REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U KARLOVCU

PREKRŠAJNI ODJEL

Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac

Poslovni broj: Pp-853/2026-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Prekršajni odjel, po sutkinji Nadi Turkalj, uz sudjelovanje zapisničara Brigitte Turkalj, rješavajući po prigovoru okrivljenika ŠI zastupanog po branitelju II, odvjetniku u [adresa], zbog prekršaja iz čl. 196. st. 7., čl. 163. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN RH br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24) i čl. 38a. st. 1. toč. 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu (NN 75/13, 36/15, 46/17, 152/22, 59/26), podnesenim protiv prekršajnog naloga PU Karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac, broj klasa: 211-07/25-3/11595, urbroj: 511-05-13-25-1 od 18. srpnja 2025., nakon održane glavne i javne rasprave dana 16. rujna 2026. u prisutnosti okrivljenika i branitelja a odsutnosti tužitelja, dana 17. rujna 2026. u odsutnosti istih, javno objavio i

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik ŠI, OIB [osobni identifikacijski broj], sin Š i I, r. N, rođen **.**.1995. u [adresa], državljanin Hrvatske s prebivalištem u [adresa], SSS, elektroničar i vozač, zaposlen u tvrtci MS Auto d.o.o. sa sjedištem u [adresa], s plaćom od 1.240,00 eura, vlasnik osobnog automobila 2018., oženjen, otac dvoje mlt djece, prekršajno kažnjavan za prometne prekršaje, ne vodi se drugi postupak prema vlastitoj izjavi,

k r i v  j e

I. što je

dana 20. lipnja 2025. u 13,05 sati u gradu Karlovcu, na križanju ulica Prilaz Vjećeslava Holjevca i Banije, grad Karlovac upravljao vozilom N3, marke Mercedes- Benz, registarske oznake i broja RI1003MS Zagrebačkom ulicom od smjera Draganića u smjeru autoceste A1, a nadzorom vozila i vozača na prostoru naplatne postaje Karlovac utvrđeno,

1. da je za vrijeme upravljanja vozilom u prometu na cesti upotrebljavao mobitel na način kojim je umanjio mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom, dakle, postupao protivno odredbi čl. 196. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

čime je počinio prekršaj kažnjiv čl. 196. st. 7. istog zakona,

2. da tijekom vožnje u motornom vozilu na sjedalu na kojem je ugrađen sigurnosni pojas, nije koristio pojas na način koji je odobrio proizvođač sigurnosnog pojasa,

dakle, postupao protivno odredbi čl. 163. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

čime je počinio prekršaj kažnjiv čl. 163. st. 8. istog zakona, pa mu se

izriče

novčana kazna

za djelo pod toč. 1. u iznosu od 130,00 eura (stotrideseteura)

za djelo pod toč. 2. u iznosu od 130,00 eura (stotrideseteura)

II. Temeljem čl. 39. Prekršajnog zakona (NN RH br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/2022, 86/26– u daljnjem tekstu PZ-a), okrivljeniku se izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 260,00 eura (dvjestošezdeseteura).

III. Temeljem čl. 33. st. 11. PZ-a, okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

IV. Na temelju čl. 152. st. 3. i čl. 183. st. 2. PZ-a, sud upozorava okrivljenika da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u iznosu od 173,33 eura (stosedamdesettrieuratridesettricenti), smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena. Ukoliko novčana kazna u navedenom roku ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično, ista će se naplatiti prisilnim putem a temeljem odredbe čl. 34. PZ-a.

V. Temeljem čl. 139. st. 3. u svezi s odredbom čl. 138. st. 2. PZ-a, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideseteura) u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnost ove presude, jer će se isti u protivnom naplatiti prisilno, sukladno čl. 152. st. 4. i 11. PZ-a.

VI. Temeljem čl. 182. toč. 1. PZ-a,

oslobađa se od optužbe

da bi

dana 20. lipnja 2025. u 13,05 sati u Karlovcu, na križanju ulica Prilaz Vjećeslava Holjevca i Banije, upravljao vozilom N3, marke Mercedes-Benz, registarske oznake i broja RI1003MS, Zagrebačkom ulicom od smjera Draganića u smjeru autoceste A1, a nadzorom vozila i vozača na prostoru naplatne postaje Karlovac bilo utvrđeno da je rukovao pametnim tahografskim uređajem ugrađenim u vozilo i vlastitom karticom vozača na način koji je doveo do prikrivanja, tajenja, odnosno krivotvorenja podataka koji su trebali biti zabilježeni i pohranjeni na njegovoj kartici vozača, odnosno memoriji tahografskog uređaja u smislu da je na pametnom tahografu imao uključeno opciju OUT, iako ne podliježe iznimkama sukladno Uredbi (EU) br. 165/2014 i Uredbi (EZ) br. 561/2006. te u pametnom tahografu nije imao umetnutu karticu vozača, a time postupao suprotno čl. 32. st. 3. Uredbe (EU) br. 165/2014,

čime bi učinio prekršaj opisan i kažnjiv čl. 38a. st. 4. u svezi s st. 1. podst. 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu,

Obrazloženje

1. PU Karlovačka, Postaja prometne policije Karlovac, pod brojem klasa: 211- 07/25-3/11595, urbroj 511-05-13-25-1 od 18. srpnja 2025. izdala je prekršajni nalog protiv okrivljenika kojim je kažnjen zbog prekršaja čl. 196. st. 7., čl. 163. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i čl. 38a. st. 1. toč. 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu . Okrivljenik je na prekršajni nalog pravodobno uložio prigovor, isti je stavljen izvan snage i proveden je redovni prekršajni postupak.

2. Sud je dana 16. rujna 2026, održao glavnu raspravu u prisutnosti okrivljenika i branitelja a okrivljenik ŠI aktivno iznosio obranu te izjavio da se smatra djelomično krivim. Priznaje da je 20. lipnja 2025. u naznačeno vrijeme upravljao teretnim automobilom i kretao se gradom Karlovcom, Zagrebačkom ulicom od smjera Draganića u smjeru autoceste A1 te na križanju ulica Prilaz V. Holjevca i Banije bilo utvrđeno da za vrijeme upravljanja vozilom registarske oznake i broja [registarska oznaka] upotrebljavao mobitel u vožnji i svjestan je učinjenog prekršaja. Priznaje da tijekom vožnje na sjedalu na kojem je ugrađen sigurnosni pojas isti nije koristio. Nadalje ističe, da osporava toč. 3. optužbe. Taj prekršaj nije učinio, baza otkud je krenuo teretnim automobilom je adresa sjedišta društva [adresa], dok je zaustavljen na naplatnoj postaji Karlovac što je udaljenost manja od 100 km odnosno iznosi 84,67 km i s obzirom na tu činjenicu nije imao obvezu umetnuti u pametni tahograf karticu vozača. Dalje navodi da je vozilo kojim je upravljao u vlasništvu tvrtke MS Auto d.o.o. u kojoj je zaposlen a pretežna djelatnost je vučna služba i pomoć na cesti te da je vozilo kao takvo i označeno.

3. Branitelj okrivljenika prigovarao je sadržaju optužbe u toč. 3. navodeći da su izostali osnovni elementi da bi sud mogao postupati tj. da je manjkavi činjenični opis. Dalje ističe da iako se tužitelj poziva na uredbe kao blanketni propis, činjenično se ne navodi što je utvrđeno, ne navodi se udaljenost tj. radijus prijeđenog puta iako se spominje da ne podliježe iznimkama suprotno odredbama a i Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je tome zauzeo svoj stav u presudama. Nadalje pojašnjava, da u pogledu pojma radijusa, da bi isti u smislu Uredbe broj 561/2006 trebalo shvatiti na način da se isti odnosi na ravnu liniju povučenu na kart i iz navedenog sjedišta, a koji ga povezuje sa svim točkama zemljopisnog područja koje okružuje to isto mjesto.

4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao dokaze koji prileže sudskom spisu i to prigovor okrivljenika, punomoć o zastupanju (list br. 3-4), izvješće o počinjenom prekršaju (list br. 10), zapisnik provjere na cesti (list br. 11 -12) na čiji sadržaj je okrivljenik izjavio da nije dopunjen do kraja jer na stranici 2 nema evidentiranih povreda. Nadalje sud je pročitao potvrdu Odjela za prekršajne evidencije (list spisa 21).

4.1. Branitelj okrivljenika kao dokaz u spisi je uložio o izlist iz Google, prikaz zračne udaljenosti [adresa]–Naplatna postaja Karlovac kojim dokazuju zračnu udaljenost od sjedišta tvrtke do mjesta zaustavljanja a zatim prometnu dozvolu za predmetno vozilo te presudu Europskog suda u predmetu broj C-13/21 i to dijelu gdje se pojašnjava termin radijusa. Iste dokaze sud je pročitao.

5. Branitelj okrivljenika u završnoj riječi navodi da u pogledu prekršaja pod toč. 1. i toč. 2. optužnog prijedloga a u odnosu na koje se okrivljenik izjasnio da se smatra krivim, predlaže sudu da prilikom odmjeravanja sankcije uzme u obzir okolnost priznanje djela prekršaja. U pogledu toč. 3. optužbe smatra da nakon provedenog dokaznog postupka proizlazi da okrivljenik nije počinio djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret te upire da je optužni prijedlog u tom dijelu opterećen takvim nedostacima da ga nije moguće niti valjano ispitati. Dalje navodi, da trgovačko društvo u kojem je okrivljenik zaposlen ima bogato višegodišnje iskustvo u smislu pružanja usluge pomoći na cesti te da u pogledu tih usluga nikad nije vođen prekršajni ili drugi postupak a što dodatno ukazuje i okolnost, da se radi o urednom gospodarstveniku tj. da se njegovi zaposlenici u cijelosti pridržavaju zakonskih i drugih propisa. Sukladno iznesenom u pogledu inkriminacije sadržane u toč. 3. optužnog prijedloga predlaže se donijeti odluku kojom se optužba odbija, odnosnu odluku kojom se okrivljenik oslobađa krivnje u pogledu te neprecizne inkriminacije.

5.1. Okrivljenik se u završnoj riječi pozvao na iznijetu obranu.

6. Nakon ovako provedenog postupka, ocjenjujući obranu okrivljenika, pročitane materijalne dokaze iz spisa, ocjenjujući svaki dokaz zasebno, sve zajedno te tako utvrđene činjenice dovodeći u međusobnu vezu, sud uzima utvrđenim bitne činjenice koje nesporno dokazuju da je okrivljenik počinio prekršaje pod toč. 1. i toč. 2. dok je u odnosu na djelo pod toč. 3. oslobođen optužbe i iz razloga što djelo činjenično opisano u optužbi nije prekršaj.

7. Naime, okolnosnim priznanjem okrivljenika dokazano je da je postupio protivno odredbi čl. 196. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji propisuje, „Vozač vozila za vrijeme vožnje ne smije upotrebljavati mobitel niti druge uređaje na način koji bi umanjio mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom“ a okrivljenik jasno priznao da je pri upravljanju vozilom koristio mobitel.

8. Nadalje, okolnosnim priznanjem okrivljenika dokazano je da je učinio postupio protivno odredbi čl. 163. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji propisuje, „Vozač i putnici tijekom vožnje u motornom vozilu na sjedalima na kojima su ugrađeni sigurnosni pojasevi, dužni su koristiti pojas na način koji je odredio proizvođač sigurnosnog pojasa“ a okrivljenik jasno priznao da dok je upravljao vozilom ugrađeni sigurnosni pojas nije koristio.

9. Slijedom iznijetog sud je okrivljenika oglasio krivim za prekršaj činjenično i pravno opisan u izreci presude pod toč. 1. i toč. 2.

10. Prilikom odmjeravanju visine izrečene novčane kazne u skladu s čl. 36. st. 1. i 2. PZ-a, sud je imao u vidu sve okolnosti koje utječu na odmjeravanje visine kazne pa ovako odmjerenu novčanu kaznu drži razmjernom težini počinjenog djela i stupnju odgovornosti okrivljenika. Sud na strani okrivljenika kao olakotnu okolnost cijenio priznanje prekršaje dok je kao otegotnu cijenio kažnjavanje istog za prometne prekršaje a što je utvrđeno potvrdom Odjela za prekršajnu evidenciju. Stoga je sud okrivljeniku kaznu dosudio u zakonom utvrđenom iznosu dok nije našao osnova za ublažavanjem iste. Naime, okrivljenik je kažnjavan za prometne prekršaje a obrana nije pridonijela materijalne dokaze iz kojih bi bilo razvidno da će plaćanje novčane kazne dovesti do ugrožavanja egzistencije okrivljenika. Sud vjeruje da će se i dosuđenom novčanom kaznom ostvariti i specijalna i generalna prevencija tj. utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini prekršaje a i na druge građane da poštuju pravni sustav.

10.1. Sukladno čl. 152. st. 3. PZ-a, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćena ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom presudom.

11. Odluka o naknadi troškova prekršajnog postupka a odnosi se na paušalni trošak prekršajnog postupka donesena je u skladu s trajanjem, složenošću postupka te imovinskim prilikama okrivljenika.

12. Nadalje, sud je okrivljenika oslobodio od optužbe za postupanje protivno odredbi čl. 32. st. 3. Uredbe (EU) br. 165/2014, pa da bi učinio prekršaj opisan i kažnjiv čl. 38a. st. 4. u svezi s st. 1. podst. 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu.

12.1. Naime čl. 32. st. 3. Uredbe (EU) br. 165/2014 propisuje "Zabranjeno je krivotvorenje, prikrivanje, tajenje ili uništavanje podataka zabilježenih na tahografskom listiću ili podataka pohranjenih u tahografu ili kartici vozača ili podataka ispisanih s tahografa. Zabranjeno je svako rukovanje tahografom, tahografsk im listićem ili karticom vozača koje može dovesti do krivotvorenja, tajenja ili uništavanja podataka i/ili ispisanih informacija.

12.2. Okrivljenik osporava djelo prekršaja a obrana tvrdi da je činjenični opis istog dijela optužbe manjkav. Nadalje, optužnim prijedlogom okrivljeniku se stavlja na teret, da je kao vozač teretnog automobila karticu vozača koristio na način koji je doveo do prikrivanja, tajenja odnosno krivotvorenja podataka s obzirom da je na pametnom tahografu imao uključenu opciju UOT iako ne podliježe iznimkama sukladno Uredbi (EU) br. 165/2014 i Uredbi (EZ) br. 561/2006. te u pametnom tahografu nije imao umetnutu karticu vozača, a time postupao protivno odredbi čl. 32. st. 3. Uredbe (EU) br. 165/2014. Nastavno na isto, tužitelja je propustio u osporavanom dijelu optužbe navesti naj veću dopuštenu masu vozila da bi se moglo utvrditi da ne podliježe iznimkama sukladno Uredbi (EU) br. 165/2014 i Uredbi (EZ) 561/2026. Nadalje, propušteno je navesti koju vrstu prijevoza je vršio da li za vlastite potrebe ili za drugu tvrtku uz naknadu, koliko kilometara je bio udaljen od sjedišta tvrtke do mjesta zaustavljanja a sve jer obveza korištenja tahografa ovisi o vrsti vozila, vrsti prijevoza i o tome obavlja li se prijevoz za vlastite potrebe ili uz naknadu dok od 1. srpnja 2026. tahograf je obvezan i za određena laka gospodarska vozila iznad 2,5 tona do 3,5 tona koja obavljaju međunarodni prijevoz tereta ili kabotažu. Nadalje, čl. 3. Uredbe (EZ) 561/2026 navodi, određene vrste prijevoza koje su izuzete iz primjene pravila o vremenu vožnje i odmora a time u pravilu i iz obveze korištenja tahografa prema uredbi (EU) 165/2014 te se iz činjeničnog opisa ne može utvrditi da predmetno vozilo ne podliježe pobrojanim iznimkama. Tako iz istog čl. proizlazi da se Uredba ne primjenjuje na cestovni prijevoz koji obavljaju vozila i kombinacije vozila s naj većom dopuštenom masom koja ne prelazi 7,5 tona i koja se upotrebljavaju za prijevoz materijala, opreme ili strojeva a koje vozač upotrebljava prilikom izvođenja posla dok je pod toč. f istog čl. propisano da se Uredba ne primjenjuje na specijalizirana vozila tehničke pomoći na cesti u slučaju kvara u radijusu od 100 km od njihovog sjedišta.

12.3. Kako je sud temeljem čl. 88. PZ-a, dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrđuje činjenice koje terete okrivljeniku i koje mu idu u korist, sud je okrivljenika oslobodio od optužbe jer djelo opisano u optužbi pod toč 3. nije prekršaj kako to opravdano ističe obrana a zbog manjkavosti u činjeničnom opisu.

U Karlovcu, dana 17. rujna 2026.

Sutkinja

Nada Turkalj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu u roku od 8 (osam) dana od dostave iste a putem ovog suda. Žalba se predaje u dva istovjetna primjerka, vlastoručno potpisana, a oslobođena je plaćanja pristojbe.

Dostaviti:

1. tužitelju PU Karlovačkoj, Postaji prometne policije Karlovac,

2. okrivljeniku ŠI,

3. branitelju II odvjetniku u [adresa],

4. u spis.