Republika Hrvatska
Trgovački sud u Splitu
Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-334/2021-13

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, na temelju prijedloga sudske
savjetnice Martine Blažanović Deković, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD
ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, OIB: 02958272670, Zagreb, Margaretska 3,
protiv tuženika A3 d.o.o., OIB: 81559837980, Split, 141. Brigade 14, kojeg zastupa
punomoćnik Ivo Juričko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Juričko & partneri d.o.o.
Split, Ćiril-Metodova 38, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave
zaključene 12. ožujka 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, zaposlenice Marine
Mužinić Lapenda i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetnika Ivana Radačića, 25.
travnja 2024.

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku A3 d.o.o., Split, 141. Brigade 14, OIB: 81559837980 da u roku
od 15 dana tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Zagreb,
Margaretska 3, OIB: 02958272670, plati 3.275,50 EUR / 24.679,28 kuna1 sa
zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 152,13 EUR / 1.146,20 kn od 8. srpnja 2016.,
- na iznos od 2.760,63 EUR / 20.800,00 kn od 6. srpnja 2016.,
- na iznos od 74,68 EUR / 562,65 kn od 8. srpnja 2016.,
- na iznos od 6,39 EUR / 48,15 kn od 6. srpnja 2016.,
- na iznos od 29,37 EUR / 221,32 kn od 16. srpnja 2016.,
- na iznos od 6,39 EUR / 48,15 kn od 8. kolovoza 2016.,
- na iznos od 2,01 EUR / 15,11 kn od 8. kolovoza 2016.,
- na iznos od 9,73 EUR / 73,32 kn od 15. rujna 2016.,
- na iznos od 6,39 EUR / 48,15 kn od 8. rujna 2016.,

- na iznos od 6,39 EUR / 48,15 kn od 16. veljače 2017.,
- na iznos od 114,53 EUR / 862,95 kn od 20. siječnja 2017.,
- na iznos od 6,39 EUR / 48,15 kn od 16. veljače 2017.,
- na iznos od 47,45 EUR / 357,50 kn od 16. veljače 2017.,
- na iznos od 9,04 EUR / 68,12 kn od 18. siječnja 2017.,
- na iznos od 9,04 EUR / 68,12 kn od 18. siječnja 2017.,
- na iznos od 9,95 EUR / 75,00 kn od 16. ožujka 2017.,
- na iznos od 11,59 EUR / 87,36 kn od 15. ožujka 2017.,
- na iznos od 4,35 EUR / 32,76 kn od 15. ožujka 2017.,

1 Fiksni tečaj konverzije: 7,53450

2 Poslovni broj: P-334/2021-13

- na iznos od 9,04 EUR / 68,12 kn od 15. veljače 2017.,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope
na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi
koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska
središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a
od 30. prosinca 2023. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska
središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili
granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za
posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za tri
postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna koja je na
snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na
dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je osiguranik tužitelja Mijo Kokorović 24. lipnja 2016.
zadobio ozljede na radu. Osiguranik je trebao izvršiti posao postavljanja oplate koji
prethodni dan nije završen. Dolaskom do nezavršenog dijela gdje je trebao obaviti
posao, ugazio je na kraj daske, tzv. l profil, koji se zaljuljao pa je propao kroz
nezaštićeni otvor na pod treće etaže objekta. Osiguranik je, od posljedica pada,
zadobio teže ozljede. Nadalje, da su zapisnikom o inspekcijskom nadzoru Državnog
inspektorata utvrđeni propusti tuženika kao poslodavca u primjeni mjera zaštite na
radu, zbog kojih je došlo do ozljeđivanja osiguranika. Istaknuo je da je odredbom
članka 139. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano da je
tužitelj obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne ili fizičke osobe ako
su bolest, povreda ili smrt osigurane osobe nastale zbog toga što nisu provedene
mjere zaštite na radu ili druge mjere za zaštitu građana. Budući da je za liječenje
osiguranika platio 24.679,28 kn, a da mu tuženik nije platio po odštetnom zahtjevu
radi naknade tog iznosa od 27. ožujka 2017., predložio je sudu donošenje presude
kojom se nalaže tuženiku da tužitelju plati ukupno 24.679,28 kn sa zateznim
kamatama koje na svaki pojedini iznos teku od dospijeća do isplate.

