Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Polovni broj Ovr-4068/2018.-26
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Rijeci, po sucu Ines Kundić, kao sucu pojedincu u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Erste & Steiermarkische bank d.d.Rijeka, Jadranski trg 3 A OIB: 23057039320 zastupani po pun. odvj. ured LA i LAF iz [adresa], protiv ovršenika 1. TA OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2. PA OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupani po pun. ZOU Franjo Matković i Igor Bezjak iz Rijeke, radi ovrhe na nekretninama, 17. rujna 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja kao neosnovan, te se nalaže zemljišno knjižnom odijelu brisanje zabilježbe ovrhe posl.br Ovr-.4068/18 od 18. prosinca 2018 na nekretnini stan broj 3 na 1. katu koji se nalazi u zgradi u [adresa], objekt J35 sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji stna je upisan u KPU Kastav [broj poduloška]/ zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
Obrazloženje
Rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-4068/2018 od 18. prosinca 2018. određena je ovrha na nekretnini ovršenika temeljem ovršne isprave u odnosu na 1. i 2. ovršenika i ujedno je rješenjem od 2. listopada 2024. odbijen prijedlog za odgodu predmetne ovrhe kao neosnovan.
Protiv citiranih rješenja ovršenici su podnijeli žalbu, te je Županijski sud u Zadru rješenjem poslovni broj GžOvr-234/2024 od 3. veljače 2025. uvažio je žalbe 1. i 2. ovršenika, te se u odnosu na ovršenika 1. ukinuo rješenje o ovrsi dok se u odnosu na ovršenicu 2. preinačuje rješenje o ovrsi na način da se odbija prijedlog za ovrhu kao neosnovan, dok se ukida rješenje suda od 2. listopada 2024. bez vraćanja na ponovni postupak.
U obrazloženju navedene Odluke drugostupanjski sud navodi da, a u smislu shvaćanja Suda EU u slučaju C-407/18 te u smislu Direktive 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. treba ispitati jesu li odredbe sadržane u javnobilježničkom aktu nepoštene odnosno ništetne, zatim ukoliko se potrošač izjasni da želi ostati vezan nepoštenim ugovorenim odredbama da o tome mora postojati izjava odnosno službena bilješka u spisu, a ukoliko se potrošač ne odrekne zaštite sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati ništetnost ugovorenih odredaba o kreditu te ovisno o tome ovršni zahtjev odbiti u cijelosti ili djelomično odnosno obustaviti ovrhu, a u slučaju sumnje
Polovni broj Ovr-4068/2018.-26
nepoštenosti Odredaba ovršenika uputiti u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i odgoditi ovrhu.
Kod ovoga Suda, u međuvremenu, pod posl.br. P-2581/2019 ovršenik je pokrenuo tužbu radi utvrđenja da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu od 10. listopada 2006. zajedno s Anexom broj 1 Ugovora o kreditu solemniziran po javnom bilježniku. Također, ukoliko sud odbije tužitelja s tužbom odnosno glavnim tužbenim zahtjevom, potrebno je odlučiti o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu kojeg tužitelj zahtjeva utvrđenjem ništetnim i bez pravnog učinka Odredbe čl. 8 st. 2 i čl. 7 st. 3 predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnosi na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Nadalje, presudom OS Rijeka SS Opatija posl.br. P-2581/2019 od 24. veljače 2023. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja sa glavnim tužbenim zahtjevom, te je presudom Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž-895/23 od 11. rujna 2026. odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda u toč. 1 kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu od 10. listopada 2026. zajedno s Anexom broj 1 Ugovora o kreditu od 5. veljače 2016. solemniziran po javnom bilježniku.
Prema tome, sud utvrđuje da će po eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu sud odlučivati u daljnjem tijeku postupka nakon pravomoćnosti odluke kojim je odbijen glavni tužbeni zahtjev. Kako je ovršenik dostavio u spis zapisnik od 15. veljače 2023. iz postupak posl.br. P-2581/19, te je saslušan tužitelj odnosno ovdje ovršenik iz koje izjave proizlazi da se potrošač nije odrekao zaštite odnosno isti ne želi ostati vezan nepoštenim ugovorenim odredbama, a kako s druge strane treba utvrditi da li su ništetne i bez pravnog učinka odredbe čl. 8 st. 2 i čl. 7 s t 3 predmetnog Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu i valutnu klauzulu to će se ispitati u predmetnom parničnom postupku.
Naime, Sud Europske unije je u predmetu C-407/18 (Kuhar c/a Addiko bank d.d.) analizirao načelo djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi članka 61. stavka 1. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ). Sud je u tom postupku zauzeo pravno shvaćanje da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te direktive i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.
Stoga, kako navedena presuda Suda Europske unije, dakle, obvezuje i sud Republike Hrvatske, a s obzirom na to da se u ovom predmetu i u predmetu u
Polovni broj Ovr-4068/2018.-26
odnosu na koji je Sud Europske unije donio navedenu presudu, radi o istovjetnoj činjeničnoj i materijalno-pravnoj situaciji (ovrhovoditelj banka inicirala je protiv korisnika kredita ovršni postupak na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta koji ovršenik smatra (djelomično) ništetnim jer sadrži nepoštene ugovorne odredbe na štetu potrošača, to ne postoje pretpostavke za određivanje ovrhe.
Nadalje valja ukazati da u smislu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje: ZZP/03 ), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, pravo na zaštitu zbog nepoštenosti ugovornih odredbi pripada potrošaču kao ugovornoj strani potrošačkog ugovora. Iz priloženog ugovora o kreditu proizlazi da je korisnik kredita, ugovor sklopio kao fizička osoba, u svoje ime, radi kupnje nekretnine. Prema zakonskoj definiciji iz članka 3. ZZP/03, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.
U svakom slučaju prijedlog za ovrhu u pogledu novčane tražbine koju ovrhovoditelj potražuje u ovom trenutku nije osnovan budući da nije utvrđeno koliko će iznositi tražbina ovrhovoditelja a nakon što se odluči o tužbenom zahtjevu za isplatu po osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pa stoga nije moguće osnovano odrediti ovrhu.
Slijedom navedenog, a obzirom da je ovršenik podnio tužbu radi utvrđenja nepoštenosti odredbi ugovora o kreditu iz kojeg je nastala tražbina osigurana založnim pravom i koji parnični postupak će nadalje voditi, to je riješeno kao u izreci rješenja.
U Rijeci 17. rujna 2026.
Sudac
Ines Kundić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 8 dana, a od dana dostave ovjerenog prijepisa istoga. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.
Dna:
- ovrhovoditelju po pun.
- ovršeniku po pun.
- Po pravomoćnosti zk odjel Rijeka
