Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4259/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Ljubiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: Povrv-63/2024-6 od 30. rujna 2025. godine, dana 17. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: Povrv-63/2024-6 od 30. rujna 2025. godine.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nike Bagarića iz Požege, poslovni broj Ovrv-378/2024 od 13. kolovoza 2024., kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 84,96 eura, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine utužene iznose, kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke prvostupanjske presude. U preostalom dijelu platni nalog je ukinut (točka II. izreke), dok je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 137,50 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 30. rujna 2025. pa do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu, pri čemu nije izričito naveo žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP), niti je istaknuo prijedlog odluke koju bi sud drugog stupnja trebao donijeti.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 84,96 eura, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji tužitelj potražuje od tuženika na ime neplaćene mjesečne pristojbe za obavljanje djelatnosti Hrvatske radiotelevizije (RTV pristojbe) za mjesece srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2023. godine te siječanj i veljaču 2024. godine.

5. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl . 365. st. 2. ZPP-a.

6. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je tuženik 6. prosinca 2010. godine prijavio televizijski prijamnik na adresi [adresa], što proizlazi iz obrasca prijave prijamnika koji je vlastoručno potpisao tuženik (listovi 38. i 39. spisa),

- da je tuženik tijekom utuženog razdoblja kod tužitelja bio evidentiran kao obveznik plaćanja RTV pristojbe, odnosno kao vlasnik televizijskog prijamnika, pod brojem pretplatnika 2719273,

- da je tuženik i prije 6. prosinca 2010. godine bio evidentiran kao obveznik plaćanja RTV pristojbe, s datumom prijave 23. veljače 1996. godine (list 28. spisa),

- da je odredbom iz čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ broj: 137/10., 76/12., 78/16., 46/17., 94/18., 114/22., 20/23. i 18/24., dalje: Zakon o HRT-u) propisano da je svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski ili televizijski prijamnik, odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom, dužan HRT -u plaćati mjesečnu pristojbu,

- da, sukladno čl. 36. st. 1. Zakona o HRT-u, obveza plaćanja pristojbe prestaje odjavom prijamnika,

- da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je prije dospijeća utuženih mjesečnih iznosa izvršio odjavu televizijskog prijamnika,

- da tuženik također nije dokazao da je podmirio dospjele mjesečne iznose RTV pristojbe koji su predmet ovog postupka.

7. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je pobijanom presudom održao na snazi platni nalog u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju utuženu glavnicu, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je naložio tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka.

8. Takav zaključak prvostupanjskog suda proizlazi iz utvrđenja da je tuženik u utuženom razdoblju bio evidentiran kao obveznik plaćanja RTV pristojbe, dok tijekom prvostupanjskog postupka nije dokazao postojanje okolnosti koje bi dovele do prestanka njegove obveze plaćanja, niti je dokazao da je podmirio dospjele mjesečne obveze koje su predmet ovog postupka. Pri tome je, sukladno pravilima o teretu dokazivanja, na tuženiku bio teret dokazivanja činjenica kojima bi osporio postojanje ili visinu utužene tražbine, osobito činjenicu pravodobne odjave prijamnika.

9.1. No žalbeni navod tuženika kojim prvi put u žalbenom postupku ističe da je odjavio televizijski prijamnik, kao i uz žalbu priložena isprava koju označava kao „potvrdu o odjavi“, predstavljaju nove činjenice i novi dokaz koji, sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a, nisu dopušteni u žalbenom postupku. Tuženik navedenu činjenicu nije istaknuo niti dokazao tijekom prvostupanjskog postupka, iako je za to imao mogućnost. Neovisno o tome, predmetna isprava ne predstavlja javnobilježničku ispravu, kako to očito nastoji prikazati tuženik. Sama rukom ispisana naznaka „javni bilježnik“ te broj ovjere ne može ispravi dati svojstvo javnobilježničke, odnosno javne isprave.

9.2. Osim toga, ni iz sadržaja predmetne isprave ne proizlazi da je tuženik pravodobno obavijestio tužitelja o odjavi televizijskog prijamnika, niti da je odjava provedena na način i u trenutku koji bi imali za posljedicu prestanak njegove obveze plaćanja RTV pristojbe za utuženo razdoblje. Stoga navedena isprava, neovisno o tome što predstavlja nedopušten novi dokaz u žalbenom postupku, nije ni podobna dovesti u pitanje pravilnost činjeničnih utvrđenja i pravnog zaključka prvostupanjskog suda.

10. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi tuženika nisu osnovani niti su od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 17. rujna 2026.

Sutkinja

Gordana Bošković Majerović