2. Radi dokazivanja istinitosti navoda tužitelj je predložio izvesti dokaz čitanjem
isprava: preslike tiskanice OR, preslike zapisnika o inspekcijskom nadzoru, preslike
odštetnog zahtjeva, preslike računa te izjava Mije Kokorovića, Tome Talića, Ante
Miljka i Ivana Zadre.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da nije sporno da je Mijo Kokorović 24.
lipnja 2016. kao radnik na gradilištu tuženika doživio nezgodu za vrijeme radnog
vremena, i to na način da je kroz otvor propao na pod treće etaže objekta. Međutim,
da je do nezgode došlo isključivo zbog krajnje nepažnje radnika jer je postupao
protivno naputku poslodavca, nije koristio predviđenu tehnologiju rada, a poslove
svog radnog mjesta nije obavljao u skladu s pravilima zaštite na radu i nalozima
nadređenog, odnosno radne obveze je obavljao nesavjesno i nemarno. Stoga
tuženik nije odgovoran za nastalu štetu sukladno članku 25. Zakona o zaštiti na radu.
Naveo je i da tužitelj nije dostavio ovršno rješenje kojim je osiguraniku tužitelja
priznato pravo na primanje iz sredstava Zavoda.

3 Poslovni broj: P-334/2021-13

4. Tuženik je predložio da se izvede dokaz saslušanjem svjedoka Ivana Zadre, Tome
Talića te Ante Miljka, kao i dokaz vještačenjem radi utvrđivanja nastanka predmetne
nezgode i poštivanja mjera zaštite na radu od strane osiguranika. Uz navedeno
predložio je da se pregleda cjelokupni spis Inspektorata rada, Područnog ureda Split,
Ispostava Šibenik, Klasa: UP/I 116-02/16-41/15 te pribavi zdravstveni karton tužitelja.

5. Sud je izveo dokaz čitanjem isprava: prijave ozljede na radu, odštetnog zahtjeva,
zapisnika o inspekcijskom nadzoru, preslika računa, izjave radnika Mije Kokorovića,
izjave radnika Tome Talica, izjave Ante Miljka te izjave poslovođe Ivana Zadre.

6. Presudom ovog suda poslovnog broja P-63/2018 od 22. studenoga 2019.
naloženo je tuženiku platiti tužitelju 24.679,28 kn sa zateznim kamatama od
dospijeća pojedinačno određenih novčanih iznosa do isplate.

7. Protiv navedene presude tuženik je podnio žabu zbog bitne povrede odredaba
parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi je u bitnome
ukazivao na povredu načela jednakosti oružja jer je sud odbio tuženikov prijedlog da
se izvedu dokazi na okolnost poštivanja mjera zaštite na radu, da bi potom u
obrazloženju presude zaključio da tuženik nije dokazao da je poduzeo propisane
mjere zaštite na radu. Stoga je predložio da žalbeni sud ukine pobijanu presudu i
predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

8. Odlučujući o tuženikovoj žalbi, Visoki trgovački sud je rješenjem poslovnog broja
Pž-366/2020-2 od 22. travnja 2021. ukinuo presudu ovog suda poslovnog broja P-
63/2018 od 22. studenoga 2019. te je predmet vraćen na ponovno suđenje uz uputu
da sud u ponovljenom postupku izvede dokaz saslušanjem svjedoka i vještačenjem
koje je tuženik predložio radi utvrđivanja poštivanja propisanih mjera zaštite na radu.

9. U ponovnom postupku tužitelj je ostao kod svojih navoda i dokaznih prijedloga,
kao i pri stajalištu da je odgovornost tuženika već utvrđena zapisnikom o
inspekcijskom nadzoru, koji ima snagu javne isprave te je kao takav dokaz o sadržaju
radnje postupka i danih izjava. Nadalje, da je inspektor je u konkretnom slučaju
utvrdio da je do ozljede na radu došlo propustom poslodavca jer nije osigurao da su
sredstva rada u svakom trenutku sigurna, prilagođena za rad te da se koriste u
skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača, a da
je tuženik sva utvrđenja sa kojima se ne slaže mogao osporavati u inspekcijskom
upravnom postupku kroz dopuštene pravne mehanizme (prigovor i žalbu), a ne u
predmetnoj parnici. Međutim, da se tuženik na utvrđenja inspektora i izrečena
rješenja nije žalio, odnosno nije uložio prigovor, već je postupio sukladno rješenjima,
prihvativši činjenicu da je odgovoran za neprovođenje mjera zaštite na radu što je
rezultiralo ozljeđivanjem Mije Kokorovića. Kao dokaz, na ročištu glavne rasprave
održanom 12. ožujka 2024. priložio je presude Visokog trgovačkog suda poslovnih
brojeva Pž-7632/2018 od 10. rujna 2019. te Pž-5922/18 od 17. srpnja 2019.

10. Tuženik je ustrajao u svim svojim navodima te dokaznim prijedlozima. Međutim,
odustao je od izvođenja dokaza vještačenjem radi utvrđenja poštivanja propisanih
mjera zaštite na radu smatrajući stvar dovoljno raspravljenom.

11. U ponovnom postupku sud je izveo dokaz čitanjem isprava u spisu: prijave ozljede na radu, odštetnog zahtjeva, zapisnika o inspekcijskom nadzoru, preslika

4 Poslovni broj: P-334/2021-13

računa, izjave radnika Mije Kokorovića, izjave radnika Tome Talica, izjave Ante
Miljka te izjave poslovođe Ivana Zadre. Nadalje, zbog izmjene sastava suda, uz
suglasnost stranka pročitani su zapisnici o izvođenju dokaza saslušanjem svjedoka
Tome Talića, Ante Miljka te Ivana Zadre. Sud nije izveo dokaz vještačenjem radi
utvrđenja poštivanja propisanih mjera zaštite na radu, a budući da je sam tuženik
odustao od izvođenja predloženog dokaza. Sud nije uzeo u obzir presude Visokog
trgovačkog suda poslovnih brojeva Pž-7632/2018 od 10. rujna 2019. te Pž-5922/18
od 17. srpnja 2019. jer su iste dostavljene na ročištu glavne rasprave održanom 12.
ožujka 2024. Sud nije pribavio zdravstveni karton tužitelja jer smatra navedeno
suvišnim budući da je nejasno koje bi se činjenice time mogle utvrditi. Nije pribavljen
ni spis Inspektorata rada, Područnog ureda Split, Ispostava Šibenik, Klasa: UP/I 116-
02/16-41/15, a budući da je sudskom spisu iz navedenog spisa već priložen zapisnik
o inspekcijskom nadzoru koji sadrži i usmeno rješenje, a tuženik nije isticao da bi
inspekcija u provedenom postupku utvrdila rezultate drugačije od onih utvrđenih
zapisnikom i danim usmenim rješenjem.

12. Tužbeni zahtjev je osnovan.

13. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete od 24.679,28 kn, sa
zateznom kamatom, koja mu je nastala isplatom troškova liječenja osiguranika Mije
Kokorovića, a koji su nastali zbog tuženikove povrede mjera zaštite na radu.

14. Među strankama nije bilo sporno da je osiguranik tužitelja Mijo Kokorović 24.
lipnja 2016., kao radnik na gradilištu tuženika, doživio nezgodu za vrijeme radnog
vremena te da je propao na pod treće etaže objekta.

15. Spor je među strankama nastao u odnosu na to postoji li obveza tuženika platiti
tužitelju naknadu troškova liječenja osiguranika, odnosno je li tuženik odgovoran za
ozljeđivanje osiguranika. Sporna je naime bila činjenica je li tuženik proveo sve mjere
zaštite na radu za vrijeme obavljanja rada tijekom kojeg je osiguranik tužitelja
ozlijeđen.

16. Propisano je člankom 139. stavkom 1. Zakona o obveznom zdravstvenom
osiguranju ("Narodne novine" broj 80/2013. 137/2013., dalje: ZOZO) da je Hrvatski
zavod za zdravstveno osiguranje obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od
pravne ili fizičke osobe ako su bolest, povreda ili smrt osigurane osobe nastale zbog
toga što nisu provedene mjere zaštite na radu ili druge mjere za zaštitu građana.

17. Propisano je člankom 148. stavkom 1. ZOZO-a da će Hrvatski zavod za
zdravstveno osiguranje, kada se utvrdi da je nastala šteta, uz navođenje dokaza
pozvati osiguranu osobu, pravnu ili fizičku osobu, pravnu osobu za osiguranje
imovine i osoba ili drugu osobu koja je dužna naknaditi štetu, da u određenom roku
naknadi štetu. Daljnjim odredbama istog članka određeno je da Hrvatski zavod za
zdravstveno osiguranje, ako šteta ne bude naknađena u određenom roku, tražbinu
ostvaruje tužbom kod nadležnog suda te da ima pravo na zateznu kamatu po stopi
propisanoj Zakonom o zateznim kamatama, od dana nastale štete.

18. Iz citiranih odredbi proizlazi da je tužitelj u ovom postupku trebao dokazati da mu
je nastala šteta kao posljedica predmetnog štetnog događaja, da je navedenu štetu
uzrokovalo tuženikovo neprovođenje mjera zaštite na radu te da je, prije podnošenja
tužbe, pozvao tuženika da mu naknadi štetu.

5 Poslovni broj: P-334/2021-13

19. Iz računovodstvenih ispisa tužitelja odnosno računa (list 16-35 spisa) razvidno je
da je tužitelj platio troškove liječenja osiguranika Mije Kokorovića u iznosu od

24.679,28 kuna. Budući da je time imovina tužitelja umanjena, sud je utvrdio da mu
je time nastala šteta kao posljedica ozljeđivanja osiguranika Mije Kokorovića.

20. Iz dopisa od 27. ožujka 2017. (odštetnog zahtjeva) razvidno je da je tužitelj
pozvao tuženika na isplatu isplaćenih troškova liječenja Mije Kokorovića u utuženom
iznosu. Stoga je sud utvrdio da je tužitelj pozvao tuženika da mu naknadi štetu.

21. Razmatrajući je li povrede osiguranika Mije Kokorovića uzrokovalo neprovođenje
mjera zaštite na radu, sud je uzeo u obzir zapisnik o inspekcijskom nadzoru
Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada, Područni ured Split,
Ispostava Šibenik od 11. srpnja 2016., izjavu Mije Kokorovića, izjavu Tome Talića,
izjavu Ante Miljka, izjavu Ivana Zadre te iskaze svjedoka Tome Talića, Ante Miljka i
Ivana Zadre.

22. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru Ministarstva rada i mirovinskog sustava,
Inspektorat rada, Područni ured Split, Ispostava Šibenik od 11. srpnja 2016. razvidno
je da su utvrđeni propusti poslodavca u primjeni mjera zaštite na radu i to da
poslodavac nije osigurao da su sredstva rada u upotrebi u svakom trenutku sigurni,
prilagođeni za rad te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim
propisima i uputama proizvođača da u vrijeme rada ne ugrožavaju radnike vezano za
članak 13. točku 2. te Dodatak IV DIO B, Dio II točka 5.1. Pravilnika o zaštiti na radu
na privremenim ili pokretnim gradilištima ("Narodne novine" broj 51/2008., dalje:
Pravilnika). Nadalje, razvidno je da je tuženiku dano i usmeno rješenje kojim mu se
naređuje da osigura da sredstva rada u upotrebi u svakom trenutku budu sigurni,
prilagođeni za rad te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu tako da za
vrijeme rada ne ugrožavaju radnike. Navedeni zapisnik potpisao je Ante Miljak kao
punomoćnik tuženika, ali i stručnjak zaštite na radu, te na isti nije imao primjedbi.

23. Iz izjave Mije Kokorovića u bitnome proizlazi da je prilikom ozljeđivanja nosio
radno odijelo, radne cipele i kacigu, a da se nezgoda dogodila nakon što je sa
svojom grupom upućen izvršiti posao postavljanja oplate. Naveo je da je uzeo ručni
cirkular, ponio ga do mjesta gdje je trebao raditi te se popeo ljestvama koje su bile
naslonjene na dovršeni dio etaže. Potom da je odložio cirkular te je ugazio na, tzv. I
profil, koji nije bio učvršćen, a što nije znao te je propao na pod.

24. Iz izjave Tome Talića proizlazi da su on i Mijo Kokorović trebali nastaviti sa
postavljanjem oplate na mjestu gdje je prethodno radila druga skupina radnika.
Potom, da se Mijo Kokorović kretao ispred njega kada je stao na neučvršćeni profil te
propao na pod.

25. Iz izjave Ante Miljka proizlazi da je Mijo Kokorović upućen izvršiti posao
postavljanja oplate zajedno s ostalim radnicima, a da je sa zadaćom upoznat od
strane poslovođe Ivana Zadre. Usput da je uzeo ručni cirkular, popeo se ljestvama i
produžio sigurnom komunikacijom do mjesta gdje je trebao raditi. Tada da se sjetio
da je zaboravio produžni kabel te se namjeravao vratiti na nižu etažu da bi ga uzeo.
Potom, da je pokušao prijeći preko nedovršenog dijela podkonstrukcije oplate
armiranobetonske ploče na kojoj je prethodnog dana radila druga skupina radnika te
je ugazio na tzv. l profil i pao na donju etažu.

6 Poslovni broj: P-334/2021-13

26. Iz izjave Ivana Zadre proizlazi da je on uputio Miju Kokorovića na nastavak
postavljanja oplate betonske ploče. Nadalje, da je radnicima osigurana komunikacija
ljestvama centralnim stubištem do mjesta rada, a da je nakon nekog vremena
obavješten o padu Mije Kokorovića.

27. Svjedok Toma Talić iskazao je da ostaje pri svojoj pisanoj izjavi te da je
poslodavac na radnom mjestu u potpunosti poštivao propisane mjere zaštite na radu.
Naveo je da su svi radnici imali zaštitne rukavice, zaštitne cipele, kacige i zaštitno
odijelo, a da je površina na kojoj su obavljali posao bila u potpunosti zaštićena.
Nadalje, da mu nisu poznati rezultati provedene inspekcije, kao ni da neka sredstva
rada nisu bila sigurna i prilagođena za rad. Iskazao je i da je ozlijeđeni radnik znao
gdje se nalazi otvor kroz koji je propao jer su taj otvor trebali zatvoriti, kao i da je
postojao sigurniji način prolaska radnika od onoga kojim je krenuo po kabel.

28. Svjedok Ante Miljak u svom iskazu je naveo da ostaje pri sadržaju pisane izjave
te je naveo da je njemu izrečeno usmeno rješenje, a da je inspekcija pritom mislila da
je poslodavac trebao osigurati otvor kroz koji je ozlijeđeni radnik propao na način da
je otvor bio zaštićen ogradom ili da radnik koristi sigurnosni pojas prilikom rada na
tom mjestu. Zatim, da nije bilo primjedbi na to da radnici nisu imali potrebnu opremu
za obavljanje rada na tom gradilištu i da inspekcija nije imala druge primjedbe koje bi
se ticale osiguranja mjera zaštite na radu. Kazao je da radnici nisu mogli koristiti
pojaseve na koje inspekcija ukazuje iz razloga što je primjerice ovaj radnik za
dolazak do kabela koji je želio dohvatiti trebao prijeći cca 100 m. U pogledu
ograđivanja otvora kroz koji je radnik propao da su radnici među kojima je i ozlijeđeni
radnik prethodnog dana postavljali oplatu, a sutradan su trebali nastaviti s
postavljanjem oplate, no da je ozlijeđeni radnik stao na zadnju postavljenu oplatu
koju nije dobro učvrstio pa je kroz nju propao. Zaključno, da otvor kroz koji je radnik
propao nije mogao biti ograđen jer je ozlijeđeni radnik imao za zadatak zatvoriti
upravo taj otvor.

29. U svom iskazu svjedok Ivan Zadro naveo je da ostaje pri sadržaju pisane izjave,
a potom je iskazao da je tuženik na gradilištu poštivao sve propisane mjere zaštite na
radu, da su radnici imali svu potrebnu opremu te da je gradilište bilo ograđeno na
siguran način. Naveo je da mu nije poznato da je tada bio inspektor rada jer se o
tome on ne bi obavještavao, a nisu mu poznati ni rezultati provedene inspekcije te
nema saznanja o tome na što bi se odnosile primjedbe o mjerama zaštite na radu na
tom gradilištu. Smatra da su se poslovi obavljali sukladno pravilima struke jer su
radnici postavljali oplate i usporedno s postavljenim oplatama stavljali ogradu radi
zaštite. Naveo je i da je ozlijeđeni radnik znao gdje se nalazi otvor jer je upravo taj
otvor trebao prekriti novom oplatom.

30. Iz izjave ozlijeđenog Mije Kokorovića kao i izjave Tome Talića koji su neposredno
prisustvovali padu, ali i iz sadržaja zapisnika o inspekcijskom nadzoru, sud je utvrdio
da je Mijo Kokorović stao na neučvršćeni I profil te zajedno s njim propao na nižu
etažu kojom prilikom se ozlijedio. Nadalje, iz sadržaja zapisnika o inspekcijskom
nadzoru te izjava Tome Talića i Ante Miljka, sud je utvrdio da je prethodne radove na
dijelu l profila radila druga skupina radnika. U tom dijelu iskaz svjedoka Ante Miljka
dan na raspravi ne podudara se s onim danim u pisanoj izjavi, kao ni s ostalim
dokazima pa ga je sud ocijenio nevjerodostojnim. Nadalje, sud je prihvatio izjavu Mije
Kokorovića u kojoj je naveo da nije znao da je I profil neučvršćen kao uvjerljivu i

7 Poslovni broj: P-334/2021-13

logičnu, a istu podupire i činjenica da je prethodne radove na dijelu l profila radila
druga skupina radnika. Iz navedenog sud je zaključio da radnik uoči pristupanja
radnom zadatku nije bio obaviješten o svim rizicima za svoju sigurnost.

31. Razmatrajući je li tuženik povrijedio mjere zaštite na radu sud se oslonio na
zapisnik o inspekcijskom nadzoru kojim je inspektorica, kao stručna osoba,
evidentirala povredu te usmenim rješenjem naložila uklanjanje povreda. Iz dijela
zapisnika pod točkom 3. Vrijeme, mjesto i radovi koji su obavljani neposredno prije
ozljeđivanja proizlazi da je prostor treće etaže jednim dijelom ograđen drvenom
ogradom kao osiguranje radnika od pada sa objekta, ali ne cijelom dužinom, a da je
Mijo Kokorović pao kroz nezaštićen (neograđen) otvor. Nadalje, iz dijela zapisnika
kojim je utvrđen propust u primjeni mjera zaštite na radu proizlazi da je riječ o
propustu vezanom za članak 13. točku 2. Dodatak IV DIO B, Dio II točka 5.1.
Pravilnika koji propisuje da se padovi s visine moraju fizički spriječiti ograđivanjem
svih radnih mjesta na visini dovoljno čvrstim i visokim ogradama koje ima najmanje
podnu rubnu dasku, koljeničnu prečku i rukohvat, a da se ograde mogu izvesti i na
drugi siguran način. Sud je pritom uzeo u obzir činjenicu da je Ante Miljak, kao
punomoćnik tuženika, zapisnik potpisao te na isti nije imao primjedbi. Iz navedenog
zapisnika proizlazi da je on osposobljen kao stručnjak zaštite na radu, dakle da je bio
upoznat s propisima zaštite na radu te je mogao staviti primjedbe ukoliko sadržaj
zapisnika ne bi bio točan. Stoga, sud nije prihvatio iskaz svjedoka Ante Miljka dan na
raspravi jer je isti nelogičan i nije podudaran sa ostalim izvedenim dokazima, a
posebice zapisnikom o inspekcijskom nadzoru kojeg je sam potpisao. U odnosu na
iskaze svjedoka Tome Talića i Ivana Zadre u pogledu poštivanja mjera zaštite na
radu, sud ih je uzeo u obzir, no smatra da navedeni svjedoci nemaju potrebna
stručna znanja za ocjenjivanje poštivanja mjera zaštite na radu. Uz sve navedeno,
sud je razmotrio i činjenicu da I profil nije bio učvršćen te odredbu Pravilnika Dio A 1.
Stabilnost i čvrstoća koja propisuje da materijali, oprema i svaki dio, koji bilo kakvim
međusobnim nekontroliranim pomicanjem utječu na sigurnost i zdravlje radnika,
moraju biti na prikladan i siguran način učvršćeni, a da je pristup na površine
nedostatne čvrstoće nedopušten, sve dok se ne osigura oprema i sredstva, koja
omogućavaju da se rad obavi na siguran način. Stoga je sud utvrdio da je uzrok
povrede osiguranika Mije Kokorovića tuženikovo neprovođenje mjera zaštite na radu.

32. Budući da je utvrđeno da je tužitelju nastala šteta koju je prouzročio tuženik zbog
toga što nije proveo mjere zaštite na radu te da je tužitelj prethodno od tuženika
zatražio da mu naknadi štetu, to je osnovan zahtjev tužitelja kojim od tuženika
potražuje naknadu štete.

33. Razmatrajući visinu tužbenog zahtjeva, sud je prihvatio isprave (račune list 16-35
spisa) s naznakom datuma plaćanja računa i ovjerom ovlaštene osobe tužitelja, a
budući da tuženik nije određeno prigovorio njihovoj vjerodostojnosti.

34. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nije dostavio ovršno rješenje, sud
navodi da se utuženi iznos temelji na odredbama ZOZO-a kao i Pravilniku o pravima,
uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju
ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine" broj 75/2014.).

35. Ranije citiranom odredbom članka 148. ZOZO-a propisano je da tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od dana nastanka štete sukladno zakonu o kamatama.

8 Poslovni broj: P-334/2021-13

Stoga tužitelju pripadaju zatezne kamate na svaki pojedini iznos od dana plaćanja
sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005.,
41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022.,
155/2023.).

36. Sukladno članku 328. stavku 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne
novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005.,
02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014.,
70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. rok za izvršenje činidbe iznosi 15 dana.

37. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu, 25. travnja 2024.

Sudac

Ana Misir Šarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od
dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila
uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za
stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi
Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike
Hrvatske.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti
može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih
povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog
povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku po punomoćniku - u spis