REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-777/2025-15

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja JĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 , kojega zastupa službena osoba OĐ, radi starosne mirovine, 17. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/24- 01/03032535959, URBROJ: 341-99-05/3-24-7475 od 9. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj je Upravnom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv uvodno označenog tuženika, radi ocjene zakonitosti rješenja, KLASA: UP/II 140-02/24-01/03032535959, URBROJ: 341-99-05/3-24-7475 od 9. svibnja 2025., te je povodom navedene tužbe kod Upravnog suda u Zagrebu osnovan spis pod poslovnim brojem: Us I-2592/2025.

2. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-369/2025-29 od 15. srpnja 2025. Upravnom sudu u Osijeku delegirani su predmeti Upravnog suda u Zagrebu, pa je tako Upravnom sudu u Osijeku delegiran i predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-2592/2025.

3. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-02/24-01/03032535959, URBROJ: 341-99-05/3-24-7475 od 9. svibnja 2025., odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku, KLASA: UP/I 140-02/23-01/03032535959, URBROJ: 341- 15-05/3-23-25930 od 20. studenog 2024.

3.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju, rođenom **.**.1958., određena je starosna mirovina od 12. studenog 2023. u svoti od 205,41 eura mjesečno. Umjesto ove mirovine određena je najniža mirovina u svoti od 218,34 eura. Od 1. siječnja 2024. najniža mirovina iznosi 227,43 eura mjesečno, a od 1. srpnja 2024. najniža mirovina iznosi 244,31 eura mjesečno. Određeno je i da isplata mirovine pripada od 12. studenog 2023. i da će je isplaćivati Zavod iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag. Svota mirovine određena tim rješenjem obračunat će se sa svotama predujma isplaćenih na temelju rješenja Područnog ureda u Sisku, broj 60027 od 27. prosinca 2023. Također je određeno da žalba ne odgađa izvršenje tog rješenja.

4. Tužitelj u tužbi, u bitnome za ovaj spor, ističe kako je osporavanim rješenjem utvrđen ukupan mirovinski staž od 18 godina 7 mjeseci i 3 dana. Tvrdi da je dugotrajnim postupkom u trajanju od 27 godina oštećen za ukupno 2 godine, 5 mjeseci i 20 dana konvalidiranog staža, ignoriranjem relevantnih materijalnih dokaza. Iznosi svoje viđenje problematičnog financiranja jedinica lokalne odnosno regionalne samouprave u Republici Hrvatskoj za koje smatra da se u konačnici financiraju na teret korisnika mirovine. Iz tužbe proizlazi da tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika.

5. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužitelj u tužbi u bitnom ponavlja navode iz žalbe. Smatra da tužba nije osnovana, kao i da je osporavano rješenje doneseno na temelju potpuno i nedvojbeno utvrđenog činjeničnog stanja i na temelju mjerodavnih zakonskih odredbi navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, a što je u skladu s odredbom članka 5. 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP),. Smatra i da je osporavano rješenje obrazloženo i da sadrži sve obvezne sastavne dijelove rješenja propisane člankom 98. ZUP-a. Tvrdi da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja.

Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

6. U podnesku od 12. studenog 2025. tužitelj, u bitnome, upućuje na postojanje presude Visokog upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usž-2557/2023 od 14. ožujka 2024. kojom je poništena presuda Upravnog suda iz Zagreba, poslovni broj Us I-2711/22 od 23. kolovoza 2023, kojom je odbijena tužba radi priznanja konvalidiranog radnog staža kod preimenovanog poslodavca (odnosno ranije: Lječilište Topusko a u spornom razdoblju Lječilište Topusko, Topusko, na području Republike Hrvatske koje je bilo pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda) od 25. veljače 1993. do 5. kolovoza 1995. Dalje navodi kako je tijekom tridesetogodišnjeg postupka bila dostupna radna knjižica iz koje je nedvojbeno vidljivo da je preimenovani poslodavac otvaranjem nove matične knjige radnika zasnovao radni odnos s danom 15. svibnja 1992. bez datuma prestanka radnog odnosa. Navodi i da je i pored izjave dvoje svjedoka, radni odnos kod preimenovanog poslodavca prestao vojnom operacijom Oluja, što je činjenica koju nije potrebno dokazivati. Pojašnjava kako je presudom Visokog upravnog suda, poslovni broj: Usž-3818/2024 od 4. prosinca 2024. ignoriran raniji stav zauzet u presudi pod poslovnim brojem: Usž-2557/2023-3 od 14. ožujka 2024.

