REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 149 P-855/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužiteljice OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Srebačiću, odvjetniku u Zagrebu, radi poništaja ugovora, dana 21. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I Određuje se vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 EUR. II Smatra se da je tužiteljica povukla tužbu u ovom predmetu.

III Nalaže se tužiteljici OU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku KU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnične troškove u iznosu od 375,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV Obija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova u iznosu od 9.215,00 EUR.

Obrazloženje

1. Prvenstveno valja napomenuti kako je tužiteljica podnijela tužbu zastupana po punomoćnici, Željki Velić-Dvoršćak, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Željka Velić-Dvoršćak & Silvije Skerlev i partneri j.t.d. te je uz tužbu tužiteljice priložena valjana punomoć kojom tužiteljica opunomoćuje tu odvjetnicu za zastupanje u ovom parničnom predmetu. Ovaj sud odredio je pripremno ročište za dan 9. rujna 2026. u 10,20 sati, na koje je uredno pozvao tužiteljicu i tuženika po punomoćnicima, a taj je poziv elektroničkim putem uredno dostavljen i tadašnjoj punomoćnici tužiteljice odvjetnici Željki Velić-Dvoršćak 20.5.2026., o čemu je u spis predmeta priložena potvrda o otpravku poziva za tadašnju punomoćnicu tužiteljice, prema kojoj potvrdi je otpravak poziva otpremljen primateljici 18.5.2026. te joj je 20.5.2026. otpravak i uručen. Elektronička dostava pismena odvjetnici obavljena je sukladno odredbi čl. 133. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP). U trenutku kad je elektronički poziv otpremljen odvjetnici Željki Velić-Dvoršćak ona je još zastupala tužiteljicu. Trenutak kad je ona uredno pozvana računa se kao da je uredno pozvana i stranka koju zastupa (tako i Žs u Zagrebu u 24 Gž-3242/2023-2 od 26. ožujka 2024.). Nakon toga, 3. srpnja 2026. u spis je zaprimljen podnesak kojim odvjetnica Željka Velić-Dvoršćak izvješćuje sud da je tužiteljici otkazala punomoć za zastupanje u ovoj pravnoj stvari pa moli sud da ubuduće sva pismena dostavlja izravno na adresu tužiteljice, no navedeno nije od utjecaja na urednost pozivanja tužiteljice na pripremno ročište. Naime, prema čl. 99. st. 4. ZPP poslije otkaza punomoći punomoćnik je dužan još mjesec dana obavljati radnje za osobu koja mu je izdala punomoć ako je potrebno da od nje otkloni kakvu štetu koja bi u to vrijeme mogla nastati. Prema tome, prijašnja punomoćnica tužiteljice odvjetnica Željka Velić-Dvoršćak bila je dužna još mjesec dana od otkaza punomoći obavljati radnje za tužiteljicu pa joj tako i proslijediti poziv za pripremno ročište tužiteljici zakazano za 9. rujna 2026. (tako i Županijski sud u Bjelovaru u Gž 338/2021-2 od 29.03.2021.). Dakle, tužiteljica, iako uredno pozvana, nije pristupila na pripremno ročište održano kod ovoga suda 9. rujna 2026., niti je svoj izostanak opravdala, a tuženik se na tom ročištu nije želio upustiti u raspravljanje. Stoga se, sukladno čl. 291. st. 4. ZPP, smatra da je povukla tužbu pa je odlučeno kao toč. II. izreke rješenja (tako i VSRH u Rev – 3838/18 – 2 od 9. siječnja 2019.).

2. Na tom ročištu tuženik je zatražio i naknadu troškova postupka na ime sastava odgovora na tužbu u iznosu od 4.795,00 EUR, troška pristupa na ročište od dana 9. rujna 2026. u iznosu od 4.795,00 EUR, u koje iznose je uključen porez na dodanu vrijednost po stopi od 25 % te trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu sukladno odluci suda.

3. Zahtjev tuženika za naknadom troškova ovog parničnog postupka je pravovremen i djelomično osnovan glede visine zahtjeva.

4. Prema odredbi čl. 158. st. 1. ZPP tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali, ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik.

5. Uvidom u spis utvrđeno je kako je tužiteljica podnijela tužbu , a u kojoj je naznačena vrijednost predmeta spora u iznosu od 2.000,00 EUR, s time da je ista sadržavala tužbeni zahtjev koji je usmjeren na poništaj Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i Aneksa tog Ugovora. Tuženik je prigovorio naznačenoj vrijednosti navodeći da je ista naznačena u preniskom iznosu od 2.000,00 EUR. Ukazuje da se tužbeni zahtjev odnosi na poništenje Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju s upisom tereta prava stanovanja, prava uporabe i prava plodouživanja od 09.11.2023. godine i Aneksa istom od istog dana 9.11.2023., koje je tuženik kao davatelj uzdržavanja zaključio s pokojnim JU kao primateljem uzdržavanja, a predmet kojeg su nekretnina čiju vrijednost je Porezna uprava procijenila u iznosu od 204.969,50 EUR i glede čega je tuženik i platio porez na promet nkrentina u iznosu od 6.149,09 EUR te državne obveznice u vrijednosti od 50.000,00 EUR, što znači da sukladno tome ukupna vrijednost predmeta spora iznosi 254.969,50 EUR. Slijedom toga, predlaže se da sud odredi vrijednost predmeta spora upravo u tom iznosu od 254.969,50 EUR. Odredbom čl. 40. st. 2. ZPP propisano je da je u drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Odredbom čl. 40. st. 3. ZPP propisano je da ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora. Odredba čl. 40. st. 5. ZPP propisuje da ako prvostupanjski sud u slučaju iz st. 4. tog članka ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključen ja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 6.630,00 EUR. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u rješenju poslovni broj Rev-665/2021-2 od 6. rujna 2022. naveo da pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora nema osnove za primjenu čl. 40. st. 5. ZPP ako je tuženik pravovremeno prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora, a sud o istom prigovoru nije odlučio. Vrhovni sud Republike Hrvatske u toj odluci utvrđuje da ukoliko prvostupanjski sud nije odlučio o pravovremenom prigovoru tuženika kojim je on istaknuo da je tužitelj suviše visoko ili suviše nisko naznačio vrijednost predmeta spora te prvostupanjski sud nije provjerio točnost naznačene vrijednosti predmeta spora u smislu odredbe čl. 40. st. 3. ZPP, ne može se smatrati mjerodavnom vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi (ili tijekom postupka, ukoliko je došlo do objektivne preinake tužbe), već je prvostupanjski sud dužan odlučiti o pravovremenom prigovoru tuženika; a niti je u takvoj situaciji, predviđenoj odredbom čl. 40. st. 3. ZPP, opravdana primjena odredbe čl. 40. st. 5. ZPP. Ujedno ukazuje na svoje pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela od 6. lipnja 2022., a koje glasi: "U postupku u kojem je, povodom pravodobnog prigovora tuženika, propustio provjeriti točnost naznačene vrijednosti predmeta spora najkasnije na pripremnom ročištu, prvostupanjski sud i nakon toga mora odlučiti o prigovoru tuženika i odrediti vrijednost predmeta spora jer propuštanje da se o tome pravodobno odluči (najkasnije na pripremnom ročištu) ne može ići na štetu stranke.". Dakle, Iz prethodno navedenog jasno proizlazi da je sud dužan po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika provjeriti točnost naznačene vrijednosti predmeta spora ako je očito suviše visoko ili suviše nisko naznačena, dok se presumcija vrijednosti predmeta spora iz odredbe čl. 40. st. 5. ZPP odnosi isključivo na situaciju kada tužitelj uopće nije naznačio vrijednost predmeta spora, a sud je nije utvrdio.

6. U konkretnom slučaju predmet spora je poništaj Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i Aneksa tog Ugovora, dakle nenovčana tražbina pa se vrijednost takvog spora određuje prema tome kakav učinak na prava i obveze stranaka u pogledu njihove imovine ima odluka o tom zahtjevu. Uzimajući u obzir da predmet spora nije vlasništvo nekretnine i državnih obveznica koje su predmetom Ugovora i Aneksa, suprotno stajalištu tuženika, jasno je da vrijednost same nekretnine i državnih obveznica nije mjerodavna kod utvrđivanja vrijednosti predmeta spora u ovom predmetu. U sporu koji se vodi u vezi poništaja Ugovora sud ispituje postoji li razlog pobojnosti, dok ispunjenje samih obveza iz Ugovora nije predmet raspravljanja. Još valja ukazati da prema praksi Europskog suda za ljudska prava izraženoj u brojnim odlukama tog suda (primjerice Černius i Rinkevičius protiv Litve, Čolić protiv Hrvatske, Horvat protiv Hrvatske, Klauz protiv Hrvatske i dr.) troškovi postupka ne smiju predstavljati prekomjeran teret za stranku i to takav da istu odvraćaju od pristupa sudu pa da time krše temeljno ljudsko pravo na pošteno suđenje . Ovaj sud smatra da je naznačena vrijednost predmeta spora u tužbi od strane tužitelja u iznosu od 2.000,00 EUR doista suviše nisko naznačena, kako to ispravno prigovara tuženik pa je stoga odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 10 .000,00 EUR i odlučio kao u toč. I. izreke rješenja (slično i Žs u Zagrebu u Gž-3094/2023-4 od 22. srpnja 2024.).

7. Imajući u vidu tako utvrđenu vrijednost predmeta spora, tuženiku pripada priznat trošak sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištu održanom 9. rujna 2026. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. točka 2. Tarife), obzirom da se u konkretnom slučaju radi o ročištu na kojem je prije raspravljanja o glavnoj stvari postupak završio povlačenjem tužbe. Za svaku navedenu radnju tuženiku je priznat PDV po stopi od 25 %. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak sudskih pristojbi jer je odredbom čl. 164. st. 1 ZPP propisano da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja. Stavkom 2. iste odredbe propisano je da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. U tom smislu nedostatno je određenje u zahtjevu za naknadu troška tuženika u kojem traži naknadu troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu „prema odluci suda“ bez navođenja visine tog troška jer time nije određeno navedeno u kojoj visini traži naknadu troška sudskih pristojbi te je stoga zahtjev neodređen, slijedom čega isti nije uzet u obzir (tako i u odluci ŽS u Varaždinu, Gž 2024/05 od 01.3.2006., kao i u odluci VTS XV Pž- 6106/04-3 od 30.3.2007.). Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke rješenja, dok je odluka od troškovima koji tuženiku nisu priznati sadržana u toč. IV. izreke rješenja.

U Zagrebu, 21. rujna 2026.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužiteljica-dostava putem Uredbe EU o dostavi pismena

2. tuženik po punomoćniku