Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-792/2025-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Anite Ćavar, u upravnom sporu tužiteljice EĆH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Vanja Jurić, odvjetnica u Zagrebu, Trg Francuske Republike 10, protiv tuženika Sveučilišta u Zagrebu, Pravni fakultet u Zagrebu, Trg Republike Hrvatske 14, OIB:38583303160, radi poništavanja statusa studentice, nakon usmene i javne rasprave, 17. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje odluke tuženika Sveučilišta u Zagrebu, Pravni fakultet u Zagrebu, dekana, KLASA:034-04/25-11/4, URBROJ:251-
55-25-1, od 20. siječnja 2025. godine
II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.
Obrazloženje
1. Osporavanom odlukom tuženika Sveučilišta u Zagrebu, Pravni fakultet u Zagrebu, dekana, KLASA:034-04/25-11/4, URBROJ:251-55-25-1, od 20. siječnja 2025. godine tužiteljici se poništava status studentice na sveučilišnom specijalističkom studiju Supervizija psihosocijalnog rada.
2. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka osporava zakonitost tuženikove odluke navodeći da je 2018. godine tužiteljica kao docentica na Studijskom centru socijalnog rada, podnijela prijavu za upis na sveučilišni specijalistički studij Supervizija psihosocijalnog rada na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu – radi usavršavanja i stjecanja novih specijalističkih znanja i vještina u području socijalnog rada, da je pored podnošenja uredne prijave na natječaj, dostavila i daljnju potrebnu dokumentaciju te je, radi ispunjenja svih formalnih i traženih uvjeta, upisana kao polaznica V. generacije navedenog studija, u akademskoj godini 2018./2019. Ističe da je prilikom upisa na navedeni studij, nitko od strane ovlaštenih osoba tuženika nije upozorio na činjenicu da njen status docentice, a kasnije i profesorice na Studijskom centru socijalnog rada, može ili bi mogao predstavljati zapreku u njenom studiranju na sveučilišnom specijalističkom studiju Supervizija psihosocijalnog rada na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Jednako tako, navodi da je nitko od ovlaštenih osoba tuženika nije upozorio niti na obvezu plaćanja školarine, već je ista opravdano smatrala da je oslobođena obveze plaćanja školarine za navedeni studij – sukladno uputi voditeljice studija, kao i iskustvu njenih kolega, koji su, po jednakim pravilima, uredno pohađali isti specijalistički studij i kojima je od strane Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izdana diploma za završetak istog studija. Ukazuje da su pobijanom odlukom, tužiteljici ozbiljno povrijeđena prava kao studentic i specijalističkog studija, koji je pohađala u cijelosti u skladu sa svim uvjetima i pravilima koja su bila na snazi u vrijeme upisa studija, na jednak način kao i ostali studenti – koji su također (bili) nastavnici u različitim znanstveno-nastavnim zvanjima
– docenti, izvanredni profesori i profesori – Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Navodi da mogućnost poništavanja statusa studenta na studiju nije propisana niti jednim mjerodavnim aktom tuženika, iz čega smatra da je razvidno da je tuženik, krajnje arbitrarno i neosnovano, tužiteljici osporio da je ikada imala studentski status i uopće bila studentica navedenog specijalističkog studija. Ističe da nikada nije bila nastavnica niti jednog kolegija specijalističkog studija Supervizija psihosocijalnog rada niti je izvodila koji kolegij navedenog studija, a da navedeno jasno proizlazi iz uvida u izvedbene planove studija – u kojima nije navedeno ime i prezime tužiteljice. Tužiteljica navodi da je doista bila zavedena kao (su)nositeljica kolegija „Profesionalni stres i mentalno zdravlje pomagača“ u Izmjeni izvedbenog plana studijskog programa i plana nastave na sveučilišnom specijalističkom/doktorskom studiju u akademskoj godini 2024./2025., međutim , da se radilo o jasnoj omašci. Ističe da nije sudjelovala niti je uopće mogla sudjelovati u izvođenju nastave i staviti se u poziciju sukoba interesa, a koju činjenicu je potvrdila sama voditeljica navedenog studija. Dodaje, da ne može biti odgovorna za eventualno ne sklapanje ugovora o studiranju, u kojem bi bila utvrđena visina i rokovi za plaćanje školarine navedenog specijalističkog studija – koji ugovor joj nitko od ovlaštenih osoba tuženika nije ponudio na sklapanje niti uopće dao na uvid, prilikom upisa navedenog studija. Ističe da svaki eventualni nedostatak dokumentacije u osobnom dosjeu tužiteljice predstavlja propust nadležnih tijela tuženika, zaduženih za vođenje dosjea upisanih studenata. Konačno, tužiteljica ne spori kako nije podnijela zahtjev za produljenjem studentskog statusa za akademsku godinu 2024./2025. godinu, međutim smatra da s obzirom na navedeno, ukoliko je tuženik i smatrao da tužiteljica ne ispunjava uvjete za daljnje studiranje, trebao je valjano utvrditi prestanak njenog studentskog statusa, uz istovremeno priznanje tužiteljici položenih ispita i odrađenih vježbi, iz ukupno 18 predmeta specijalističkog studija. Protivno navedenom, tvrdi da je tuženik nezakonito i krajnje arbitrarno tužiteljici osporio da je ikada uopće imala studentski status i bila studentica specijalističkog studija – protivno svim mjerodavnim aktima – čime je poništio izniman trud, rad i zalaganje koje je tužiteljica uložila u svoj studij, u proteklih 5 godina.
2.1. Predlaže sudu da poništi osporavanu odluku.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Tuženik osobito navodi kako tužiteljica nikada nije sklopila ugovor o studiranju, odnosno namirivala bilo kakve obveze koje bi proizlazile iz statusa studentice, da nije niti mogla biti studentica ovog specijalističkog studija jer je nastavnica na tom studiju, a neodrživo je i protivno osnovnim načelima etičnog postupanja da je osoba istovremeno studentica i nastavnica istog studija. Konačno, navodi čak i kada bi se smatralo da je tužiteljica imala status studentice, taj status je prestao protekom propisanog maksimalnog roka za dovršetak studija s obzirom da tužiteljica nije tražila niti joj je odobreno produljenje studija za akademsku godinu 2024/2025. U odnosu na navode iz tužbe da bi netko od strane tuženika morao upozoravati tužiteljicu na obvezu sklapanja ugovora i plaćanja školarine ističe da je tužiteljica znala, odnosno morala znati, da je uvjet za stjecanje statusa studentice, uz odluku Vijeća poslijediplomskih studija o upisu, sklapanje odgovarajućeg ugovora o studiranju, a temeljem kojeg se uspostavljaju i obveze studentice uključujući i obvezu plaćanja školarine. Pravilnik koji uređuje ustroj studija javno je dostupan i morao je tužiteljici biti poznat, posebno s obzirom da je tužiteljica zaposlenica tuženika, nastavnica na istom studiju, a osobito iz razloga što je tužiteljica članica Fakultetskog vijeća koje je donijelo predmetni pravilnik. Neovisno o prethodno istaknutome, navodi da je tužiteljica primala obavijesti o potrebi plaćanja školarine, primjerice email tajnice poslijediplomskih studija od 29. veljače 2024. godine, koji upućuje na Odluku kojom su svi koji žele nastaviti studirati dužni plaćati studij. U odnosu na navode tužbe o tome da postoje drugi nastavnici koji su istodobno studenti specijalističkog studija, ističe da je radni odnos EĆ kod tuženika prestao 24. veljače 2025. godine. Osim toga navodi da ona nije bila nastavnica nego suradnica (viša asistentica) što je bitno različito , jer suradnici ne izvode nastavu samostalno te su u smislu sukoba interesa u bitno različitoj poziciji u odnosu na nastavnike koji bi istodobno bili studenti. Ističe da asistenti po čl. 44. st. 4. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti imaju pravo i obvezu pohađati doktorski studij, dakle za razliku od nastavnika, za asistente nije nespojivo istovremeno biti student. Konačno ističe da je čak i kada bi se smatralo da je tužiteljica imala status studentice (usprkos svemu prethodno iznesenome), njezin status prestao istekom maksimalnog roka za završetak studija, budući da tužiteljica nije tražila produljenje roka, niti je takvo produljenje odobreno za ak. godinu 2024/2025. Skreće pozornost na činjenicu da je Odlukom kojom se odobrilo produljenje studentima za ak. godinu 2023/2024 (uključujući tužiteljicu), utvrđena dužnost studenata „akad. god. 2023./2024. upisati uz plaćanje školarine i ispunjenje svih ostalih pretpostavki…“, a da tužiteljica niti za tu godinu, kao niti za ranije godine, nije plaćala školarinu niti ima sklopljen ugovor o studiranju.
3.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice, u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24), o čemu su stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu.
7. Uvidom u osporavanu odluku od 20. siječnja 2025. utvrđeno je da se istom tužiteljici poništava status studentice na sveučilišnom specijalističkom studiju Supervizija psihosocijalnog rada, s obrazloženjem da je situacija u kojoj nastavnik ili nastavnica Pravnog fakulteta u Zagrebu postaje student na studiju (bilo koje razine) koji izvodi Pravni fakultet u Zagrebu situacija u kojoj je teško ili nemoguće izbjeći sukob interesa ili. u najmanju ruku, percepciju akutnog sukoba interesa. Nadalje obrazlaže da tužiteljica nikada formalno nije postala studentica na sveučilišnom specijalističkom studiju Supervizija psihosocijalnog rada jer se u dokumentaciji ne može pronaći prijava na javni natječaj, ne postoji ugovor o studiranju te ne postoje podaci da je ikada platila školarinu za studij.
8. U skladu s Pravilnikom o poslijediplomskim specijalističkim studijima Pravnog fakulteta u Zagrebu (Pravilnik), upis na specijalistički studij provodi se na temelju javnog natječaja (članak 12. stavak 1. Pravilnika). Temeljem provedenog natječaja određuju se pristupnici koji ostvaruju pravo na upis. S takvim pristupnicima obvezno se sklapa ugovor o studiranju uz plaćanje (članak 17. stavak 1. Pravilnika). Tim ugovorom se utvrđuju: status studenta, visina i rokovi za plaćanje školarine i ostalih naknada te prava i obveze ugovornih strana (članak 17. stavak 2.Pravilnika). Propisano trajanje studija je maksimalno do četiri godine ako se radi o studiju koji traje dvije godine (članak 20. stavak 1. Pravilnika), a taj se rok može produžili u trajanju do ukupno osam godina od dana upisa, o čemu mora odlučiti Vijeće poslijediplomskih studija. Status studenta prestaje, inter alia, ispisom sa studija (članak 28. stavak 2. Pravilnika) i neplaćanjem dospjelih iznosa školarina i drugih naknada u rokovima propisanima u ugovoru o studiranju (članak 28. točka 3. Pravilnika).
9. Ocjenjujući zakonitost osporenog akta u navedenome dijelu s aspekta istaknutih navoda tužbe sud ne nalazi povrede zakona na štetu tužitelj ice.
10. Naime, iz navedenih odredaba Pravilnika jasno proizlazi da bi bio upisan na studij, student se mora javiti na javni natječaj, a temeljem njegove prijave mora biti utvrđeno da zadovoljava uvjete za upis. S takvim pristupnikom mora se sklopiti ugovor o studiju, neizostavni dio kojega je školarina (odnosno njena visina i rokovi za njeno plaćanje). Studij se mora završiti (obraniti završni specijalistički rad) u roku od dvostrukog trajanja studija, osim ako je ishođena odluka Vijeća poslijediplomskih studija o produžetku roka.
11. Tužiteljica ne osporava činjenice da nije sklopila ugovor o studiranju niti da nije plaćala školarinu.
12. Neosnovani su navodi iz tužbe da bi netko od strane tuženika morao upozoravati tužiteljicu na obvezu sklapanja ugovora i plaćanja školarine budući da je tužiteljica znala, odnosno morala znati, da je uvjet za stjecanje statusa studentice, uz odluku Vijeća poslijediplomskih studija o upisu, sklapanje odgovarajućeg ugovora o studiranju, a temeljem kojeg se uspostavljaju i obveze studentice uključujući i obvezu plaćanja školarine. Pravilnik koji uređuje ustroj studija javno je dostupan i morao je tužiteljici biti poznat, posebno s obzirom da je tužiteljica zaposlenica tuženika, nastavnica na istom studiju, a osobito iz razloga što je tužiteljica članica Fakultetskog vijeća koje je donijelo predmetni pravilnik.
13. Slijedom navedenog tužiteljica nikad nije niti stekla status studentice.
14. Imajući u vidu sve navedeno sud nije proveo predloženi dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanje tužiteljice i predloženih svjedoka kao niti dokazni prijedlog tuženika za saslušanje zakonskog zastupnika tuženika i predloženih svjedoka, ocijenivši iste nesvrsishodnim.
15. Slijedom svega navedenog sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
16. Tužiteljici je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubila spor u cijelosti.
U Zagrebu, 17. rujna 2026.
Sutkinja
Maja Valušnig
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. tužiteljici putem e komunikacije
2. tuženiku putem e komunikacije
3. U spis