7. Nadalje, tužitelj u podnesku od 9. ožujka 2026. ističe da se sudovi moraju držati načela ekonomičnosti vođenja postupka, a da on nije tražio (prema shvaćanju tužitelja) izuzeće Upravnog suda u Zagrebu. Smatra da je trebalo utvrditi postojanje evidencije u parafondovima mirovinskog sustava dijelova Republike Hrvatske koja je bila pod zaštitom UN-a. Tvrdi da je to tuženik pravomoćno utvrdio, uvažavajući postojanje preimenovanog poslodavca, ali samo do datuma izdavanja rješenja o visini osobnog dohotka. Osporava tvrdnju tuženika kako je s 25. veljače 1993. tužitelju prestao radni odnos uslijed čega tužitelju ne priznaje kao staž osiguranja razdoblje od 26. veljače 1993. do 5. kolovoza 1995., kada je tužitelju radni odnos prestao po sili zakona de facto, ali ne i de iure. Napominje da nitko nije izdao rješenje o prestanku radnog odnosa tužitelju, koji nije napustio teritorij Republike Hrvatske, niti je prešao u Vukovarsko-srijemsku županiju s fiktivnim prebivalištem i nastavkom rada u struci, te stoga nije ostvario svoje (prema shvaćanju tužitelja) ustavno pravo zapošljavanja u struci do umirovljenja.

8. Sud je rješenjem pod poslovnim brojem Us I-777/2025-10 od 11. veljače 2026. pozvao stranke da se u roku od 15 dana od dostave toga rješenja očituju o tome jesu li suglasni da se ovaj spor riješi bez održavanja rasprave na temelju postojeće dokumentacije u spisu.

8.1. Stranke su se u podnescima ovome sudu očitovale da su suglasne da se ovaj spor riješi bez provođenja rasprave. Tako je svoju suglasnost tužitelj dao u podnesku od 9. ožujka 2026., a tuženik u podnesku od 18. veljače 2026. Stoga je Sud ovaj spor riješio bez provođenja rasprave u skladu s člankom 98. točkom 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24., 39/26. – dalje: ZUS), jer su se stranke o tome izrijekom suglasile, a Sud je utvrdio da nije potrebno izvoditi nove dokaze. Pri tome je strankama prije donošenja presude pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

9. Sud je izveo dokaze uvidom u spis, svu dokumentaciju koja je priložena spisu kao i u spis provedenog upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Postupak za određivanje starosne mirovine pokrenut je po službenoj dužnosti prema članku 131. stavku 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22. – dalje: ZOMO).

11. U provedenom upravnom postupku utvrđeno je da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku, KLASA: 140-02/23- 01/03032535959, URBROJ: 341-15-05/3-23-023393, broj spisa: 60027, od 27. prosinca 2023. tužitelju priznato pravo na starosnu mirovinu od 12. studenog 2023. i određena isplata predujma mirovine.

12. Također je utvrđeno da je osiguranik rođen **.**.1958. i da je do 12. studenog 2023. navršio 65 godina života, dok mirovinski staž, koji se računa za stjecanje prava na mirovinu, iznosi do 11. studenog 2023. ukupno 18 godina, 7 mjeseci i 3 dana. Za napomenuti je da je tuženik uvidom u banku podataka Zavoda ustanovio da je mirovinski staž tužitelja utvrđen u trajanju od ukupno 18 godina, 7 mjeseci i 3 dana, kao i da je u isti, u skladu s odredbama članaka 24. do 31. ZOMO -a, uračunato razdoblje staža osiguranja od 14. srpnja 1977. do 16. svibnja 1981., od 18. svibnja 1981. do 25. veljače 1993., od 21. veljače 2011. do 23. svibnja 2012. od 16. kolovoza 2016. do 15. studenoga 2016., od čega je razdoblje staža od 14. srpnja 1977. do 16. svibnja 1981. uračunato sa stupnjem povećanja 12/15.

12.1. Nadalje, uvidom u radnu knjižicu tužitelja izdanu u Ljubljani 10. ožujka 1981., vidljivo je kako je na strani 39. upisan staž osiguranja s povećanim trajanjem po osnovi obavljanja djelatne vojne službe u bivšoj JNA u razdoblju od 14. srpnja 1977. do 16. svibnja 1981., koje u efektivnom trajanju iznosi 3 godine 10 mjeseci i 2 dana sa stupnjem povećanja 12/15, a koje razdoblje je tijelo prvog stupnja uzelo u izračun mirovinskog staža sa stupnjem povećanja 12/15. Navedeni staž tužitelju je, nesporno, utvrđen kao staž osiguranja u citiranom trajanju, na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci od 18 siječnja 2006., broj spisa 5561.

13. Sukladno članku 33. ZOMO-a, pravo na starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža.

14. U postupku obračuna mirovine prema članku 81. do 84. ZOMO-a utvrđeni se prosječni vrijednosni bodovi (0,7391) ostvareni u razdoblju od 1981. do 2021.

15. Nadalje, polazni faktor za određivanje starosne mirovine prema članku 85. stavku 1. točki 4. ZOMO-a iznosi 1,0.

16. Osobni bodovi za određivanje mirovine prema članku 86. ZOMO-a dobiveni su tako da su prosječni vrijednosni bodovi (0,7391) pomnoženi s ukupnim mirovinskim stažem iskazanim u obliku decimalnog broja (18,5920) i s polaznim faktorom (1,0). Osobni bodovi iznose 13,7413.

17. Mirovinski faktor za starosnu mirovinu prema članku 87. ZOMO-a iznosi 1,0.

18. Svota mirovine izračunata je prema članku 79. stavku 1. ZOMO-a tako da su osobni bodovi (13,7413 (očitom omaškom u pisanju u prvostupanjskom rješenju navedeno „0,7391“, što se odnosi na prosječne vrijednosne bodove, koja omaška je ponovljena i u osporavanom rješenju tuženika)) pomnoženi s mirovinskim faktorom (1,0) i aktualnom vrijednošću mirovine od 11,77 eura na dan ostvarivanja prava na mirovinu (Odluka o aktualnoj vrijednosti mirovine („Narodne novine“, br. 97/2023.)), slijedom čega svota mirovine iznosi 161,74 eura mjesečno. Unatoč pogrešci u nazivu prvostupanjsko je tijelo pravilno utvrdilo svotu mirovine množenjem stvarnih osobnih bodova odnosno 13,7413.

19. Prema članku 79. stavku 2. ZOMO-a, u svotu mirovine uračunat je kao sastavni dio mirovine dodatak na mirovinu u svoti od 43,67 eura, određen na način i prema uvjetima propisanim Zakonom o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, br. 79/07., 114/11. i 115/18.), nakon čega mirovina iznosi 205,41 eura mjesečno.

20. Umjesto ove svote mirovine, sukladno članku 90. ZOMO-a, određena je najniža mirovina u svoti od 218,34 eura, izračunata na način da se najniža mirovina za jednu godinu staža u svoti od 12,13 eura na dan ostvarivanja prava na mirovinu prema Odluci o najnižoj mirovini za jednu godinu mirovinskog staža od 1. srpnja 2023. („Narodne novine“, br. 97/2023.) pomnoži s ukupnim brojem godina mirovinskog staža (18) i mirovinskim faktorom (1,0) te polaznim faktorom (1,0).

21. Sukladno članku 94. ZOMO-a, mirovina se usklađuje prema aktualnoj vrijednosti mirovine.

22. Dan s kojim pripada pravo i isplata mirovine određen je na temelju članka 37. ZOMO-a.

23. Prema članku 95. stavku 1. ZOMO-a, mirovina je određena u mjesečnoj svoti i isplaćuje se unatrag.

24. Slijedom navedenog, izvršenom kontrolom izračuna mirovine Sud ocjenjuje da su svi relevantni elementi koji služe za izračun mirovine pravilno utvrđeni, slijedom čega je i svota mirovine tužitelja određena u pravilnom iznosu, iz kojeg razloga tužitelj nije oštećen.

25. Tužbeni navodi koji se odnose na pitanje trošenja javnog novca , kao i navodi kojima tužitelj iskazuje svoje zadovoljstvo ili nezadovoljstvo odlukama upravnih sudova i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske nisu od utjecaja na drugačiji zaključak o zakonitosti osporavanog rješenja tuženika kojim se određuje starosna mirovina tužitelju.

26.1. Za napomenuti je kako u konkretnom slučaju nije povrijeđeno načelo ekonomičnosti, unatoč tome što tužitelj nije tražio prema vlastitom shvaćanju „izuzeće“ Upravnog suda u Zagrebu. Naime, predmet je delegiran ovome Sudu kao (također) stvarno nadležnom za odlučivanje na temelju rješenja predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-369/2025-29 od 15. srpnja 2025., primjenom odredbe članka 11. stavak 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/13., 33/15., 2/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23., 36/24., 136/25.).

26.2. Tako odredba članka 11. stavak 1. Zakona o sudovima propisuje da će predsjednik zajedničkog neposredno višeg suda odrediti da u pojedinoj vrsti predmeta postupa drugi stvarno i mjesno nadležni sud, ako sud koji je po zakonu stvarno i mjesno nadležan zbog velikog broja predmeta koje ima u radu ne može u razumnom roku raspraviti te predmete i donijeti odluku, zbog postizanja ravnomjerne opterećenosti sudova ili zbog promjena u stvarnoj i mjesnoj nadležnosti sudova. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da prijedlog za donošenje rješenja iz stavka 1. ovog članka mogu dati predsjednik suda i ministar nadležan za poslove pravosuđa. Predsjednik zajedničkog neposredno višeg suda odredit će rješenjem koji se predmeti ustupaju na suđenje drugom stvarno i mjesno nadležnom sudu.

26.3. Dakle, konkretna delegacija predmeta određena je iz razloga procesne efikasnosti, upravo u cilju ubrzanja ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika , odnosno pravne zaštite tužitelja.

27.1. U odnosu na navode o tome da tužitelju neosnovano nije priznat i staž od 26. veljače 1993. do 5. kolovoza 1995. ističe se kako je o tome pitanju već pravomoćno odlučeno presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem Usž-3818/2024 od 4. prosinca 2024.

27.2. Citiranom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Us I-2365/2024-8 od 6. rujna 2024., kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanjem točke IV. izreke rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-10/22-02/03032535959, URBROJ: 341-99-11/2-22-002472 od 27. travnja 2022. Citiranim rješenjem tuženika od 27. travnja 2022. poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I 140-09/04-01/03032535959, URBROJ: 341- 14-03/1-04-022497 od 18. listopada 2006. (točka I. izreke). Istim rješenjem tužitelju se u mirovinski staž utvrđuje razdoblje od 1. lipnja 1991. do 8. listopada 1991. kao vrijeme provedeno u radnom odnosu kod poslodavca Lječilište Topusko, Topusko (točka II. izreke). U mirovinski staž kao staž osiguranja priznaje se tužitelju razdoblje od 9. listopada 1991. do 25. veljače 1993. kao vrijeme provedeno u radnom odnosu kod poslodavca Lječilište Topusko, Topusko na području Republike Hrvatske koje je bilo pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda (točka III. izreke), te se odbija zahtjev da se u mirovinski staž kao staž osiguranja prizna razdoblje od 26. veljače 1993. do 5. kolovoza 1995. kao vrijeme provedeno u radnom odnosu kod poslodavca Lječilište Topusko, Topusko na području Republike Hrvatske koje je bilo pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda (točka IV. izreke).

27.3. U citiranoj presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem Usž-3818/2024 od 4. prosinca 2024., već je obrazloženo i da se prvostupanjski sud (Upravni sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Us I – 2365/2024- 8 od 6. rujna 2024.) očitovao na prigovor tužitelja da je drugim osobama (IĐ i DĐ) priznato razdoblje od 26. veljače 1993. do 5. kolovoza 1995. kao vrijeme provedeno u radnom odnosu kod poslodavca Lječilište Topusko, na području Republike Hrvatske koje je bilo pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda, navodeći da su isti u radnoj knjižici imali upisane podatke o zaposlenju kod navedenog poslodavca, što kod tužitelja nije bio slučaj. Visoki upravni sud Republike Hrvatske citirane žalbene navode smatrao je neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari, a za obrazloženje pobijane presude Upravnog suda u Zagrebu utvrdio je da sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ista mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja, te se, zaključno, pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

28. Stoga tužitelj, u slučaju da naknadno stekne mogućnost raspolaganja nekim dokazom ili sazna za nove činjenice, koji bi mogli dovesti do donošenja drugačijeg rješenja, ima procesnu mogućnost podnijeti zahtjev za obnovom postupka, u smislu odredbe članka 123. stavak 1. ZUP-a.

29. Sud ocjenjuje da počinjene nepravilnosti u smislu specifikacije osobnih bodova, a s obzirom na pravilan izračun nije bio od utjecaja na donošenja zakonite odluke u ovoj upravnoj stvari.

30. Stoga je primjenom članka 116. stavka 2. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Osijeku 17. rujna 2026.

Sutkinja

Blanka Sajter

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku