom brzinom tako da ne ugrožava pješake koji su već stupili na pješački prijelaz, uslijed čega je prednjim lijevim bočnim dijelom vozila udario i oborio pješaka MI koji se kretao tim pješačkim prijelazom njemu s desne na lijevu stranu, na tlo, pri čemu je KI zadobio tešku tjelesnu ozljedu otvoreni prijeloma lijeve potkoljenice,
dakle, kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi, pa zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe,
čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano i kažnjivo po čl. 227. st.1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.,101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22.,114/23. i 36/24; dalje: KZ/11.),
pa se na temelju čl. 227. st. 1. KZ/11 okrivljenik Tonči Pleše
o s u đ u j e
na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
II. Na temelju članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11 okrivljeniku Tončiju Pleše se izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.
III. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08) u vezi sa čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 nalaže se okrivljeniku Tončiju Pleše podmiriti troškove kaznenog postupka koji se odnose na paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eura (dvjesto eura) kao i na troškove provedenog toksikološkog vještačenja u iznosu od 153,96 eura (sto pedeset tri eura i devedeset šest centi) sve u korist državnog proračuna u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci uvodno citiranom optužnicom tereti okrivljenika Tončija Pleše zbog učina kaznenog djela u svemu činjenično i pravno pobliže opisanim u izreci presude.
2. Iznoseći obranu na raspravi održanoj 17. rujna 2026., okrivljenik je izjavio da priznaje činjenične navode iz optužnice. Vraćao se je kući i bio je mrak, a on nije vidio pješaka koji se je kretao na pješačkom prijelazu. Kretao se je Sajmišinom ulicom, upravljao je vozilom Ford Ranger, bio je u alkoholiziranom stanju i skrenuo je vozilom ulijevo u ulicu Matice Hrvatske. Sve je točno ovako kako se tereti.
Otac je dječaka u dobi od 16 godina koji pohađa treći razred srednje škole i on se sam brine o njemu; samohrani je roditelj. On i sin su u najmu stana, plaća najamninu u iznosu od 380,00 eura i dodatno režijske troškove. Ne skrbi se za nikog drugog osim za svoje dijete. Što se tiče ovog alkohola, konzumirao ga je s prijateljima s kojima se je našao; inače ne konzumira alkohol jer ne može radi poslodavca; radi kao šumski radnik-traktorist u Hrvatskim šumama.
Na upit suda je li suglasan sa predloženom mu kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci, odgovorio je da sa tom kaznom nije suglasan jer ne zna gdje bi onda sa djetetom.
Na upit zastupnice optužbe odgovorio je da se je tom prilikom kretao brzinom cca 20 do 30 km na sat; usporio je prije no što je skrenuo jer je križanje naprosto takvo da se ne može kretati većom brzinom. Nije vidio pješaka prije no što ga je udario. Križanje nije osvijetljeno, bio je mrak i prvo što je uočio bilo je svijetlo od mobitela kojeg je držao taj pješak. Bio je već u križanju kada je udario pješaka. Došao je odmah do pješaka nakon što ga je udario i zvao je odmah hitnu. Pješak je bio na podu. Pješaka zna iz viđenja i poslao mu je poruku dok je on bio u bolnici, ali mu se nije povratno javio. Protiv njega pješak ne vodi nikakav parnični postupak vezano za naknadu štete. On je nakon konzumacije pića, a popio je pet piva, tri velika i dva mala, krenuo doma i na putu do doma se ovo dogodilo. Bio je u automobilu sam, a s obzirom da mu je kafić dvije minute od kuće, mislio je da se neće ništa desiti. Njemu je žao, kaje se i to mu je velika škola za ubuduće
3. Ovaj sud je utvrdio da je priznanje okrivljenika potkrijepljeno spisu priležećim dokazima i to: Zapisnikom o očevidu (list 3-4), Situacijskim planom mjesta događaja prometne nesreće (list 5), Zapisnikom o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za okrivljenika (list 14), Medicinskom dokumentacijom na ime oštećenika MI (list 18 i list 47-51), Fotodokumentacijom očevida prometne nesreće (list 22-26), Zapisnikom o ispitivanju svjedoka žrtve-oštećenika MI (list 43-46), Zapisnikom o toksikološkom vještačenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ od 25. rujna 2024. (list 52-54) i Zapisnikom o toksikološkom vještačenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ od 11. listopada 2024. (list 56-59).
