1                         Poslovni broj : UsI-482/2023-11

 

 

                 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Željki Zrilić Ježek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. K., OIB: …, iz K. B., kojeg zastupa T. S., odvjetnik u Č., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, OIB …, Z., radi obnove postupka, 25. travnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/22-01/686, URBROJ: 338-01-06-05-22-02 od 13. prosinca 2022.

              II              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporavanim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/22-01/686, URBROJ: 338-01-06-05-22-02 od 13. prosinca 2022. odbijena je žalba izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., Područna služba K. Klasa: UP/I-502-03/22-01/03, Urbroj: 338-06-03-22-03 od 22. kolovoza 2022. kojim je odbijen prijedlog tužitelja za obnovu upravnog postupka okončanog rješenjem Regionalnog ureda Z., Područna služba K., KLASA: UP/I-502-03/21-02/325, URBROJ: 338-06-03-21-7 od 6. prosinca 2021.

Naznačenim rješenjem od 6. prosinca 2021. tužitelju se ozljeda pretrpljena dana 1. rujna 2021. pod dijagnozom šifre prema MKB Dg: S33.7 ne priznaje kao ozljeda na radu.

2.              Tužitelj je u pravodobno podnesenoj tužbi osporava zakonitost rješenja, te opisuje kronologiju donošenja rješenja od 6. prosinca 2021. kojim se tužitelju ozljeda pretrpljena 1. rujna 2021. pod dijagnozom šifre prema MKB S33.7 ne priznaje kao ozljeda na radu jer kod osiguranika postoji predispozicija zdravstvenog stanja – tegobe traju od 2019. godine. Nadalje, u bitnom smatra da isprava na kojoj temelji prijedlog za obnovu postupka (Izjava doktora opće medicine S. S. kojom se ispravlja pogrešno navedena dijagnoza M54.0 ozljede jer se radilo o dijagnozi S33.5) predstavlja bitno drugačije činjenice koje nisu postojale u vrijeme kada je donesena odluka za koju se predlaže obnova. Osim toga, rješavalo se o dijagnozi S33.7 za događaj od dana 14. listopada 2021., što je pogrešno jer se ozljeda na radu dogodila 1. rujna 2021. Tužitelj naglašava da je u postupku stalno isticao da se nikada nije liječio od bolesti mišićno-koštanog sustava, pa je stoga i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. S obzirom da dostavljene nove dokaze smatra opravdanim ispitati postojanje uzročno–posljedične veze između štetnog događaja i pravilne dijagnoze S33.5. Polazeći od krive dijagnoze, upravna tijela nisu uzimala u obzir liječničku dokumentaciju daljnjeg liječenja kojima se potvrđuju oštećenja vezano uz ozljedu od 2. rujna 2019.

3.              Predlaže da sud tužbeni zahtjev usvoji i poništi osporeno rješenje.

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda osporavanog rješenja, te ih ponavlja. Razmatrajući podneseni prijedlog za obnovu, utvrđeno je da u konkretnom slučaju nije učinjen vjerojatnim razlog zbog kojeg se traži obnova postupka ozljede od 1. rujna 2021. po dijagnozi šifre S33.7. Naime, u predmetnom upravnom postupku na osnovu podnijetog prijedloga za obnovu postupka, a temeljem dokumentacije prvostupanjsko je tijelo utvrdilo da je u postupku po podnijetoj prijavi utvrđeno da se žalitelju predmetna ozljeda ne može priznati ozljedom na radu jer kod  tužitelja postoji predispozicija zdravstvenog stanja-tegobe traju od 2019. godine. Tužitelj nije izjavio žalbu protiv predmetnog prvostupanjskog rješenja Regionalnog ureda Z., Područna služba K. od 06. prosinca 2021. godine, već je podnio naprijed navedeni prijedlog za obnovu postupka. Tužitelj nije priložio novu medicinsku dokumentaciju slijedom čega nema novih dokaza koji bi išli u prilog obnavljanju postupka. Navedeno je pri tome da je prvostupanjsko tijelo rješenjem trebalo odbaciti zahtjev osiguranika s obzirom da je u provedenom žalbenom postupku utvrđeno kako nije učinjen vjerojatnim razlog zbog kojeg bi trebalo obnoviti postupak okončan rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., Područna služba K., KLASA: UP/I-502-03/20-02/UP/I-502-03/20-02/25, URBROJ: 338-06-03-21-7, od 06. prosinca 2021. godine međutim isto nije od utjecaja na konačno rješenje stvari. Isto tako u provedenom je žalbenom postupku nesporno utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu izvanrednih pravnih lijekova u smislu poništavanja ili ukidanja rješenja koje predlaže osiguranik pa ovo tijelo predmetno nije niti razmatralo.

