Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-807/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupan po punomoćniku Kruni Peronji, odvjetniku u Splitu, protiv ovršenika CS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Ovr-709/2026 od 10. travnja 2026. godine, dana 17. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Ovr-709/2026 od 10. travnja 2026. godine.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja naloženo je ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi troškove izvansudske ovrhe u iznosu od 140,63 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. travnja 2026. pa do isplate.

2. Ovršenik podnosi žalbu protiv prvostupanjskog rješenja ne navodeći konkretne žalbene razloge iz čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/2025 - dalje u tekstu ZPP), koji se u ovršnom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24. - dalje u tekstu OZ). No iz sadržaja žalbe proizlazi da istu pobija zato što smatra da je zahtjev ovrhovoditelja neopravdan jer je naplata tražbine već provedena prisilnim putem, a ovrhovoditelj nije dokazao da su dodatni troškovi bili stvarno potrebni za vođenje postupka. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu, ukine pobijano rješenje te odbije zahtjev ovrhovoditelja za naknadu tog troška.

3. Žalba ovršenika je neosnovana.

4. U odnosu na žalbene navode ovršenika da je naplata tražbine već provedena prisilnim putem, odnosno da je Financijska agencija (dalje: FINA) provela ovrhu te da je ovrhovoditelj u cijelosti namiren, zbog čega navodno nije nastao nikakav dodatni trošak koji bi teretio ovršenika, valja istaknuti sljedeće. Naime, ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove postupka izravne naplate koje je ovrhovoditelj imao, pod uvjetom da je postupak izravne naplate bio potreban i dopušten, odnosno ako ovršenik nije ispunio svoju obvezu u roku za dobrovoljno ispunjenje, odnosno pr ije pokretanja postupka izravne naplate. U konkretnom slučaju, kako to proizlazi iz stanja spisa, ali i iz samih žalbenih navoda ovršenika, predmetno potraživanje ovrhovoditelja podmireno je tek nakon što je FINA provela ovrhu, odnosno nakon što je došlo do prisilne naplate tražbine. Time je razvidno da ovršenik nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu u roku za dobrovoljno ispunjenje, zbog čega je ovrhovoditelj bio prisiljen pokrenuti postupak izravne naplate radi ostvarenja svojega potraživanja. Prema tome ovršenik je, sukladno odredbi čl. 14. st. 4. OZ, dužan naknaditi ovrhovoditelju troškove koji su bili potrebni za provedbu ovrhe, a koji obuhvaćaju i opravdane troškove postupka izravne naplate.

5. Slijedom navedenog, sukladno čl. 380. t. 2. ZPP odlučeno je kao u točki I. izreke.

U Zagrebu 17. rujna 2026.

Sudac:

Gordana Bošković Majerović