4. Ocjenjujući sve provedene dokaze, kako svakog pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, te ih dovodeći u vezu s obranom okrivljenika, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti optužnicom. Naime, obranu okrivljenika kojom on priznaje počinjenje terećenog mu kaznenog djela, potvrđuju prikupljeni dokazi dostavljeni od strane optužbe, a koje je sud u cijelosti prihvatio, zbog čega sud zaključno utvrđuje da je okrivljenik "tempore criminis" postupao na inkriminirani način odnosno proizlazi da je počinio predmetno kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu i to upravo na način kako ga se za isto tereti optužbom, pa je time ostvario sva obilježja kaznenog djela iz čl. 227. st. 1. KZ/11.
5. U skladu s odredbom čl. 459. st. 6. i 7. ZKP/08, kako je okrivljenik priznao počinjenje kaznenog djela stavljenog mu na teret, u nastavku presude sud će obrazložiti odluku o kazni na koju je okrivljenik osuđen, odnosno okolnosti kojima se sud vodio prilikom odluke o vrsti i visini kazne za okrivljenika.
6. Prilikom izbora kaznene sankcije sud je okrivljeniku kao olakotnu okolnost cijenio njegovu dosadašnju kaznenu i prekršajnu neosuđivanost iz čega slijedi zaključak da se ovdje radi o jednom izoliranom događaju u životu okrivljenika u kojem on do sada nije dolazio u sukob sa Zakonom; jasno i okolnosno priznanje djela uz iskazano žaljenje i kajanje čime je pokazao da je svjestan štetnosti i pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i da je spreman prihvatiti krivnju te snositi posljedice vlastitog postupanja, a time je pridonio i bržem okončanju kaznenog postupka te manjim troškovima. U konačnici sud je okrivljeniku kao olakotnu cijenio i činjenicu da je samohrani roditelj mlt. djeteta u dobi od 16 godina, dok mu otegotnih okolnosti nije našao.
Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, okrivljenika uzimajući u obzir naprijed navedeno, proglasio krivim za učin kaznenog djela čl. 227. st. 1. KZ/11, te mu nakon izricanja kazne zatvora u trajanju od jedne godine, nastavno primjenom odredbe čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu odnosno primjenu roka kušnje u trajanju od pet godina. Okrivljenik je zbog uvjetne osude svjestan da će ga se, u slučaju ponavljanja kaznenog djela uputiti na izdržavanje kazne zatvora, ali se ipak izbjegava da se kao do sada neosuđivana osoba boravkom u zatvorskom okruženju izloži i onoj negativnoj strani boravka u kaznionici kao što su gubitak zaposlenja i prihoda, posebno cijeneći da se radi o samohranom roditelju mlt. djeteta. Imajući u vidu konkretne okolnosti i način počinjenja djela, odnosno stupanj povrede zaštićenog dobra, upravo ovako odmjerenom kaznom, koja je primjerena počinjenim djelima i osobi počinitelja, izraziti će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
7. Sud nije našao razloga da okrivljeniku prema prijedlogu državnog odvjetnika izrekne sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom. Naime, ovu mjeru sud će izreći počinitelju kada postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. S obzirom da u postupku nije utvrđeno da bi postojala takva opasnost, a imajući u vidu ranije spomenutu prekršajnu neosuđivanost, koja bi eventualno mogla poslužiti radi ocjene postoji li opasnost, da je okrivljenik primjerice bio evidentiran kao višestruki prijestupnik iz domene sigurnosti prometa, a što ovdje nije slučaj, proizlazi da nema osnove za izricanje ove sigurnosne mjere okrivljeniku.
8. Kako je okrivljenik proglašen krivim, sukladno odredbi čl. 148. st. 1. u vezi s odredbom čl. 145. st. 2. toč. 1. i toč. 6. ZKP/08 naloženo mu je da plati troškove kaznenog postupka s osnova paušalne svote koja je odmjerena sukladno trajanju i složenosti kaznenog postupka i imovnom stanju okrivljenika te trošak provedenog vještačenja.
Rijeka, 17. rujna 2026.
Sutkinja
Tina Ružić Škrobonja
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.
DNA:
- ODO u Rijeci uz zapisnik od 17. rujna 2026.
- okrivljeniku
- branitelju uz zapisnik od 17. rujna 2026.