1                       Poslovni broj Gž R-54/2024-2

 

 

 

 

 

 

 

                 Poslovni broj Gž R-54/2024-2
 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. D. iz Z., OIB: …, zastupanoga po punomoćniku I. M., odvjetniku u odvjetničkom društvu K. & p. u Z., protiv tuženika A1 H. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanoga po punomoćniku M. R., odvjetniku u Odvjetničkom društvu R. i p., Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1154/2023-16 od 4. ožujka 2024., 25. travnja 2024.,

 

                                                         p r e s u d i o  j e

 

I. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1154/2023-16 od 4. ožujka 2024. u točkama I., II., III. i V. izreke i za navedeno sudi:

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

    ''I. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka tuženika A1 H. d.o.o. od 4. srpnja 2023. o raskidu Aneksa ugovora o radu od 6. studenog 2020., sklopljenog između tužitelja Ž. D. i tuženika A1 H. d.o.o., da isti aneks nije raskinut navedenom odlukom tuženika te da je i nadalje na snazi.

   II. Nalaže se tuženiku A1 H. d.o.o. vratiti tužitelja Ž. D. na rad i obavljanje poslova predsjednika radničkog vijeća u punom radnom vremenu, te mu isto omogućiti kao i izvršavanje svih prava i obveza sukladno Aneksu ugovoru o radu od 6. studenog 2020., u roku od 15 dana.''

 

2. Nalaže se tužitelju Ž. D. da tuženiku A1 H. d.o.o. Z. nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR (šest stotina dvadeset pet) sa zateznom kamatom tekućom od 4. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

 

3. Odbija se zahtjev tužitelja Ž. D. za naknadom parničnog troška u iznosu od 625,00 EUR (šest stotina dvadeset pet eura) sa zateznom kamatom tekućom od 4. ožujka 2024. do isplate.

 

II. Nalaže se tužitelju Ž. D. da tuženiku A1 H. d.o.o. Z. nadoknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 625,00 EUR (šest stotina dvadeset pet eura), u roku od 15 dana.

 

III. Tužitelju Ž. D. se ne dosuđuje trošak postupka u povodu pravnog lijeka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

''I. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka tuženika A1 H. d.o.o. od 4. srpnja 2023. o raskidu Aneksa ugovora o radu od 6. studenog 2020., sklopljenog između tužitelja Ž. D. i tuženika A1 H. d.o.o., da isti aneks nije raskinut navedenom odlukom tuženika te da je i nadalje na snazi.

II. Nalaže se tuženiku A1 H. d.o.o. vratiti tužitelja Ž. D. na rad i obavljanje poslova predsjednika radničkog vijeća u punom radnom vremenu, te mu isto omogućiti kao i izvršavanje svih prava i obveza sukladno Aneksu ugovoru o radu od 6. studenog 2020., u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku A1 H. d.o.o. u roku od 15 dana naknaditi tužitelju Ž. D. trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR (slovima: šest stotina dvadeset pet) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 4. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja Ž. D. za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 500,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

V. Odbija se zahtjev tuženika A1 H. d.o.o. za naknadu troška postupka u iznosu od 625,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate i troška sudske pristojbe prema odluci suda.''

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

2.1. U žalbi navodi da tužba u ovom predmetu ne može biti instruirana po obrascu za pobijanje otkaza ugovora o radu jer se u ovom slučaju ne radi o radnopravnom već o obveznopravnom odnosu između stranaka, da su Aneksom od 6. studenog 2020. tužitelju utvrđena prava kao predsjedniku radničkog vijeća, a ne kao radniku tuženika, da se za poslove predsjednika radničkog vijeća ne zasniva radni odnos, da se zbog toga na navedeni ugovor ne primjenjuju odredbe Zakona o radu, već opći propisi obveznog prava, u skladu s čl. 8. st. 4. Zakona o radu. Nadalje navodi da o navedenim prigovorima sud prvoga stupnja nije dao bilo kakvo obrazloženje, osim lapidarne tvrdnje kako poslodavac …“ne smije bez suglasnosti radnika izmijeniti bilo koji bitni sastojak ugovora o radu…“, ne navodeći pritom uopće razloge o tome po čemu je Aneks od 6. studenog 2020. ugovor o radu, a ne obveznopravni ugovor. Budući da tužitelj u tužbi nije naveo koji su razlozi za pobijanje predmetnog raskida, da je u postupku predložio da se tužitelju vrati tužba na ispravak pod prijetnjom posljedica iz čl. 109 ZZP-a, što je prvostupanjski sud propustio učiniti, a u obrazloženu nije naveo zbog čega smatra da se u konkretnom slučaju radi o radnopravnom ugovoru.

 

2.2. Žalbom zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 250,00 EUR te trošak pristojbe za žalbu, ne navodeći pritom iznos tog troška.

 

2.3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužitelja i zahtijeva naknadu troškova za sastavljanje tog podneska u iznosu od 75,00 EUR.

 

3. Žalba tuženika je osnovana.

 

4. Predmet ovoga spora je zahtjev za utvrđenjem nezakonitosti i nedopuštenosti odluke tuženika od 4. srpnja 2023. o raskidu aneksa ugovora o radu od 6. studenog 2020. te za vraćanje tužitelja na rad i obavljanje poslova predsjednika radničkog vijeća u punom radnom vremenu, sukladno odredbama aneksa ugovora o radu od 6. studenog 2020.

 

5. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

 

5.1. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju u žalbi ističe tuženik jer je pobijana presuda jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

 

5.2. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 109. ZPP jer je tužba razumljiva te sadrži sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupiti pa sud nije imao razloga naložiti tužitelju da je ispravi odnosno dopuni, a nisu počinjene ni ostale bitne povrede na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tužitelj zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu za obavljanje funkcije od posebnog značaja od 1. veljače 2015.,

- da su se aneksom ugovora o radu od 6. studenoga 2020. tužitelj i tuženik sporazumjeli da su 1. veljače 2015. sklopili Ugovor o radu, da je tužitelj odlukom radničkog vijeća od 10. ožujka 2020. imenovan za predsjednika radničkog vijeća za razdoblje od 2020. do 2024. godine, da će tužitelj poslove predsjednika radničkog vijeća obavljati u punom radnom vremenu i da za vrijeme izbornog razdoblja nije u obvezi izvršavati poslovne ciljeve radnog mjesta na kojem je zaposlen te da tužitelju pripada plaća kao i sva prava iz radnog odnosa sukladno ugovoru o radu,

- da je odlukom od 4. srpnja 2023. o raskidu aneksa ugovora o radu od 6. studenoga 2020. tuženik jednostrano raskinuo aneks ugovora o radu od 6. studenoga 2020. i odredio da ta odluka stupa na snagu danom dostave tužitelju te da će njezinim stupanjem na snagu tužitelj obavljati poslove na temelju ugovora o radu od 1. veljače 2015.,

- da je u obrazloženju odluke od 4. srpnja 2023. također navedeno da je sporazum o uvjetima za rad radničkog vijeća A1 H. d.o.o. od 1. studenoga 2021. raskinut odlukom poslodavca od 26. lipnja 2023., koja je stupila na snagu 28. lipnja 2023. pa da zbog toga ne postoji osnova za daljnje važenje predmetnog aneksa.

 

7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev jer je ocijenio da je u konkretnom slučaju riječ o radnopravnom, a ne obveznopravnom odnosu između stranaka jer da je ugovor o radu konsenzualni, dvostranoobvezni ugovor po kojem svaka od ugovornih strana ima obveze prema drugoj, da se stoga ne može izmijeniti jednostranim postupanjem poslodavca, da je tuženik aneksom ugovora o radu od 6. studenoga 2020. ponudio izmjenu jednog od glavnih sastojaka ugovora o radu – opisa posla jer je tužitelja oslobodio od obveze ostvarenja poslovnih ciljeva radnog mjesta na kojem je zaposlen na temelju ugovora o radu od 1. veljače 2015., što je tužitelj prihvatio, da je time, suglasnošću volja obiju ugovornih strana, došlo do sklapanja dodatka (aneksa) ugovora o radu kojim je izmijenjen predmet rada tužitelja, koji slijedi pravnu sudbinu osnovnog ugovora o radu, da jednostrani raskid jedne ugovorne strane nije predviđen kao valjani način prestanka ugovora o radu te da zbog toga, pobijanom odlukom tuženika od 4. srpnja 2023., nije na zakonit način prestao aneks ugovora o radu od 6. studenoga 2020., već da je pobijana odluka tuženika od 4. srpnja 2023. mogla prestati samo na način propisan člankom 112. Zakona o radu, uz prethodno provedenu proceduru propisanu odgovarajućim odredbama Zakona o radu za pojedine vrste otkaza ugovora o radu, ako bi način prestanka bio otkaz.

 

7.1. Navedenu odluku prvostupanjski je sud donio pozivajući se na odredbe čl. 10. st. 1., čl. 15., čl. 9. i čl. 112. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 – dalje: ZR).

 

8. U odnosu na zaključak prvostupanjskoga suda da je u konkretnom slučaju riječ o radnopravnom, a ne o obveznopravnom odnosu parničnih stranaka, kako to tvrdi tuženik, treba reći da je pravilno prvostupanjski sud u vezi sa sklapanjem navedenog aneksa ocijenio da je predmetnim aneksom ugovora tuženik oslobodio tužitelja od obveze obavljanja poslova njegovog radnog mjesta za koje je ugovor o radu od 1. veljače 2015. sklopljen te da mu je sklapanjem aneksa poslodavac omogućio da posao predsjednika Radničkog vijeća obavlja u punom radnom vremenu, u kojem smislu da je i izmijenjen osnovni ugovor o radu od 1. veljače 2015. Međutim, pravo na obavljanje poslova predsjednika radničkog vijeća u punom radnom vremenu tuženik je ugovorio s Radničkim vijećem, sporazumom o uvjetima za rad Radničkog vijeća A1 H. d.o.o. od 1. studenoga 2021., u skladu s čl. 161. st. 1. ZR.

 

8.1. Naime, čl. 156. ZR, propisana je mogućnost da se poslovi predsjednika ili člana radničkog vijeća mogu obavljati u punom radnom vremenu. Prema toj odredbi, radničko vijeće zasjeda i na drugi način obavlja svoje poslove u radno vrijeme (st. 1), za rad u radničkom vijeću svaki član ima pravo na naknadu plaće za šest radnih sati tjedno (st. 2.), a ako broj raspoloživih radnih sati to dopušta, poslovi predsjednika ili člana radničkog vijeća mogu se obavljati u punom radnom vremenu (st. 4). Prema čl. 161. st. 1. ZR, opseg oslobođenja članova radničkog vijeća od obveze rada, uz naknadu plaće, može se povećati sporazumom radničkog vijeća s poslodavcem.

 

8.2. U ovom slučaju tuženik je s Radničkim vijećem sklopio Sporazum o uvjetima za rad Radničkog vijeća A1 H. d.o.o. od 1. studenoga 2021. (str. 22 spisa), kojim je u čl. 3. st. 2. dogovoreno da predsjednik Radničkog vijeća ima pravo, uz naknadu plaće, poslove za Radničko vijeće obavljati u punom radnom vremenu, kako je to predviđeno i čl. 156. st. 4. i 9. ZR.

 

8.2. Upravo na temelju navedenog Sporazuma, između parničnih stranaka sklopljen je i aneks ugovora o radu od 6. studenoga 2020., kojim su se stranke dodatno i međusobno sporazumjele da će tužitelj poslove predsjednika Radničkog vijeća obavljati u punom radnom vremenu i da će kroz to vrijeme tužitelj biti oslobođen od obveze izvršavanja poslova svog radnog mjesta.

 

8.3. U ovom slučaju odlučna je upravo okolnost što sklapanjem aneksa ugovora o radu od 6. studenoga 2020., kao ni donošenjem predmetne odluke o njegovu raskidu, nije došlo do promjena u radnopravnom statusu tužitelja, a nije došlo, niti je moglo doći, ni do promjena u njegovoj funkciji predsjednika Radničkog vijeća.

 

8.4. Naime, kao razlog za raskid aneksa ugovora o radu od 6. studenoga 2020. tuženik navodi raskid Sporazuma o uvjetima za rad radničkog vijeća A1 H. d.o.o. od 1. studenoga 2021. te da radi toga više ne postoji ni osnova za daljnje važenje navedenog aneksa sklopljenog s tužiteljem.

 

8.5. Budući da je u postupku utvrđeno da je Sporazum o uvjetima za rad radničkog vijeća A1 H. d.o.o. od 1. studenog 2021., koji je bio temelj za sklapanje navedenog aneksa, raskinut odlukom tuženika od 26. lipnja 2023., koja je stupila na snagu 28. lipnja 2023., koju činjenicu tužitelj tijekom postupka i u žalbi ne osporava, onda je prestala postojati i osnova za daljnje važenje predmetnog aneksa, kako je to i navedeno u obrazloženju odluke o raskidu aneksa ugovora o radu od 6. studenoga 2020. (list 20 spisa).

 

8.6. S obzirom na navedeno, odluka o raskidu aneksa ugovora o radu od 6. studenoga 2020. nije nezakonita ni nedopuštena, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud jer odlukom o raskidu aneksa ugovora o radu od 6. studenoga 2020. tužitelju nije otkazan ugovor o radu, već mu je, kao predsjedniku radničkog vijeća, a s obzirom na okolnost da je raskinut Sporazum sklopljen s Radničkim vijećem, izmijenjen opseg oslobođenja od obveze rada na poslovima njegovog radnog mjesta, na način da poslove predsjednika radničkog vijeća više ne obavlja u punom radnom vremenu, kako je to prethodno bilo ugovoreno s Radničkim vijećem. Naprotiv, točkom III. odluke od 4. srpnja 2023. upravo je određeno da će stupanjem na snagu navedene odluke o raskidu aneksa ugovora o radu od 6. studenoga 2020., tužitelj obavljati poslove na temelju ugovora o radu od 1. veljače 2015.

 

8.7. Kada ugovor o radu tužitelju spornom odlukom nije otkazan, onda je pogrešan i zaključak prvostupanjskoga suda da, u smislu čl. 112. ZR, aneks ugovora o radu od 6. studenoga 2020. nije mogao prestati jednostranim raskidom jer da jednostrani raskid nije predviđen kao valjani način prestanka ugovora o radu. Osnovano tuženik u žalbi također ukazuje na okolnost da se za poslove predsjednika radničkog vijeća ne zasniva radni odnos. Stoga ni odredbu čl. 112. ZR u konkretnom slučaju, u odnosu na raskid navedenog aneksa nije moguće primijeniti.

 

8.8. Što se tiče obavljanja poslova predsjednika Radničkog vijeća u punom radnom vremenu, treba reći da raskidom aneksa ugovora o radu od 6. studenoga 2020. tuženik tužitelja nije onemogućio u daljnjem obavljanju tog posla jer je tužitelj i dalje ovlašten poslove predsjednika Radničkog vijeća obavljati, ali više ne kroz puno radno vrijeme, kako je to ugovoreno Sporazumom o uvjetima za rad Radničkog vijeća od 1. studenoga 2021., već u okviru i na način propisan ZR.

 

9. Stoga je, prema ocjeni ovoga suda, neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je nezakonita i nedopuštena navedena odluka tuženika, kao i zahtjev kojim tužitelj traži vraćanje na rad i obavljanje poslova predsjednika radničkog vijeća u punom radnom vremenu jer se navedena obveza tuženika temeljila na Sporazumu o uvjetima za rad Radničkog vijeća od 1. studenoga 2021. koji je bio temelj za sklapanje predmetnog aneksa, a koji je raskinut odlukom tuženika od 26. lipnja 2023. te od stupanja na snagu te odluke navedeni Sporazum više ne proizvodi pravne učinke.

 

10. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP, trebalo je preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u točki I/1. ove presude.

 

11. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, trebalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku. Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu pa je dužan tuženiku naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka (čl. 154. st. 1. ZPP), dok je njegov zahtjev za naknadom parničnog troška neosnovan. Tuženiku je dosuđen trošak koji se sastoji od jednokratne nagrade u visini od 625,00 EUR (tbr. 7/2, tbr. 46. i tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj 138/23 - dalje: Tarifa). Na njegov zahtjev, tuženiku je dosuđena zatezna kamata od donošenja prvostupanjske presude do isplate, sukladno s čl. 151. st. 3. ZPP, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23). Stoga je odlučeno kao u točki I/2. i I/3. izreke ove presude.

 

11.1. Za sastavljanje žalbe tuženiku je dosuđena jednokratna nagrada u iznosu od 250,00 EUR (tbr. 10/2, tbr. 46. i tbr. 54. Tarife) te je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

 

12. Tužitelju nije dosuđen trošak postupka u povodu pravnog lijeka jer isti nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

 

13. U nepobijanom dijelu (točka IV. izreke) prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

 

U Velikoj Gorici 25. travnja 2024.

 

                                                                                                                Predsjednica vijeća

 

                            Verica Kos, v.r.