Poslovni broj: Gž-996/2023-7

 

 

 

Poslovni broj: Gž-996/2023-7

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka, predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Amalije Švegović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. J., OIB: iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. T., odvjetnik u V., protiv tuženice P. b. Z. d.d., OIB:..., Z., koju zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu L. i p. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj P-405/2019-41 od 31. srpnja 2023., u sjednici vijeća 25. travnja 2024.

 

p r e s u d i o i   r i j e š i o   j e

 

I. Djelomično se prihvaća i djelomično odbija žalba tuženice, te se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj P-405/2019-41 od 31. srpnja 2023.:

 

-          potvrđuje pod toč. I. izreke u dijelu kojim je utvrđeno da su ništetni i da ne proizvode pravne učinke određeno navedeni dijelovi čl. 4. i 7. Ugovora o kreditu br. 9012159092 od 11. prosinca 2006.

 

-          preinačuje pod toč. I. izreke u dijelu kojim je utvrđeno da su ništetne i da ne proizvode pravne učinke „druge relevantne odredbe“ Ugovora o kreditu br. 9012159092 od 11. prosinca 2006. i odbija zahtjev tužitelja u tom dijelu

 

-          preinačuje pod toč. II. izreke i odbija zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.774,15 EUR/51.039,83 kn sa zateznom kamatom na pojedinačno određene iznose

 

-          preinačuje pod toč. III. izreke i rješava:

 

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke utvrđeno je da su ništetni i da ne proizvode pravne učinke dijelovi čl. 4. i 7. i „druge relevantne odredbe“ Ugovora o kreditu br. 9012159092 koji je sklopljen 11. prosinca 2006., pod toč. II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 6.774,15 EUR/51.039,83 kn sa zateznom kamatom na pojedinačno određene iznose, dok je pod toč. III. izreke naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.595,47 EUR/12.021,07 kn sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

 

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženica iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05, 2/07., 84/08, 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 117. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2. i 3. iste zakonske odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 70/19.), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu, odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja naknaditi tuženici troškove cjelokupnog postupka, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

 

4. Žalba tuženice djelomično je osnovana.

 

5. Polazeći od predmeta postupka koji se odnosi na zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti dijelova čl. 4. i 7. Ugovora o kreditu broj 9012159092 od 11. prosinca 2006. u dijelu kojim je ugovorena promjena redovne kamatne stope na temelju jednostrane odluke tuženice i ispunjenje ugovorne obveze otplatom kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF, te zahtjev za povrat isplaćenih iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredaba u ukupnom iznosu od 6.774,15 EUR/51.039,83 kn sa zateznom kamatom na pojedinačno određene iznose, ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

 

-          da je između stranaka 11. prosinca 2006. sklopljen Ugovor o kreditu broj 9012159092 (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) kojim je tuženica kao kreditor odobrila tužitelju kao korisniku kredita iznos od 76.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, radi adaptacije stambenog objekta, te je ugovoreno ispunjenje obveze u roku otplate od 180 mjeseci, uz valutnu klauzulu u CHF i redovnu kamatu koja je promjenjiva u skladu s odlukama banke o kreditiranju građana i koja na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosi 4,27% godišnje

 

-          da tužitelj ima svojstvo potrošača u smislu čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP), s obzirom da je sklopio Ugovor o kreditu kao fizička osoba za adaptaciju stambenog objekta u kojem i danas stanuje

 

-          da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženice, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banka s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarala, te da je navedena presuda po reviziji potvrđena odlukom VSRH od 9. travnja 2015. broj Revt-249/2014, kao i da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući s istima ugovore o kreditima i koristeći ništetne ugovorne odredbe kojom je glavnica kredita vezana uz valutnu klauzulu u CHF, te da je navedena presuda po reviziji potvrđena presudom VSRH od 3. rujna 2019. broj Rev-2221/2018

 

-          da presude iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača imaju direktan obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba u konkretnom slučaju primjenom čl. 502.c u vezi čl. 502.a i b ZPP-a

 

-          da je između stranaka 2. prosinca 2015. sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9012159092 (u daljnjem tekstu: Dodatak Ugovoru o kreditu) kojim je provedena konverzija iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015., sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15., u daljnjem tekstu: ZID ZPK), kojim je utvrđeno da nakon obračuna učinka konverzije preostali iznos neotplaćene (nedospjele) glavnice prema novom otplatnom planu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u EUR iznosi 29.225,21 EUR koji se korisnik kredita obvezuje otplatiti u preostalih 75 anuiteta po 389,54 EUR u kunskoj protuvrijednosti

 

-          da provedena konverzija nije od utjecaja na odštetni zahtjev tužitelja po osnovnom ugovoru jer niti ZID ZPK, a niti Dodatak Ugovoru o kreditu izrijekom ne spominju način na koji bi se trebala riješiti eventualna ništetnost ugovornih odredaba o načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule, dok je ZID ZPK donesen da se položaj korisnika kredita kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su imali kredit denominiran u valuti EUR, da su stranke Dodatkom Ugovora o kreditu odredile kamatnu stopu nakon sklapanja istoga ali istim nije riješeno pitanje preplaćenih kamata u razdoblju do 30. rujna 2015. i da niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na izvanugovorne odnose među strankama, a to što je između stranaka za iznos preplate postignut sporazum o isplati ne znači da je tužitelju vraćen novčani iznos koji je tuženici isplaćen na temelju ništetnih ugovornih odredaba

 

-          da iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje J. D. proizlazi da je tužitelj s osnova promjene ugovorne kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu od 4,27% godišnje do 30. rujna 2015. i nakon uračunavanja iznosa preplate isplatio tuženici iznos od 9.021,14 kn, a radi promjene tečaja CHF tijekom otplate kredita do 30. rujna 2015. uz uračunavanje iznosa preplate po konverziji da je isplatio tuženici iznos od 51.039,83 kn

 

-          da nije osnovan prigovor zastare jer je zastara prekinuta podnošenjem tužbe u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa temeljem čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, da je pravomoćnošću presuda iz tog postupka zastara počela ponovno teći i da zastarni rok niti po jednom osnovu do podnošenja tužbe 10. lipnja 2019. nije protekao,

 

slijedom čega prvostupanjski sud zaključuje da su ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženice i ispunjenjem kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF pa je usvojio zahtjev pod toč. I. izreke, a kako je nalazom i mišljenjem vještakinje utvrđeno da izvršenom konverzijom tužitelj nije u cijelosti obeštećen za iznose anuiteta koje je više platio temeljem ništetnih ugovornih odredaba jer je nakon uzimanja u obzir iznosa preplate utvrđenog Dodatkom Ugovora o kreditu ostao oštećen za daljnji iznos od 6.774,15 EUR, to zaključuje da je osnovan restitucijski zahtjev primjenom čl. 323. st. 1. u vezi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., u daljnjem tekstu: ZOO).

 

6. U žalbi tuženica navodi da je ovaj sud na sjednici Građanskog odjela od 7. lipnja 2023. donio zaključak koji je vezan uz pravo potrošača na restituciju isplatom u slučaju kada su potrošači sukladno ZID ZPK prihvatili ponudu banke o konverziji kredita, pa kako je prvostupanjski sud usvojio zahtjev tužitelja protivno navedenom zaključku to je pogrešno primijenio materijalno pravo. Sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu kreditni odnos stranaka je izmijenjen sa svrhom da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita kao da je bio ugovoren u valuti EUR pa je neosnovano vraćanje na početno ugovorenu kamatnu stopu i ugovorenu otplatu uz korištenje valutne klauzule u CHF. Presuda je donesena protivno čl. 19.a, b i c ZID ZPK uz posebnu pozornost na 19.c st. 1. toč. 5. ZID ZPK prema kojem tužitelj nema pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata na iznose preplate. ZID ZPK jasno određuje na koji način se provodi konverzija i bilo kakvo novo "obeštećenje" dovodi do situacije da bi potrošačima bilo omogućeno ostvariti dvostruku korist i to povrh onog što im je omogućeno primjenom ZID ZPK i povoljnije od onog što su imali potrošači koji su otpočetka sklopili ugovore s valutnom klauzulom u EUR. Dakle, ZID ZPK je poseban propis (lex specialis) koji je donesen sa svrhom rješavanja pravnog pitanja potrošača koji su sklopili Ugovor o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF i ima prednost u odnosu na opće odredbe ZOO-a pa se učinci konverzije mogu tumačiti jedino primjenom ZID ZPK. Da sporazum o konverziji koji je sklopljen prema ZID ZPK ima pravne učinke i da je valjan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu iznio je pravno shvaćanje VSRH u rješenju broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2022., dok je Ustavni sud Republike Hrvatske u okviru postupka ocjene ustavnosti ZID ZPK potvrdio da se radi o valjanoj javnopravnoj i restitucijskoj intervenciji zakonodavca. Osim toga Europski sud je u presudi C-567 utvrdio da odredbe ZID ZPK imaju obveznu prirodu u smislu čl. 1. st. 2. Direktive 93/13, a da ugovorne odredbe čiji je cilj nadomjestiti ništetne odredbe Ugovora o kreditu ne podliježu odredbama Direktive, koja nije primjenjiva niti na osnovni ugovor, te je u presudi naglašeno da se pitanje konverzije kakvo je u konkretnom slučaju razlikuje od predmeta C-118/17 (tzv. predmet Dunai) na koji se tužitelj poziva. Zaključno osporava i ocjenu prigovora zastare.

 

7. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su ništetne ugovorne odredbe kojima je ugovoren način promjene kamate jednostranom odlukom tuženice i kojima je ispunjenje ugovorne obveze vezano uz valutnu klauzulu u CHF (određeno opisani dijelovi odredaba čl. 4. i 7. Ugovora o kreditu pod toč. I. izreke).

 

7.1. Kako je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o načinu promjenjivosti kamatne stope i ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a da je predmetnim Ugovorom o kreditu redovna kamata kao i valutna klauzula uz koju je vezana glavnica sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je pravomoćnom presudom u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača utvrđena ništetnom, a da i tužitelj u iskazu potvrđuje da nije bio obaviješten o načinu promjene kamatne stope i tečajnom riziku koji je vezan uz valutu CHF, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su predmetne ugovorne odredbe ništetne.

 

7.2. S obzirom da tuženica nije predlagala izvođenje dokaza (odustala je od saslušanja djelatnika banke) radi utvrđenja o načinu pregovora i obavijesti koje su tužitelju dane prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, a da je na tuženici teret dokaza da se učinci presude iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa ne primjenjuju na konkretan slučaj, to je postupanje tuženice prilikom sklapanja Ugovora o kreditu pravilno ocijenjeno protivnim čl. 81. i 82. tada važećeg ZZP-a, odnosno čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09., 78/12., 56/13., 41/14.).

 

8. Međutim, kako tužitelj ne navodi koje su to „druge relevantne odredbe“ Ugovora o kreditu nepoštene i iz kojih razloga, a da nepoštenost „drugih odredaba“ (izvan onih o načinu promjene kamatne stope i ispunjenju obveze uz valutnu klauzulu u CHF) ne proizlazi niti iz presude iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa, to je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pod toč. I. izreke usvojio zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži utvrđenje ništetnosti i da ne proizvode pravne učinke „druge relevantne odredbe“ Ugovora o kreditu.

 

9. Po ocjeni ovoga suda pogrešno je stajalište prvostupanjskog suda da unatoč tome što je provedena konverzija sukladno ZID ZPK i što su svi plaćeni iznosi uračunati u izračun konverzije, da tužitelj ima pravo na isplatu onog što je platio temeljem nepoštenih ugovornih odredaba.

 

10. Uzimajući u obzir da ništetnost djeluje ex tunc u smislu čl. 87. st. 1. ZZP/03 koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, kao i da ugovorna odredba koja je ništetna ne proizvodi pravni učinak jer za ništetnu odredbu vrijedi pravilo kao da nikada nije postojala, za ocjenu osnovanosti zahtjeva u konkretnom slučaju potrebno je odgovoriti na pitanje - da li ništetne ugovorne odredbe iz Ugovora o kreditu nakon što je sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu proizvode ikakav pravni učinak na tužitelja kao potrošača, s obzirom da bi tužitelj u slučaju potvrdnog odgovora na to pitanje imao pravo na restitucijski zahtjev po osnovu ništetnih odredaba.

