REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31/III

Poslovni broj: Us I-134/2026-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužiteljice BO iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Domagoj Vuković, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Sanja Conar, Domagoj Vuković i HO, [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi obiteljske mirovine, 17. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje Službe, KLASA: UP/II 140-03/25-01/03322480950, URBROJ: 341-99-05/3-25-8164 od 20. veljače 2026. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu, KLASA: 140-03/25-01/03322480950, URBROJ: 341-16- 05/3-25-022359 od 17. listopada 2025. te vraćanje predmeta na ponovni postupak.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici BO iz [adresa], trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR (slovima: jednu tisuću dvije stotine pedeset eura) u roku od 60 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu preostalog zatraženog troška upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR (slovima: dvije tisuće pet stotina eura).

Obrazloženje

1. Tužiteljica je kod ovoga Suda podnijela tužbu protiv tuženika radi ocjene zakonitosti propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o njezinoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa], KLASA: 140-03/25-01/03322480950, URBROJ: 341-16-05/3-25-022359 od 17. listopada 2025., sve kako to tužiteljica obrazlaže u tužbi. Predlaže Sudu naložiti tuženiku donijeti rješenje o žalbi tužiteljice, uz naknadu troška upravnog spora na ime sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, odnosno sveukupno 1.250,00 EUR.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako je dana 20. veljače 2026. doneseno rješenje povodom žalbe tužiteljice, KLASA: UP/II 140-03/25-01/03322480950, URBROJ: 341-99-05/3-25-8164 kojim je odbijena žalba tužiteljica izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u

[adresa], KLASA: 140-03/25-01/03322480950, URBROJ: 341-16-05/3-25- 022359 od 17. listopada 2025. te predlaže donijeti rješenje o obustavi spora i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadom troška upravnog spora obzirom da bi se spor mogao okarakterizirati kao “jednostavan”, a tužba “jednostavna i stereotipna” sa svrhom ubrzavanja rješavanja žalbe, što je po sadržaju vrlo slično običnoj požurnici.

3. Rješenjem ovoga Suda poslovni broj: Us I-134/2026-4 od 24. ožujka 2026. tužiteljica je obaviještena da je tuženik dostavio odgovor na tužbu u kojem navodi da je postupio po žalbi tužiteljice i donio rješenje KLASA: UP/II 140-03/25- 01/03322480950, URBROJ: 341-99-05/3-25-8164 od 20. veljače 2026. Istim rješenjem pozvana je tužiteljica da izvijesti Sud da li proširuje tužbeni zahtjev u smislu odredbe članka 100. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26.; dalje: ZUS), uz upozorenje da će Sud, ukoliko tužiteljica ne postupi po traženju Suda, obustaviti predmetni spor pozivom na odredbu članka 100. stavka 2. ZUS-a.

4. Podneskom od 25. ožujka 2026. tužiteljica je izvijestila Sud da nije zadovoljna odlukom tuženika od 20. veljače 2026. te ističe da je tuženik tek nakon podnošenja tužbe, a protekom roka iz članka 121. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine”, broj: 49/09., 110/21.; dalje: ZUP) donio predmetno rješenje pa je stoga tužbeni zahtjev postavljen u tužbi u cijelosti osnovan. Citira odredbe članka 147. stavka 4. i članka 148. stavka 4. ZUS-a te predlaže da Sud posebnim rješenjem odluči o dosadašnjim troškovima na način da tužiteljici prizna troškove u iznosu od 1.000,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, odnosno sveukupno 1.250,00 EUR.

4.1. Što se tiče merituma spora, tužiteljica u bitnome navodi da je iz obrazloženja rješenja razvidno da se mirovina tužiteljici priznaje prema odredbi članka 70. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, dakle da joj to pravo pripada i za šest mjeseci unatrag od dana podnošenja zahtjeva. Međutim, odredbom članka 70. stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da se iznimno pravo može priznati od prvog dana idućeg mjeseca od onoga u kojem je osiguranik umro , a budući da je osiguranik umro **.**.2023., a tužiteljica je i tada bila izvanbračni drug pokojnog osiguranika, u svom zahtjevu zatražila je priznavanje prava od smrti osiguranika, odnosno primjenom odredbe članka 70 stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju.

4.2. Tvrdi da su pogrešno prvostupanjsko tijelo i tuženik primijenili odredbu materijalnog prava. Naime, status prema kojem tužiteljica ostvaruje pravo potvrđen je pravomoćnim rješenjem suda u kojem je utvrđeno da je ista u trenutku smrti pokojnog JO bila s pokojnim osiguranikom u izvanbračnoj zajednici. Dakle, utvrđeno je nešto što je od ranije postojalo pa stoga ova odluka djeluje unazad retroaktivno jer samo utvrđuje ono što faktički postoji.

4.3. S druge strane, javnopravno tijelo nije uzelo u obzir da se radilo o prethodnom postupku na sudu koji je pokrenut još 7. kolovoza 2023. godine, ali da sudska praksa do danas nije zauzela stav o tome tko je pasivno legitimiran u tim postupcima (zakonski nasljednici ili HZMO) pa su postupci nastavljeni tek po donošenju rješenja u privitku, a upravo zbog toga i postoji odredba članka 70 . stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju jer se radi o iznimnom slučaju. Tužiteljica ističe da tuženik uopće nije odgovorio na pitanje kako je tužiteljica mogla podnijeti zahtjev prije nego je utvrđen njezin status izvanbračnog druga, a nije cijenjena niti činjenica da je ona postupak pred sudom pokrenula unutar šest mjeseci od smrti pokojnog ZO. Dakle, tužiteljica nije mogla dokazati svoj status u razdoblju šest mjeseci od smrti izvanbračnog druga jer taj status mora biti utvrđen sudskom odlukom koji sud odluku donosi nakon dvije godine i tom odlukom samo deklaratorno utvrđuje stanje na dan smrti osiguranika (dakle unazad). Također ističe kako se do 4. travnja 2024. godine nije niti znalo tko bi bio pasivno legitimiran u ovakvim postupcima utvrđivanja statusa izvanbračne zajednice dok o tome odluku nije donio Vrhovni sud Republike Hrvatske.

4.4. Tužiteljica predlaže Sudu, bez održavanja rasprave jer se radi pravnom pitanju, poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te predmet vratiti na ponovni postupak, uz (dodatnu) naknadu troška na ime sastava podneska od 25. ožujka 2026. u iznosu od 1.000,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, odnosno sveukupno 2.500,00 EUR.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je osporavano rješenje doneseno temeljem činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, a što je u skladu s odredbom članka 5. i 8. ZUP-a, dok je osporavano rješenje obrazloženo i sadrži sve obvezne sastavne dijelove rješenja propisane člankom 98. citiranog Zakona te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

6. U podnesku od 28. svibnja 2026. tužiteljica ističe da su navodi odgovora na tužbu općeniti i paušalni te tuženik, primjerice, uopće ne obrazlaže što bi to po mišljenju tuženika bio iznimni slučaj iz članka 70. stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju. Stoga predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev, uz potraživanje dosada zatraženih troškova spora, uvećano za trošak na ime sastava podneska od 28. svibnja 2026. u iznosu od 1.000,00 EUR i pripadajući PDV, odnosno tužiteljica sveukupno potražuje trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00 EUR.

7. Budući da je prema stajalištu Suda sporna primjena prava, dok su činjenice nesporne, a stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, Sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 98. točke 4. ZUS -a upravni spor riješio bez rasprave.

8. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis te u sve isprave koje prileže istima te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Postupak za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu pokrenut je povodom zahtjeva tužiteljice od 16. listopada 2025. iza pokojnog ZO, preminulog **.**.2023., a u trenutku smrti bio je korisnik invalidske mirovine priznate rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u [adresa], broj: IN-21305-SP od 25. travnja 1997.

10. Nadalje, tužiteljica je rođena dana **.**.1967. te je do dana smrti ZO imala navršenih 55 godina i 8 mjeseci života.

11. Iz rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: R1 Ob- 345/2023-10 od 13. listopada 2025., koji dokaz je tužiteljica priložila uz zahtjev, proizlazi da je istim utvrđena izvabračna zajednica između tužiteljice i pokojnog ZO u trajanju od 2014. godine do smrti ZO **.**.2023.

12. Stoga je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa], KLASA: 140-03/25-01/03322480950, URBROJ: 341-16- 05/3-25-022359 od 17. listopada 2025. tužiteljici, kao udovici umrlog korisnika mirovine ZO, priznato počevši od 1. svibnja 2025. pravo na obiteljsku mirovinu mjesečno obzirom da je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da su ispunjeni uvjeti za priznanje prava na obiteljsku mirovinu prema članku 65. stavku 1. točki 3. i članku 67. stavku 1. točki 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj:

157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 17/18., 62/18., 115/18. 102/19., 84/21.,119/22., dalje: ZOMO). Dan s kojim tužiteljici pripada pravo i isplata mirovine određen je od 1. svibnja 2025., odnosno od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unatrag sukladno članku 72. stavku 1. ZOMO - a, a s obzirom da je tužiteljica zahtjev podnijela nakon isteka roka od šest mjeseci od dana ispunjenja uvjeta.

13. Prema članku 72. stavku 1. ZOMO-a, član obitelji ima pravo na obiteljsku mirovinu od dana kada su ispunjeni uvjeti propisani za stjecanje prava na mirovinu ako je zahtjev za ostvarivanje prava podnesen u roku od šest mjeseci od dana ispunjenja uvjeta. Ako je zahtjev podnesen nakon isteka roka od šest mjeseci od dana ispunjenja uvjeta, član obitelji ima pravo na obiteljsku mirovinu od prvoga dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unatrag.

14. Imajući u vidu činjenično stanje i citiranu zakonsku odredbu, ovaj Sud nalazi da je pravilno tuženik odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Naime, da bi se izvanbračni drug smatrao članom obitelji uvjet je utvrđivanje statusa izvanbračne zajednice, a kako to propisuje odredba članka 22. stavka 3. ZOMO-a, a za što tužiteljica nije imala dokaz u trenutku smrti izvanbračnog supruga. Činjenica da je kasnije pribavila i dostavila dokaz o postojanju izvanbračne zajednice ne može joj omogućiti produženje roka iz članka 72. stavka 1. ZOMO -a na način kako traži, budući da svi uvjeti trebaju biti ispunjeni u trenutku smrti osobe od koje se izvodi pravo.

15. Tužiteljica se poziva na članak 72. stavak 2. ZOMO-a kojim je propisano da se, iznimno od stavka 1. ovoga članka, u slučaju smrti korisnika mirovine pravo na obiteljsku mirovinu može steći najranije od prvoga dana sljedećeg mjeseca od mjeseca u kojem je korisnik mirovine umro te smatra da joj je pravo trebalo priznati od 1. srpnja 2023. obzirom da je osiguranik umro **.**.2023.

16. Međutim, pravilno tuženik navodi da se odredba članka 72. stavka 2. ZOMO -a može primjenjivati kao iznimka od odredbe članka 72. stavka 1. ZOMO -a, isključivo kada je zahtjev za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu podnesen u roku od šest mjeseci od dana ispunjenja uvjeta.

17. Tužiteljica je (eventualno) imala mogućnost ranije podnijeti zahtjev, a naknadno dostaviti dokaz o priznatom statusu izvanbračne zajednice da bude u mogućnosti ostvariti pravo na mirovinu od trenutka smrti pok. izvanbračnog supruga. S obzirom na navedeno, ovaj Sud ne nalazi osnovanim tužbeni prigovor pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na dan priznanja prava.

18. Navedeno pravno stajalište izraženo je i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-2314/23-2 od 10. siječnja 2024.

19. Slijedom navedenog, Sud osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim, dok preostali navodi tužiteljice ne utječu na drukčije rješavanje upravnog spora te je stoga sukladno odredbi članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, odnosno odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

20. U odnosu na zatraženu naknadu troškova upravnog spora, Sud nastali trošak na ime sastava tužbe ocjenjuje opravdanim u smislu odredbe članka 144. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, obzirom da je rješenje koje je doneseno povodom žalbe tužiteljice doneseno nakon podnošenja tužbe ovome Sudu tj. tuženik je u tom dijelu postupio prema tužbenom zahtjevu pa je stoga tužiteljica u tom dijelu tužbenog zahtjeva uspjela u sporu.

20.1. Sama visina troškova određena je u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/13, dalje: Tarifa). Tako je tužiteljici, priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 27/1. Tarife) u iznosu od 1.000,00 EUR uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 250,00 EUR prema Tbr. 46. Tarife. Stoga je tuženik dužan naknaditi tužiteljici ukupno priznati trošak u iznosu od 1.250,00 EUR u roku od 60 dana (točka II. izreke presude).

21. Međutim, tužiteljici nisu priznati preostali zatraženi troškovi u odnosu na koje je odlučeno primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužiteljica, što se tiče samog merituma upravnog spora, u cijelosti isti izgubila, odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 17. rujna 2026.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužiteljici po opunomoćeniku

2. Tuženiku