REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-85/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice Vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog GJ zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015,. 61/2015. - ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 15. travnja 2025. broj K-134/2023 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi od 8. travnja 2026. broj Kž -315/2025-9, u sjednici održanoj 17. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog GJ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 15. travnja 2025. broj K-134/2023 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi od 8. travnja 2026. broj Kž-315/2025-9 osuđen je GJ zbog počinjenja dvaju kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece - nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. te mu je za svako od tih djela utvrđena kazna zatvora u trajanju od po jedne godine, dvaju kaznenih djela protiv osobne slobode - prijetnjom iz članka 139. stavka 3. KZ/11. te mu je za svako od tih djela utvrđena kazna zatvora u trajanju od po šest mjeseci i jednog kaznenog djela protiv života i tijela - tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavka 2. KZ/11. za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine. Nakon toga je, temeljem članka 51. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci, u koju kaznu mu je, temeljem članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. studenog 2022. do 19. svibnja 2023.

2. Protiv te presude osuđenik je po branitelju, odvjetniku Teu Petaniju podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) iz razloga što je „drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi državnog odvjetništva prekoračio granice svojih ovlasti te donio odluku o kazni na način suprotan zakonu i ustaljenoj praksi“, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da „ukine pobijanu presudu u dijelu odluke o kazni i predmet vrati na ponovno odlučivanje, podredno, da preinači odluku o kazni na način da se okrivljeniku izrekne blaža individualizirana kaznena sankcija koja odgovara stvarno utvrđenim okolnostima slučaja“.

3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024., 74/2025. i 13/2026. - dalje: ZKP) spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo pisani odgovor 28. svibnja 2026. pod brojem Ksm-DO-122/2026-2 s mišljenjem da zahtjev treba odbiti kao neosnovan.

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju.

5. Zahtjev nije osnovan.

6. Kada ističe povredu iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP-a (pravilno bi bilo: točke 1. ZKP-a) osuđenik navodi kako je drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi državnog odvjetnika prekoračio granice svojih ovlasti te je donio odluku o kazni na način koji je suprotan zakonu i ustaljenoj sudskoj praksi, pa iako to izričito ne tvrdi evidentno je kako na taj način ukazuje na povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP-a.

6.1. Argumentirajući svoje tvrdnje osuđenik ih obrazlaže činjenicom da je u ovom kaznenom predmetu drugostupanjski sud bio dužan detaljno ispitati sva utvrđenja prvostupanjskog suda i žalbene navode stranaka te na takvo činjenično utvrđenje primijeniti odgovarajući zakon i to onda detaljno obrazložiti. Međutim, po njegovoj ocjeni, u ovom konkretnom slučaju izostala je pravilna i osnovana primjena zakona, a osobito obrazloženje strože sankcije. Ističe kako je drugostupanjski sud, iako je izrijekom prihvatio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno ocijenio sve okolnosti koje su relevantne za odmjeravanje kazne, istodobno, bez provođenja rasprave i bez neposrednog izvođenja dokaza, izvršio drugačiju ocjenu tih istih okolnosti navodeći kvalifikacije poput „brutalnosti, bešćutnosti i ustrajnosti“, iako takvih kvalifikacija postupanja osuđenika nema u prvostupanjskoj presudi. Smatra da je time sud drugog stupnja prilikom donošenja svoje odluke prekoračio svoje ovlasti jer je tu presudu donio na temelju drugačijeg činjeničnog stanja od onog kakvo je bilo utvrđeno u prvostupanjskoj presudi, a što nije dopušteno bez provođenja rasprave i neposrednog izvođenja dokaza. Vršeći nedopuštenu reviziju činjeničnog stanje time je, po njegovoj ocjeni, prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu te je povrijeđen kazneni zakon na štetu ovog osuđenika.

6.2. Međutim, u navedenom, podnositelj zahtjeva nije u pravu.

6.3. Naime, sud drugog stupnja, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, a prilikom donošenja odluke o kazni niti u jednom dijelu nije utvrđivao nove činjenice koje kao takve već nisu bile utvrđene i u prvostupanjskom postupku, već je sve one okolnosti koje su bile odlučne kod donošenja odluke o kazni, a kako su bile utvrđene i od strane suda prvog stupnja, vrednovao i ocjenjivao na drugačiji način od onog kako ih je vrednovao prvostupanjski sud, smatrajući da se jedino bezuvjetnom kaznom zatvora, a ne izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom, može ostvariti svrha kažnjavanja u odnosu na generalnu i specijalnu prevenciju. Pritom također treba napomenuti da termini koje je upotrijebio drugostupanjski sud kao što su „brutalnost, bešćutnost i ustrajnost“ nisu novo utvrđene činjenice s obzirom da isti proizlaze iz činjeničnog stanja utvrđenog pobijanom presudom pa stoga taj sud može utvrditi i cijeniti takve otegotne okolnosti ako one proizlaze iz činjeničnog opisa djela. Prema tome, potpuno je jasno da ovakvom odlukom o kazni, kada je drugostupanjski sud postupao po žalbi državnog odvjetnika izjavljenoj protiv presude suda prvog stupnja, a kada je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni na način da je osuđeniku umjesto prethodno izrečene djelomične uvjetne osude izrekao bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci, nisu prekoračene ovlasti koje sud ima po zakonu pa stoga, suprotno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, nije ostvarena povreda iz članka 517. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 469. točkom 5. ZKP-a. Naime, kazne zatvora koje su utvrđene za utužena kaznena djela dosuđene su u zakonom predviđenim granicama za ta kaznena djela, a jedinstvena kazna zatvora je također dosuđena na pravilan način, sukladno odredbi članka 51. stavka 1. KZ-24. Po ocjeni ovog Suda, iz svega prethodno iznesenog očigledno je da osuđenik ovakvim navodima iz zahtjeva u biti pokušava osporiti pravomoćnu odluku o sudskoj sankciji (članak 471. stavak 1. ZKP-a), a to ovim izvanrednim pravnim lijekom u ovoj fazi postupka nije dopušteno.

7. Ističući daljnji razlog za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka osuđenik navodi kako je drugostupanjska presuda arbitrarna s obzirom da se sud drugog stupnja u svojoj odluci nije očitovao na sve žalbene razloge osuđenika, niti je dao jednu jedinu riječ u obrazloženju presude u odnosu na istaknute žalbene navode, čime je, po njegovoj ocjeni, povrijedio odredbu članka 487. ZKP-a te je time istovremeno ostvarena i teška povreda prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz članka 468. stavka 1. točke 12. ZKP-a, budući da je zbog navedenih propusta pobijana presuda arbitrarna.

7.1. No, niti u navedenom osuđenik nije u pravu.

7.2. Naime, suprotno tvrdnjama osuđenika, drugostupanjski se sud u svojoj odluci očitovao na sve istaknute žalbene osnove (bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a - točka 6. obrazloženja, teška povreda prava na pravično suđenje - točka 6.1. obrazloženja, povreda kaznenog zakona - točka 8. obrazloženja, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje - točka 7. i 7.1. obrazloženja i odluka o kazni - točka 9. obrazloženja) te je na jasan, argumentiran i dostatan način odgovorio na sve bitne navode žalbe koju je osuđenik podnio protiv prvostupanjske presude, čime je u potpunosti postupio u skladu s odredbom članka 487. stavka 1. ZKP-a. Pritom osobito treba napomenuti kako je drugostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, argumentirano, dostatno i na potpuno razumljiv način obrazložio zbog čega smatra da su svi žalbeni razlozi osuđenika neosnovani te iz kojih razloga ih treba kao takve odbiti. To što osuđenik takvo obrazloženje i zaključke drugostupanjskog suda u odnosu na ove okolnosti i utvrđene odlučne činjenice i nadalje ne prihvaća te s njima polemizira i u podnesenom zahtjevu nije relevantno kod odlučivanja o ovom izvanrednom pravnom lijeku. Naime, kada se sud drugog stupnja u svojoj odluci očitovao na sve iznesene žalbene osnove te kada je u bitnome dao i odgovore na sve žalbene prigovore, nalazeći ih neosnovanim i prihvaćajući u tom pravcu kao pravilno i utemeljeno obrazloženje prvostupanjskog suda, tada u takvoj situaciji nije bio dužan iznositi detaljniju i opširniju argumentaciju za svoje stavove i zaključke od onih koje je u ovom konkretnom slučaju dao.

7.3. U odnosu na tvrdnje osuđenika da je drugostupanjska presuda arbitrarna uvodno treba naglasiti kako se drugostupanjska presuda ne može promatrati i analizirati zasebno jer u kaznenom predmetu pravomoćnu presudu čine zajedno prvostupanjska i drugostupanjska presude i one se nikako ne smiju gledati izolirano jedna od druge jer iste, kao jedinstvena cjelina, predstavljaju zajedničku osnovu za pravilno presuđenje. Naime, prvostupanjski je sud, nakon što je interpretirao obranu osuđenika (točke 5. do 7.6. obrazloženja) dao detaljnu i svestranu analizu dokaznog postupka (točke 8. do 19. obrazloženja), nakon čega je dao i razloge na temelju kojih je zaključio da je osuđenik počinio kaznena djela za koja je proglašen krivim (točke 20. do 27. obrazloženja). Iz sadržaja drugostupanjske presude proizlazi da je i sud drugog stupnja u žalbenom postupku razmotrio i ocijenio sve žalbene osnove te sve bitne žalbene razloge, o čemu je bilo govora pod točkom 7.2. ovog obrazloženja. Pritom je i drugostupanjski sud dao jasne, dostatne i relevantne razloge zbog kojih je prihvatio kao osnovanu i pravilnu argumentaciju suda prvog stupnja u odnosu na utvrđene odlučne činjenice, a time i dane razloge na temelju kojih je na nedvosmisleni način utvrđeno da je osuđenik počinio sva utužena kaznena djela. Da bi se, kako to tvrdi podnositelj zahtjeva, radilo o arbitrarnim odlukama tada se mora raditi o situacijama kada pobijana presuda uopće nema razloga o odlučnim činjenicama odnosno kada se radi o situacijama kada su ti razlozi očigledno nerazumni ili proizvoljni, no to ovdje nije slučaj jer su nižestupanjski sudovi u pobijanim odlukama za svoja utvrđenja i svoje zaključke dali jasne, razumne i dostatne razloge koji ni na koji način nisu proizvoljni i neargumentirani. To što se osuđenik s time u konačnici ne slaže te podnoseći ovaj izvanredni pravni lijek i nadalje izražava svoje nezadovoljstvo s takvim odlukama sudova, suprotno njegovim tvrdnjama, ne predstavlja arbitrarnost u postupanju i tešku povredu prava na pravično suđenje iz članka 468. stavka 1. točke 12. ZKP-a.

7.4. Slijedom prethodno iznesenog, po ocjeni ovog Suda, drugostupanjski sud u žalbenom postupku nije počinio prethodno citiranu postupovnu povredu s obzirom da drugostupanjska presuda sadrži sve zakonom propisane sastavnice iz članka 487. stavka 1. ZKP-a i u njoj je odgovoreno na sve istaknute žalbene osnove i bitne žalbene razloge, tako da nema govora o tome da bi u ovoj fazi kaznenog postupka bila ostvarena povreda iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-a, na koju se sadržajno poziva podnositelj zahtjeva. Isto tako nije ostvarena niti povreda iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP-a s obzirom da pobijana presuda nije arbitrarna pa da bi uslijed toga došlo do teške povrede prava na pravično suđenje.

8. Stoga nisu ostvarene povrede na koje ukazuje osuđeni GJ u podnesenom zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

9. Iz svih naprijed navedenih razloga, na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP - a, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 17. rujna 2026.

Predsjednica Vijeća:

Ileana Vinja