Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3496/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Hrvatske radiotelevizije, javne ustanove, Zagreb, Prisavlje 3, OIB:68419124305, koju zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-222/2026-9 od 12. lipnja 2026., dana 17. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice Hrvatske radiotelevizije, javne ustanove, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-222/2026-9 od 12. lipnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice Hrvatske radiotelevizije, javne ustanove, za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-222/2026-9 od 12. lipnja 2026. pod stavkom I. izreke ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Višnje Antoš, javne bilježnice u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-1256/2026 od 3. travnja 2026. te je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen. Stavkom II. izreke odbijen je kao u cijelosti neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka.

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 105,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja drugostupanjske odluke pa do isplate, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženica u odgovoru na žalbu osporava u cijelosti iznesene žalbene navode tužiteljice.

4. Žalba tužiteljice je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 106,20 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji iznos tužiteljica potražuje od tuženice na ime neplaćene RTV pristojbe za razdoblje od siječnja do listopada 2025., za prijamnik na adresi [adresa], šifra obveznika 5111402.

6. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, presuda prvostupanjskog suda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice u kojima ona ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio u bitnom sljedeće:

- da iz evidencije pretplatnika tužiteljice proizlazi da je tuženica od 16. prosinca 2024. evidentirana kao obveznik plaćanja pristojbe za prijamnik na adresi [adresa], šifra obveznika 5111402,

- da iz navedenog izvatka nije vidljivo na temelju čega je tuženica evidentirana kao obveznik plaćanja,

- da je tužiteljica navela da je prijava sačinjena temeljem zapisnika kontrolora koji je osobnim opažanjem utvrdio posjedovanje prijamnika,

- da tuženica nije potpisala zapisnik o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe od 2. prosinca 2024. (list 52 spisa),

- da je tuženica izričito osporila istinitost sadržaja predmetnog zapisnika, ističući da ne posjeduje prijamnik na navedenoj adresi,

- da tužiteljica tijekom postupka nije dostavila prijavu prijamnika potpisanu od strane tuženice, niti je predložila saslušanje kontrolora koji je sastavio sporni zapisnik,

- da iz sadržaja zapisnika proizlazi da je kontrolor zaključak o posjedovanju prijamnika izveo na temelju činjenice da se iz stana čula muzika.

9. Prvostupanjski sud je zaključio da je, u situaciji kada tuženica osporava istinitost zapisnika kontrolora tužiteljice te kada izričito navodi da ne posjeduje prijamnik, teret dokaza o postojanju odlučnih činjenica bio na tužiteljici, koja u predmetnom postupku nije predložila odgovarajuće dokaze kojima bi se provjerila vjerodostojnost zapisnika od 2. prosinca 2024., pri čemu dostavljena evidencija pretplatnika i saldakonti kartica predstavljaju jednostrane interne evidencije tužiteljice koje same za sebe ne dokazuju da je tuženica doista bila obveznik plaćanja RTV pristojbe.

10. Također, prvostupanjski sud je zaključio da sama okolnost da se iz stana čula muzika ne predstavlja pouzdan dokaz da je tuženica vlasnica ili posjednica radijskog ili televizijskog prijamnika odnosno drugog uređaja za prijam radijskog ili audiovizualnog programa u smislu čl. 34. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ broj: 137/10., 76/12., 78/16., 46/17., 94/18., 114/22., 20/23. i 18/24 ), s obzirom da je moguće da je glazbu reproducirala treća osoba koja se nalazila u stanu koristeći vlastiti mobilni telefon ili drugi prijenosni uređaj koji nije u vlasništvu niti posjedu tuženice.

11. Uzimajući u obzir činjenično stanje utvrđeno u ovom predmetu iz kojeg proizlazi da je tuženica izričito osporila vjerodostojnost zapisnika od 2. prosinca 2024., a da tužiteljica, na kojoj je bio teret dokaza o postojanju odlučnih činjenica, nije predložila odgovarajuće dokaze kojima bi se provjerila vjerodostojnost konkretnog zapisnika, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je, sukladno odredbi iz čl. 451. st. 3. ZPP - a, odlučio kao pod stavkom I. izreke pobijane presude.

12. Pri tome valja istaknuti da ovaj sud nije razmatrao žalbene navode tužiteljice u kojima ona ističe da je u predmetnom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a (da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu iz čl. 8. ZPP-a, a što da je bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude), jer je u ovom predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP -a, riječ o sporu male vrijednosti, pa se presuda, sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP - a, ne može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, već samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

13. Odluka o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka (stavak II. izreke pobijane presude) pravilno je donesena sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove odluke.

15. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 17. rujna 2026.

Sutkinja:

Jadranka Travaš