Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž Ovr-133/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, po sucu Vesni Vrkić Perak, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljica VGJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku mr.sc Deanu Rahan, odvjetniku iz Supetra, protiv tuženika ĆG iz [adresa] na moru, Put Vladimira Nazora 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Vulović, odvjetniku iz Supetra, radi predaje u suposjed nekretnine, a odlučujući o žalbi ovršenika, protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu - Stalne službe u Supetru broj: Ovr-1035/2026 od 26. svibnja 2026., 17. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I.Žalba ovršenika odbija se kao djelomično neosnovana, pa se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu - Stalne službe u Supetru broj: Ovr-1035/2026. od 26. svibnja 2026. potvrđuje u dijelu u kojem sud određuje predloženu ovrhu na temelju ovršnog prijedloga ovrhovoditelja.

II.Žalba ovršenika prihvaća se kao djelomično osnovana, pa se prvostupanjsko rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu - Stalne službe u Supetru broj: Ovr- 1035/2026. od 26. svibnja 2026. preinačuje u dijelu u kojem je određen trošak ovrhovoditelja i rješava:

- ovrhovoditeljicama se određuje trošak u iznosu od 125,00 EUR-a, dok se preko utvrđenog iznosa zahtjev ovrhovoditeljica za naknadom ovršnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Temeljem ovršne isprave pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu - Stalne službe u Supetru broj: P-4118/2025 od 15. siječnja 2026., (presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-924/2026-2 od 24. ožujka 2026.), koja presuda je postala pravomoćna dana 24. ožujka 2026., a ovršna dana 30. travnja 2026., određena je predložena ovrha na način da se dozvoljava ovrhovoditeljicama protiv ovršenika preuzimanje u suposjed nekretnina koje u naravi predstavljaju stambenu zgradu, označenu kao čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina], odnosno nalaže se ovršeniku predati u suposjed nekretnine koje u naravi predstavljaju stambenu zgradu, označenu kao čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina]. Ovrha se provodi tako da sudski ovršitelj nakon što udalji osobe i stvari sa predmetne nekretnine opisane pod točkom I. rješenja o ovrsi preda predmetne nekretnine u suposjed ovrhovoditeljicama. Riješeno je da će se ovrha provesti uz asistenciju policije; da će nakon provedbe ovrhe ovrhovoditeljice popisati trošak ovršnog postupka i naplatiti ga sukladno ovršnom Zakonu, te da kao ovršni sud postupa Općinski sud u Splitu.

Ovrhovoditeljicama je određen trošak u iznosu od 1.250,00 EUR-a.

2. Ovršenik je po punomoćniku u zakonskom roku podnio žalbu protiv navedenog rješenja zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. 70/19, 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – u nastavku teksta: ZPP), a koji Zakon se ovdje primjenjuje sukladno odredbi članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16.- Odluka USRH, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – u nastavku teksta: OZ).

2.1. U žalbi u bitnom navodi da se s obzirom na ovršnu ispravu ne protivi predaji u suposjed predmetne nekretnine ovrhovoditeljicama, pa da nije bilo niti potrebe za ovim ovršnim postupkom. Ističe da predmetnoj nekretnini bez ikakvih problema pristupaju i drugi suvlasnici – braća TG, kao i da je on od TG kupio suvlasnički udio predmetne nekretnine i stupio u njen suposjed s DG . Neživotnim smatra stav suda iz ovršne isprave da je pored nedvojbenog dokaza za nastalu diobu koja nije provedena u zemljišnoj knjizi sud prihvatio ovrhovoditeljice kao suvlasnice predmetne nekretnine. Žali se na odluku o parničnom trošku za koju smatra da je određena u znatno većem iznosu nego što je to primjereno i zakonito s obzirom na vrijednost predmeta spora.

3. Odgovor na žalbu nije izjavljen.

4. Žalba ovršenika glede odluke o glavnoj stvari nije osnovana.

5. Razmatrajući pobijano rješenje o ovrsi i postupak koji mu je prethodio, te žalbene navode ovršenika ovaj sud smatra kako ta odluka u dijelu u kojem je određena predložena ovrha nema nedostataka zbog kojih se ne može valjano pravno ispitati, niti su njome utvrđene povrede odredaba u postupku na koje ovaj sud u smislu odredbe članka 50. stavak 5. OZ-a pazi po službenoj dužnosti. U pobijanom rješenju prvostupanjski sud pravilno je primijenio i materijalno pravo.

Prvostupanjski sud valjano zaključuje kako su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke za određivanje ovrhe prema prijedlogu ovrhovoditelja, a što je sukladno odredbama članka 39. i članka 41. OZ-a.

6. Neosnovane su tvrdnje ovršenika da su ovrhovoditeljice bez razloga pokrenule predmetni ovršni postupak. Naime, iz predmetnog spisa razvidno je da su ovrhovoditeljice predmetni ovršni postupak pokrenule na temelju ovršne isprave koja je postala ovršna 30. travnja 2026., i prema kojoj ovršnoj ispravi je ovršeniku ostavljen rok od 15 dana da postupi po istoj, odnosno preda u suposjed predmetnu nekretninu ovrhovoditeljicama. Kako ovršenik u ostavljenom roku evidentno nije postupio po ovršnoj ispravi ovrhovoditeljice su osnovano pokrenule predmetni ovršni postupak, kako bi ostvarile svoje pravo utvrđeno ovršnom ispravom.

7. Ostali žalbeni navodi koji se odnose na pravo ovrhovoditeljica na suvlasništvo na predmetnim nekretninama bili su predmetom utvrđivanja u parničnom postupku iz kojeg potječe predmetna ovršna isprava, pa se o istima ne odlučuje u ovom ovršnom postupku. Dakle, kako i sam ovršenik navodi u žalbi isti su bez učinka na ovaj ovršni postupak.

8. Donoseći pobijano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem sud određuje predloženu ovrhu prvostupanjski sud nije povrijedio odredbe ovršnog ni parničnog postupka, utvrdio je sve činjenice bitne za donošenje zakonite odluke i pravilno primijenio materijalno pravo, pa je sukladno odredbi članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a žalbu ovršenika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u tom dijelu.

9. Nasuprot tome žalba ovršenika glede odluke o trošku ovrhe je osnovana.

9.1. Pravilno je prvostupanjski sud o troškovima ovršnog postupka odlučio sukladno odredbi članka 14. stavak 4. OZ-a, odnosno naložio ovršeniku da naknadi ovrhovoditeljicama troškove ovršnog postupka. Međutim, kako pravilno navodi ovršenik troškovi postupka previsoko su određeni.

9.2. Ovrhovoditeljice su kao vrijednost predmeta spora prilikom pokretanja ovog ovršnog postupka naznačile iznos od 500,00 EUR-a. Na naznačeni iznos sukladno Tbr. 11. točka 1. u vezi s Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. – nastavno Tarifa) ovrhovoditeljicama zastupanim po punomoćniku odvjetniku pripada nagrada za sastav prijedloga za ovrhu u visini od 50 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 EUR-a (Tbr. 54. Tarife) iznosi 100,00 EUR-a. Na ovaj iznos dodaje se PDV od 25% (25,00 EUR-a), a što ukupno iznosi 125,00 EUR-a.

Preko utvrđenog iznosa zahtjev ovrhovoditeljica za naknadom ovršnog troška ovaj sud smatra neosnovanim.

10. Kako je prvostupanjski sud u odluci kojom je odredio trošak ovrhovoditeljicama pogrešno primijenio materijalno pravo valjalo je primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a uvažiti žalbu ovršenika, te preinačiti pobijano rješenje u tom dijelu.

Vukovar, 17. rujna 2026.

SUDAC

Vesna Vrkić Perak