Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3622/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČISTOĆA d.o.o., OIB: 84923155727, Stjepana Radića 33, Zadar, kojeg zastupa punomoćnik Dan Marinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri j.t.d. u Zadru, protiv tuženika ČH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Povrv-239/2023-8 od 23. svibnja 2025., dana 17. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Povrv-239/2023-8 od 23. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Katarine Oguić iz Paga, poslovni broj Ovrv-14426/2023 od 21. studenog 2023. te je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen .
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava u cijelosti iznesene žalbene navode tužitelja.
4. Žalba tužitelja je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim od tuženika traži isplatu novčane tražbine u iznosu od 57,98 eura, sa zakonskom zateznom kamatom, na ime dospjelih računa za razdoblje od studenoga 2022. do rujna 2023., na ime cijene minimalne javne usluge.
6. Prilikom ispitivanja pobijane presude i postupka koji mu je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, a koju povredu u žalbi ističe tužitelj jer presuda nema nedostatka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, izreka je presude razumljiva i ne proturječi razlozima navedenim u obrazloženju. Nije utvrđeno ni da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
7.1. U postupku je utvrđeno da je tuženik vlasnik kuće na adresi [adresa], etažirane na trinaest etažnih jedinica, sve u njegovu vlasništvu, koje između ostalog koristi i u turističke svrhe. Nadalje, iz priloženih računa proizlazi da tužitelj za svaki od jedanaest utuženih mjeseci potražuje iznos od 5,14 eura na ime cijene minimalne javne usluge.
7.2. Međutim, iz dostavljenih isprava nije moguće utvrditi na koju se točno etažnu jedinicu odnosi pojedino zaduženje.
8. Iako je tuženik kao vlasnik svih apartmana u sklopu predmetne kuće, suprotno stavu prvostupanjskog suda, dužan plaćati tužitelju cijenu minimalne javne usluge za svaki pojedini apartman jer to jasno proizlazi iz odredbe iz čl. 70. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" br. 84/21. - dalje: ZGO), a o navedenom je donesen i zaključak na sastanku predstavnika Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova održanom 23. travnja 2026. ("Vlasnik stanova u jednoj zgradi koji su upisani kao etažne jedinice u zemljišnoj knjizi (13 stanova), koje iznajmljuje tijekom ljetnog perioda i za koje zadužuje dodatni spremnik za zbrinjavanje otpada, u obvezi je plaćati cijenu minimalne javne usluge, tzv. fiksnu naknadu za svaki stan"), valja istaknuti da je u konačnici pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj neosnovano od tuženika potražuje utuženi iznos. Naime, postojanje takve obveze samo po sebi ne dokazuje osnovanost konkretnog zahtjeva. Tužitelj je bio dužan dokazati da se upravo utuženi iznos odnosi na određenu etažnu jedinicu te da je za nju obračun izvršen u odgovarajućem iznosu.
9.1. Štoviše, iz vjerodostojne isprave ne proizlaze navodi tužitelja izneseni tijekom postupka i u žalbi, prema kojima tužitelj potražuje cijenu minimalne javne usluge za svih trinaest etažnih jedinica. Naime, u vjerodostojnoj ispravi i računima je za svaki od jedanaest utuženih mjeseci obračunat iznos od 5,14 eura, odnosno iznos koji bi odgovarao cijeni minimalne javne usluge za jednu etažnu jedinicu, pri čemu nije naznačeno ni na koju bi se od trinaest etažnih jedinica to zaduženje odnosilo.
9.2. Kada bi se, međutim, predmetno potraživanje doista odnosilo na svih trinaest etažnih jedinica, kako to tužitelj tvrdi tijekom postupka i u žalbi, tada bi iznos obračunate cijene minimalne javne usluge za svaki pojedini mjesec morao biti trinaest puta veći od iskazanog iznosa.
10. Slijedom navedenog, iz sadržaja vjerodostojne isprave ne proizlaze činjenični navodi tužitelja, a prema čl. 219. ZPP-a, svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev. Budući da tužitelj nije dokazao za koju točno etažnu jedinicu potražuje utuženi iznos, iako je teret dokazivanja te odlučne činjenice bio na njemu, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
11. Pri tome valja istaknuti da ovaj sud nije razmatrao žalbene navode tužitelja u kojima on ističe da je u predmetnom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer je u ovom predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP -a, riječ o sporu male vrijednosti, pa se presuda, sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP -a, ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t.. 3. ZPP-a.
12. Slijedom navedenog, neovisno o postojanju opće obveze tuženika na plaćanje cijene minimalne javne usluge za svaku etažnu jedinicu, tužitelj nije dokazao osnovanost upravo konkretno utužene tražbine. Stoga je, primjenom čl. 368. st. 2.
ZPP-a, valjalo odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 17. rujna 2026.
Sutkinja
Gordana Bošković Majerović
