Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-136/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od
suca Gorana Milakovića kao predsjednika vijeća, sutkinje Dobrile Ćuruvija kao članice
vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Nade Sambol kao članice vijeća, u parničnom
predmetu tužitelja Zavoda, Z.,
OIB:…., R. ured S., zastupanog
po punomoćnici M. M. L., protiv tužene A. K. iz D.,
OIB:…, zastupane po punomoćniku M. J.,
odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog
suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj P-624/2021 od 19. prosinca 2023.,
primjenom odredbe članka 44. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne
novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.-
pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u daljnjem tekstu:
ZPP-a), u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2024.,

r i j e š i o j e

I. Prihvaća se kao osnovana žalba tužene, ukida se presuda Općinskog suda u Splitu,
Stalna služba u Sinju poslovni broj P-624/2021 od 19. prosinca 2023. i predmet vraća
prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o trošku žalbenog postupka tužene će uslijediti u novoj odluci.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom je odlučeno kako slijedi:

"I. Nalaže se tuženoj A. K. iz D., OIB:…, u roku
od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 12.755,39 EUR/96.105,50 kuna sa pripadajućim
zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

2 Poslovni broj: Gž-136/2024-2

-na iznos od 847,6 kuna/112,50 EUR1 od 16.02.206.godine,
-na iznos od 3.559,92 kuna/472,48 EUR od 15.03.2016.godine,
-na iznos od 3.898,96 kuna/517,48 EUR od 16.04.2016.godine,
-na iznos od 3.559,92 kuna/472,48 EUR od 17.05.2016.godine,
-na iznos od 1.356,16 kuna/179,99 EUR od 23.02.2017.godine,
-na iznos od 2.373,28 kuna/314,99 EUR od 23.02.2017.godine,
-na iznos od 3.729,44 kuna/494,98 EUR od 15.07.2016.godine,
-na iznos od 3.559,92 kuna/472,48 EUR od 17.08.2016.godine,
-na iznos od 3.898,96 kuna/517,48 EUR od 16.09.2016.godine,
-na iznos od 339,04 kuna/45 EUR od 15.10.2016.godine,

-na iznos od 2.418,91 kuna/321,04 EUR od 16.11.2016.godine,
-na iznos od 2.660,80 kuna/353,15 EUR od 16.11.2016.godine,
-na iznos od 2.660,80 kuna/353,15 EUR od 16.12.2016.godine,
-na iznos od 2.660,80 kuna/353,15 EUR od 17.01.2017.godine,
-na iznos od 2.660,80 kuna/353,15 EUR od 16.02.2017.godine,
-na iznos od 2.660,80 kuna/353,15 EUR od 16.03.2017.godine,
-na iznos od 115,69 kuna/15,35 EUR od 14.04.2017.godine,

-na iznos od 1.590,70 kuna/211,12 EUR od 14.04.2017.godine,
-na iznos od 1.663 kuna/220,72 EUR od 16.05.2017.godine, -na iznos od 1.663 kuna/220,72 EUR od 15.06.2017.godine, -na iznos od 1.663 kuna/220,72 EUR od 15.07.2017.godine,

-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 15.08.2017.godine,
-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 15.09.2017.godine,
-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 17.10.2017.godine,
-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 16.11.2017.godine,
-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 15.12.2017.godine,
-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 16.01.2018.godine,
-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 16.02.2018.godine,
-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 16.03.2018.godine,
-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 17.04.2018.godine,
-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 16.05.2018.godine,
-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 16.06.2018.godine,
-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 17.07.2018.godine,
-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 15.08.2018.godine,
-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 15.01.2018.godine,
-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 16.09.2018.godine,
-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 16.10.2018.godine,
-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 16.11.2018.godine,
-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 15.12.2018.godine,
-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 16.01.2019.godine,
-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 15.02.2019.godine,
-na iznos od 2.328,20 kuna/309,01 EUR od 16.04.2019.godine, sve po stopi
određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje za
svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

3 Poslovni broj: Gž-136/2024-2

primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

2. Pravovremeno i dopuštenom žalbom tužena po izabranom punomoćniku pobija
citiranu presudu navodeći da se žali iz žalbenog razloga pogrešno utvrđenog
činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, zakonskih razloga iz
članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. ZPP-a. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbu i
tužbeni zahtjev, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na
ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 €.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj poriče žalbene navode. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. ZPP-a ovaj sud nije našao
da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz
članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti,
a žaliteljica posebno ne iznosi neku od tih povreda.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da tužitelj u tužbi navodi da je pravomoćnim rješenjem tužitelja od 15.ožujka 2019.
tuženoj sa danom 4.svibnja 2015. utvrđen prestanak statusa osigurane osobe kao
osobe u radnom odnosu kod poslodavca „H.“ d.o.o. zasnovanom 26.studenog

2012., kojim rješenjem tuženoj nije priznato pravo na naknadu plaće tijekom rodiljnog
dopusta u razdoblju od 25.siječnja 2016. do 2.rujna 2016. te da je poništeno rješenje
o priznanju prava na roditeljski dopust i prava na novčanu naknadu za vrijeme
korištenja roditeljskog dopusta, kao i nalozi za isplatu novčanih naknada za vrijeme
korištenja prava na rodiljni i roditeljski dopust za razdoblje od 25.siječnja 2016. do

31.siječnja 2019., za isplatu za rodiljski i roditeljski dopust za isto razdoblje i isplatu
novčane naknade za korištenje prava na jednokratnu novčanu potporu za dijete
R. F. rođenog 3.ožujka 2016., slijedom čega da je zatražena isplata tako
neosnovano isplaćenih iznosa od tužene 17.studenog 2020., a da se tužena oglušila
na poziv tužitelja pa predlaže prihvatiti postavljeni tužbeni zahtjev,

-da tužena u odgovoru na tužbu stavlja prigovor zastare, navodeći da je tužba
podnesena 15.veljače 2021. te da su sva potraživanja koja su eventualno nastala prije

15.veljače 2018. u zastari, prigovara visini zahtjeva, kao i da tužitelj ne može
zahtijevati isplatu cijelog iznosa te da je potrebno utvrditi da li se predmetnom tužbom
tuženoj nameće prekomjeran teret,

-da je uvidom u rješenja tužitelja Klasa:UP/I502-06-02/2433, Urbroj:338-17-02-01-19-
04 od 15.ožujka 2019., rješenje Direkcije tužitelja Klasa: UP/II-502-06/19-01/116,
Urbroj:338-01-06-05-19-02 od 11.lipnja 2019., rješenje tužitelja Klasa: UP/I502-06/16-
02/2433, Urbroj:338-17-12-16-2 od 17.studenog 2016. utvrđeno da je tuženoj s danom

4.svibnja 2015. pravomoćno utvrđen prestanak statusa osigurane osobe u radnom
odnosu kod poslodavca „H.“ d.o.o., da istim rješenjem tuženoj nije priznato
pravo na naknadu plaće tijekom rodiljnog dopusta u razdoblju od 25.siječnja 2016. do

2.rujna 2016., da je poništeno rješenje o priznavanju prava na roditeljski dopust i

4 Poslovni broj: Gž-136/2024-2

prava na novčanu naknadu za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta, kao i nalozi za
isplatu novčanih naknada za vrijeme korištenja prava na rodiljni i roditeljski dopust za
razdoblje 25.siječnja 2016. do 31.siječnja 2019. te isplatu novčane naknade za
korištenje prava na jednokratnu novčanu potporu za dijete R. F. rođenog

3.ožujka 2016.,

-da tužena ne spori da je primala naknadu za porodiljni dopust za dijete R. F.
K., da se nalazi u teško materijalnoj sitauciji, nezaposlena je, ima petero
maloljetne djece i živi s majkom te da nije u mogućnosti platiti utuženi iznos,

-da nije osnovan prigovor zastare jer od pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđeno da
je isplaćeno nepripadno 11. lipnja 2019. do podnošenja tužbe 15. veljače 2021. nije
protekao rok od pet godina, prema pravilima o zastari kod stjecanja bez osnove.

7. Utvrđenja prvostupanjskog suda i obveza na vraćanje neosnovano stečenog se
temelje na odredbi članka 138. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju
(Narodne novine broj 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23., u daljnjem tekstu: ZOZZ) prema
kojoj je Zavod obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od fizičke osobe ako je
šteta nastala davanjem neistinitih ili netočnih podataka o činjenicama o kojim ovisi
stjecanje ili opseg prava iz zdravstvenog osiguranja, ako je isplata vršena na temelju
neistinitih ili netočnih podataka navedenih u prijavi o stupanju radnika na rad, ako je
isplata vršena jer nije podnesena prijava o promjeni koja utječe na gubitak ili opseg
prava, odnosno prijava o istupanju radnika s rada ili ako je prijava podnesena poslije
propisanog roka, odnosno ako je šteta nastala podnošenjem prijave na obvezno
zdravstveno osiguranje na temelju zaključenog ugovora o radu čija svrha nije bila
obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo radi ostvarenja prava iz
obveznog zdravstvenog osiguranja. Pravo na isplatu zatezne kamate se temelji na
odredbi članka 137. ZOZZ-a prema kojoj odredbi se uz neosnovano primljeni novčani
iznos ima platiti i zakonska zatezna kamata.

8. Pravilno tužena prigovara prvostupanjskom sudu da činjenično stanje odlučno za
pravilnu primjenu materijalnog prava nije potpuno utvrđeno. Tužena već u odgovoru
na tužbu prigovara visini isplaćenih naknada, prigovara i da bi kao nezaposlena osoba
ostvarila određena roditeljska prava te da je potrebno utvrditi eventualnu razliku
između onoga što je tužena primila i onoga što bi doista primila da nije bilo pogreške
sustava u pogledu vođenja evidencije zaposlenih/nezaposlenih osoba. Pitanje zastare
tražbine je uređeno odredbom članka 147.ZOZ-a, a pravo na zatezne kamate u članku

148. ZOZZ-a. Tužena neosnovano prigovara da rok zastare iznosi tri godine jer se
primjenjuje opći zastarni rok od pet godina na što upućuje odredba članka 146.
ZOZZ-a.

9. Osnovano se prigovara i da sud nije proveo test razmjernosti miješanja odnosno
nameće li se predmetnom tužbom prekomjerni individualni teret tuženoj, povredom
prava na mirno uživanje vlasništva zajamčenog člankom 1. Protokola br. 1. uz
Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine-MU 18/97,
6/99., 14/02. 1/06. i 13/17). Pravilno se tužena poziva na shvaćanje izraženo u odluci
Europskog suda za ljudska prava br.6161/13 i 57863/14, a ovaj sud upućuje i na
odluku u predmetu Čakarević protiv Republike Hrvatske broj 48921/13 od 26.travnja

2018. kao i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3216/2020 od

8.studenog 2022. prema kojim odlukama obveza vraćanja prekomjerno uplaćenog

5 Poslovni broj: Gž-136/2024-2

iznosa naknade isplaćene pogreškom državnog tijela podnositelju je nametnut
prekomjerni individualni teret slijedom čega je povrijeđeno pravo na mirno uživanje
vlasništva.

10. Pravilno se prigovara da je prvostupanjski sud propustio na temelju predloženih i
provedenih dokaza utvrditi postojanje obveze vraćanja odnosno ne vraćanja
prekomjerno uplaćenog iznosa naknada isplaćenih pogreškom državnog tijela jer nije
na vrijeme evidentirano brisanje iz registra poslodavca tužene. Naime, propust
tužitelja, državnog tijela, pravovremeno evidentirati brisanje poslodavca iz registra, a
slijedom toga i postojanje odnosno ukidanje prava bivših zaposlenika, koji je utvrđen
četiri godine nakon brisanja tvrtke iz registra i temeljem toga potraživanje isplata zbog
pogreške tužitelja predstavlja prekomjeran individualni teret slijedom čega je
povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno člankom 1 Protokola 1. uz
Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i sloboda (Narodne novine-MU 18/97., 6/99.,
8/99., 14/02., 1/06., 13/17.).

11. Iz naprijed navedenih razloga, dakle zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog
činjeničnog stanja ni materijalno pravo nije pravilno primijenjeno pa se žalba tužene
prihvaća i ukida pobijana presuda. U nastavljenom postupku će sud utvrditi gore
navedene i odlučne činjenice te ponovno odlučiti o tužbi i tužbenom zahtjevu kao i o
troškovima postupka, uključujući i trošak žalbenog postupka tužene.

12. Na temelju svega naprijed navedenog je primjenom odredbe članka 370. i članka 166. stavak 3. ZPP-a, kao u izreci.

Bjelovar, 25. travnja 2024.

Predsjednik vijeća

                       Goran Milaković, v.r.