- 1 -              I Kž 13/2024-4

Broj: I Kž 13/2024-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika R. F., radi izvršenja kazne zatvora u trajanju jedne godine i osam mjeseci, zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 283. st. 2. u vezi sa st. 1. i čl. 31. Krivičnog zakona Brčko Distrikta, Bosna i Hercegovina, odlučujući o žalbi izručenika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 14. ožujka 2024., broj Kv I-18/2024-2 (Kir-43/2024.), u sjednici održanoj 25. travnja 2024.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba izručenika R. F. (sada P.) kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 33. i čl. 34. st. 1. i 3. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“, broj 178/04 – dalje: ZOMPO), utvrđeno je postojanje pretpostavki za izručenje sudbenim vlastima Bosne i Hercegovine, Osnovnom sudu u Tuzli, izručenika R. F. Utvrđeno je postojanje pretpostavki za izručenje radi izdržavanja kazne zatvora u trajanju jedne godine i osam mjeseci, zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 283. st. 2. u vezi sa st. 1., a sve u vezi čl. 31. Krivičnog zakona Brčko distrikta Bosna i Hercegovina, izrečene pravomoćnom presudom Osnovnog suda Brčko distrikt Bosna i Hercegovina broj 96 0 K 127655 20 K od 24. srpnja 2020.

1.1. S obzirom da se izručenik nije odrekao primjene načela specijaliteta u smislu čl. 37. st. 1. ZOMPO, isti se bez dopuštenja Republike Hrvatske ne smije progoniti, kazniti ili izručiti trećoj državi zbog određenog djela počinjenog prije izručenja, a u odnosu na koje djelo nije odobreno izručenje, ne smije se ograničavati u osobnim pravima iz razloga koji nije nastao u vezi s izručenjem, niti se smije izvoditi pred izvanredni sud.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik, putem braniteljice J. T. Š., odvjetnice iz B. U žalbi se tvrdi kako „… ne postoji osnovanost za donošenje pobijanog rješenja…“, s prijedlogom „… žalbu prihvatiti, a pobijano rješenje o odobravanju izručenja ukinuti, podredno predmet vratiti sudu na ponovni postupak ...“.

3. Spis je u skladu s čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22. – dalje: ZKP/22), koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi čl. 81. ZOMPO-a, bio dostavljen državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba je neosnovana.

5. Izručenik žalbom ne dovodi u pitanje postojanje zakonskih uvjeta za izručenje iz čl. 33. i čl. 34. ZOMPO-a, niti tvrdi da postoji neki od razloga iz čl. 35. st. 1. ZOMPO-a za odbijanje izručenja. Smatra da postoje uvjeti iz čl. 35. st. 2. ZOMPO-a „… obzirom na cjelokupnu socijalnu rehabilitaciju …“. Izručenik je oženjen za hrvatsku državljanku (brak je zaključen u Republici Hrvatskoj), s kojom ima dijete koje je također ima državljanstvo Republike Hrvatske te svi zajedno žive u Republici Hrvatskoj u mjestu P. O svemu navedenom je uz žalbu dostavljena i dokumentacija.

5.1. Odredbom čl. 35. st. 2. ZOPMO-a propisano je da se izručenje može odbiti ako Republike Hrvatska može preuzeti kazneni progon djela ili izvršenje strane kaznene presude, a to se čini prikladnim s obzirom na socijalnu rehabilitaciju okrivljenika. Dakle, ovdje se radi o mogućnosti a ne o obvezi, ali pritom moraju postojati i određeni uvjeti za preuzimanje izvršenja strane kaznene presude.

5.2. Iz odredbe čl. 70. st. 1. ZOMPO-a proizlazi da je za preuzimanje izvršenja kaznene presude stranog suda potrebno da država moliteljica, u ovom je predmetu moliteljica Bosna i Hercegovina, dostavi zamolbu domaćem sudu.

5.3. Nakon izručenikovog uhićenja, Bosna i Hercegovina je dostavila samo zamolbu za izručenje, a ne zamolbu za preuzimanje izvršenja kazne zatvora.

5.4. Županijski sudu u Bjelovaru je u obavijesti o uhićenju R. F. po međunarodnoj tjeralici (dostavljenoj Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Upravi za europske poslove, međunarodnu i pravosudnu suradnju i sprječavanje korupcije) zatražio da se putem Ministarstva pravosuđa Bosne i Hercegovine nadležni sud izvijesti i o izručenikovom zahtjevu da kaznu izdržava u Republici Hrvatskoj. Kako je, usprkos tome, Bosna i Hercegovina dostavila samo zamolbu za izručenje, u konkretnoj situaciji nije ispunjen osnovni uvjet za razmatranje ove mogućnosti, pa je stoga ovaj žalbeni navode neosnovan.

6. Izručenik, nadalje, u žalbi tvrdi kako „… postoji realna opasnost da će … nakon izručenja biti podvrgnut nečovječnim i ponižavajućem postupanje …“ i to sve zbog navodnog „… postupanja policije i drugih državnih tijela u Bosni i Hercegovini zbog izručenikove vjeroispovijesti, a što dodatno pogoršava činjenica da je njegova supruga državljanin RH …“.

6.1. Ovi i ovakvi žalbeni navodi su neosnovani. Svoje tvrdnje izručenik baš ničim nije potkrijepio. Ostaje činjenica da je njegovo izručenje zatraženo zbog izdržavanja kazne zatvora za kazneno djelo razbojništva (čije je izvršenje izručenik priznao i sporazumio se o krivici). Niti iz jednog podatka u spisu predmeta ne proizlazi ispunjenje uvjeta za mogućnost odbijanja zamolbe za izručenje, predviđeni u čl. 12. st. 1. toč. 4. ZOMPO-a.

6.2. Osim toga, pobijanim je rješenjem samo utvrđeno da su ispunjene pretpostavke za izručenje R. F., dok će konačnu odluku o njegovom izručenju donijet ministar pravosuđa i uprave, u skladu s čl. 57. ZOMPO-a.

7. Iz svega navedenog razvidno je kako su ispunjene sve pretpostavke za izručenje izručenika R. F., radi izdržavanja kazne zatvora u trajanju jedne godine i osam mjeseci, zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 283. st. 2. u vezi sa st. 1. a sve u vezi sa čl. 31. Krivičnog zakona Brčko distrikta Bosna i Hercegovina.

7.1. S obzirom da ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom čl. 494. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. –  dalje: ZKP/24.), koja se u smislu čl. 81. ZOMPO-a primjenjuje u ovom postupku, nije utvrđeno ni počinjenje povreda na koja drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je primjenom čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/24., odlučeno kao u izreci rješenja.

Zagreb, 25. travnja 2024.