Pr-93/2024-20

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste PR, u pravnoj stvari tužiteljice RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, zastupan po pun. Katarini Zrilić, odvj. u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 9.rujna 2026., u nazočnosti zam.pun. tužiteljice i pun.tuženika, po objavi presude dana 17.rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split OIB:51401063283, tužiteljici RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti bruto iznos od 107,21 € zajedno sa:

-zakonskom kamatom koja na iznos od 0,38 EUR koja teče od 15. kolovoz 2019.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 0,33 EUR koja teče od 15. studeni 2019.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 0,55 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 0,03 EUR koja teče od 15. kolovoz 2020.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 90,82 EUR koja teče od 15. ožujak 2021.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 6,86 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 7,74 EUR koja teče od 15. lipanj 2021.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 0,12 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 0,04 EUR koja teče od 15. listopad 2021.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 EUR koja teče od 15. prosinac 2021.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 0,33 EUR koja teče od 15. rujan 2024. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 609,20 eura sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 17.siječnja 2024. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice. Tuženik da je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna pogrešno isplatio naknadu plaće. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Tužiteljica da je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Tužiteljici da nije isplaćen ni dodatak za otežane uvjete rada. Prethodna činjenica ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2.U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno osporava da bi naznačena odvjetnica bila opunomoćena za pokretanje postupka u ovoj pravnoj stvari, smatra da je punomoć općenita da bi se iz iste moglo zaključiti da je tužiteljica opunomoćila naznačenu odvjetnicu. Nadalje, osporava tužbu i tužbeni zahtjev u pogledu osnova i visine te se protivi postavljenoj tzv. stupnjevitoj tužbi odnosno da nisu ispunjeni uvjeti za stupnjevitu tužbu te predlaže da sud pozove tužitelja da uredi tužbu sukladno odredbama čl.186b Zakona o parničnom postupku.

2.1.Tužitelj je podneskom od 5.rujna 2025. postavio prvi određeni tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu iznosa od 552,00 eura na ime razlike plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.01.2019.-30.09.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 8,00 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, sve to na ime bruto razlike za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate; bruto razlike za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; te razlike ostvarene prosječne pune plaće za tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor ili bolovanje razlike između isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje i one naknade na koju tužitelj ima pravo sukladno odredbama ZOR-a i TKU-a, a ujedno je zatraženo da se parnični trošak postupka isplati na račun punomoćnika.

2.2.Tuženik se usprotivio tako uređenom tužbenom zahtjevu u da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan i nerazumljiv budući da tužitelj uređenim tužbenim zahtjevom utužuje zbroj svih potraživanja po različitim pravnim osnovama. Nadalje protivi i se i dijelu kojim se traži isplata parničnog troška na račun punomoćnika je da za isto ne postoji specijalna punomoć. Dodatno navodi kako je tužiteljica s tuženikom dana 25.03.2022. sklopila Sporazum o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad prema kojem da je tužiteljici isplaćena razlika plaće za razdoblje do 31.03.2020.

2.3.S obzirom na navedeno na pripremnom ročištu tužitelj je naveo da ustraje u provođenju financijsko-knjigovodstvenog vještačenja za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. ožujka 2020. na način da se utvrdi razlika neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje (do zaključenja sporazuma) i to ostvarena prosječna puna plaća tužitelja za tri mjeseca koja prethodi mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor ili bolovanje, primjenom parametara: neisplaćene bruto razlike za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate, zatim neisplaćene bruto razlike za otežane uvjete rada za sve odrađene sate te za razdoblje od 1. travnja 2020. do 30. rujna 2024. razlika neisplaćene plaće i naknade za godišnji odmor i bolovanje primjenom parametara: utvrđene neisplaćene bruto razlike za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom za sve odrađene sate, zatim utvrde neisplaćenu bruto razliku za otežane uvjete rada za sve odrađene sate te da se utvrdi ostvarena prosječna puna plaća za tri mjeseca koja prethodi mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor i bolovanje na koju tužitelj ima pravo, a zatim utvrdi razlika neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje. Takvim navodima tužitelja, tuženik se usprotivio smatrajući da je došlo do preinake tužbenog zahtjeva.

3.Tužiteljica je podneskom od 17.veljače 2026., nakon provedenog financijskog vještačenja te sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, uredila i postavila tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupan iznos od 107,21 eura.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava, plana rada i evidencije o radnom vremenu, Sporazuma o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad od 25.03.2022., vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo.

5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan. Stranke su popisale parnični trošak.

6.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene plaće po osnovi naknade za prekovremeni rad, za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom, za otežane uvjete za sve odrađene sate, te naknade plaće za bolovanje i naknade za godišnji odmor.

7.Nesporno je između stranaka da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice u klinici za unutarnje bolesti

8.Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, radi se o sporu male vrijednosti zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl.457. - 467. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11-pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP) budući se tužbeno potraživanje odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura (ranije 10.000,00 kn).

8.1.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, 78/19. dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II. (NN 92/19), Dodatkom III. (NN 56/20), Dodatkom IV. (NN 3/23), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17, 128/17, 47/18, 2/19,123/19, 56/22, 29/24 dalje: TKU).

9.Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Dodaci na plaću su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu i to: otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom, uvećanje za navršene godine radnoga staža, rad u smjenama i sl. Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Visina naknade plaće određena je kao prosječna plaća koja je radniku isplaćena u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu.

9.1.Člankom 94. ZOR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

9.2.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Obračun dodatka na plaću za posebne uvjete rada valjalo je obračunavati sukladno čl.55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU, dok je dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi predviđen odredbama čl.57. KU/18 u lk. 23. Dodatka II KU.

9.3.Temeljem odredbi čl.37. KU (NN 126/11) i čl.36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

9.4.Članak 57. st.1. KU propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na popisu (čl.58. KU). Na temelju članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) radnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću. Člankom 66. i člankom 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, ujedno je potonjim odredbama kolektivnog ugovora utvrđen popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjeta rada. Na temelju članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je pravo na dodatak za otežane uvjete rada.

9.5.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

9.6.Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

10.Vještačenje je obavljeno po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije, a koje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Pri izradi nalaza i mišljenja korištene su obračunske isprave za isplatu plaće-naknade (platne liste) za razdoblje 01.01.2019. do 30.09.2024. Provjerom svih platnih lista u razdoblju od 01.01.2019.g. na dalje utvrđeno je da dodatak koji je predmet tužbe u razdoblju do zaključno ožujka 2020.g. nije obračunat na sate koji su obračunati kao prekovremeni, dok je od travnja 2020.g. tuženik vršio obračun dodatka na sve sate iskazane na obračunskim ispravama. Vještak utvrđuje da u razdoblju od 01.04.2020. do 30.09.2024. nema potraživanja po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada. S obzirom na navedeno, nema niti potraživanja po osnovi manje isplaćene naknade za godišnji odmor i privremene nesposobnosti za rad. Zaključno za razdoblje od 01.01.2019. do 31.03.2020. navodi da postoji: manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad koji proizlazi iz neobračunatih dodataka na sate prekovremenog rada u iznosu od 1,26 eura; manje obračunata naknada za vrijeme godišnjeg odmor i privremenu nesposobnost za rad temeljem prosječne mjesečne plaće obračunate i isplaćene u prethodna tri mjeseca iznosi 105,95 eura.

10.1.S obzirom na dostavljeni nalaz i mišljenje tužiteljica je podneskom od 17.veljače 2026. uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu iznosa od 107,21 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

10.1.Na nalaz i mišljenje vještaka tuženik se nije posebno očitovao u smislu da bi istome prigovarao, dok se na uređeni tužbeni zahtjev tužiteljice tuženik očitovao na ročištu od 9.rujna 2026. na kojem je istaknuo da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe. Takvom izjašnjavanju tuženika tužitelj se usprotivio navodeći da je protekao rok od 15 dana od dana zaprimanja uređenog tužbenog zahtjeva od kada se tuženik mogao protiviti smanjenju odnosno djelomičnom povlačenju.

11.U konkretnom slučaju, tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu i postavio manifestacijski zahtjev kojim traži dostavu potrebne dokumentacije kako bi se utvrdila razlika plaće za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; razlike plaće u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate, te naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanje uzimajući u obzir stvarne iznose plaća sukladno utvrđenim razlikama odnosno primjenom prosjeka plaće koja je ostvarena u zadnja tri mjeseca.

11.1.S obzirom da tužitelj nije dostavio dokaze, niti pokušao dokazati da je od tuženika zatražio dostavu potrebne dokumentacije i da je tuženik takav zahtjev odbio, sud je tužitelja pozvao na postavljenje određenog tužbenog zahtjeva, sve sukladno odredbi čl.325 st.2, a u vezi s čl.186b st.4 ZPP.

12.Tužitelj je prvim određenim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu iznosa od 552,00 eura za razdoblje od 01.01.2019. do 30.09.2024., po svim utuženim osnovama, da bi po dostavi pisanog nalaza i mišljenja vještaka postavio tužbeni zahtjev na iznos od 107,21 eura na ime razlike manje isplaćene naknade plaće.

13.Tako uređenim tužbenim zahtjevom tužiteljica povlači dio tužbenog zahtjeva, pa bi se prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH od 26.travnja 2021. radilo se o djelomičnom povlačenju tužbe na koje se primjenjuju odredbe o povlačenju po čl.193 ZPP-a, a s obzirom da je do djelomičnog povlačenja došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je pristanak tuženika (Županijski sud u Varaždinu Gž-1601/24, Županijski sud u Puli-Pola Gž- 1405/21, Županijski sud u Zagrebu Gž R-1281/22). Međutim, ista odredba kaže da ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

13.1.Pregledom spisa utvrđeno je da je tuženik podnesak tužitelja od 17.veljače 2026. kojim se konačno uređuje tužbeni zahtjev zaprimio dana 12.ožujka 2026. Kako je tuženik tek na raspravi od 9.rujna 2026. izjavio da se protivi djelomičnom povlačenju, takvo protivljenje je dano izvan rok određenog čl.193. st.2. ZPP, pa se isto ne može uzeti u razmatranje te se ima smatrati da je tuženik pristao na povlačenje.