5.              Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

6.              Sud je 18. travnja 2024. održao javnu raspravu, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17., 110/21.) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka, te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7.              U postupku ocjene zakonitosti osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u priloženi spis tuženika, te je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke.

8.              Razmatranjem svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.              Spisu predmeta priloženo je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., Područne službe K., Klasa: UP/I-502-03/20-02/325, Urbroj: 338-06-03-21-7 od 06. prosinca 2021. kojim se tužitelju ozljeda pretrpljena dana 01. rujna 2021. godine, pod dijagnozom šifre prema MKB Dg:S33.7 ne priznaje se kao ozljeda na radu uz obrazloženje da se dijagnoza S33.7 ne može uzročno-posljedično povezati sa događajem od 14. listopada 2021. godine, jer kod osiguranika postoji predispozicija zdravstvenog stanja – tegobe traju od 2019. godine.

10.              Na ovo rješenje nije izjavljena žalba, te je postalo izvršno 10. prosinca 2021.

11.              Uvidom u priloženi spis predmeta utvrđeno je da je postupak obnove pokrenut po zahtjevu tužitelja od 6. srpnja 2022. u kojem se navodi da je u prijavi o ozljedi na radu izabrani doktor S. S., dr.med. pogrešno upisao dijagnozu ozljede Dorsalgia M 54.0, a trebao je pisati Iščašenje i nategnuće lumbalne kralježnice S 33.5. Smatra da se sada radi o bitno drugačijim činjenicama koje nisu postojale u vrijeme kada je donesena odluka za koju se predlaže obnova postupka.

12.              Odredbom članka 123. stavka 1. toč. 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09., 110/21., dalje ZUP) propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci: ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

13.              Prema odredbi članka 124. stavka 2. ZUP-a u prijedlogu za obnovu postupka stranka je dužna učiniti vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupak i da je prijedlog podnesen u zakonskom roku.

14.              Prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUP-a kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.

15.              Dakle, sukladno navedenoj odredbi ZUP-a pod novim činjenicama kao razlogom za obnovu postupka ne treba smatrati činjenice koje su nastale tek po okončanju prijašnjeg postupka, već samo one koje su postojale u vremenu vođenja prijašnjeg postupka, ali se tada za njih nije znalo te je i činjenično stanje u prijašnjem postupku utvrđeno bez tih činjenica pa je i rješenje kojim je taj prijašnji postupak okončan doneseno bez obzira na njih. Osim toga, te činjenice za koje se u vrijeme vođenja prijašnjeg postupka nije znalo da postoje, moraju biti i takve da bi mogle dovesti do drukčijeg rješenja da su bile iznesene u prijašnjem postupku. To znači da se sazna za činjenice za koje se nije znalo u prijašnjem postupku, ali da se za njih i tada znalo, pa one svejedno ne bi dovele do drugačijeg rješenje, takve činjenice nisu razlog za obnovu postupka.

16.              Uvidom u ovosudni spis posl. br. UsI-483/23 Sud utvrđuje da iz isprava u tom spisu proizlazi da je postupak radi priznavanja ozljede na radu proveden na zahtjev tužitelja, radi priznavanja dijagnoza S34.2 i S33.5 ozljedama na radu, na temelju postojeće medicinske dokumentacije te na temelju Izvješća izabranog doktora opće medicine S. S. (dostavljenog 16. ožujka 2020.), u kojem su navedene dijagnoze S34.2 i S33.5, za koje se traži priznavanje ozljede na radu. Također, proizlazi da je u upravnom postupku proučena postojeća medicinska dokumentacija tužitelja te je utvrđeno da predmetne dijagnoze S34.2 i S33.5 nisu verificirane u medicinskoj dokumentaciji učinjenom dijagnostičkom obradom. Predmetni postupak okončan je rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., Područna služba K., KLASA: UP/I-502-03/20-02/310, URBROJ: 338-06-03-21-7 od 19. veljače 2021. koji se vodio radi utvrđivanja da li su upravo dijagnoze S34.2 i S33.5 (a ne dijagnoza M54.0) ozljeda na radu. Nadalje, u upravnom postupku već je uzet u obzir ispravak prijave ozljede na radu od strane S. S., dr.med. jer je prvostupanjskom tijelu 16. ožujka 2020. dostavljeno Izvješće izabranog doktora opće medicine S. S., dr.med., u kojem su navedene dijagnoze S34.2 i S33.5, za koje se traži priznavanje ozljede na radu. Ističe se da su neosnovani navodi tužitelja da javnopravna tijela nisu uzela u obzir svu medicinsku dokumentaciju, jer je razvidno da je ista nastala prije provođenja drugostupanjskog vještačenja te su ju vještaci imali na raspolaganju prilikom odlučivanja.

17.              Ukoliko su vještaci pogrešno utvrdili da u medicinskoj dokumentaciji nisu dijagnostičkim postupcima bile verificirane dijagnoze S34.2 i S33.5, ističe se da navedeno predstavlja pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Ukazuje se tužitelju da navodi o nepravilnom postupanju javnopravnih tijela u prethodnim postupcima predstavljaju žalbene razloge za osporavanje rješenja žalbom u upravnom postupku (nepotpuno ili pogrešno utvrđeno činjenično stanje, povreda pravila postupka koje su od utjecaja na rješavanje stvari, pogrešna primjena pravnih propisa na temelju kojega se rješava stvar), a zatim i razloge za ocjenu zakonitosti rješenja u upravnom sporu.

              18.              Nadalje, iz osporenog rješenja proizlazi da je žalba tužitelja odbijena, uz obrazloženje da tužitelj nije učinio vjerojatnim razlog zbog kojeg bi trebalo obnoviti postupak okončan rješenjem Područne službe K. od 6. prosinca 2021., a time što je prijedlog odbijen, umjesto pravilno odbačen, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

19.              Sukladno navedenom, proizlazi da tužitelj traži obnovu jer nova, ispravljena dijagnoza predstavlja bitno drugačiju činjenicu koja nije postojala u vrijeme kada je donesena odluka za koju se predlaže obnova postupka, pa imajući u vidu citirane odredbe ZUP-a pravilno tuženik navodi da nije ispunjena pretpostavka za ovaj izvanredni pravni lijek. Pored navedenog, o dijagnozi za koju tužitelj navodi da radi o novoj, ispravljenoj i za koju se traži obnova, vođen je upravni postupak te je doneseno izvršno rješenje od 19. veljače 2021. Ukoliko je tužitelj smatrao da u tom postupku činjenično stanje nije bilo pravilno utvrđeno, imao je mogućnost osporavati zakonitost tog rješenja podnošenjem žalbe, a što je propustio učiniti.

20.              Budući da se u ovom upravnom sporu radi isključivo o pravnom pitanju jesu li ispunjene zakonom propisane pretpostavke za obnovu postupka, sud je kao nesvrsishodne odbio sve dokazne prijedloge (saslušanje tužitelja i svjedoka, provođenje medicinskog vještačenja), a koji se svi odnose na utvrđivanje činjenica i potrebi provođenja postupka radi priznavanja ozljede na radu po dijagnozi S33.5. Pored navedenog, provođenjem tako predloženog dokaznog postupka sud bi izašao izvan ustavom propisanog predmeta upravnog spora.

21.              Nadalje, tužitelj podredno podnosi i prijedlog za primjenu izvanrednih pravnih lijekova u smislu poništavanja ili ukidanja rješenja, no uopće ne navodi koji bi bio razlog i zakonska osnova za upotrebu ovog pravnog lijeka.

22.              Člankom 129. stavak 1. ZUP-a propisano je da se nezakonito rješenje može  poništiti ili ukinuti u cijelosti ili djelomično i nakon isteka roka za žalbu.

Stavkom 2. istog članka ZUP-a propisano je da se rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može poništiti:

1. ako ga je donijelo nenadležno javnopravno tijelo ili je rješenje doneseno bez zakonom propisane suglasnosti, odobrenja ili mišljenja drugoga javnopravnog tijela,

2. ako je u istoj stvari već doneseno pravomoćno rješenje kojim je ta upravna stvar drukčije riješena.

Stavkom 3. istog članka ZUP-a propisano je da se u slučaju očite povrede materijalnog propisa, rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može poništiti ili ukinuti ovisno o prirodi upravne stvari i posljedicama koje bi nastale poništenjem ili ukidanjem rješenja.

Stavkom 4. istog članka ZUP-a propisano je da se u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, rješenje može ukinuti samo uz pristanak protivne stranke.

23.              Iz citiranih odredbi ZUP-a razvidno je da nije ispunjen niti jedan uvjet za primjenu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

24.              Slijedom iznesenog, osporeno rješenje se ocjenjuje zakonitim, stoga je temeljem odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno kao u toč. I izreke ove presude.

25.              Nadalje, tužitelj postavlja i zahtjev za naknadom troška ovog upravnog spora.

26.              Člankom 79. Zakona o upravnim sporovima propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 1.). Vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom (stavak 2.). Stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu (stavak 4.).

27.              Sukladno citiranoj odredbi zakona, imajući u vidu da je tužitelj izgubio u ovom upravnom sporu, sukladno odredbi članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima odlučeno je kao u toč. II izreke ove presude.

 

 

U Zagrebu, 25. travnja 2024.

 

Sutkinja

Željka Zrilić Ježek, univ. spec., v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima).