REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] P 5
Poslovni broj: Us I-1340/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Sanjin Jurmić, odvjetnik u Rijeci, Slavka Krautzeka 84b, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi prijenosa zemljišta u vlasništvo jedinici lokalne samouprave, 17. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-371-01/25-08/7, URBROJ: 531-03-4-25-2 od 26. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-371-01/25-08/7, URBROJ: 531-03-4-25-2 od 26. svibnja 2025. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I - 052-01/23-03/6, URBROJ: 2170/1-03/3-23-2 od 13. rujna 2023., a kojim je odbijen prigovor tužitelja protiv postupanja - obavijesti Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u [adresa], KLASA: 940-02/22-01/1, URBROJ: 2170-03-06/9-22-8 od 28. studenog 2022. Navedenim dopisom tužitelj je obaviješten da za prijenos k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], nisu ispunjene pretpostavke propisane Zakonom o prostornom uređenju.
2. Tužitelj u tužbi i kasnijem tijeku spora ističe da su pobijana rješenja donesena uz pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te povredu pravila postupka. Navodi da je upravni postupak pokrenut prijedlogom od 8. lipnja 2022. radi zakazivanja ročišta i davanja izjave vlasnika o prijenosu zemljišta temeljem čl. 170. st. 1. Zakona o prostornom uređenju u vlasništvo Općine Lovran, a koje obuhvaća k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], na kojima je planirano građenje, odnosno uređenje površine javne namjene. Tužitelj ističe da je prvostupanjsko tijelo na ročištu pogrešno utvrdilo činjenično stanje navodeći da se tri nekretnine ne nalaze unutar trupa prometnica te naložilo izradu parcelacijskih elaborata. Sukladno nalazu i mišljenju angažiranog stalnog sudskog vještaka Ivice Komadine, nepotrebno je parcelirati čestice koje većim dijelom ulaze u trup prometnice jer se na preostalim dijelovima ne bi mogla izgraditi niti najmanja obiteljska kuća, dok preostale k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] služe kao pristupni putovi tim parcelama te su po planovima također ušle u koridor prometnice, zbog čega bi sve trebale biti u cijelosti prenesene jedinici lokalne samouprave. Ukazuje da je upravno tijelo u kasnijem dopisu i samo priznalo pogrešku glede k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], no unatoč tome je odbilo zahtjev umjesto da ponovno zakaže ročište. Tužitelj posebno osporava stajalište upravnih tijela da u konkretnom slučaju nije riječ o upravnoj stvari, naglašavajući da se spornim dopisom zapravo odlučilo o njegovu zahtjevu, zbog čega je tijelo moralo donijeti upravni akt s uputom o pravnom lijeku radi zaštite ustavnog prava na pravni lijek, ističući da praksa Visokog upravnog suda Republike Hrvatske na koju se tuženik poziva nije primjenjiva. Također ističe da je zahtjev za izradom elaborata postavljen bez jasnih zakonskih kriterija i bez valjanog obrazloženja za svaku pojedinu česticu, što smatra nesvrhovitim i nelogičnim jer neke nekretnine u preko 90% ulaze u zahvat javne namjene. Tužbenim zahtjevom predlaže da sud poništi pobijano rješenje tuženika te predmet vrati na ponovni postupak, uz naknadu troškova upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja pobijanog rješenja, te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.
4. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 3. rujna 2026., u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, 39/26, dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji svoj izostanak nije opravdao, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.
5. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.
6. Razmatrajući sva sporna činjenična i pravna pitanja ovog spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj 24. lipnja 2022. prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev za zakazivanje ročišta radi davanja izjave o prijenosu k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], u vlasništvo Općine Lovran. Povodom zahtjeva održano je ročište kod prvostupanjskog tijela 20. srpnja 2022., kojom prilikom je isto upoznalo tužitelja s okolnošću da se dio nekretnina (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) po odredbama Urbanističkog plana uređenja naselja Lovran („Službene novine Primorsko – goranske županije“ broj 16/09, 31/11, 45/12, 03/17, 05/17, 06/17, dalje: UPU naselja Lovran) dijelom nalaze unutar trupa planirane prometnice, a dijelom unutar zone S stambene namjene; dok da se k. č. br. [katastarska čestica] nalaze u zoni S stambene namjene. S tim u svezi, tužitelj je pozvan da u pogledu nekretnina koje se dijelom nalaze unutar predviđene površine javne namjene u roku od 60 dana izradi i dostavi potvrđeni parcelacijski elaborat, sa čime se isti suglasio.
8. Međutim, tužitelj nastavno nije dostavio potvrđeni parcelacijski elaborat, već je uz podnesak od 21. studenog 2022. dostavio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, ističući na cjelokupnom prijenosu svih nekretnina u vlasništvo jedinice lokalne samouprave, te tvrdeći da će u slučaju cijepanja istih na preostalim dijelovima neće biti moguće izgraditi stambeni objekt, dok preostale čestice (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) služe samo kao pristupne čestice preostalim nekretninama, pa da stoga iste također treba prenijeti u vlasništvo jedinice lokalne samouprave.
9. Dopisom prvostupanjskog tijela KLASA: 940-02/22-01/1, URBROJ: 2170-03- 06/9-22-8 od 28. studenog 2022. tužitelj je obaviješten da nisu ispunjeni uvjeti za prijenos nekretnina u vlasništvo jedinice lokalne samouprave, uz obrazloženje da je to moguće samo za dio nekretnina na kojem je prema urbanističkom planu uređenja predviđeno građenje površine javne namjene, a da tužitelj nije postupio po zaključku iz izradio parcelacijski elaborat kojim bi odvojio dijelove k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] koje su po prostornom planu unutar trupa prometnice, od dijelova tih nekretnina koje su stambene namjene; dok preostale nekretnine (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) po tom prostornom planu i ne predstavljaju površine planirane javne namjene, već se nalaze u stambenoj zoni (S).
10. Tužiteljev prigovor odbijen je rješenjem, a tužiteljeva žalba pobijanim rješenjem tuženika, pri čemu su prihvaćeni razlozi iznijeti u dopisu prvostupanjskog tijela.
11. Iznijeto obrazloženje tuženika prihvaća i ovaj sud kao pravilno i zakonito.
12. Tužitelj ne osporava da se k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] prema UPU naselja Lovran nalaze dijelom unutar planirane površine javne namjene (prometnice), a dijelom unutar stambene (S) zone; da se k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti nalaze unutar stambene (S) zone; te da nije postupio po zaključku prvostupanjskog tijela i sačinio parcelacijski elaborat kojim bi se dijelovi navedenih nekretnina koji su predviđeni kao površina javne namjene cijepali u zasebnu čestice.
13. Međutim, tužitelj smatra da je bilo potrebno prenijeti čitave nekretnine u vlasništvo jedinice lokalne samouprave, navodeći da na preostalim dijelovima tih čestica koje bi nastale cijepanjem ne bi mogao izgraditi zgradu stambene namjene, dok u pogledu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] smatra da su također trebale biti prenijete u vlasništvo jedinice lokalne samouprave (iako se po prostornom planu niti djelomično ne nalaze unutar površina javne namjene), jer da su iste služile kao pristupni put do preostalih čestica.
14. Sukladno čl. 170. st. 1. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" br. 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19, dalje: Zakon), vlasnik neizgrađenog i neopterećenog zemljišta na kojemu je urbanističkim planom uređenja planirano građenje, odnosno uređenje površine javne namjene može to zemljište prenijeti u vlasništvo jedinice lokalne samouprave.
15. Sukladno čl. 172. Zakona, za preneseno zemljište iz članka 170. ovoga Zakona, vlasniku pripada naknada u visini tržišne vrijednosti prenesenog zemljišta, kao i naknada troškova izrade parcelacijskog elaborata ako je isti bio potreban za prijenos zemljišta, a koju je naknadu dužna isplatiti jedinica lokalne samouprave najkasnije u roku od četiri godine od dana prijenosa zemljišta.
16. Sukladno čl. 173. Zakona, zemljište iz članka 170. ovoga Zakona vlasnik prenosi izjavom o prijenosu zemljišta koju daje na zapisnik nadležnom upravnom tijelu, a o prijenosu zemljišta se ne donosi upravni akt (st. 1.). Nadležno upravno tijelo dužno je pozvati jedinicu lokalne samouprave da prisustvuje davanju izjave iz stavka 1. ovoga članka najmanje četrnaest dana prije davanja izjave, a pristanak, odnosno protivljenje jedinice lokalne samouprave prijenosu zemljišta nije od utjecaja na prijenos, odnosno na stjecanje prava vlasništva zemljišta koje se prenosi (st. 2. i st. 3.).
17. Sukladno čl. 174. Zakona, nadležno upravno tijelo dužno je zapisnik o prijenosu zemljišta i parcelacijski elaborat pregledan i potvrđen u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonom kojim se uređuje državna izmjera i katastar nekretnina, ako je isti bio potreban za prijenos zemljišta, uručiti zastupniku jedinice lokalne samouprave, odnosno bez odgađanja dostaviti jedinici lokalne samouprave u čije je vlasništvo preneseno zemljište, te iste dostaviti katastarskom uredu i zemljišnoknjižnom sudu radi provedbe po službenoj dužnosti (st. 1.). Zapisnik o prijenosu zemljišta koji je potpisao vlasnik zemljišta i službena osoba, ovjeren pečatom nadležnog upravnog tijela je pravna osnova za stjecanje vlasništva prenesenog zemljišta od strane jedinice lokalne samouprave (st. 2.)
18. Primijenivši citirane zakonske odredbe na nesporno utvrđeno činjenično stanje, Sud smatra da je zakonito i pravilno prvostupanjsko tijelo obavijestilo tužitelja da nisu ispunjeni uvjeti za zaprimanje na zapisnik njegove izjave o prijenosu zemljišta u vlasništvo jedinice lokalne samouprave, a tuženik pravilno odbio njegovu žalbu.
19. Naime, suprotno stavu tužitelja, iz citiranih odredaba nedvojbeno proizlazi da se u vlasništvo jedince lokalne samouprave u smislu čl. 170. st. 1. Zakona može prenijeti samo ono neizgrađeno i neopterećeno zemljište na kojemu je urbanističkim planom uređenja planirano građenje, odnosno uređenje površine javne namjene, pri čemu je za davanje takve izjave o prijenosu u pojedinim slučajevima potrebno dostaviti i potvrđeni parcelacijski elaborat (čl. 174. st. 1. Zakona), a trošak izrade kojega nadoknađuje jedinica lokalne samouprave (čl. 172. Zakona).
20. Pravilno su upravna tijela utvrdila da se u konkretnom slučaju radi upravo o situaciji u kojoj je nužna izrada takvog parcelacijskog elaborata, a s obzirom na nespornu činjenicu da se k.č.br. k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] prema UPU naselja Lovran samo dijelom nalaze unutar planirane površine javne namjene (prometnice), dok se preostalim dijelom nalaze unutar stambene (S) zone. Naime, citiranim odredbama Zakona nije predviđena obveza jedinice lokalne samouprave da preuzme u vlasništvo (i za iste isplati i novčanu naknadu) one nekretnine i dijelove nekretnina koje nisu predviđene za gradnju ili uređenje površina stambene namjene, iz kojeg je razloga tužitelj osnovano pozvan da sačini i dostavi potvrđeni parcelacijski elaborat, kojim bi se izdvojili dijelovi nekretnina koje su planirani kao površina javne namjene, a kako bi se te (nove) nekretnine prenijele u vlasništvo jedinice lokalne samouprave. Budući da tužitelj nesporno nije postupio po navedenom zaključku, to je pravilno prvostupanjsko tijelo istoga obavijestilo da nisu ispunjeni uvjeti za davanje izjave o prijenosu tih nekretnina u vlasništvo jedinice lokalne samouprave.
21. Pritom su neosnovani navodi tužitelja glede toga da se predmetne nekretnine samo u manjem, zanemarivom dijelu nalaze unutar područja stambene namjene, budući da iz nalaza i mišljenja dostavljenog od tužitelja proizlazi da se 1460 m2 od ukupno 2695 m2 nalazi u području planiranog trupa prometnice, dakle preostalih 1235 m2 nalazi se u stambenoj zoni, što čini gotovo 50% ukupne površine nekretnina.
22. Također nisu osnovani navodi tužitelja glede obveze jedinice lokalne samouprave da preuzme u vlasništvo i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a budući da se iste nesporno čitavom svojom površinom nalaze u stambenoj zoni.
23. Zaključno, neosnovani su i navodi tužitelja da je odluka prvostupanjskog tijela umjesto u obliku dopisa trebala biti donijeta u formi upravnog akta. Naime, sukladno ustaljenoj sudskoj praksi, s obzirom da se o prijenosu zemljišta u vlasništvo jedinice lokalne samouprave prema odredbi čl. 173. st. 1. Zakona ne donosi upravni akt, takav akt se ne donosi niti u slučaju kada nisu ispunjene pretpostavke za prijenos vlasništva jedinice lokalne samouprave (Visoki upravni sud Republike Hrvatske posl.br. Usž- 862/17-2 od 4. listopada 2018.). Ukoliko upravno tijelo utvrdi da nema uvjeta za prijenos nekretnina u vlasništvo jedinice lokalne samouprave u smislu čl. 170. ZPU-a, o tome se ne donosi rješenje, već obavijest, protiv koje nezadovoljna stranka može izjaviti prigovor, o kojemu odlučuje čelnik tijela (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske posl.br. Usž-4439/18-3 od 13. studenog 2020., posl.br. Usž-4476/21-2 od 28. siječnja 2022.), kako je to učinjeno i u konkretnom slučaju, te je stoga tužitelju omogućeno pravo na pravni lijek.
24. Slijedom navedenog, proizlazi da je pobijano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje donijeto na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sve uz pravilnu primjenu materijalnog prava i u zakonom propisanom postupku, pa je stoga na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev i riješiti kao u izreci ove presude.
25. Odluka o trošku temelji na odredbi čl. 147 st. 1. ZUS-a, pa tužitelju, koji je u cijelosti izgubio predmetni upravni spor, ne pripada pravo na naknadu troškova spora.
U Rijeci 17. rujna 2026.
Sutkinja
Daria Pugel
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).
Dostaviti:
- opunomoćeniku tužitelja Sanjinu Jurmiću, odvjetniku u Rijeci, Slavka Krautzeka 84b
- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb,
Ulica Republike Austrije 20