- 1 -              Kzz-4/2024-3

Broj: Kzz-4/2024-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. M. P. i dr.,  zbog kaznenog djela iz čl. 220. st. 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98.-ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05.-ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: KZ/97.) odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 29. ožujka 2024. broj KZZ-DO-62/2022-4 podignutim protiv pravomoćnog rješenja kojeg čine rješenje Općinskog suda u Zlataru od 12. listopada 2021. broj K-16/2018 i rješenje Općinskog suda u Zlataru od 20. siječnja 2022. broj Kv-342/2021-4, u sjednici održanoj 25. travnja 2024.,

p r e s u d i o   j e:

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnim rješenjem kojeg čine rješenje Općinskog suda u Zlataru od 12. listopada 2021. broj K-16/2018 i rješenje Općinskog suda u Zlataru  od 20. siječnja 2022. broj Kv-342/2021-4, povrijeđen zakon u odredbi čl. 148. st. 4. i čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 130/20.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZKP/08.), na štetu okrivljenika pa se pobijano pravomoćno rješenje ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Šibeniku od 9. siječnja 2020. broj Kž-115/2019-4, preinačena je osuđujuća presuda Općinskog suda u Zlataru od 7. ožujka 2019. broj K-16/18-93, na način da je na temelju čl. 452. toč. 6. ZKP/08. odbijena optužba protiv okr. M. P. (i okr. M. K. G.) zbog kaznenog djela iz čl. 220. st. 4. KZ/97., dok „Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. – 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.“

2. Pravomoćnim rješenjem kojeg čine rješenje Općinskog suda u Zlataru od 12. listopada 2021. broj K-16/2018 i rješenje istoga suda od 20. siječnja 2022. broj Kv-342/2021-4 odbijen je „… kao neosnovan zahtjev okrivljenika za naknadom troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08.“

2.1. U oba se rješenja obrazlaže stav da okrivljenik ima pravo na trošak ako dostavi dokaze da je braniteljici izvršio isplatu troškova koje je imao u postupku. Kako uz zahtjev nije priložen dokaz o uplati troška braniteljici, niti je dokaz dostavljen nakon poziva i upozorenja suda o mogućem odbijanju zahtjeva za naknadu troška, niži sudovi smatraju da okrivljenik nema pravo na naknadu istog.

2.2. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za zaštitu zakonitosti (dalje u tekstu: zahtjev) protiv navedenog pravomoćnog rješenja zbog povrede zakona u čl. 148. st. 4. i čl. 149. st. 1. ZKP/08. s prijedlogom da se zahtjev prihvati te oba rješenja ukinu i predmet vrati „… na ponovno odlučivanje Općinskom sudu u Zlataru.“

3. Zahtjev je osnovan.

4. Nije sporno da prema izreci pravomoćne presude, na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka, u koje ulaze i troškovi obrane (stvarni troškovi okrivljenika te nagrada i nužni izdaci branitelja), padaju na teret proračunskih sredstava.

4.1. Nakon pravomoćnosti presude okrivljenikova je braniteljica podnijela zahtjev za naknadu troškova obrane s podacima o visini troškova prema radnjama poduzetim tijekom postupka na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) pa je shodno izričitoj odredbi čl. 148. st. 4. ZKP/08. sudac pojedinac/predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bio dužan donijeti posebno rješenje o visini troškova. Iz spomenutih normi jasno proizlazi da sud pri odlučivanju o visini troškova razmatra osnovanost zahtjeva na temelju stanja spisa predmeta provjerom jesu li radnje za koje se traži naknada doista obavljene i je li visina zatraženog iznosa u skladu sa odredbama Tarife. Ovo neovisno o tome je li i na koji način okrivljenik izvršio plaćanje odvjetničkih usluga pa se stoga odluka o visini troškova obrane u smislu čl. 148. st. 4. ZKP/08. ne može uvjetovati podnošenjem dokaza da je okrivljenik izvršio isplatu troškova branitelju (stanovište izraženo i u odlukama Kzz-25/2008, Kzz-5/2021).

5. Slijedom navedenog, kako u pravomoćnom rješenju nisu pravilno primijenjene odredbe čl. 149. st. 1. i čl. 148. st. 4. ZKP/08., trebalo je na temelju čl. 513. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24.), ukinuti u cijelosti pravomoćno rješenje i predmet vratiti na ponovnu odluku prvostupanjskom sudu.

Zagreb, 25. travanj 2024.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.