1

Poslovni broj: Gž-683/2023-2

 

 

 

Poslovni broj: Gž-683/2023-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Vladimira Šestaka kao predsjednika vijeća, suca Vladimira Ferenčevića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Sonje Celovec Trivanović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S., protiv tužene N. K. L. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik I. L., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6104/21-28 od 2. lipnja 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

I Žalba se odbija u odnosu na odluku o glavnoj stvari a djelomično se uvažava u odnosu na odluku o parničnom trošku, pa se pobijana presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6104/21-28 od 2. lipnja 2023.:

 

- potvrđuje u odluci o glavnoj stvari (točka I izreke),

 

- preinačava u odluci o parničnom trošku (točka II izreke), tako da se sudi:

Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 808,44 eura, u roku od 15 dana.

 

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom je odbijen tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 19.799,70 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 22. travnja 2021. do isplate (točka I izreke), te je tužitelju naloženo da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 995,00 eura / 7.496,83 kune[1] (točka II izreke).

 

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj. Navodi da je pobija iz svih zakonskih razloga, s tim da konkretni žalbeni navodi upućuju na pogrešnu primjenu materijalnog prava i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11.  Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. , 70/19. i 80/22 - dalje: ZPP).

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o parničnom trošku.

 

5. Tužitelj tužbeni zahtjev zasniva na nespornim tvrdnjama:

- da je kao zaštićeni najmoprimac na stanu u vlasništvu tužene plaćao najamninu temeljem članaka 28.a do 28.n Zakona o najmu stanova („Narodne novine“ broj 91/96., 48/98. i 66/98, 22/06, 68/18. – dalje: ZNS), kojima je između ostalog propisano postepeno povećanje iznosa zaštićenih najamnina radi njihovog izjednačavanja s tržišnim najamninama, a koje odredbe su u međuvremenu ukinute Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-3242/2018, od 14. rujna 2020.,

- da je time preplatio svoju obvezu plaćanja najamnine za iznos od 25.955,70 kuna,

- da mu je tužena od toga vratila iznos preplate od 7.326,12 kuna, za razdoblje od  objave navedene Odluke Ustavnog suda u "Narodnim novinama", kao dana prestanka važenja ukinutih odredbi.

 

6. Između stranaka je sporno da li su ukinute zakonske odredbe prestale važiti s  učinkom od njihova donošenja (ex tunc), kako to tvrdi tužitelj, ili s učinkom od dana prestanka važenja ukinutih odredbi (ex nunc), kako to tvrdi tužena, a u vezi toga da li  tužitelj ostvaruje pravo na povrat preplaćenog temeljem navedenih ukinutih odredbi i za razdoblje prije njihovog ukidanja ili samo za razdoblje nakon što su one prestale važiti.

 

7. Prvostupanjski sud pobijanu presudu zasniva na shvaćanju da su navedene odredbe prestale važiti s učinkom od dana prestanka njihovog važenja. Ovo prije svega s pozivom na odredbu članka 53. stavka 2. Ustavnog zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99., 29/02. - dalje: UZUS), koja glasi: „Ukinuti zakon i drugi propis, odnosno njihove ukinute odredbe, prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda u "Narodnim novinama", ako Ustavni sud ne odredi drugi rok.“ Ovo i uz daljnje obrazloženje da citiranom odlukom Ustavni sud nije odredio drugačiji rok prestanka važenja ukinutih odredbi.

 

8. Ovakvi razlozi pobijane presude su u svemu razumljivi i neproturječni, pa je neosnovana žalbena tvrdnja o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, s tim da ovakve razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, iz slijedećih razloga.

 

9. Budući da Ustavni sud nije odredio neki drugi rok prestanka važenja ukinutih odredbi, one su prestale važiti danom objave navedene odluke Ustavnog suda u „Narodnim novinama“, pa treba zaključiti da plaćanja izvršena do navedenog dana nisu imala za posljedicu stjecanje bez osnove na strani tuženika.

 

10. Neosnovani su žalbeni navodi kojima se upućuje na posljedice ništetnosti ugovora propisane člancima 322. i 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO), te u vezi toga na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske iskazano u odluci poslovni broj U-III-87/2001 od 22. ožujka 2021., kojom je odlučeno povodom zahtjeva za vraćanje dijela kupoprodajne cijene temeljem ugovora o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Ovo već stoga što je obveza tužitelja na plaćanje najamnine u konkretnim iznosima kroz razdoblje važenja ukinutih odredbi ZNS-a bila zakonska a ne ugovorna obveza. Naime, za razliku od zakonske obveze tužitelja na temelju ukinutih zakonskih odredbi, koja je bila privremena, tj. trajala je za vrijeme važenja navedenih zakonskih odredbi, obveza kupca iz ugovora koji je sklopljen na temelju neustavnih zakonskih odredbi Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, je bila trajne naravi, tj. ugovorom  su konačno određena prava i obveze sudionika u navedenom obveznom odnosu.

 

11. Neosnovani su i žalbeni navodi da bi tumačenje prvostupanjskog suda o učincima ukidanja zakonskih odredbi u ustavnosudskom postupku moglo ugroziti temelje demokratskog uređenja, s obzirom na mogućnost ugrožavanja temeljnih ustavnih prava pojedinim zakonskim odredbama. Ovo stoga što je člankom 53. stavkom 2. UZUS, pored osnovnog pravila, da ukinuti zakon ili njegova odredba prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda u "Narodnim novinama", ostavljena mogućnost da Ustavni sud odredi drugi rok njihova prestanka važenja. Dakle, da odredi prestanak važenja i sa učinkom od donošenja ukinutog zakona ili njegove odredbe.

 

12. Pored mogućnosti da Ustavni sud svojom odlukom u potpunosti onemogući bilo kakve učinke neustavnog zakona odnosno njegove odredbe, takva je mogućnost propisana  i člankom 56. UZUS-a. Naime, odredbama stavaka 2. i 3. navedenog članka je propisano pravo  osobe u odnosu na koju je donesena presuda za kazneno djelo na temelju ukinute neustavne zakonske odredbe, kao i pravo fizičke osobe koja je Ustavnom sudu s uspjehom podnijela između ostalog i prijedlog za ocjenu suglasnosti pojedine odredbe zakona s ustavom, na izmjenu presude za kazneno djelo, odnosno izmjenu pravomoćnog pojedinačnog akta donesenog na temelju ukinute zakonske odredbe. U oba slučaja primjenom odredaba o ponavljanju postupka.

 

13. Budući da se u konkretnom slučaju nije ostvarila niti jedna od prethodno navedenih zakonom propisanih iznimki od općeg pravila da se učinci ukinute neustavne zakonske odredbe imaju cijeniti s obzirom na prestanak njezina važenja danom objave odluke Ustavnog suda u „Narodnim novinama“, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je učinke navedenih ukinutih odredbi cijenio temeljem navedenog općeg pravila. Stoga je u odnosu na odluku o glavnoj stvari žalba odbijena kao neosnovana te je potvrđena pobijana presuda.

 

14. Suprotno žalbenim navodima, na pripremnom ročištu od 12. svibnja 2022. kao i na ročištu za glavnu raspravu od 19. travnja 2023., na kojem je glavna rasprava zaključena, se je raspravljalo o glavnoj stvari. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je za zastupanje na navedenim ročištima tuženoj odmjerio trošak temeljem Tbr. 9. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 148/09. – dalje: Tarifa).

 

15. Žalbena tvrdnja o pogrešnoj primjeni materijalnog prava pri odmjeravanju parničnog troška za sastav podneska od 17. travnja 2023. je osnovana utoliko što se radi o podnesku iz Tbr. 8. toč. 3. a ne iz Tbr. 8. toč. 1. Tarife, koju odredbu je primijenio prvostupanjski sud. Dakle, za sastav navedenog podneska trebalo je priznati 25% troška priznatog pobijanom presudom, odnosno trošak od 49,25 eura uvećano za PDV od 25%, što ukupno daje trošak tužitelja od 808,44 eura. Stoga je žalba djelomično uvažena u odnosu na odluku o parničnom trošku, tako da je ista preinačena, te je tužitelju dosuđen prethodno navedeni parnični trošak.

 

16. Budući da tužitelj nije uspio u postupku, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška žalbe.

 

 

Bjelovar, 25. travnja 2024.

 

 

           Predsjednik vijeća

 

           Vladimir Šestak v. r.