Pr-1523/2023-21

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste JE, u pravnoj stvari tužitelja HE OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, zastupan po pun.Katarini Zrilić, odvj. u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 9.rujna 2026., u nazočnosti zam.pun. tužitelja i pun.tuženika, po objavi presude dana 17.rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split OIB:51401063283, tužitelju HE OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti iznos od 53,95 € zajedno sa:

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,03 EUR teče od 15. prosinac 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,31 EUR teče od 15. ožujak 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,54 EUR teče od 15. travanj 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 13,60 EUR teče od 15. lipanj 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 3,22 EUR teče od 15. kolovoz 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 4,04 EUR teče od 15. ožujak 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 5,89 EUR teče od 15. listopad 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,77 EUR teče od 15. studeni 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 23,55 EUR teče od 15. prosinac 2024. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, dok se za više zatraženo u iznosu od 507,05 eura tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 331,81 eura sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tužitelju roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 125,00 eura sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 19.listopada 2023. tužitelj navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu transportnog radnika pri službi za tehničke poslove. Tuženik da je zbog pogrešnog načina obračuna pogrešno isplatio naknadu plaće. Tužitelju da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Sukladno odredbama ZOR-a, KU-a i TKU-a tužitelju se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd.). U spornom razdoblju tuženik da je tužitelju isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok mu na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.49.KU-a (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju. Odredbom iz čl.55. KU-a (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) odnosno čl.57 (NN 143/13) je propisano da radnik za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće 14% koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prethodna činjenica da ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

1.1.Prema tome, tužitelj da ima potraživanje prema tuženiku iz osnova manje isplaćene bruto plaće jer tuženik da nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, te da je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2.U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno osporava da bi naznačena odvjetnica bila opunomoćena za pokretanje postupka u ovoj pravnoj stvari, smatra da je punomoć općenita da bi se iz iste moglo zaključiti da je tužiteljica opunomoćila naznačenu odvjetnicu. Nadalje, osporava tužbu i tužbeni zahtjev u pogledu osnova i visine te se protivi postavljenoj tzv. stupnjevitoj tužbi odnosno da nisu ispunjeni uvjeti za stupnjevitu tužbu te predlaže da sud pozove tužitelja da uredi tužbu sukladno odredbama čl.186b Zakona o parničnom postupku.

3.Tužitelj je podneskom od 20.rujna 2024. postavio prvi određeni tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu iznosa od 561,00 eura na ime razlike plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.07.2020.-30.09.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 11,00 eura teče od 15. -og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, sve to na ime bruto razlike za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate; bruto razlike za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; te na temelju utvrditi razliku ostvarene prosječne pune plaće za tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor ili bolovanje te utvrditi razliku između isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje i one naknade na koju tužitelj ima pravo sukladno odredbama ZOR-a i TKU-a, te je ujedno zatraženo da se parnični trošak postupka isplati na račun punomoćnika.

3.1.Tuženik se usprotivio tako uređenom tužbenom zahtjevu u pogledu točke kojom se traži isplata parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja, smatrajući da se radi o preinaci tužbenog zahtjeva. Nadalje, u preostalom dijelu smatra da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan i nerazumljiv budući da tužitelj uređenim tužbenim zahtjevom utužuje zbroj svih potraživanja po različitim pravnim osnovama.

3.2.Konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja te sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, tužitelj je podneskom od 10.lipnja 2025. uredio i postavio tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupan iznos od 53,95 eura.

3.3.Tuženik se usprotivio i tako uređenom tužbenom zahtjevu. Navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Međutim, protivi se povlačenju dijela tužbenog zahtjeva odnosno smanjenju istog te ujedno ističe prigovor zastare za svaki mjesečni iznos koji prelazi prvotno zatraženi istovjetni mjesečni iznos. Nadalje, smatra da je tužitelj djelomično uspio i u osnovi budući je utuženo 50 mjeseci, a utvrđena je razlika za samo 12 mjeseci. Nadalje, protivi se točki II. predmetnog tužbenog zahtjeva na način da se trošak postupka isplati na račun pun. tužitelja.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava za tužitelja, plana rada i evidenije o radnom vremenu, spisu drugih priloženih isprava te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije.

5.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan. Stranke su popisale parnični trošak.

6.Predmet spora je zahtjev za isplatom razlike manje isplaćene plaće po osnovi naknade za prekovremeni rad, za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom, za otežane uvjete za sve odrađene sate, te naknade plaće za bolovanje i naknade za godišnji odmor.

7.Nesporno je između stranaka da je tužitelj u utuženome razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu transportnog radnika u službi za tehničke poslove.

8.Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, radi se o sporu male vrijednosti zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl.457. - 467. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11-pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 146/25 u daljnjem tekstu ZPP) budući se tužbeno potraživanje odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura (ranije 10.000,00 kn).

8.1.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, 78/19. dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II. (NN 92/19), Dodatkom III. (NN 56/20), Dodatkom IV. (NN 3/23), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17, 128/17, 47/18, 2/19,123/19, 56/22, 29/24 dalje: TKU).

9.Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Dodaci na plaću su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu i to: otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom, uvećanje za navršene godine radnoga staža, rad u smjenama i sl. Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Visina naknade plaće određena je kao prosječna plaća koja je radniku isplaćena u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu.

9.1.Člankom 94. ZOR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

9.2.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Obračun dodatka na plaću za posebne uvjete rada valjalo je obračunavati sukladno čl.55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU, dok je dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi predviđen odredbama čl.57. KU/18 u lk. 23. Dodatka II KU.

9.3.Temeljem odredbi čl.37. KU (NN 126/11) i čl.36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

9.4.Članak 57. st.1. KU propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na popisu (čl.58. KU). Na temelju članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) radnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću. Člankom 66. i člankom 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, ujedno je potonjim odredbama kolektivnog ugovora utvrđen popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjeta rada. Na temelju članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je pravo na dodatak za otežane uvjete rada.

9.5.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

9.6.Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

9.7.Sukladno prethodno citiranim odredbama, plaću tužitelja čini osnovna plaća s pripadajućim uvećanjima. Osnovna plaća ne postoji samo u redovnom radu, već se osnovna plaća tužitelju isplaćuje za svaki efektivno odrađeni sat, bilo u redovnome, bilo u prekovremenom radu, a svaki efektivno odrađeni sat se uvećava za one dodatke koji u tome satu postoje. Ova uvećanja se obračunavaju za sve sate u kojima su ostvareni i obračunavaju se od vrijednosti osnovne plaće te se ista kumuliraju ukoliko se ostvari pravo na više uvećanja budući ni iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenoga rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada i drugih predmetnih dodataka međusobno isključuju. Dakle, zdravstveni radnici koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada prema KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kako proizlazi i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019.

10.Vještačenje je obavljeno po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije, a koje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Nalaz je rađen temeljem dokumentacije dostavljene od strane tuženika iz koje da je vidljivo da je tužitelj u utuženom razdoblju u pojedinim mjesecima radio prekovremeno i da mu je prekovremeni rad u tim mjesecima evidentiran i plaćen. Iz platnih lista također je vidljivo da tužitelj ostvaruje pravo na dodatak za posebne (otežane) uvjete rada. Provjerom svih platnih lista utvrđeno je da je taj dodatak plaćen za sve one sate koji su odrađeni u redovnom radu, kao i za sve sate koji su odrađeni u prekovremenom radu. Međutim, tužitelju nisu u cijelosti isplaćeni svi dodaci za rad izvan redovnog radnog vremena i to za rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću i u drugoj smjeni, što znači da plaća tužitelju u promatranom razdoblju nije ispravno obračunata. Izračun neplaćenih dodataka na plaću za posebne uvjete rada (od srpnja/2020. pa na dalje) nije napravljen s obzirom da se od travnja/2020. djelatnicima u zdravstvu uredno isplaćuju naknade i za redovan i za prekovremeni rad po toj osnovi, a što da pokazuje i provjera toga obračuna za bilo koji mjesec iz utuženog razdoblja. Neplaćeni dodaci za rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću i u drugoj smjeni koji su tužitelju trebali biti isplaćeni u promatranom razdoblju (srpanj/2020. – studeni/2024.), iznose ukupno 38,64 kn i 36,69 EUR. Kao posljedica pogrešno obračunatih dodataka na plaću iz utuženog razdoblja (srpanj/2020. – studeni/2024.), tužitelju da je isplaćen manji iznos naknada bruto plaće za vrijeme korištenja god. odmora i/ili bolovanja (do 42 dana) i to ukupno 85,60 kn i 0,77 EUR. Ukupan iznos dodataka na plaću za prekovremeni rad subotom, nedjeljom itd. i naknada plaće za vrijeme korištenja god. odmora i/ili bolovanja (do 42 dana) utuženom razdoblju (srpanj/2020. – studeni/2024.), iznosi sveukupno u protuvrijednosti od 53,95 eura.

10.1.S obzirom na dostavljeni nalaz i mišljenje tužitelj je podneskom od 10.lipnja 2025. uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu iznosa od 53,95 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

10.2.Na nalaz i mišljenje vještaka tuženik se očitovao u smislu da nema primjedbi glede matematičkog izračuna, dok se na uređeni tužbeni zahtjev tuženik očitovao na način kako je to navedeno pod toč.3.3. obrazloženja.

11.U konkretnom slučaju, tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu i postavio manifestacijski zahtjev kojim traži dostavu potrebne dokumentacije kako bi se utvrdila razlika plaće za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; razlike plaće u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate, te naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanje uzimajući u obzir stvarne iznose plaća sukladno utvrđenim razlikama odnosno primjenom prosjeka plaće koja je ostvarena u zadnja tri mjeseca.

11.1.S obzirom da tužitelj nije dostavio dokaze, niti pokušao dokazati da je od tuženika zatražio dostavu potrebne dokumentacije i da je tuženik takav zahtjev odbio, sud je tužitelja pozvao na postavljenje određenog tužbenog zahtjeva, sve sukladno odredbi čl.325 st.2, a u vezi s čl.186b st.4 ZPP.

12.Tužitelj je prvim određenim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu iznosa od 561,00 eura za razdoblje od 01.07.2020. do 30.09.2024., po svim utuženim osnovama, da bi po dostavi pisanog nalaza i mišljenja vještaka postavio tužbeni zahtjev na iznos od 53,95 eura.

13.Tako uređenim tužbenim zahtjevom tužitelj povlači dio tužbenog zahtjeva, pa bi se prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH od 26.travnja 2021. radilo o djelomičnom povlačenju tužbe na koje se primjenjuju odredbe o povlačenju po čl.193 ZPP-a, a s obzirom da je do djelomičnog povlačenja došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je pristanak tuženika (Županijski sud u Varaždinu Gž-1601/24, Županijski sud u Puli-Pola Gž-1405/21, Županijski sud u Zagrebu Gž R-1281/22). Dakle, ako se gleda ukupan iznos koji je tužitelj potraživao prvotno uređenim tužbenim zahtjevom (561,00 eura), te konačno uređenim tužbenim zahtjevom (53,95 eura), isti je djelomično povukao tužbu neovisno o tome što su se prema posljednjem uređenom tužbenom zahtjevu izmijenili pojedini mjesečni iznosi u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev. Shodno tome nije došlo do preinake tužbe u smislu povećanja pojedinačnih mjesečnih iznosa jer tužitelj u konačnom zbroju svih pojedinačnih mjesečnih potraživanja nije povećao ukupno potraživanje već je isto smanjeno i to za čak 507,05 eura, pa se ne bi radilo o preinaci već o djelomičnom povlačenju prema pravnom shvaćanju VS RH. U tom pogledu ne bi bio ni osnovan prigovor zastare. Kako je tužba podnesena dana 19.listopada 2023., a najstarije potraživanje je dospjelo 15.prosinca 2020., prigovor zastare je neosnovan. Naime, iz odredbe čl.139. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako nije drugačije određeno.

14.Stoga je odlučujući o tužbenom zahtjevu, s obzirom na protivljenje djelomičnom povlačenju, usvojen tužbeni zahtjev za iznos od 53,95 eura sa pripadajućim kamatama, a odbijen za iznos od 507,05 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. S obzirom na navedeno određeno je kao u toč. I izreke.

15.Ono što vještak u svojem nalazu i mišljenu navodi, a nakon pregleda njemu dostupne dokumentacije za tužitelja jest da je dodatak za posebne (otežane) uvjete rada plaćen za sve sate koji su odrađeni u redovnom radu, kao i za sve sate koji su odrađeni u prekovremenom radu. Dakle, shodno navedenom ne postoji potraživanje na ime neplaćenih dodataka za otežane uvjete rada u utuženom razdoblju, posebno što se od travnja 2020. (a tužba obuhvaća razdoblje od srpnja 2020.) djelatnicima u zdravstvu isplaćuju po toj osnovi naknade za redovan i prekovremeni rad, a što je vještak potvrdio provjerom svih obračuna u utuženom razdoblju. Postoje samo neplaćeni dodaci za rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću i u drugoj smjeni, a shodno tome manje isplaćen iznos naknada bruto plaće za vrijeme korištenja god. odmora i/ili bolovanja (do 42 dana), te je detaljan način izračuna razlike naknade plaće za godišnji odmor i/ili bolovanje vještak pojasnio u Tablici br.2. koja je sastavni dio pisanog nalaza i mišljenja.

16.U odnosu na ostale navode tuženika ističe se da iz činjeničnih navoda tužbe kao i navoda iznesenih tijekom postupka, vidljivo je kako tužitelj tvrdi da mu tuženik nije isplatio za predmetno razdoblje svu naknadu koja mu pripada u vezi korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad iz kojeg razloga je i izveden dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem, a iz kojeg je utvrđeno da je u utuženom razdoblju tuženik nepravilno obračunao naknadu za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad i to u iznosu od 12,13 eura bruto. Budući iz historijata tužbe te kasnije postavljenog i uređenog tužbenog zahtjeva proizlazi da je tužitelj zatražio i isplatu neisplaćene razlike za godišnji odmor i bolovanje za utuženo razdoblje neovisno o neisplaćenim dodacima, posljedično čemu je to i vještačeno, prigovori tuženika smatraju se neosnovanim.

17.Kako je tužiteljica sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, uredila tužbeni zahtjev valjalo je isti prihvatiti u cijelosti upravo u ukupnom iznosu od 53,95 eura.

18.Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st.3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st.3. ZR/14), bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

19.Preostalo je za odlučiti o zatraženom parničnom trošku stranaka.

20.Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbama čl.154. -155. Zakona o parničnom postupku.

20.1.Kada se uzme u obzir ono što je zatraženo tužbom i podneskom od 20.rujna 2024., te konačno uređeni tužbeni zahtjev prema podnesku od 10.lipnja 2025., tužitelj je kako u odnosu na osnovu tako i u odnosu na visinu uspio u razmjerno neznatnom dijelu (prema sudskoj praksi neznatan uspjeh je uspjeh manji od 10 %- Županijski sud u Splitu, Gžx-641/14 od 17.02.2016.). Naime, sud je uzeo u obzir kako visinu prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva, zatražene osnove (od kojih je jedna u cijelosti otpala) te utuženo razdoblje-od ukupno utuženog 51 mjeseca utvrđeno je da tuženiku pripada isplata plaće odnosno naknade plaće za 9 mjeseci te utvrdio da kako u odnosu na osnovu i visinu uspjeh tužitelja smatra neznatnim.

20.2.S obzirom na takav uspjeh, donesena je i odluka o troškovima postupka, sve prema odredbi čl.154 st.5. ZPP-a prema kojoj sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala ako protivna stranka nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva.

20.3.Međutim, kako je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva zbog čega je, između ostalog, bilo provedeno vještačenje za koji dokaz je prethodno predujmljen trošak, tužitelju će se priznati takav trošak u cijelosti, a kako se radi o materijalnom trošku u postupku, a ne o nagradi i naknadi za rad odvjetnika, isti nije isplaćen na račun punomoćnika, kako je to punomoćnica zatražila, a posebno iz razloga što ne postoji specijalna punomoć kojom je tužitelj ovlastio svoju punomoćnicu za primanje novca pa niti na ime troškova postupka u ovom sporu.

20.4.Dakle, tužitelju se priznaje trošak uplaćenog iznosa na ime vještačenja od 331,81 eura, dok se tuženiku priznaje trošak sukladno Tbr.7. toč.9. odnosno jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 50 bodova (1 bod=2,00 eura-Tbr.50.)+PDV=125,00 eura.

21.S obzirom na sve navedeno valjalo je odlučiti kao u izreci.

Split, 17.rujna 2026.

SUTKINJA

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika