Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-3732/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu Ivanu Šumanoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Valentine Lukinec Galović, u upravnom sporu tužitelja MŠ iz [adresa], bez OIB [osobni identifikacijski broj]a, kojeg zastupa opunomoćenik Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu, Dalmatinska 18/II, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi određivanja i dodjele OIB [osobni identifikacijski broj]a, nakon usmene i javne rasprave, 17. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-01/21-01/3, URBROJ: 513-04-24-2 od 26. srpnja 2024. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Črnomerec, KLASA: UP/I-471-01/2020-005/001, URBROJ: 513-07-01- 02/2020-02 od 29. prosinca 2020.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-01/21-01/3, URBROJ: 513- 04-24-2 od 26. srpnja 2024. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Črnomerec, KLASA: UP/I-471-01/2020-005/001, URBROJ: 513-07-01-02/2020-02 od 29. prosinca 2020., kojim je odbijen zahtjev za određivanjem i dodjeljivanjem osobnog identifikacijskog broja tužitelju, rođenom **.**.1968. u [adresa], osobi bez državljanstva.
2. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka u bitnom navodi da je pogrešno stajalište iz osporenih rješenja da kod tužitelja ne postoji osnova da mu se odredi i dodijeli OIB. Ističe da je takvo stajalište proturječno postupanju prvostupanjskog tijela tijekom upravnog postupka, a s obzirom na to da je isto tijelo pozvalo tužitelja dostaviti presliku osobne iskaznice ili putovnice pa da je iz toga vidljivo da je i prvostupanjsko tijelo smatralo da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za određivanje tužitelju OIB [osobni identifikacijski broj]a, osim što tužitelj treba dostaviti naslovu kopiju svoje osobne iskaznice ili putovnice. Ističe i da je u privitku svog zahtjeva priložio dokaz da je u tijeku upravni postupak pred Ministarstvom unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskom upravom zagrebačkom, Sektorom za granicu, Službom za nezakonite migracije, pod brojem 511-19-52-UP/I-19040/2020, u kojem tužitelj sudjeluje u svojstvu stranke te da iz same činjenice vođenja toga upravnog postupka proizlazi pravni temelj za dodjelu OIB [osobni identifikacijski broj]a tužitelju. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže poništiti osporena rješenja, uz naknadu troškova upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Sud je održao javnu raspravu 17. rujna 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji izostanak nije opravdao .
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.
7. Iz obrazloženja rješenja prvostupanjskog tijela proizlazi da je to prvostupanjsko tijelo odbilo zahtjev tužitelja iz razloga što tužitelj ni nakon upozorenja tog tijela nije dostavio propisanu dokumentaciju i to identifikacijsku ispravu, a slijedom čega nije bilo moguće utvrditi postojanje pravne osnove za određivanje i dodjelu OIB [osobni identifikacijski broj]a tužitelju.
8. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja uz obrazloženje da je mjerodavnim propisom jasno propisano koje je isprave podnositelj zahtjeva dužan dostaviti radi određivanja i dodjele OIB [osobni identifikacijski broj]a, a koje isprave tužitelj nije dostavio, dok rješenje kojim je određeno protjerivanje tužitelja iz Republike Hrvatske ne predstavlja povod za praćenje strane osobe u smislu mjerodavnog propisa.
9. Prethodno navedeno shvaćanje tuženika, kao ispravno, prihvaća i ovaj sud.
10. Naime, spisu tuženika prileži zahtjev tužitelja za izdavanje OIB-a od 11. prosinca 2020., u kojem je izrijekom navedeno da tužitelj nema važeću identifikacijsku ispravu te su tom zahtjevu, između ostalih, priloženi preslika izvoda iz matične knjige rođenih Republike Srbije iz 19. veljače 2004. i rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Sektora za granicu, Službe za nezakonite migracije, broj: 511-19-52-UP/I-19040/2020 od 11. studenog 2020. kojim je ovdje tužitelj protjeran iz Republike Hrvatske, pri čemu je u izreci tog rješenja utvrđeno da je tužitelj osoba bez državljanstva i da nezakonito boravi u [adresa].
11. U smislu čl. 3. st. 11. Pravilnika o osobnom identifikacijskom broju („Narodne novine“, broj: 1/09, 117/10, 125/13, 31/15, 1/17 i 6/20; dalje: Pravilnik) tužitelj se, kao osoba bez (hrvatskog) državljanstva, smatra stranom osobom.
12. Nadalje, u konkretnom slučaju radi se o slučaju iz čl. 13. st. 2. toč. 2. Pravilnika kada se OIB dodjeljuje na traženje obveznika broja.
13. Prema 14. st. 5. Pravilnika, ako zahtjev za dodjelu OIB [osobni identifikacijski broj]a podnosi strana fizička osoba kod koje je nastao povod za praćenje, uz zahtjev mora predočiti putovnicu, a kopija putovnice odlaže se na način propisan stavkom 4. tog članka. Prema st. 7. tog članka, iznimno od st. 5., ako strana fizička osoba izjavljuje da ne posjeduje putovnicu za potrebe određivanja i dodjeljivanja osobnoga identifikacijskog broja mora priložiti europsku osobnu iskaznicu ili identifikacijski dokument iz države državljanstva uz dokaz o pripadajućem državljanstvu.
14. Budući da tužitelj tijekom upravnog postupka nesumnjivo nije predočio identifikacijski dokument u smislu čl. 14. st. 5. i 7. Pravilnika, a uvažavajući da se preslika izvoda iz matične knjige rođenih strane države izdan 19. veljače 2004. nesumnjivo ne može smatrati takvim dokumentom te uvažavajući da je i sam tužitelj izrijekom u svom zahtjevu naveo da nema takvu ispravu, to je pravilno odbijen takav manjkav zahtjev tužitelja za dodjeljivanjem OIB [osobni identifikacijski broj]a.
15. Uzgred vrijedi napomenuti da je tužitelj, kao osoba bez državljanstva, imao mogućnost prema tadašnjem čl. 6. st. 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 130/11, 74/13, 69/17, 46/18, 66/19 i 53/20), a ima i nadalje mogućnost prema važećem čl. 9. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20, 114/22, 151/22, 40/25 i 55/26), od nadležnog upravnog tijela Republike Hrvatske ishoditi putnu ispravu koja po svojoj naravi predstavlja identifikacijsku ispravu iz čl. 13. st. 5. i 7. Pravilnika.
16. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je sud na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24 i 39/26; dalje: ZUS) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
17. Budući da je tužitelj izgubio spor u cijelosti, to je njegov zahtjev za naknadu troškova spora odbijen kao neosnovan u skladu s čl. 147. st. 1. ZUS-a.
U Zagrebu 17. rujna 2026.
Sudac
Ivan Šumanović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Zvonimir Raić – e-komunikacijom
2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, [adresa] Zagreb
3. U spis