14.Tužitelj je po zaprimanju nalaza i mišljenja vještaka podneskom od 17.veljače 2026. uredio tužbeni zahtjev potražujući iznos od 107,21 eura, dakle iznos samo po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja.

14.1.Vještak je u svojem nalazu i mišljenu naveo da je dodatak za posebne uvjete rada obračunat na sate rada iskazane kao redovni rad, a nije obračunat na sate koje je tuženik iskazao kao prekovremene sate u platnim listama. Sud je pregledao Sporazum o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad od 25.03.2022. kojeg je tužitelj sklopio s tuženikom. Istim je utvrđeno da tužitelju za sate određene u prekovremenom radu pripada pravo na isplatu razlike uvećanja plaće s osnova posebnih uvjeta rada odrađene u prekovremenom radu do 31.ožujka 2020. u ukupnom iznosu od 443,30 kuna (58,83 eura). Dakle, time je utvrđeno da je tuženik tužitelju na ime otežanih uvjeta rada isplatio iznose uvećanja plaće za prekovremeni rad.

14.2.Budući iz historijata tužbe te kasnije postavljenog i uređenog tužbenog zahtjeva proizlazi da je tužiteljica zatražila i isplatu neisplaćene razlike za godišnji odmor i bolovanje za utuženo razdoblje neovisno o neisplaćenim dodacima, posljedično čemu je to vještačio i sam sudski vještak, a prema čemu je tužiteljica i uredila svoj tužbeni zahtjev, valjalo je isti usvojiti na način kako je to određeno u podnesku od 17.veljače 2025. Dakle, tužiteljici su dosuđeni samo iznosi koji bi se odnosili isključivo na naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ili privremene nesposobnosti za rad, a koje nisu bile obuhvaćene predmetnim Sporazumom.

15.Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st.3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st.3. ZR/14), bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

16.Prilikom odluke o trošku sud se vodio odredbama čl.154.-155 ZPP. Tužitelju je priznat slijedeći trošak: sastav tužbe-25 bodova, za sastav podneska od 05.05.2025.-25 bodova, za zastupanje na ročištu od 02.09.2025. i 09.09.2026. -svako po 25 bodova, za podnesak od 17.02.2026. -25 bodova i ročište za objavu-12,5 bodova, ukupno 137,5 bodova (1 bod=2,00 eura), odnosno 275,00 eura+25% PDV=343,75 eura+265,45 eura na ime troškova vještačenja, ukupno 609,20 eura.

17.U odnosu na prigovor da se parnični trošak kao takav isplati na račun pun. tužiteljice, isti se smatra osnovanim. Naime, tuženik je u pravu kada kaže da protivi isplati parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja. Odredba čl. 95. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) kaže da punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa tako i prima dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, no ne može se protivnoj strani naložiti da bez posebne punomoći, kojom bi stranka izričito ovlastila punomoćnika da prima novčanu tražbinu na svoj račun, isplatu na račun punomoćnika i izvrši (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revd-1019/2023 od 10. svibnja 2023.g i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj UIII/70/2015 od 2. ožujka 2017.) Uvidom u spis utvrđeno je da je tužitelj odvjetnici Martini Radić Šunjić izdao punomoć za vođenje parnice. Međutim, punomoćnik može primiti dosuđene troškove ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, dok se ne može naložiti protivnoj strani tj. u ovom konkretnom slučaju tuženiku, da tužitelju troškove parničnog postupka isplaćuje na punomoćnikov račun. Naime, ne radi se o specijalnoj punomoći kojom bi tužiteljica ovlastila svoju punomoćnicu za primanje novca pa niti na ime troškova postupka u ovom sporu. Takva dostavljena punomoć (potvrda, list spisa 125), ni u kojem slučaju ne predstavlja uporište da se sudskom odlukom (presudom) plaćanje troškova parničnog postupka naloži na račun punomoćnika stranke. Takav stav zauzet je u velikoj većini novijih drugostupanjskih odluka: Županijski sud u Zagrebu, Gž R- 53/2026 od 06.02.2026., Gž R-80/2026 od 26.02.2026. i Gž R-241/2025 od 6.3.2026.; Županijski sud u Bjelovaru, Gž R-140/2025 od 16.12.2025. i Gž R-55/2025 od 30.12.2025.; Županijski sud u Šibeniku, Gž R-96/2025 od 20.02.2026.; Županijski sud u Zadru, Gž R-136/2024 od 12.2.2025.; Županijski sud u Sisku, Gž R-127/2024 od 23.05.2025., Županijski sud u Osijeku Gž R-290/2025 od 19.02.2026. i mnogim drugima.

18.S obzirom na sve navedeno valjalo je odlučiti kao u izreci.

Split, 17.rujna 2026.

SUTKINJA

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika