REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-431/2026-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Hrvoju Lukšić, u pravnoj stvari tužitelja PBZ CARD d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 44, OIB: 28495895537, koga zastupa punomoćnik Ivica Mazalin, odvjetnik iz Zagreba, Trg Republike Hrvatske 1, protiv I. tuženika GRAD OGULIN, Ogulin, Bernarda Frankopana 11, OIB: 58264108511 i II. tuženika GRAD KUTINA, Kutina, Trg kralja Tomislava 12, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate (vps: 2.288,15 eur), nakon održane i zaključene glavne rasprave 3. rujna 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnice I-tuženika i punomoćnice II-tuženika, s danom objave 17. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja
1. Nalaže se tuženiku GRAD OGULIN, OIB: 58264108511, i 47262 GRAD KUTINA, OIB: 41888874500, solidarno isplatiti tužitelju PBZ CARD d.o.o., Radnička cesta 44, Zagreb, iznos od 2.288,15 eur, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na taj iznos od dana 23.09.2025., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječen kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.
2. Nalaže se tuženicima solidarno nadoknaditi tužitelju parnične troškove ovoga postupka, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od petnaest dana.
II Nalaže se tužitelju platiti I-tuženiku GRAD OGULIN, Ogulin, Bernarda Frankopana 11, OIB: 58264108511, trošak parničnog postupka u iznosu od 24,96 eur uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od petnaest dana.
III Nalaže se tužitelju platiti II-tuženiku GRAD KUTINA, Kutina, Trg kralja Tomislava 12, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 17,96 eur, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od petnaest dana.
Obrazloženje
1. Tužbom od dana 30. prosinca 2025. tužitelj je pokrenuo parnični postupak i predložio da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev, te tuženicima, odnosno Gradu OGULIN, OIB: 58264108511, i Gradu KUTINA, OIB: 41888874500, naloži da t tužitelju PBZ CARD d.o.o., Radnička cesta 44, Zagreb, solidarno isplatiti iznos od 2.288,15 eur, te ih obveže na plaćanje troškova postupka.
2. U obrazloženju tužbe tužitelj navodi da je prednik tuženika, pok. PB, OIB: [osobni identifikacijski broj], ostao u obvezi tužitelju platiti iznos od 2.288,15 eur, uvećano za zatezne kamate, sve temeljem zaostalog dugovanja po American Express kartici, obzirom da je tužitelj je utvrdio kako je pravomoćnim rješenjem o nasljeđ ivanju javnog bilježnika Mira Malčić sa sjedištem u [adresa], poslovni broj O-948/2018, od 24.07.2019., zakonskim nasljednicima iza pok. PB, proglašeni Grad Ogulin, OIB: 58264108511, i Grad Kutina OIB: 41888874500, time da nasljednici solidarno odgovaraju za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđenog dijela, slijedom čega tužitelj tužitelj temeljem članka 43. Zakona o obveznim odnosima i čl. 139. Zakona o nasljeđivanju, potražuje od tuženika utuženi iznos.
3. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tužitelj je dostavio samo izvadak iz poslovnih knjiga od 22. rujna 2025., te predložio da sud izveden dokaz financijskim vještačenjem i građevinskim vještačenjem, ali nije naveo na koje okolnosti bi trebalo izvesti predložene dokaze, te temeljem koje dokumentacije, obzirom da je uz tužbu tužitelj dostavio samo kopiju izvatka iz poslovnih knjiga od 22. rujna 2025. (list 6 spisa).
4. U odgovoru na tužbu od dana 13. travnja 2026. I-tuženik Grad Ogulin naveo da se I-tuženik protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te istaknuo prigovor zastare predmetne tražbine, obzirom da tužitelj svoj zahtjev temelji na navodnom dugu koji je dospio još 2018. godine, dok je tužba podnesena tek 30. prosinca 2025. , sukladno članku 225. Zakona o obveznim odnosima, te naveo da smatra da je tužitelj unatoč saznanju o smrti ostavitelja i pravomoćnom dovršetku ostavinskog postupka još 2021. godine, pokazao potpunu pasivnost u postupanju i zaštiti svojih prava , te da je neopravdanim odugovlačenjem i podnošenjem tužbe na samom rubu zakonskih rokova, tužitelj je dopustio protek općeg zastarnog roka, čime je njegovo pravo na sudsku naplatu prestalo, kao i prigovor zastare potraživanja kamata da se tuženik izričito protivi naplati zateznih kamata starijih od tri godine, obzirom da u skladu s čl. 226. stavku 1. ZOO-a, zatezne kamate kao povremena davanja zastarijevaju u roku od tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.
5. Nadalje navodi da je tužba je podnesena 30. prosinca 2025., slijedom čega po mišljenju I-tuženika su sva potraživanja osnove kamata dospjela prije 30. prosinca 2022. su u cijelosti zastarjela.
6. Nadalje, I-tuženik je u odgovoru na tužbu naveo prigovor ograničene odgovornosti nasljednika, ukoliko sud ne usvoji prigovor zastare, da je I-tuženik u posjed imovine pokojnika došao temeljem ošasne ostavine temeljem čl. 6. Zakona o nasljeđivanju, slijedom čega, sukladno čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju, nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine.
7. U odgovoru na tužbu II-tuženik navodi da se II. tuženik protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju javne bilježnice Mire Malačić, broj: O-948/2018, UPP-OS-47/2018 od 24. srpnja 2019., pravomoćno od 11.01.2021. godine, Grad Kutina utvrđen je kao nasljednik pokretnina pok. PB. Utvrđeno je da ostavinsku imovinu čine novčana sredstva na računima kod Erste & Steiermarkische bank d.d. i PBZ d.d., i to žiro račun, broj
[broj bankovnog računa], tekući račun, broj: [broj bankovnog računa], devizni račun, broj: [broj bankovnog računa] (7702247503), devizna knjižica, broj:
[broj bankovnog računa], kao i vozilo marke OPEL, tip CORSA, model 1,7 DTL, broj šasije [broj šasije], u prometu od 2003. time da je vozilo prodano je na javnoj dražbi dana 14.01.2022. godine za 2.250,00 kuna, kao i da je Grad Kutina iza pok. PB podmirio trošak provođenja ostavinskog postupka prema računu javnog bilježnika Mire Malačić, broj: 276/1/1 u iznosu od 501,25 kn , te je II- tuženiku od naslijeđene imovine preostalo 850,58 kn (112,89 eur), te naveo da smatra da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, sukladno članku 139. Zakona o nasljeđivanju,.
8. U svom očitovanju II-tuženik se pozvao na odredbu čl. 122. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19) propisano je da se smrću osobe otvara njezino nasljedstvo, čl. 129. koji određuje da u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo, a u istom času nasljednik stječe i ostala prava i obveze, slijedom čega je u trenutku smrti pok. PB otvoreno je njegovo nasljedstvo te je odgovornost Grada Kutine za ostaviteljeve dugove nastupila trenutkom ostaviteljeve smrti (06.03.2018.). odnosno da je tom odredbom izričito je naznačeno od kada zastara teče, dakle od ostaviteljeve smrti (ostavitelj je preminuo **.**.2018.) te od tada nastupa odgovornost nasljednika za ostaviteljeve dugove jer tada ostavina prelazi na nasljednike.
9. Isto tako, u svom očitovanju II-tuženik je istaknuo prigovor zastare predmetne tražbine u cijelosti, sukladno člancima 225. i 226. ZOO-a, odnosno II-tuženik se u svom očitovanju pozvao na odredbu čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) određeno je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, odredbu čl. 226. ZOO-a određeno je da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja, te je te kao dokaz tvrdnji dostavio kopiju Zapisnika o pregledu i procjeni motornog vozila sudskog vještaka Boka Krešića od 31. svibnja 2021. (list 35 spisa), kopiju Dopisa PBZ d.d. BOR-1051/201 od 31.03.2021. (list 37 spisa), kopiju izračuna drugog dohotka – plaćanje vještaka Ivana Pekera (list 38 spisa), kopiju računa na iznos od 501,25 kn (list 36 spisa, list 39 spisa), kopiju dopisa Erste & Steiermarkische bank d.d. KLASA: 944-02/19-01/7, URBROJ: 2176/03-06-01/04-21-7 od 8. travnja 2021. (list 47 spisa).
10. Tužitelj je tek dana 03. rujna 2026. neposredno prije održavanja ročišta, dostavio očitovanje na navode odgovora na tužbu, i dostavio dokumentaciju za koju smatra da dokazuje njegove navode, time da su se punomoćnice I-tuženika i II tuženika na ročištu održanom dana 3. rujna 2026. protivile da se očitovanje tužitelja i dostavljena dokumentacija koristi pri donošenju odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
11. U odnosu na očitovanje tužitelja i dostavljenu dokumentaciju sud smatra da je tužitelj nepravovremeno dostavio svoje očitovanje, obzirom da nije unutar zakonskog roka od manje od osam dana prije ročišta dostavio očitovanje i dokumentaciju, odnosno da je to tužitelj učinio prekasno, slijedom čega je nastupila procesna prekluzija.
12. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju dostavljenu uz tužbu i odgovore na tužbu oba tuženika i to kopiju Općih uvjeti poslovanja tužitelja iz lipnja 1999. (list 5 spisa), kopiju Pristupnice za American express karticu od dana 14. ožujka 2022. (list 4 spisa), kopiju Izvatka iz poslovnih knjiga od 22. rujna 2025. (list 6 spisa), kopiju pravomoćnog rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-948/2018 od 24. srpnja 2019. (list 7-9 spisa ), kopiju Zapisnika o pregledu i procjeni motornog vozila sudskog vještaka Boka Krešića od 31. svibnja 2021. (list 35 spisa), kopiju dopisa PBZ d.d. BOR- 1051/201 od 31. ožujka 2021. (list 37 spisa), kopiju izračuna drugog dohotka-plaćanje vještaka Ivana Pekera (list 38 spisa), kopiju računa na iznos od 501,25 kn ( list 36 spisa, list 39 spisa ), kopiju dopisa Erste & Steiermarkische bank d.d. KLASA: 944- 02/19-01/7, URBROJ: 2176/03-06-01/04-21-7 od 8. travnja 2021. (list 47 spisa).
13. Uvidom u kopiju izvatka iz poslovnih knjiga od 22. rujna 2025. (list 6 spisa), sud je utvrdio da je u njemu navedeno da tužitelj u svojim poslovnim knjigama, odnosno Izvatku iz poslovnih knjiga ima navedeno potraživanje prema dužniku-korisnik kartice ČB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], temeljem kartice izdane od strane PBZ Carda d.o.o. OIB: 28495895537. Radnička cesta 44. Zagreb sa pozivom na broj 0, 37-0008728108. dospjelo dugovanje prema zadnjem obračunu na dan 31. kolovoza 2025 iznosi s osnove glavnice 1.605,54 eur, s osnove zateznih kamata 682.61 eur, odnosno ukupno 2.288,15 eur, time da se iz navedene vjerodostojne isprave ne vidi kada je tražbina nastala, da li je tražbina zastarjela ili ne, od kada je tužitelj računao zateznu kamatu, i po kojoj kamatnoj stopi, odnosno nije dostavio svoj obračun kamate kako bi tuženici mogli provjeriti osnovanost i visinu tražbine tužitelja, time da je u prekluzivnom roku tužitelj dostavio kopije Izvadaka iz poslovnih knjiga na datum 27. ožujka 2018. (list 59 spisa) 27. travnja 2018. (list 60 spisa) te dana 27. kolovoza 2018. (list 61 spisa), a prednik tuženika je umro **.**.2018.
14. Iz rješenja o nasljeđivanju O-948/2018 od dana 24. srpnja 2019. I. tuženiku Gradu Ogulinu pripao je isključivo suvlasnički udio od 1/2 nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (stari broj 912) k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], oranica Luka, površine 3255 m2, te da je Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju javne bilježnice Mire Malačić, broj: O- 948/2018, UPP-OS-47/2018 od 24. srpnja 2019., pravomoćno od 11. siječnja 2021., Grad Kutina utvrđen je kao nasljednik pokretnina pok. PB. Utvrđeno je da ostavinsku imovinu čine novčana sredstva na računima kod Erste & Steiermarkische bank d.d. i PBZ d.d.,, te je tužitelj svoju eventualnu tražbinu mogao prijaviti u tom postupku, a tužba je ponesena 30. prosinca 2025.
15. Svaka stranka u ovom sporu male vrijednosti treba dokazivati istinitost svojih tvrdnji o postojanju činjenica na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore (čl. 7. st.1. i čl. 219. st. 1. u vezi čl. 461. a ZPP-a), te navedene odredbe određuju teret dokazivanja odlučnih činjenica dočim glede pravnih pitanja i pravnih osnova spora sud nije vezan navodima stranaka (arg. iz čl. 186. st. 3. ZPP-a).
16. Sud utvrđuje da je u smislu čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) predmetni spor, spor male vrijednosti, a s obzirom na to da se tužbenim zahtjevom potražuje novčani iznos od 2.288,15 eur.
17. Imajući u vidu pak načelo ekonomičnosti i dužnost suda da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova (čl. 10. ZPP-a) primjenom načela razmjernosti imajući u vidu posebice činjenicu da predmetni prijepor predstavlja spor male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a), sud je slobodno cijenio postojanje odlučnih činjenica u predmetnom sporu sukladno čl. 223.a ZPP-a nalazeći i cijeneći da iz stanja spisa predmeta i raspravnih navoda stranaka glede predmeta spora proizlazi u dovoljnoj mjeri vjerojatnim opstojnost tužbenih tvrdnji tužitelja glede odlučnih činjenica u sporu koje tuženik nije doveo u razumnu sumnju ili dokazao suprotno.
18. Naime, čl 502. st. 1. ZPP-a propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanja u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eur. Pri tom sud napominje da se ne radi o sporu o nekretninama, sporu iz radnih odnosa koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu ili sporu zbog smetanja posjeda (negativno određenje iz čl. 459. ZPP-a).
19. Odredbom čl. 299.a ZPP-a (Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023, 146/2025.) određeno je da pisana očitovanja stranaka moraju (imperativna odredba ) biti dostavljena sudu i protivnoj stranci najkasnije osam dana prije ročišta na kojem se trebaju raspraviti, time da sud neće uzeti u obzir pisana očitovanja stranaka koja nisu predviđena planom upravljanja postupkom ili nisu podnesena u skladu sa stavcima 2. i 3. citiranog članka.
20. U odnosu na očitovanje tužitelja i dostavljenu dokumentaciju sud smatra da je tužitelj nepravovremeno dostavio svoje očitovanje, obzirom da nije unutar zakonskog roka od manje od osam dana prije ročišta dostavio očitovanje i dokumentaciju, odnosno da je to tužitelj učinio prekasno, slijedom čega je nastupila procesna prekluzija.
21. Odredbom čl. 299 ZPP-a određeno je da su stranke dužne sve činjenice i dokaze iznijeti odmah u tužbi i odgovoru na tužbu, odnosno u kratkim rokovima koje sud odredi prije održavanja bilo kakvog ročišta, time da je je u maličnim postupcima, kao što je ova, manevarski prostor za pisano očitovanje i dostavu dokumentacije minimalan, uzimajući u obzir da je malični postupak u prvom redu pisani postupak.
22. Predmetni postupak vodi se prema pravilima postupka u sporovima male vrijednosti. Odredbama čl. 461.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13, 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., ) dalje: ZPP) propisano je da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica (st. 2.), da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu (st. 3.) te da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 3. toga članka sud neće uzeti u obzir. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
23. U odnosu na prijedlog tužitelja da se izvede dokaz financijskim vještačenjem i građevinskim vještačenjem, sud sud utvrđuje da je tužitelj, na kojem je teret dokaza radi utvrđenja iznesenih činjenica, bio dužan prije podnošenja tužbe u ovom predmetu uzeti u obzir mogući tuženikov prigovor na visinu tužbenog zahtjeva i radi utvrđivanja te činjenice, za koju je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, a obzirom da istu nije moguće utvrditi na temelju dostavljenih dokaza, predložiti provođenje dokaza vještačenjem po vještaku financijske struke i točeno navesti koje sporne činjenice bi se trebale utvrditi izvođenjem ovog dokaza.
24. Tužitelj u tužbi nije naveo na koje okolnosti bi se trebao izvesti ovaj dokaz, slijedom čega je sud, to sud sukladno citiranim odredbama čl. 461.a ZPP-a navedeni naknadno izneseni dokaz ne može uzeti u obzir budući da tužitelj niti tvrdi, a niti dokazuje da taj dokaz bez svoje krivnje nije mogao iznijeti odnosno predložiti u tužbi. Stoga je sud raspravnim rješenjem od 3. rujna 2026. navedeni dokazni prijedlog tužitelja odbio jer nisu navedene činjenice koje bi se trebale ovim dokazom utvrditi, te iz razloga što tužitelj nije dostavio dokumentaciju potrebnu za eventualno izvođenje ovog dokaza 25. Naime, prema čl. 219. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravi la o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog zahtjeva ili navoda.
26. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlažu dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja. Ta pravila obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava: idem est non esse aut non probari (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazan).
27. Dužnost iznošenja činjeničnih tvrdnji i predlaganja dokaza nije obveza stranke prema parničnom protivniku, a ni prema sudu, već u svojoj biti, specifična obveza prema samoj sebi. Navođenjem relevantnih činjenica i predlaganjem efikasnih dokaza, stranka ostvaruje povoljnije izglede za svoj uspjeh u parnici. Zbog toga se u teoriji procesnog prava ta „dužnost“ naziva „teretom“ dokaza. Postavlja se pitanje na kojoj od parničnih stranaka leži teret dokaza. Ovdje valja ukazati da je tužitelj dužan dokazati istinitost svojih navoda – probatio incubit actori. Ukoliko tužitelj u tome ne uspije, njegov zahtjev za pružanje pravne zaštite treba odbiti – actore non probante reus absolvitur. Međutim, to ipak ne znači da tužitelj mora dokazivati postojanje svih važnih činjenica. Istinitost prigovora mora dokazivati protivna stranka koja se na njih poziva. U tom smislu se kaže da tužena stranka, ističući prigovore, i sama suštinski posta je, s obzirom na dužnost da dokaže činjenice na kojima zasniva svoje prigovore, tužitelj – reus excipiendo fit actor. Konstatacija da bi u određenoj situaciji na objema strankama mogao ležati teret dokazivanja dovela je do novog pravila po kojemu istinitos t određene tvrdnje treba dokazivati onaj koji tvrdi da određena činjenica postoji, a ne onaj koji poriče njezino postojanje – probatio incubit ei qui affirmat non ei qui negat. Međutim, analiza ovog pravila dovela je zatim do zaključka da ga doslovno uvijek nije moguće primijeniti. Dužnost dokazivanja tzv. negativnih činjenica tereti u određenim situacijama stranku koja se poziva na nepostojanje određene činjenice, ako od tog nepostojanje zavisti osnovanost njezinog zahtjeva. Zbog toga, se na kraju, dolazi do zaključka da svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnja o postojanju činjenica koje su za nju povoljne, na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drugačije.
28. O pravnoj prirodi pravila o teretu dokazivanja mišljenja su radikalno podijeljena: po jednima, pravila su materijalno-pravne naravi, po drugima procesno- pravne naravi. Međutim, u znanosti prevladava shvaćanje o materijalno-pravnoj naravi pravila o teretu dokazivanja, pa su ta pravila u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu o osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Imajući u vidu izneseno o pravilima o teretu dokaza (čl. 219. i čl. 221a. ZPP-a) zaključak je suda da s obzirom da su pravila o teretu dokazivanja u osnovi – pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu o osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva – da je na tužitelju bio teret dokaza da je tužbeni zahtjev osnovan.
29. U konkretnom slučaju, sud smatra da tužiteljska strana nije dokazala sporne činjenice, odnosno, ni osnovu ni visinu tužbenog zahtjeva, te da nije dostavila dokaze iz kojih bi proizlazila osnovanost tvrdnji tužitelja iznesenih u tužbi.
30. U odnosu na izneseni prigovor zastare navodi se da za račune kakve izdaje tužitelj opći zastarni rok 5 godina, obzirom da to nisu računi koji se smatraju "režijskim troškovima" (za koje vrijedi rok od jedne godine) niti klasičnim povremenim davanjima (rok od 3 godine), po kreditnim karticama ne na njih se primjenjuje opći zastarni rok. Odredbom čl. 225 Zakon o obveznim odnosima (ZOO). Članak 225. Zakona o obveznim odnosima određeno je da opći rok zastare: "Tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare." a prema odredbi čl. 215. stavku 1. ZOO-a, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (odnosno prvi dan nakon datuma dospijeća koji je naveden na samom računu), slijedom čega zastara nastupa kada prođe točno 5 godina od tog dana.
31. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155.. ZPP-a u vezi s člankom 2. stavak 1. ZPP-a. Obzirom da se dnevnica ne isplaćuje za odsutnost manju od 8 sati, sud je donio odluku o troškovima postupka za dolazak na ročište.
32. Punomoćnice tuženika potraživale se trošak pristupa na ročište kao i iznos dnevnice, skladu s Odlukom Vlade RH (NN 16/24) i Pravilniku o porezu na dohodak, slijedom čega je naloženo tužitelju platež troškova postupka I-tuženiku u iznosu od 24,96 eur, koliko iznosi cijena autobusne karte za relaciju [adresa], te II- tuženiku u visini cijene autobusne karte [adresa] u iznosu od 17,96 eur.
U Zagrebu, 17. rujna 2026.
Sudac
Hrvoje Lukšić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).
DNA
1. PBZ CARD d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 44, OIB: 28495895537 po odvjetniku Ivici Mazalinu
2. GRAD OGULIN, Ogulin, Bernarda Frankopana 11, OIB: 58264108511
3. GRAD KUTINA, Kutina, Trg kralja Tomislava 12, OIB: [osobni identifikacijski broj]