1              Poslovni broj Gž-2875/2023-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-2875/2023-3

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Miha Mratovića kao predsjednika vijeća te Mirjane Rubić, kao članice vijeća i izvjestiteljice i Nediljke Radić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. S., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik B. R., odvjetnik iz D., protiv tuženika N. M., OIB: ..., M., kojeg zastupa punomoćnica B. S., odvjetnica iz D., radi zaštite vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku P-912/21-25 od 9. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 25. travnja 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku P-912/21-25 od 9. listopada 2023. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je tuženik uznemiravao pravo suvlasništva tužitelja na nekretnini oznake k.č. 2154 k.o. Đ. na način da je bez suglasnosti tužitelja izvodio građevinske radove i to gradnju objekta nadstrešnice površine 15 m2, uklanjanje stare međe i postavljanje nove međe oko 2 m sjeverozapadno od stare međe te nasipanjem zemlje na prilazu starom seoskom putu na sjevernom dijelu nekretnine oznake k.č. 2154 k.o. Đ., čime je onemogućio pristup dijelu nekretnine tužitelju.

II. Zabranjuje se tuženiku daljnje uznemiravanje prava suvlasništva tužitelja na nekretnini oznake k.č. 2154 k.o. Đ. na način da bez suglasnosti tužitelja nastavi izvođenje građevinskih radova i to gradnju objekta nadstrešnice površine od oko 15 m2, uklanjanje stare međe i postavljanje nove međe oko 2 m sjeverozapadno od stare međe te nasipanjem zemlje na prilazu starom seoskom putu na sjevernom dijelu nekretnine oznake k.č. 2154 k.o. Đ., čime je onemogućio pristup dijelu nekretnine tužitelju i na bilo koji drugi sličan način.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana vratiti nekretninu u stanje u kakvom se nalazila prije radova opisanih u ovoj tužbi i to na način da ukloni objekt nadstrešnicu površine od oko 15 m2 izgrađenu na k.č. 2154 k.o. Đ., da ukloni novoizgrađenu među te da izgradi među na mjestu na kojem se nalazila prije započinjanja radova opisanih u ovoj tužbi kao i da ukloni zemljani nasip sa prilaza starom seoskom putu na sjevernom dijelu nekretnine oznake k.č. 2154 k.o. Đ.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime nadoknade troškova postupka iznos od 2.597,58 eura/19.571,46 kuna."

 

2.Protiv uvodno citirane odluke žali se tuženik iz svih zakonom predviđenih razloga s prijedlogom da se pobijana odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

 

3.Žalba tuženika je osnovana.

 

4.Predmet spora je zaštita suvlasništva tužitelja od uznemiravanja koje poduzima  tuženik kao drugi suvlasnik nekretnine oznake k.č. 2154 k.o. Đ. na način što je bez suglasnosti ostalih suvlasnika porušio raniji međašni zid kao granicu posjeda te na udaljenosti od 2 m izgradio betonski zid na dijelu nekretnine posjeda tužitelja i drugih suvlasnika, izgradio nadstrešnicu na dijelu nekretnine koji je služio kao zajednički put te nasuo zemlju na dijelu nekretnine kojim je onemogućio pristupanje tužitelju i drugim suvlasnicima na druge nekretnine u njihovu posjedu.

 

5.U provedenom je postupku utvrđeno:

 

- kako su stranke, uz treće osobe koje kao stranke nisu sudionici ove parnice, uknjižene kao suvlasnici nekretnine označene sa čest. zem. 2154 k.o. Đ. i to tužitelj za 798/2016 dijela, a tuženik za 496/2016 dijela,

- kako su prednici stranaka 60-tih godina prošlog stoljeća podijelili posjed nekretnine o čemu ne postoji pisana isprava,

- kako je tuženik na dijelu sporne nekretnine izgradio kuću koju je ozakonio te početkom 2021. izvodio radove na dijelu te nekretnine,

-kako je uviđajem na licu mjesta te geodetskim vještačenjem utvrđeno da se na dijelu nekretnine koji predstavlja zemljište uz prilazni put, nasuprot kuće tuženika, nalazi betonski zid i nadstrešnica od plastične mreže (fotografija na listu 89 spisa), a koje je kao takve po vlastitom iskazu postavio tuženik bez suglasnosti tužitelja,

-kako je geodetski vještak na skici (list 95 spisa) jasno prikazao zemljani nasip koji prema iskazu svjedoka i stranaka je tuženik kao zemlju nastalu nakon izvođenja radova na drugom dijelu nekretnine nasuo na dio nekretnine kojim su prednici tužitelja prolazili do drugih dijelova nekretnine, koje su obrađivali tako da tim putem- stazom više ne mogu pristupati,

-kako iz iskaza svjedoka M. M., N. M. i C. R. (ostalih suvlasnika nekretnine), kao i samih stranaka, u dijelu u kojem u bitnom istovjetno iskazuju, proizlazi da je prije ovih radova tuženika na dijelu nekretnine postojao suhozid koji je u odnosu na postojeći po tuženiku izgrađeni betonski zid bio 1 do 2 metra bliže kući tuženika (u nalazu vještaka prikazan kao puna plava linija – list 95 spisa), a koji je na tom dijelu nekretnine predstavljao prema iskazima svih navedenih, izuzev tuženika, granicu dogovorenog posjeda obitelji tuženika te koji je i prema iskazu samog tuženika predstavljao granicu puta koji su svi suvlasnici koristili za i danas pristup zajedničkoj gustjerni koja se nalazi u nastavku zemljišta.

 

6.Polazeći od navedenog te zaključujući da između prednika stranaka nije izvršeno razvrgnuće suvlasništva, već podjela posjeda, da je tuženik bez suglasnosti tužitelja i ostalih suvlasnika na dijelu nekretnine koji je bio zajednički prolaz postavio nadstrešnicu, dok je srušio zajednički međašni suhozid i zalazeći u isključivi posjed prednika tužitelja za oko 2m širine izgradio novi betonski zid te na stazu kojom je tužitelj prolazio do svojih drugih nekretnina nasuo pijesak, na dijelu nekretnine  koja je bila zajednički prolaz izgradio nadstrešnicu, sud prvog stupnja tužitelju pruža zaštitu smatrajući da je tuženik na opisani način postupio protivno sporazumu o podjeli posjeda i poduzeo izvanredne poslove na nekretnini u suvlasništvu bez nužne suglasnosti svih suvlasnika (čl. 41. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - "Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99, 73/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje:ZV), slijedom čega da tužitelju sukladno čl. 46. st. 1. ZV-a pripada pravo zahtijevati zaštitu svog prava, radi čega je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvatio.

 

7.Takvu odluku prvostupanjskog suda osnovano žalbom osporava tuženik.

 

8.Prvostupanjski sud zaključak o tome da su prednici stranaka šezdesetih godina prošlog stoljeća izvršili podjelu posjeda, kako navodi tužitelj, a ne razvrgnuće suvlasništva, kako tvrdi tuženik, prvenstveno temelji na stavu da o tome ne postoji pisana isprava i da su stranke i sada upisane kao suvlasnici i suposjednici.

 

9.Pravilno prvostupanjski sud cijeni da se sukladno čl. 55. st. 2. ZV-a vlasništvo razvrgnućem suvlasničke zajednice na nekretninama stječe upisom u zemljišne knjige, a da dogovor u smislu čl. 42. ZV-a predstavlja valjanu osnovu za samostalno izvršavanje posjeda a ne i osnovu za stjecanje samog vlasništva.

 

10.S tim u svezi je navesti kako se pretpostavke za stjecanje prava vlasništva prosuđuju prema pravnim pravilima važećim u času stjecanja (čl. 388. st. 2. ZV), što za primjenu materijalnog prava u ovom slučaju znači:

 

- za stjecanje prava vlasništva temeljem pravnog posla prije 1. rujna 1980. (u ovom slučaju naprijed navedeni sporazum o diobi 60-tih godina prošlog stoljeća), kada je stupio na snagu ZOVO, mjerodavne su odredbe Općeg građanskog zakonika (dalje u tekstu: OGZ) koje su se do tada primjenjivale kao pravna pravila na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije („Službeni list FNRJ“, broj 86/46 - pročišćeni tekst),

- prema pravnom pravilu paragrafa 380. OGZ-a za stjecanje prava vlasništva bio je potreban valjani pravni osnov (titulus) i pravni način stjecanja (modus), a prema pravilu paragrafa 431. OGZ-a prijenos prava vlasništva na nekretninama vršio se uknjižbom u zemljišnim knjigama, kao načinom stjecanja, dok je pravilo iz 432. OGZ-a nalagalo da se radi uknjižbe prava vlasništva mora sastaviti ovjerena isprava u propisanoj formi,

- međutim, navedena pravna pravila sudska praksa je jedinstveno tumačila tako da se vlasništvo nekretnina moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige, već i na temelju ugovora, pa i usmenog, ako je faktično izvršen, pri čemu je predaja posjeda tumačena kao modus stjecanja,

- da nasljeđivanje (sadašnjih stranaka u odnosu na njihove prednike) predstavlja zasebnu pravnu osnovu stjecanja vlasništva u našem pravu (čl. 128. ZV i čl. 20. st. 1. ZOVO, a ranije pravna pravila OGZ-a), time da se vlasništvo nasljeđivanjem stječe u času smrti ostavitelja (čl. 128. st. 1. ZV, čl. 36. ZOVO, čl. 129. st. 1. Zakona o nasljeđivanju – "Narodne novine", broj 48/03, 163/03,35/05,127/13, 33/15, 14/19, dalje u tekstu: ZN/03, čl. 135. ranije važećeg Zakona o nasljeđivanju - "Narodne novine", broj 52/71, 47/78 i 56/00, dalje u tekstu: DZN), pri čemu se ostavina sastoji od svega onog što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti (čl. 5. st. 3. ZN/03, čl. 2. DZN).

 

11.Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa da je za stjecanje vlasništva razvrgnućem suvlasništva u vrijeme na koje se tuženik poziva (60-te godine prošlog stoljeća) kao nužna pretpostavka bila potrebna pisana isprava i uknjižba, nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer nije u dovoljnoj mjeri cijenio iskaze stranaka i svjedoka, pa i o zamjeni kuća koje su im pripale, kao i činjenicu da je tuženik nesporno izgradio kuću na dijelu zemljišta za koje tvrdi da ga je u diobi u vlasništvo dobio njegov prednik, istu ogradio, što tužitelj i ne spori, pa je za sada sporno radi li se o suvlasništvu kako je to upisano u zemljišnim knjigama.

 

12.Iz tužbe proizlazi kako tužitelj istupajući kao suvlasnik koji je uznemiren u posjedu svog suvlasničkog dijela od strane drugog suvlasnika ustaje vlasničkom tužbom radi zaštite od uznemiravanja pozivom na odredbu čl. 46. st. 1. u svezi sa čl. 38. st.1., čl. 41. i čl. 167. ZV-a.

 

13.U konkretnom slučaju se radi o jednoj nekretnini u kojoj su parnične stranke zajedno s trećim osobama koje nisu stranke u ovoj parnici, u zemljišnim knjigama upisane kao suvlasnici nekretnine k.č.2154 k.o. Đ., za koju sud utvrđuje da je raniji zid (u skici vještaka geodeta prikazan plavom bojom) bio granica dijela nekretnine isključivog posjeda tužiteljevih prednika, a nakon njihove smrti njegovog posjeda i drugih suvlasnika po istom spomenutih, koju podjelu posjeda su izvršili prednici stranaka 60-tih godina prošlog stoljeća, dok tuženik, ne poričući rušenje tog zida, izgradnju novog betonskog zida, nadstrešnice i odlaganje hrpe zemlje, u bitnome tvrdi tijekom postupka te sada i u žalbi da je sporni betonski zid nakon rušenja ranijeg, koji je također prikazan na skici vještaka geodeta, izgradio kao među kojom je ogradio fizički dio nekretnine koji je u vlasništvo pripao njegovom predniku u spomenutoj diobi kojom se nije dijelio posjed, već razvrgnula suvlasnička zajednica, pa da je na taj način na zemljištu čiji je vlasnik uspostavio granice svoje nekretnine na kojoj je i kuću izgradio i ozakonio i za što nije trebao pribavljati suglasnost tužitelja, odnosno upisanih suvlasnika.

 

14.Tužitelj kao suvlasnik protiv drugog suvlasnika može tražiti zaštitu od uznemiravanja tužbom iz čl. 167. u vezi čl. 46. st. 1.  ZV prema kojoj svaki suvlasnik ima pravo štititi svoje suvlasništvo od ostalih suvlasnika u skladu sa veličinom svog suvlasničkog dijela te ima pravo na zaštitu vlasništva od uznemiravanja od drugih suvlasnika odnosno ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva.

 

15.No, istodobno svaki suvlasnik ima sve suvlasničke ovlasti (pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja (čl. 30. st. 2. ZV-a) te prema čl. 38. ZV-a ukoliko nije što drugo određeno, smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, a prema čl. 39. st. 1. ZV-a svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima.

 

16.Svi suvlasnici zajedno kod prave vlasničke tužbe jednako su aktivno legitimirani kao samovlasnici, dok pojedini suvlasnik ostvaruje zaštitu prema drugim suvlasnicima i prema trećima u okvirima koji su određeni čl. 37. st. 6. ZV-a glede idealnog dijela i čl. 46. ZV-a glede cijele stvari. Pasivno legitimirana osoba kod prave vlasničke tužbe za prestanak uznemiravanja je svaka ona osoba koja vlasnika ili suvlasnika i dr. uznemirava u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlasti ili po čijem nalogu je ono izvršeno.

 

17.O poslovima koji se tiču samo redovitog upravljanja stvarju, sukladno odredbi iz čl. 40. ZV-a odlučuju suvlasnici većinom glasova koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a o poduzimanju poslova izvanredne uprave koji premašuju okvir redovitog upravljanja; prema odredbi iz čl. 41. st. 1. i 87. st. 1. ZV-a potrebna je suglasnost svih suvlasnika, time da se prema st. 2. u sumnji smatra da posao premašuje okvir redovitog upravljanja.

 

18.U načelu suvlasnik ima pravo na zaštitu od uznemiravanja u odnosu na drugog suvlasnika u situaciji kada mu drugi suvlasnik onemogućava ili bitno ograničava dogovoreni način obavljanja suvlasničkih ovlaštenja, a takav stav zauzela je sudska praksa koju dijeli i ovaj sud (Županijski sud u Zagrebu, Gž-1522/2021-2 od 30. studenog 2021. i Gž 3494/2022 od 7. ožujka 2023.).

 

19.Što se tiče čina uznemiravanja to mogu biti različite pozitivne ili negativne radnje, ali da pri tom nije došlo do oduzimanja posjeda stvari. Bitno je da je uznemiravanje bespravno, a tuženi ako tvrdi da ima pravo poduzimati sporne radnje, dužan je to dokazati.

 

20.U konkretnom slučaju, ako se i prihvati da između prednika stranaka nije izvršeno razvrgnuće suvlasničke zajednice, već podjela posjeda, po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje, po ocjeni ovog suda, za sada ne pruža dovoljno čvrstu osnovu zaključivanju da je tuženik kao jedan od suvlasnika, izgradnjom nadstrešnice i nasipanjem zemlje, kako je to u skici prikazano, počinio uznemiravanje takvog karaktera i opsega kojim se onemogućava ili bitno ograničava tužitelja kao  suvlasnika u obavljanju njegovih suvlasničkih ovlasti.

 

21.Cilj i svrha vođenja parnice radi zaštite od uznemiravanja je ishođenje isprave podobne za eventualnu provedbu ovrhe ukoliko protivna strana dobrovoljno ne postupi po odluci suda. Stoga bi zahtjev tužitelja, da bi se o njemu moglo odlučivati u meritumu, morao biti dovoljno određen i jasan, kako bi bio kao takav i podoban za provedbu kroz ovršni postupak (čl. 186. st.1. ZPP-a).

 

21.1.Pravilno postavljen tužbeni zahtjev je osnovna pretpostavka da bi se o njemu moglo odlučiti, pa je stoga i u ovom konkretnom slučaju zahtjev morao biti tako određen da može poslužiti kao ovršna isprava, što znači da u izreci presude mora biti jasno i nedvosmisleno određeno što treba tuženik učiniti ili propustiti, a to se kod ovako postavljenog tužbenog zahtjeva, posebno u odnosu na zidove koji nisu određeni po dimenzijama, materijalu ni lokaciji za sada ne može zaključivati (ovaj stav je identičan i pravnom stavu izraženom u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2557/1982 od 7. travnja 1983., Rev-x-1229/2014 od 27. siječnja 2015., Rev-3648/2018 od 18. prosinca 2019.), čime je počinjena relativno bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 106., 109., 186. st. 1. ZPP-a koja je utjecala na donošenje zakonite i pravilne odluke.

 

22.Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja pozivom na odredbu članka 370. ZPP-a

 

23.Nakon što utvrdi relevantne činjenice na koje mu je ukazano ovom odlukom, isključivo u okviru dokaznih prijedloga stranaka, sud prvog stupnja će donijeti novu, zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu i o ukupnim troškovima postupka.

 

 

U Splitu 25. travnja 2024.