Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-4023/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu Ivanu Šumanoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Valentine Lukinec Galović, u upravnom sporu tužitelja ZS iz [adresa] str 5, SR Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Jurica Kozina, odvjetnik u Zagrebu, Trsatska 2, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi osiguranja naplate posebnog poreza na motorna vozila, nakon usmene i javne rasprave, 17. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/22-01/55, URBROJ: 513-04-23-2 od 6. srpnja 2023.

II. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za mobilne jedinice, Službe za mobilne jedinice Zagreb, KLASA: UP/I-471-01/22-15/5, URBROJ: 513-02-1973/64-22-2 od 12. siječnja 2022.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi trošak upravnog spora tužitelju u iznosu od 4.000,00 eura u roku od 15 dana od dostave ove presude dok se u preostalom dijelu (2.000,00 eura) tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-471-01/22-01/55, URBROJ: 513-04-23-2 od 6. srpnja 2023. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za mobilne jedinice, Službe za mobilne jedinice Zagreb, KLASA: UP/I-471-01/22-15/5, URBROJ: 513-02-1973/64-22-2 od 12. siječnja 2022., kojim je utvrđeno da je tužitelj postupio protivno odredbama čl. 8. st. 2. toč. 2. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila („Narodne novine“, broj 15/13, 108/13, 115/16, 127/17 i 121/19; dalje: ZPPMV) jer je motorno vozilo vozilom marke Mercedes Benz CLA 180, njemačkih registarskih oznaka [registarska oznaka], VIN broja: WDD1179421N665465, koje je u vlasništvu tužitelja, koristio na cesti u Republici Hrvatskoj, a na isto vozilo nije obračunat ili plaćen posebni porez te isto nije u zakonom propisanom roku prijavio nadležnom carinskom uredu radi obračuna i plaćanja posebnog poreza na motorna vozila, što je protivno odredbama čl. 29. ZPPMV-a. Nadalje, tim rješenjem je određeno privremeno oduzimanje navedenog motornog vozila te je određena mogućnost da se to vozilo trajno oduzme i proda.

2. Tužitelj u tužbi pobija zakonitost osporavanog rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže sudu poništiti osporavana rješenja.

2.1. Nadalje, podneskom od 30. travnja 2025. tužitelj je dostavio pravomoćnu presudu ovog suda, poslovni broj: Us I-4385/2024 od 21. ožujka 2025., kojom se poništavaju rješenje ovdje tuženika te rješenje prvostupanjskog tijela kojim mu je naložena uplata ostatka posebnog poreza na motorna vozila s pripadajućim zateznim kamatama, uz obvezu registracije vozila u Republici Hrvatskoj.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Sud je održao javnu raspravu 17. rujna 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji izostanak nije opravdao .

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

7. Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da su policijski službenici 8. siječnja 2022. zaustavili predmetno vozilo stranih (njemačkih) registracijskih oznaka, u vlasništvu tužitelja, kojim je upravljao tužitelj, a za kojeg je daljnjom provjerom utvrđeno da ima prebivalište na adresi u [adresa]. Provedenim nadzorom od strane carinskih službenika utvrđeno je da je tužitelj državljanin Republike Hrvatske, s prebivalištem na adresi u [adresa], da ima hrvatsku osobnu iskaznicu i vozačku dozvolu, da vozilo prije ulaska u Republiku Hrvatsku nije prijavljeno na adresu [adresa elektroničke pošte], niti je na isto plaćen posebni porez na motorna vozila. Stoga je radi osiguranja naplate posebnog poreza na motorna vozila određeno privremeno oduzimanje predmetnog vozila.

8. Prema čl. 24. st. 1. ZPPMV-a, ako postoji opasnost da će osoba koja je nezakonito uporabila motorno vozilo raspolaganjem imovinom, dogovorom s trećim osobama ili na drugi način spriječiti ili znatno otežati izvršenje porezne obveze, odnosno ako iz drugih okolnosti proizlazi da bi izvršenje porezne obveze moglo biti neizvjesno, carinski ured može, ako je to razmjerno svrsi koja se želi postići, radi osiguranja naplate posebnog poreza privremeno oduzeti motorno vozilo koje je bilo predmet nezakonite uporabe.

8.1. Prema st. 2. istog članka, radi osiguranja naplate posebnog poreza carinski ured će bez odgode izdati potvrdu o privremenom oduzimanju motornog vozila iz st. 1. tog članka te donijeti rješenje kojim određuje stavljanje pod nadzor motornog vozila do izvršenja rješenja o naplati posebnog poreza.

9. Pravomoćnom presudom ovog suda, poslovni broj: Us I-4385/2024 od 21. ožujka 2025. poništeno je rješenje ovdje tuženika, KLASA: UP/II-471-01/22-01/254, URBROJ: 513-04-24-4 od 12. rujna 2024., kojim je odbijena žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda, KLASA: UP/I-415-02/22-18/21, URBROJ: 513-02-3005/44-22-15 od 31. svibnja 2022., koje rješenje je također poništeno, a kojim je tužitelju naloženo za predmetno vozilo uplatiti ostatak posebnog poreza na motorna vozila s pripadajućim zateznim kamatama, uz obvezu registracije vozila u Republici Hrvatskoj.

9.1. Prethodno navedena rješenja poništena su uz obrazloženje da tužitelj tijekom 2021. nije imao prebivalište u [adresa] u smislu čl. 8. st. 3. ZPPMV-a i da mu se stoga na temelju čl. 8. st. 2. toč. 2. ZPPMV-a nije mogao obračunati poseban porez na motorna vozila zbog korištenja motornog vozila njemačkih registracija u [adresa] 8. siječnja 2022.

10. Budući da su rečenom pravomoćnom presudom poništena rješenja kojima je utvrđen porezni dug radi osiguranja kojeg je u predmetnoj upravnoj stvari upravo i doneseno osporeno rješenje o privremenom oduzimanju predmetnog vozila, to proizlazi da u smislu čl. 24. st. 2. ZPPMZ-a nije bilo osnove za donošenje osporenog rješenja.

10.1. To imajući na umu da poništenje rješenje ima za učinak da se poništavaju sve pravne posljedice koje je to nezakonito rješenje proizvelo, a što u širem smislu obuhvaća i privremeno oduzimanje vozila radi osiguranja poreznog duga koji tada još nije utvrđen upravnim aktom.

11. Uzgred je za napomenuti da su u konkretnom slučaju osporena rješenja nezakonito donesena i neovisno o tome što se naknadno utvrdilo da na strani tužitelja nije nastao porezni dug radi kojeg je trebalo privremeno oduzeti vozilo.

11.1. Naime, prvostupanjsko tijelo i tuženik u cijelosti su zanemarili da se prema čl. 24. st. 1. ZPPMV-a motorno vozilo koje je bilo predmet nezakonite uporabe može privremeno oduzeti samo ako bi bez takve mjere izvršenje porezne obveze moglo biti neizvjesno i ako je takva mjera razmjerna svrsi koja se želi postići.

11.2. Tako u obrazloženjima osporenih rješenja uopće nije navedeno na temelju kojih je činjenica i okolnosti, u smislu prethodne odredbe, utvrđeno da u konkretnom slučaju postoji opasnost da će se raspolaganjem imovinom, dogovorom s trećim osobama ili na drugi način spriječiti ili znatno otežati izvršenje naplate porezne obveze, odnosno iz kojih konkretnih okolnosti proizlazi da bi naplata te obveze mogla biti neizvjesna. Za napomenuti je da se takva opasnost ne predmnijeva, nego je na upravnim tijelima da istu dokažu na razini vjerojatnosti, a što je u konkretnom slučaju posve izostalo.

11.3. Također je izostavljeno i provođenja testa razmjernosti.

12. Slijedom svega navedenog, sud je na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24 i 39/26; dalje: ZUS) uvažio tužbeni zahtjev.

13. Tužitelju je s obzirom na potpuni uspjeh u sporu, na temelju čl. 147. ZUS-a i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25), dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav tužbe i podneska od 30. travnja 2025. (zaprimljenog na sudu 2. svibnja 2025.) u iznosu od 1.000,00 eura za svaki (Tbr. 27/1) te za zastupanje na ročištima 25. svibnja 2026. i 17. rujna 2026. iznos od 1.000,00 eura (Tbr. 27/2), tako da ukupno dosuđeni trošak iznosi 4.000,00 eura.

14. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava podnesaka od 18. rujna 2023. i 13. prosinca 2023., zato što u prvom podnesku dostavlja osporena rješenja koja greškom nije priložio tužbi, dok u drugom podnesku samo ponavlja navode iz tužbe, a zbog čega ti troškovi nisu opravdani.

U Zagrebu 17. rujna 2026.

Sudac

Ivan Šumanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Jurica Kozina – e-komunikacijom

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, [adresa] Zagreb

3. U spis