 

11. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava VSRH dao je sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Isto tako, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

 

12. Nakon što je sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu tužitelja ne obvezuje ugovorna odredba o ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF iz čl. 7. Ugovora o kreditu s obzirom je ta ugovorna odredba izmijenjena na način da je za cjelokupno ugovorno razdoblje ispunjenje kreditne obveze ugovoreno s valutnom klauzulom u EUR, a ne obvezuje ga niti ugovorna kamata koja je mijenjana jednostranom odlukom tuženice iz čl. 4. Ugovora o kreditu s obzirom da je ta nepoštena ugovorna odredba izmijenjena na način da je za svo ugovorno razdoblje ugovorena promjenjiva kamata prema stopi za kredite s valutnom klauzulom u EUR, pa je time ostvaren prvi od neobvezujućih učinaka ništetnih ugovornih odredaba u smislu čl. 87. st. 1. ZZP/03.

 

13. Nadalje, posljedica neobvezujuće prirode ništetne ugovorne odredbe i učinka ex tunc takve odredbe je i pravo na povrat plaćenog na temelju nepoštene ugovorne odredbe. Sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu stranke su izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZID ZPK, na način da su svi iznosi koji su plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu iskorišteni za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene Dodatkom Ugovoru o kreditu, a preplaćeni iznos za namirenje budućih anuiteta (čl. 5.). U konkretnom slučaju konverzija je provedena u skladu s odredbama ZID ZPK te su u obračun konverzije uzeti i iznosi koji su plaćeni na ime ništetnih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli u CHF, a što tužitelj ne osporava.

 

14. U pravnoj situaciji kada su novčani iznosi koje je tužitelj platio tuženici (i) na ime nepoštenih ugovornih odredaba koje su sadržane u Ugovoru o kreditu, iskorištene za ispunjenje tužiteljeve obveze koja se sada temelji na valjanom Dodatku Ugovoru o kreditu, proizlazi zaključak da je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu postignut restitucijski učinak za tužitelja u vezi nepoštenih ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu, unatoč tome što ZID ZPK ne propisuje (izričito) da se iznosi koji su plaćeni na temelju ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu vraćaju tužitelju ili da za njega imaju restitucijski učinak.

 

15. Primjenom odredaba o konverziji iz ZID ZPK prilikom izračuna obveze potrošača, banke su bile dužne uzeti u obzir sve uplaćene anuitete i utvrditi visinu obveze prema ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom EUR na isti iznos kredita isplaćenog u kunama i prema kamatnoj stopi koja je jednaka kamatnoj stopi po iznosu, vrsti i razdoblju promjene koju je banka primjenjivala na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Konverzija nije predviđala povrat (restituciju) učinjenih plaćanja potrošaču kroz faktično vraćanje plaćenog s osnova nepoštenih ugovornih odredaba kao oblik restitucije, već se povrat ostvario kroz korištenje učinjenih uplata za otplatu dospjelih obroka kredita u EUR koji je stupio na mjesto kredita u CHF, a što znači da su sve uplate, pa i s osnova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF korištene u interesu potrošača, tj. radi otplate sada kredita u EUR, dok se preplata koja je prelazila vrijednost svih obveza s osnova kredita u EUR vraćala potrošaču.

 

16. Dakle, prihvaćanjem konverzije i sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu u skladu s odredbama ZID ZPK tužitelj je restituiran s osnova nepoštenih ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu i to na način da ga iste ne obvezuju jer su zamijenjene valjanim odredbama o ispunjenju obveze uz valutnu klauzulu u EUR i kamatu na EUR kredite, kao i time što je sve plaćeno iskorišteno u njegovu korist na način da je uzeto u ispunjenje obveze ugovorene valjanim Dodatkom Ugovoru o kreditu (restitucijsko pravo je de facto konzumirano). Utuženi iznos više nije u imovini tuženice bez pravne osnove, nego je u imovini tuženice temeljem ispunjenja obveze tužitelja koja proizlazi iz valjane pravne osnove, radi čega nisu ispunjene pretpostavke za isplatu temeljem stečenog bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

 

17. Navedeno stajalište podudarno je s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela ovoga suda održanoj 7. lipnja 2023. koje glasi: „Potrošač koji je s bankom sklopio dodatak/aneks, kojim je provedena konverzija u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15.), nema pravo na restituciju isplatom temeljem nepoštenih (ništetnih) odredaba o načinu promjene ugovorene redovne kamatne stope i ugovorenoj valuti glavnice u CHF iz osnovnog ugovora o kreditu.“

 

18. Zaključno, vezano uz primjenu Direktive 93/13/EEZ, na koju se poziva tužitelj, valja istači da je Sud Europske unije dao tumačenje o primjeni Direktive 93/13 u presudi od 5. svibnja 2022., Zagrebačka banka, C-567/2020, EU:C:2022:352 , t. 36. do 40. i 64., u skladu s praksom tog Suda koji je više puta do tada ocjenjivao vremensku primjenjivost Direktive u državama članicama koje su, poput Republike Hrvatske, Europskoj uniji pristupile nakon 31. prosinca 1994., kada je istekao rok za njezino prenošenje (rješenja od 3. travnja 2014., Pohotovosť, C-153/13, EU:C:2014:1854, t. 23. do 25 i od 3. srpnja 2014., Tudoran, C-92/14, EU:C:2014:2051, t. 26. do 29. i presuda od 9. srpnja 2020. u spojenim predmetima Raiffeisen Bank i BRD Groupe Société Générale, C-698/18 i C-699/18, EU:C:2020:537, t. 41. do 44.), protumačivši da Direktiva 93/13/EEZ nije primjenjiva na ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji su stranke zaključile prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji 1. srpnja 2013. Stoga, eventualan povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao na temelju nepoštenih odredaba tog ugovora ne može biti uređen odredbama te Direktive. Kako je u ovom predmetu riječ o vremenski podudarnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji kao u postupku za potrebe kojeg je zatraženo tumačenje u predmetu C-567/2020, te da tumačenje Suda Europske unije izraženo u presudi C-567/2020 obvezuje sve nacionalne sudove svih razina sudovanja koji primjenjuju normu EU prava koju je već protumačio Sud Europske unije u svojoj odluci, to navedeno tumačenje obvezuje sudove koji odlučuju u ovom postupku. Istovjetno pravno shvaćanje o (vremenskoj) neprimjeni prava EU (Direktive 93/13/EEZ) na potrošačke ugovore zaključene prije 1. srpnja 2013. izraženo je u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3149/2020-4 od 3. studenog 2021.

 

19. Stoga je ovaj sud djelomično odbio i djelomično prihvatio žalbu tuženice i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio presudu pod toč. I. izreke u dijelu kojim je utvrđeno da su ništetni određeni dijelovi čl. 4. i 7. Ugovora o kreditu i primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačio presudu pod toč. I. izreke u dijelu kojim je utvrđeno da su ništetne „druge relevantne odredbe“ Ugovora o kreditu i pod toč. II. izreke te odbio zahtjev tužitelja u tom dijelu utvrđenja i za isplatu iznosa od 6.774,15 EUR/51.039,83 kn sa zateznom kamatom.

 

20. Odlučujući o troškovima postupka primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka temeljem čl. 154. st. 4. ZPP-a. To imajući u vidu da je tužitelj uspio u dijelu zahtjeva za utvrđenje, ali i činjenicu da je pitanje obeštećenja potrošača nakon konverzije kredita podložno tumačenju sudova iz razloga što u trenutku podnošenja tužbe (pa i žalbenog odlučivanja) ne postoji ustaljena i jedinstvena sudska praksa o tom pravnom pitanju. Stoga tužba s restitucijskim zahtjevom za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u skladu s odredbama ZID ZPK očito nije bila neosnovana niti lišena svakog izgleda za uspjeh, pa bi u konkretnoj situaciji obvezivanjem na plaćanje troškova postupka tužitelju bio nametnut znatan financijski teret koji nije spojiv s pravom na pristup sudu kao sastavnicom ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje.

 

21. Iz razloga navedenih pod toč. 20. obrazloženja odbijen je i zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

U Varaždinu 25. travnja 2024.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Milko Sambolek v.r.