Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ovr-253/2026-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Čistoća d.o.o., OIB: 02371889218, Ulica Ognjena Price 13, Varaždin, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Jelaković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jelaković & Partneri j.t.d., Zagrebačka 61/III, Varaždin, protiv ovršenice RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu Stalna služba u Ivancu poslovni broj Ovr-1081/2026-2 od 15. travnja 2026., 17. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja Čistoća d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu Stalna služba u Ivancu poslovni broj Ovr-1081/2026-2 od 15. travnja 2026. pod točkom II. izreke u dijelu kojem je odbijen zahtjev ovrhovoditelja Čistoća d.o.o. za naknadu troška izvansudske ovrhe u iznosu od 62,50 eura.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja Čistoća d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 69,14 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem naloženo je ovršenici naknaditi ovrhovoditelju trošak izvansudske ovrhe u iznosu od 28,13 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2026. do isplate (točka I. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška izvansudske ovrhe u iznosu od 81,25 eura (točka II. izreke).

2. Protiv točke II. izreke tog rješenja, u dijelu kojem je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 62,50 eura, žali se ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da je pogrešno tumačenje prvostupanjskog suda da mu ne pripada pravo na trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti te dostavlja sudsku praksu koja isto potvrđuje. Predlaže pobijano rješenje preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak. Potražuje trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 69,14 eura.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti i u smislu žalbenih navoda, ovaj sud ne nalazi da su počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2., u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje u tekstu: OZ). Materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

5. Sud prvog stupnja odbio je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti s obrazloženjem da javni bilježnik po službenoj dužnosti ovrhovoditelju dostavlja rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti.

6. Takav zaključak, kao pravilan, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

7. Naime, sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi, sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja postupka. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.

8. Također, odredba čl. 14. st. 4. OZ-a propisuje da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

9. Nadalje, odredbom čl. 283. st. 1. OZ-a propisano je da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor.

9.1. Citirana odredba čl. 283. st. 1. OZ-a uvedena je Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 131/20 – dalje: ZIDOZ) kojim je u čl. 16. izmijenjena dotadašnja odredba čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a koja je glasila da će javni bilježnik na zahtjev ovrhovoditelja staviti na otpravak rješenja o ovrsi koje je donio potvrdu o njegovoj pravomoćnosti i ovršnosti, ako u roku od 8 dana od isteka roka za prigovor ne primi prigovor, te da će otpravak rješenja o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti predati ovrhovoditelju. Iz navedenog proizlazi da je do stupanja na snagu ZIDOZ-a javni bilježnik izdavao potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na zahtjev ovrhovoditelja pa je takva njegova radnja i bila potrebna za vođenje ovršnog postupka. Međutim, iz sadašnje odredbe čl. 283. st. 1. OZ-a proizlazi da postoji obveza javnog bilježnika da po službenoj dužnosti, nakon ispunjenja zakonom propisanih uvjeta, izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti i to bez zahtjeva ovrhovoditelja, slijedom čega trošak pribavljanja takve potvrde ovrhovoditelju nije niti nastao.

9.2. Stoga upravo suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja da, iako javni bilježnik potvrdu stavlja po službenoj dužnosti to ne znači da za ovrhovoditelja kojeg zastupa punomoćnik odvjetnik ne nastaje trošak obavljanja radnji vezanih za tu radnju, smisao navedene odredbe je smanjenje troškova postupka te da za ovrhovoditelja ne nastaje trošak pribavljanja potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti. Tako se u obrazloženju prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona s konačnim prijedlogom zakona, Klasa: 022-03/20-01/126, Urbroj: 50301-21/06-20-5 od 19. studenog 2020., uz čl. 16. ZIDOZ-a navodi da se "predmetnom odredbom smanjuju troškovi postupka na način da se brišu odredbe o određivanju predvidivih troškova postupka, potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdaje javni bilježnik kada se za to steknu zakonski uvjeti, a ne kao dosad na prijedlog ovrhovoditelja. Navedenim rješenjem trošak provedbe ovrhe se pojeftinjuje i pojednostavljuje, jer se iz poslovnog procesa ovrhe miče jedan korak".

10. U odnosu na sudsku praksu na koju se ovrhovoditelj poziva u žalbi, treba reći da prihvaćanje stava izraženog u tim odlukama, a prema kojem stranci pripada pravo na trošak za pribavu potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti bez obzira na to tko je istu pribavio te neovisno o tome je li pritom bila potrebna intervencija punomoćnika ovrhovoditelja, prema ocjeni ovog suda, dovelo bi do toga da bi ovršenik bio u obvezi naknaditi ovrhovoditelju troškove za radnje odvjetnika koje u stvarnosti nisu poduzete i nisu bile potrebne, što bi predstavljalo neosnovano bogaćenje ovrhovoditelja jer isti ne bi bio u obvezi takve troškove naknaditi svojem odvjetniku.

10.1. Naime, sukladno odredbi čl. 18. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine", broj 09/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 i 126/21) odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u vezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa. Dakle, Odvjetničkom tarifom je reguliran samo način vrednovanja, obračunavanja i plaćanja radnji poduzetih od strane odvjetnika. Stoga, samim time što je Tarifom propisano pravo na trošak za pribavu pravomoćnosti i ovršnosti, ne znači da taj trošak automatski i pripada ovrhovoditelju u situaciji kada javni bilježnik po službenoj dužnosti daje potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti.

10.2. Konačno, odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 633/2023-2 od 27. rujna 2023. i poslovni broj Rev-229/2023-2 od 19. prosinca 2023. na koje se poziva ovrhovoditelj u žalbi nisu primjenjive u ovoj konkretnoj situaciji. Naime, ovršna isprava u tim predmetima nije bilo rješenje o ovrsi javnog bilježnika nego je u tom postupku ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju ovršnih isprava – sudskih odluka (rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Ovr-250/2021 od 2. srpnja 2021. i presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-544/2017 od 15. siječnja 2019.).

10.3. Također, ukazuje se ovrhovoditelju da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. travnja 2026. usvojen zaključak da u postupku izvansudske ovrhe, u povodu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje donosi javni bilježnik, koji se vodi prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 68/18, 2/20, 46/20 i 47/20), ovrhovoditelj kojeg zastupa odvjetnik nema pravo na naknadu troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u tom postupku (poslovni broj Su IV-100/2026-3 od 2. lipnja 2026.).

11. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi u tom dijelu prvostupanjsko rješenje (točka I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

12. Budući da ovrhovoditelj nije uspio u žalbenom postupku, na temelju odredbe čl. 166. st. 1 . ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odbijen je njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka (točka II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

13. U nepobijanom dijelu (točka I. izreke i točka II. izreke u dijelu kojem je ovrhovoditelj odbijen u preostalom dijelu zahtjeva za daljnji iznos od 18,75 eura), prvostupanjsko rješenje nije ispitivano (čl. 365. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ- a).

U Velikoj Gorici 17. rujna 2026.

Sudac

Nikola Ramušćak