Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska 1

Poslovni broj: P-83/2023-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu toga suda Meliti Poljanec, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI AUTOKLUB, TEMELJNI AUTOKLUB "VARAŽDIN", Varaždin, Gospodarska ulica 58, OIB: 68581456127, zastupanog po punomoćniku Franji Šebijanu, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, protiv tuženika R.I.F.-trans d.o.o., Kućan Marof, Zelena ulica 4, OIB: 96181289625, zastupanog po punomoćnici Zrinki Kljaić Pintarić, odvjetnici iz Varaždina, te umješača na strani tuženika HOK osiguranje d.d., radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 07. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu presude dana 17. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja HRVATSKI AUTOKLUB, TEMELJNI AUTOKLUB "VARAŽDIN", Varaždin, Gospodarska ulica 58, OIB: 68581456127, slijedom čega se nalaže R.I.F.-trans d.o.o., Kućan Marof, Zelena ulica 4, OIB: 96181289625, da naknadi tužitelju HRVATSKI AUTOKLUB, TEMELJNI AUTOKLUB "VARAŽDIN", Varaždin, Gospodarska ulica 58, OIB: 68581456127, novčani iznos od 1.243,62 eura zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama tekućim od 17. rujna 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope Europske središnje banke primijenjene na posljednje glavne operacije refinanciranja za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja tekuće godine, sve u roku od 15 dana.

II. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.901,78 eura, te zatraženom zateznom kamatom na isti, kao i sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama na dosuđeni iznos od 1.243,62 eura, tekućim u razdoblju od 11. svibnja 2023. do 16. rujna 2026., tužitelj se odbija, kao neosnovanim.

III. Nalaže se tužitelju HRVATSKI AUTOKLUB, TEMELJNI AUTOKLUB "VARAŽDIN", Varaždin, Gospodarska ulica 58, OIB: 68581456127, naknaditi tuženiku R.I.F.-trans d.o.o., Kućan Marof, Zelena ulica 4, OIB: 96181289625, prouzročene troškove ovog postupka u iznosu od 435,16 eura, a umješaču HOK osiguranju d.d. troškove ovog postupka u iznosu od 175,00 eura, oba iznosa zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. rujna 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope Europske središnje banke primijenjene na posljednje glavne operacije refinanciranja za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja tekuće godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja HRVATSKI AUTOKLUB, TEMELJNI AUTOKLUB "VARAŽDIN", Varaždin, Gospodarska ulica 58, OIB: 68581456127, za naknadom troškova parničnog postupka u cjelokupnom zatraženom iznosu od 3.349,48 eura.

V. Nalaže se tužitelju HRVATSKI AUTOKLUB, TEMELJNI AUTOKLUB "VARAŽDIN", Varaždin, Gospodarska ulica 58, OIB: 68581456127, da tuženiku R.I.F.-trans d.o.o., Kućan Marof, Zelena ulica 4, OIB: 96181289625, na ime naknade troškova parničnog postupka, od ukupno zatraženih 2.400,41 eura plati iznos od 735,16 eura u roku od 15 dana.

Nalaže se tužitelju HRVATSKI AUTOKLUB, TEMELJNI AUTOKLUB "VARAŽDIN", Varaždin, Gospodarska ulica 58, OIB: 68581456127, da umješaču na strani tuženika HOK osiguranju d.d. na ime naknade troškova parničnog postupka, od ukupno zatraženih 250,00 eura plati iznos od 100,00 eura, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.665,25 eura i preostali dio zahtjeva umješača u iznosu od 75,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 27. srpnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade materijalne štete nastale na izlaznim vratima Stanice za tehnički pregled vozila u Varaždinu dana 10. svibnja 2023., kada je pri izlasku tegljača reg. oznake [registarska oznaka] s poluprikolicom reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tuženika, gornji dio prikolice zakačio izlazna sekcijska vrata i oštetio ih. Tužitelj tvrdi da je vozač tuženika samoinicijativno, bez čekanja na signalizaciju i odobrenje nadzornika HE, krenuo prema izlazu. Tužitelj je štetu prijavio HOK osiguranju d.d. kao odgovornom osiguravatelju, ali mu je odštetni zahtjev odbijen. Štetu je potom sam sanirao prema ponudi Hormann Hrvatska d.o.o. od 26. svibnja 2023. za zamjenu dviju sekcija vrata s popratnim dijelovima, u iznosu od 4.145,40 eura. Tužbu temelji na čl. 1069. ZOO-a koja odredba se odnosi na odgovornost vlasnika motornog vozila za štetu trećim osobama u svezi s pogonom vozila. Tužbenim zahtjevom tužitelj zahtijeva isplatu tog iznosa uvećanog za zakonske zatezne kamate tekuće od 11. svibnja 2023. pa do isplate.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio istu po osnovi i po visini. Ne osporava da je do oštećenja vrata došlo, međutim osporava da je vozač samoinicijativno krenuo prema izlazu i tvrdi suprotno – da je vozač krenuo po odobrenju nadzornika HE, koji mu je dao signal za izlaz. Nadzornik je pritom napustio prostoriju pregleda dok su se vrata još podizala. Time tvrdi da je isključivi uzrok štete propust tužiteljevog nadzornika, a podredno ističe podijeljenu odgovornost. Tuženik nadalje osporava i zahtjev za zamjenom dvije sekcija vrata umjesto jedne, tvrdeći da je bila oštećena samo jedna sekcija istih. Ističe da je tužitelj nastavljao koristiti oštećena vrata nekoliko mjeseci nakon štetnog događaja, čime je sam pridonio povećanju štete. Tuženik predlaže da se kao potencijali umješač na strani tuženika obavijesti HOK osiguranje d.d., Zagreb, kao osiguravatelj odgovornosti vlasnika vozila.

3. U svom podnesku od 27. veljače 2024. kojim se očitovao na odgovor na tužbu, tužitelj u cijelosti osporava navode tuženika te tvrdi da je vozač samoinicijativno napustio uredske prostorije i pokrenuvši vozilo bez dozvole nadzornika krenuo prema izlazu.

4. Sud je obavijestio HOK osiguranje d.d. o parnici, a isti je prijavio mješanje na strani tuženika sukladno čl. 206. Zakona o parničnom postupku navodeći da ima pravni interes da tuženik uspije u sporu s obzirom da je tuženik na dan štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja broj [broj police osiguranja] kod HOK osiguranja d.d. Pridružio se navodima tuženika iz odgovora na tužbu te svim predloženim dokazima osporivši osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Istaknuo je kako tužitelj nije dokazao sve pretpostavke odgovornosti za štetu na strani tuženika. Naime, tuženik ne upravlja procesom tehničkog pregleda, niti mehanizmom za podizanje vrata pa niti ne može biti odgovoran za štetu na način kako to navodi tužitelj u tužbi. Navodi da je tuženik tek po izvršenom pregledu te odobrenju tužiteljeva nadzornika napustio prostor za tehnički pregled, pa ne može biti odgovoran za nastalu štetu. Podredno, istaknuo je prigovor podijeljene odgovornosti za nastanak štete. Osporio je opseg i visinu štete navodeći da ista ne proizlazi iz dostavljene dokumentacije, a također i tijek zakonskih zateznih kamata kako su postavljene tužbenim zahtjevom. Predložio je da sud nakon provedene glavne rasprave odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom i obveže ga na naknadu parničnih troškova umješaču uvećanog za zatezne kamate tekuće od dana presuđenja.

5. Sud je Rješenjem broj P-83/2023-41 od 29. svibnja 2026. prihvatio sudjelovanje HOK osiguranja d.d., Zagreb kao umješača na strani tuženika.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu, saslušao je svjedoke nadzornika tužitelja HE i voditelja stanice za tehnički pregled OE, svjedoka ĆE te direktora tuženika AE i proveo očevid na licu mjesta s prometno- tehničkim vještačenjem po vještaku Aleksandru Makovcu, dipl. ing. strojarstva iz Čakovca, na okolnost dinamike štetnog događaja i visine štete.

7. Između stranaka nije sporno da je dana 10. svibnja 2023. pri izlasku tuženikova tegljača s poluprikolicom iz prostorije stanice za tehnički pregled tuženikov vozač gornjim dijelom prikolice zakačio i oštetio izlazna sekcijska vrata te da je uslijed toga nastala materijalna šteta na imovini tužitelja. Nadalje, nije sporno ni da je spreg vozila u trenutku štetnog događaja bio u vlasništvu tužitelja i da je njime upravljao AE, zakonski zastupnik tuženika. Nesporno je da izlazna vrata nisu bila opremljena signalnim uređajem koji bi pokazivao kada su vrata postigla punu visinu dostatnu za prolaz visokog teretnog vozila, što je utvrdio i vještak Aleksandar Makovec. Nije sporno niti to da nadzornik tehničke ispravnosti nije bio prisutan prilikom pokretanja sprega vozila i njegova naleta na vrata te da je vozilo iz stanice izvozio vozač bez njegova nadzora.

8. Sporno je, je li nadzornik HE dao vozaču tuženika odobrenje za pokretanje vozila prema izlazu.

9. Na ročištu od 28. listopada 2025. svjedok HE, nadzornik tužitelja, izjavio je da odobrenje za izlaz vozila nije dao jer je bio zaokupljen pisanjem dokumentacije i nije je bio završio u trenutku štetnog događaja, radi čega nije izašao iz uredskih prostorija s namjerom da nadzire izlaz vozila.

10. Svjedok ĆE, sin zakonskog zastupnika tuženika, iskazao je da je on dovezao predmetno vozilo u stanicu za tehnički pregled, nakon čega ju je napustio te se vratio poslije već kada su njegov otac, AE i nadzornik HE bili u stanici i "završavali papire". Nakon što je HE isprintao kartončić, rekao je njegovu ocu da može izvesti vozilo, što je prema iskustvu tog svjedoka uobičajena procedura. ĆE i HE ostali su razgovarati te svjedok nije pratio što se događa s vozilom, već je samo čuo zvuk kada je prikolica udarila u segment vrata.

11. Sud je u svrhu ocjene iskaza svjedoka HE i ĆE, iste suočio pri čemu je svjedok HE u svom iskazu iznosio više detalja o tijeku događaja tvrdeći da nije dao odobrenje za izlazak vozila iz stanice jer je bio koncentriran na pisanje dokumentacije, a prilikom suočenja skrenuo je pogled sa svjedoka ĆE koji je ponavljao, ali s manje detalja, da je odobrenje bilo dano i da je dokumentacija već bila dovršena u vrijeme štetnog događaja. Iako skretanje pogleda ne znači nužno da osoba koja skreće pogled ne govori istinu već može biti i znak nelagode, sud je, uvažavajući ukupnu procesnu sliku, a osobito koherentnost i uvjerljivost iskaza direktora tuženika i svjedoka ĆE, koji su bili dosljedni u tvrdnji da je odobrenje bilo dano, ocijenio da nije moguće pouzdano zaključiti da odobrenje nije bilo dano, tim više što su i ĆE i AE bili neposredno uvjerljiviji u svojim iskazima. Svjedok HE ujedno je zaposlenik tužitelja pa mu je predvidivo interes da tužitelj uspije u sporu.

12. Svjedok OE, voditelj stanice za tehnički pregled, nije bio prisutan samom štetnom događaju jer se nalazio u drugoj prostoriji iz koje nije mogao čuti uputu nadzornika osobi koja je izvozila automobil niti vidjeti sam štetni događaj, radi čega sud ocjenjuje njegov iskaz irelevantnim za presuđenje.

13. Vještak Aleksandar Makovec u svojem je nalazu i mišljenju u bitnom naveo da je kretanjem vozila kroz liniju za tehnički pregled trebao upravljati i nadzirati ga nadzornik tehničke ispravnosti, s obzirom na to da sam pregled završava tek izlaskom vozila iz prostorije za tehnički pregled. Također, nadzornik tehničke ispravnosti ili druga ovlaštena osoba stanice za tehnički pregled, treba upravljati i otvaranjem izlaznih vrata i nadzirati izlaz vozila kroz njih. Vještak ističe da je u konkretnom slučaju, a zbog visine sprega vozila, izlazna vrata bilo potrebno potpuno otvoriti tj. otvoriti na maksimalnu visinu otvaranja, kako bi izlazak sprega vozila bio moguć i siguran. Kritične zgode, a što među strankama nije sporno, nadzornik tehničke ispravnosti nije bio prisutan prilikom pokretanja sprega vozila i njegova naleta na vrata, a vozilo je iz stanice izvozio vozač bez njegova nadzora. Vještak je utvrdio da se iz kabine tegljača s poluprikolicom teško može uočiti je li visina otvorenih vrata dostatna za prolaz poluprikolice. Napomenuo je da izlazna vrata nisu bila opremljena signalnim uređajem koji bi pokazivao kada su vrata u punoj visini otvaranja. Nalet sprega vozila tegljača i poluprikolice na nedovoljno otvorena panelna vrata prilikom izlaska vozila iz stanice za tehnički pregled uzrok je oštećenja vrata i nastale štete u utuženom iznosu od 4.145,40 eura. Radi se o isplativom popravku štete, s obzirom da oštećeni dijelovi na vratima ukupno čine manje od 20% cijele konstrukcije vrata.

14. Sud je ova utvrđenja i navode vještaka, a koje je vještak dopunio i dodatno obrazložio podneskom od 19. veljače 2026. kojim se očitovao na primjedbe tuženika, a nalaz i dodatno argumentirao na ročištu od 24. ožujka 2026., prihvatio. Iz istog u bitnom proizlazi da nadzornik nije nadzirao podizanje vrata, što mu bila obveza, da su vrata prije izlaska vozila bila u otvorenom, ali nedovoljnom položaju, da je vozaču tuženikova vozila, koji je pokrenuo vozilo iz kabine tegljača s poluprikolicom, bilo teško uočiti visinu otvorenosti vrata, kao i da je u štetnom događaju prilikom izlaska iz prostorije Stanice za tehnički pregled vozila nastala šteta na vratima tužitelja u utuženoj visini od 4.145,40 eura.

15. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika AE proizlazi da je neposredno prije pokretanja vozila uputio nadzorniku izričito pitanje može li ići, na što mu je nadzornik odgovorio da može, nakon čega je AE ušao u prostoriju za tehnički pregled, pokrenuo vozilo prema izlazu i poluprikolicom oštetio izlazna vrata Stanice za tehnički pregled, jer golim okom nije mogao uočiti da vrata nisu podignuta do kraja. Iz njegova iskaza proizlazi da je predmetno vozilo bilo pregledano na početku druge radne smjene Stanice za tehnički pregled vozila, pa pretpostavlja da su vrata ostala u istom položaju iz ranije smjene.

16. Sud ocjenjuje njegov iskaz neposredno uvjerljivim te koherentnim s prihvaćenim iskazom svjedoka ĆE i nalazom i mišljenjem vještaka Aleksandra Makovca, te ga prihvaća kao istinit.

Međutim sud smatra da potvrdan odgovor nadzornika tužitelja na pitanje svjedoka može li ići, ne isključuje u potpunosti odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja i štete. Naime, profesionalna dužnost pažnje vozača teretnog vozila posebnih dimenzija nalaže određenu vlastitu provjeru sigurnosti prolaza, što AE nije poduzeo neovisno od usmenog odgovora nadzornika.

17. Odgovornost tuženika temelji se na odredbi čl. 1069. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/2005, 41/2008, 12/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 i 69/2026, dalje u tekstu: ZOO), prema kojem za štetu treće osobe u svezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik. Radi se o objektivnoj odgovornosti. Poluprikolica je po čl. 1068. st. 2. ZOO-a sastavni dio motornog vozila, pa je i njezinim kontaktom s vratima, šteta na vratima nastala u svezi s pogonom vozila.

18. Prema čl. 1067. st. 3. ZOO-a vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. U takvom slučaju primjenjuje se i čl. 1092. st. 1. ZOO-a, pa oštećenik koji je pridonio nastanku štete ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

19. Na strani tužitelja postojao je organizacijski propust s obzirom da tužitelj nije provjerio stanja vrata na početku ili između smjene. Osim toga, nadzornik je dao odobrenje tuženiku da može izaći iz prostorije Stanice za tehnički pregled, a da prethodno nije provjerio visinu otvorenosti vrata, iako je njegova obveza bila upravljanje izlaznim vratima i nadzor nad izlaskom vozila iz stanice.

20. U pogledu odgovornosti vozača teretnog vozila, ističe se da je vještak Makovec utvrdio da iz kabine tegljača s poluprikolicom nije lako pouzdano uočiti visinu otvorenosti vrata, ali je vozač znao da vozi vozilo iznadprosječnih dimenzija i da prolazi kroz izlazni otvor. Od vozača koji upravlja takvim vozilom zahtijeva se povećana razina pažnje pri prolasku kroz uske ili niske otvore. U konkretnom slučaju vozač AE u potpunosti se oslonio na odgovor „može“ ne poduzevši nikakvu samostalnu provjeru (silazak iz kabine, vizualnu provjeru s tla i sl.) a niti se informirao o konkretnoj visini otvorenosti vrata.

21. Slijedom navedenog sud utvrđuje podijeljenu odgovornost u omjeru 70% na strani tužitelja i 30% na strani tuženika. S obzirom na, po vještaku utvrđenu visinu štete na vratima od 4.145,40 eura, udio tuženika od 30% iznosi 1.243,62 eura, a udio tužitelja od 70% koji sam snosi iznosi 2.901,78 eura.

22. Budući da tužitelj nije priložio dokaz o plaćanju sanacije štete iz ponude Hormann Hrvatska d.o.o. od 26.5.2023., sud ne može utvrditi datum reparacije. Visina štete utvrđena vještačenjem tretira se kao visina nereparirane nenovčane imovinske štete prema cijenama u trenutku presuđenja, pa zatezne kamate na dosuđeni iznos štete od 1.243,62 eura teku, sukladno članku 1089. st. 2. ZOO-a u vezi s čl. 29. ZOO-a od dana presuđenja pa do isplate.

23. Stoga je odlučeno kao u izreci presude pod točkama I. i II.

24. Tužitelj je u parnici uspio s 30% tužbenog zahtjeva, a tuženika za 70%. Sukladno odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, sud je nakon utvrđenja postotka u kojemu je svaka od stranaka uspjela, od postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela (tuženik sa 70%) oduzeo postotak stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tužitelj sa 30%). Preostala razlika iznosi 40 postotnih bodova i odgovara opsegu prava tuženika na naknadu troškova na teret tužitelja. Troškovi su odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

25. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe (Tbr. 7.t.1. OT - 250,00 eura), sastava podnesaka od 28.2.2024., 15.1.2026., 16.2.2026. i 19.3.2026., pri čemu se podnesci od 15.1.2026. i 19.3.2026. odnose na očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka i čine jednu cjelinu, pa ih sud priznaje kao jedan jedinstven podnesak (Tbr. 8. t.1. OT- tri podneska od po 250,00 eura), troškovi zastupanja na očevidu 28.10.2025. (Tbr. 9. t.3.OT – 250,00 eura), zastupanja na ročištima za glavnu raspravu 24.3.2026., 28.4.2026. i 7.7.2026. (Tbr. 9. t.1. OT – za svako po 250,00 eura), zastupanja na pripremnom ročištu od 4.2.2025. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima (Tbr. 9. t.2. OT – 125,00 eura), što ukupno iznosi 2.375,00 eura. Također, tužitelj je predujmio troškove vještačenja u iznosu od 849,48 eura, pa ukupni troškovi tužitelja iznose 2.974,48 eura. Na temelju čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 12/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., 146/2025. – dalje: ZPP) sud tužitelju nije priznao obračun troškova sastava podnesaka od 15.1.2026. i 19.3.2026. koji podnesci čine jedinstvenu cjelinu i odnose se na očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka, a tužitelj ih je obračunao kao dva podneska s punim opsegom prava na naknadu istih, te mu također nije priznat niti pogrešno obračunat trošak zastupanja na ročištu od 4.2.2025. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, a tužitelj ih je obračunao s punim opsegom prava na naknadu.

26. S obzirom da je tužitelj uspio samo s 30% svog zahtjeva nema pravo na naknadu utvrđenih parničnih troškova, radi čega ga je s njegovim zahtjevom valjalo odbiti u cijelosti.

27. Tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu (Tbr. 7. t.1. OT - 250,00 eura), zastupanja na ročištima za glavnu raspravu 7.7.2026., 24.3.2026., 28.4.2026. (Tbr. 9. t.1. OT – za svako po 250,00 eura), zastupanja na očevidu 23.10.2025. (Tbr. 9. t.7.OT – svako po 250,00 eura), te zastupanja na ročištima o procesnim pitanjima od 4.2.2025., te 22.9.2025. (Tbr. 9. t. 2. OT – za svako po 250,00 eura), što ukupno iznosi 1.750,00 eura. Ovom iznosu valja pribrojiti i trošak pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 87,91 eura, pa ukupni troškovi tuženika iznose 1.837,91 eura. S obzirom na utvrđeni opseg prava na naknadu troškova postupka od 40%, tuženiku je s te osnove dosuđen iznos od 735,16 eura.

Umješaču se priznaje trošak podneska od 26.9.2025. u iznosu od 250,00 eura, pa ima pravo na naknadu 40% tog iznosa, tj. 100,00 eura, koja mu je i dosuđena.

28. Na dosuđene parnične troškove teku temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a zakonske zatezne kamate od dana donošenja presude pa do isplate.

29. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnih troškova tuženika i umješača iznad dosuđenih, a do zatraženih iznosa, iste je valjalo odbiti kao neosnovanim.

30. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Varaždinu 17. rujna 2026.

Sudac

Melita Poljanec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelju, po punomoćniku Franji Šebijanu, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebijan i HEC

2. Tuženiku, po punomoćnici Zrinki Kljaić Pintarić, odvjetnici iz Varaždina