REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

ODJEL ZA MLADEŽ

Zagreb, Ilica - Selska, Ilica 207

Poslovni broj: Kzd-44/2023-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu za mladež Tei Majsan kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Marina Cvjetkovića u kaznenom predmetu protiv optuženika RC zbog kaznenog djela iz članka 179a. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. , 84/21.; dalje: Kazneni zakon), kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona i kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona sve u vezi članka 51. Kaznenog zakona povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu od 26. listopada 2022. broj KOz-DO-246/2022, nakon nejavne rasprave 14. rujna 2026. održane u prisutnosti savjetnice Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu Anamarije Peharda, optuženika RC, branitelja optuženika odvjetnika Ljube Pavasovića Viskovića, 17. rujna 2026. donio je te u odsutnosti stranaka, branitelja i punomoćnika oštećenika objavio je i

presudio je

I optuženik RC, nadimak R, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina T i S rođene V, rođenog **.**.1988. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, trgovac, sa završenom srednjom trgovačkom školom, 3 godine, zaposlen u trgovačkom društvu "Baomit" d.o.o., adresa Zagreb, Vučak 34, sa plaćom od 2.300 eura, neoženjen, otac dvoje djece u dobi od 7. i 5. godine, neodlikovan, bez čina, vlasnik 2 osobna vozila i 3. motocikla marke Opel Kalibra god. proizvodnje 1992. i Ford Fiesta godina 2013., i vlasnik 3 motocikla, živi u kući vlasništvo majke, neosuđivan, protiv kojeg ne vodi se drugi kazneni postupak.

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi:

- u razdoblju od 11./12. lipnja 2019. do 26. rujna 2022., u [adresa] u obiteljskoj kući i I Štefanovečki zavoj kbr. 9 u stanu u potkrovlju, u odnosu na TC, te u razdoblju od 16. svibnja 2020. do 19. kolovoza 2022. u odnosu na SC, rođenu **.**.2019., u Zagrebu, I Štefanovečki zavoj kbr 9., protivno odredbi čl. 10 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, s ciljem da obezvrijedi dostojanstvo svoje bivše izvanbračne supruge TC, istu ponizi te kod nje izazove osjećaj psihičke boli, te pristajući ugroziti pravilan psihofizički razvoj imenovanog djeteta, u njezinoj prisutnosti i prisutnosti djeteta VC, rođene **.**.2021., bivšu izvanbračnu suprugu učestalo omalovažavao i vrijeđao riječima: ‘’kurvo, jebo ti Z mater“, govorio joj je da je ona kriva za takvo njegovo ponašanje i da ga ona dovodi do svega toga, da se može vratiti kod svoje majke, ali da dijete SC ne može s njom, da živi na njegov račun već 6 godina i da on sve financira, prigovarao joj da zašto nije skuhala ručak i ispeglala njegove stvari, i prema njoj bio fizički nasilan na način da ju je udarao otvorenim dlanom, naguravao, gurao na krevet, hvatao za vrat i stajao joj na nogu pa je tako 11./12. lipnja 2019., u [adresa] istoj rekao "kurvo, jebo ti Z mater", te joj je u ljeto 2019. u Oštro Kraljevici, u nakani da ju ustraši rekao "da li želiš da se desni novi U" misleći na višestrukog ubojicu U koji je ubio više članova obitelji njezinog oca, a koje riječi joj je nakon toga još najmanje jednom ponovio, te je početkom 2020., u Zagrebu, I Štefanovečki zavoj kbr. 9, u prisutnosti djeteta SC, istu počeo naguravati, te joj je stao na nogu kako bi je spriječio da se odmakne od njega, nakon čega ju je izbacio iz stana, za koje vrijeme je dijete SC vrištala i plakala, da bi ju u lipnju 2021., u Zagrebu, I Štefanovečki zavoj kbr. 9 udario otvorenim dlanom ruke po glavi zbog čega joj je uho bilo "ljubičasto", da bi potom 19. kolovoza 2022., u Zagrebu, I Štefanovečki zavoj kbr. 9, isti prema TC bio verbalno nasilan na način da joj je govorio da neka se ne vraća kući, da ostane kod svoje majke jer očito ne može bez nje, da koga jebe, da nema ručka, da su djeca kod njegove sestre, a da ona nije uspjela skuhati ručak nakon čega je, kada je ista došla u stan, uzeo posudu s hranom i bacio ju u sudoper i pokušao ju izbaciti iz stana, a kada se odselio s adrese Štefanovečki zavoj kbr. 9 u Zagrebu, istu je učestalo nazivao na mobilni telefon kojom prilikom joj je govorio da je "kurva", da mu vrati stvari i osobno vozilo, te je 26. rujna 2022. imenovanoj slao poruke i nazivao ju, kojom prilikom joj je govorio da je živjela na njegov račun, da mu vrati 4.500,00 kuna koje joj je ostavio za najamninu i hranu, a koje njegovo cjelokupno ponašanje je kod TC izazvalo jak osjećaj osobne ugroženosti i obezvrijeđenosti dostojanstva i zbog čega je dijete SC plakala i govorila "nemoj vikati na mamu", "pusti moju mamu", na koji način je ugrozio pravilan psihofizički razvoj djeteta SC i VC,

- dakle, zlostavio dijete i teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod bliske osobe, izazvao strah za njezinu sigurnost i sigurnost njoj bliskih osoba, doveo je u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

II - pa da bi time počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21.; dalje: Kazneni zakon), na štetu TC te kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakonana štetu SC i kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnja iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakonana štetu TC, sve u vezi članka 51. Kaznenog zakona.

III Na temelju članka 149. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 152/08., 76/09., 80/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25., 13/26; dalje: ZKP) troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP-a te nužni izdaci optuženika RC i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. OPTUŽBA

Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je optužnicu protiv optuženika RC zbog tri kaznena djela, i to kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje – opisano u članku 139. stavku 2. i 3. Kaznenog zakona, kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povrede djetetovih prava – opisano u članku 177. stavku 2. Kaznenog zakona te kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona, sve u vezi s člankom 51. Kaznenog zakona.

Oštećenica nije postavila imovinskopravni zahtjev.

2. OČITOVANJE OPTUŽENIKA O OPTUŽBI

Optuženik očitujući se o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kaznena djela koja su mu stavljena na teret.

3. PROVEDENI DOKAZI

Pročitani su izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 26. rujna 2022., zapisnik o ispitivanju okrivljenog RC u svojstvu osumnjičenika po članku 208a Zakona o kaznenom postupku/08 od 26. rujna 2022. sa DVD snimkom ispitivanja, zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenog RC u Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu od 27. rujna 2022. sa DVD snimkom prvog ispitivanja, e-mail korespondencija od 7. rujna 2022., 14. rujna 2022., 15. rujna 2022. I 17. rujna 2022., zapisnik o ispitivanju svjedoka ZC od 14. listopada 2022. i to na temelju članka 419. stavka 5. točke 1. ZKP-a na prijedlog tužitelja, a uz suglasnost obrane.Na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. pročitani su zapisnik od 18. rujna 2023. o ispitivanju svjedoka TC, zapisnik o ispitivanju svjedoka UC od 13. svibnja 2024. zapisnik o ispitivanju svjedoka DC **.**.2025., ispitan je svjedok NC po prijedlogu tužitelja te je pročitana whatsapp korespodencija po prijedlogu obrane. Pročitana je i i kaznena i prekršajna evidencija za optuženika.

4. ISKAZ OPTUŽENIKA

Optuženik je u svojoj obrani naveo da je 20. kolovoza 2022. saznao za nevjeru izvanbračne supruge, nakon čega je došlo do konačnog raspada zajednice i neslaganja o roditeljskoj skrbi. Tvrdio je da su se isprva dogovorili da jedno dijete bude s njim, a drugo s majkom, potom da djeca polovicu vremena provode sa svakim roditeljem, ali da je TC nakon savjetovanja s odvjetnicima promijenila stav i rekla da će on djecu viđati samo pod nadzorom.

Porekao je da je TC ili djecu ikada udario, naguravao ili vrijeđao na način opisan optužnicom, kao i da je izrekao prijetnju povezanu s D. Naveo je da je mnogo radio i financirao obitelj, da su se on i TC svađali kao i drugi parovi te da je prijava podnesena u vrijeme spora oko povrata njegova vozila, novca, stvari i uređenja odnosa prema djeci. U obrani je posebno povezao prijavu od 26. rujna 2022. s činjenicom da mu je TC istoga dana vratila vozilo i uplatila novac.

5. NEOSPORENE ČINJENICE

Među strankama nije sporno da su optuženik i TC bili u izvanbračnoj zajednici od 2016. do kolovoza 2022., da imaju dvije kćeri, da su živjeli kod optuženikovih roditelja, a potom u unajmljenom stanu, te da je zajednica bila opterećena učestalim nesuglasicama. Nije sporno ni da su se partneri međusobno svađali, da su oboje u svađama znali izgovarati neprimjerene riječi i da je dolazilo do međusobnog naguravanja, pri čemu je TC potvrdila da je i ona znala gurnuti optuženika.

Nije sporno da je zajednica faktično prestala u kolovozu 2022., da je nakon toga postojao spor oko roditeljske skrbi, vozila, novca i pokretnih stvari te da je TC kaznenu prijavu podnijela 26. rujna 2022. Nije sporno ni da djeca vole oca, da prema djeci optuženik nije bio verbalno ni fizički nasilan, da kasnije uredno borave kod njega te se majci vraćaju zadovoljne i sretne.

Također je neosporeno da TC zbog navodnih ozljeda nije tražila liječničku pomoć, da prije 26. rujna 2022. nije bilo policijskih intervencija ni mjera obiteljskopravne zaštite, da djeca nisu bila upućena na multidisciplinarnu obradu te da izvješća vrtića nisu pokazala razvojne ili ponašajne posljedice koje bi se mogle pouzdano povezati s radnjama opisanima u optužnici.

6. SPORNE ČINJENICE

Sporno je je li optuženik kroz dulje razdoblje jednostrano i učestalo ponižavao TC i prema njoj primjenjivao fizičko nasilje, ili se radilo o povremenim, obostrano konfliktnim svađama čiji se sadržaj i intenzitet više ne mogu pouzdano rekonstruirati. Sporno je i je li navodni udarac u lipnju 2021. doista zadan, je li nastala opisana ozljeda uha te jesu li se guranje, hvatanje za vrat i stajanje na nogu dogodili u opsegu iz optužnice.

Sporno je jesu li djeca bila izložena takvom ponašanju da je time bio ugrožen njihov pravilan psihofizički razvoj, odnosno je li dokazano više od činjenice da su mala djeca reagirala plačem na roditeljske svađe. Konačno, sporno je imaju li riječi povezane s „novim D“, u konkretnom kontekstu i prema načinu na koji ih je doživjela TC, obilježja ozbiljne prijetnje usmrćenjem.

7. BITNI SADRŽAJ DOKAZA

Iz obrane optuženika RC proizlazi da ne osporava kako su između njega i TC postojale svađe i ozbiljne partnerske nesuglasice, ali poriče da ju je udarao, hvatao za vrat, gurao na krevet, stajao joj na nogu, vrijeđao na način opisan u optužnici ili joj ozbiljno prijetio usmrćenjem. Optuženik je porekao i da je prema djeci bio nasilan ili da je svojim ponašanjem ugrozio njihov psihofizički razvoj. Iz njegove obrane nadalje proizlazi da je nakon prekida zajednice od TC tražio povrat svojeg vozila, novca i stvari te da smatra kako je kaznena prijava povezana sa sporom o roditeljskoj skrbi i navedenim zahtjevima za povrat imovine.

Iz iskaza TC proizlazi da je tijekom zajedničkog života između nje i optuženika dolazilo do svađa, međusobnog vrijeđanja i naguravanja. Iskazala je da ju je optuženik znao gurati na krevet, hvatati za vrat i stati joj na nogu. Za događaj početkom 2020. navela je da je došlo do naguravanja s obje strane, da joj je optuženik stao na nogu i izbacio je iz stana, dok je dijete ĐC plakalo i vrištalo. Za događaj iz lipnja 2021. navela je da ju je optuženik jedanput udario otvorenim dlanom po glavi, zbog čega joj je uho bilo ljubičasto. Iz njezina iskaza proizlazi i da tim događajima nije nazočila treća osoba, da navodnu ozljedu nije fotografirala i da nije zatražila liječničku pomoć. Nadalje, iz iskaza TC nadalje proizlazi da joj je optuženik tijekom svađa govorio „kurvo“ i „jebo ti Z mater“, da živi na njegov račun, da on sve financira te joj prigovarao zbog toga što nije skuhala ručak ili izglačala njegove stvari. Istodobno iz njezina iskaza proizlazi da su se ona i optuženik međusobno svađali i govorili jedno drugome svašta, da je i ona njega znala gurnuti te da mu je govorila da ga mrzi, da će pozvati policiju, napraviti „kraval“ i uzeti djecu. Navela je da su se veće svađe događale približno jedanput godišnje i da se vrijeđanje uglavnom odvijalo kada su bili sami. U odnosu na navodnu prijetnju proizlazi da joj je optuženik tijekom svađe u Oštro Kraljevici u ljeto 2019. rekao „da li želiš da se desi novi U“ te da je takve riječi poslije ponovio još jedanput ili dvaput. Iz njezina iskaza istodobno proizlazi da nije smatrala kako optuženik ima loše namjere, da je navedene riječi shvatila kao manipulaciju u žaru svađe, da nije vjerovala kako bi ih ostvario te da se nikada nije bojala za svoj život ni za život djece te je izričito navela da ne osjeća strah od optuženika.

Nadalje, iz njezinog iskaza u odnosu na postupanje prema djeci proizlazi da optuženik prema djeci nikada nije bio verbalno ni fizički nasilan, da su djeca uredna, da ga vole i da je dobar otac. Iz njezina iskaza također proizlazi da djeca uredno odlaze ocu te se nakon boravka kod njega vraćaju zadovoljna i sretna. Navela je da djecu nije vodila na multidisciplinarnu, psihologijsku ili liječničku obradu jer nije smatrala da je to potrebno.

U odnosu na događaje nakon prekida zajednice iz njezinog iskaza proizlazi da ju je optuženik učestalo nazivao i tražio da mu vrati vozilo, 4.500,00 kuna i druge stvari. Navela je da je takvo postupanje doživljavala kao pritisak i uznemiravanje. Iz njezina iskaza proizlazi da joj optuženik 26. rujna 2022. nije prijetio niti je toga dana bio fizički nasilan. Iskazala je da joj preko poruka i poziva nije slao prijeteći ni uvredljiv sadržaj, nego da je preko poruka bio „jako fin i taktičan“.

U odnosu na razlog podnošenja prijave iz njenog iskaza proizlazi da se u njoj 26. rujna 2022. „prelomilo“ nakon što je optuženik zatražio povrat vozila, novca i stvari. Navela je da je prijavu podnijela jer je željela da optuženik prestane sa svojim ponašanjem i prihvati da je njihova zajednica završila. Iz njezina iskaza na raspravi proizlazi i da je u nadležnom tijelu socijalne skrbi rekla kako nije željela da optuženik završi u istražnom zatvoru, nego mu je htjela „pokazati zube“.

Iz iskaza svjedokinje ZC proizlazi da joj se kći TC sve do sredine kolovoza 2022. nije žalila na fizičko nasilje. Ona joj je prije prekida zajednice govorila da se s optuženikom ne slaže, da je težak, naporan i manipulator te da mnogo radi te je navela da ona nikada nije osobno vidjela fizičko ili verbalno nasilje optuženika prema TC, nije čula prijetnje i nije vidjela neprimjereno ponašanje optuženika prema djeci. Na svojoj kćeri nikada nije vidjela ozljede koje bi upućivale na fizičko zlostavljanje. Nakon prestanka zajednice TC joj je rekla da ju je optuženik tukao, psihički zlostavljao i tijekom sukoba znao snažno stati na nogu. Iz njezina iskaza također proizlazi da je nakon prekida zajednice optuženik od TC tražio povrat vozila, novca i stvari te da joj se ona žalila da je takva komunikacija uznemirava.

Iz iskaza svjedoka NC, oca TC proizlazi da mu se kći prije prestanka zajednice nije žalila na fizičko nasilje. Iskazao je da nije osobno vidio fizički napad ni čuo prijetnju optuženika. Nakon prekida zajednice TC mu je rekla da ju je optuženik udario i da ju je ranije više puta izbacio iz stana, ali se nije mogao sjetiti o kakvom se udarcu radilo. Iz njegova iskaza također proizlazi da nije osobno vidio ni čuo telefonsko uznemiravanje, nego je za njega saznao od TC.

Iz iskaza svjedokinje DC, psihologinje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, proizlazi da je TC tijekom razgovora o obiteljskom nasilju od ulaska u prostoriju do završetka razgovora plakala te da joj je njezina emocionalna reakcija djelovala prenaglašeno i neautentično. Iz njenog iskaza također proizlazi da se navedena ocjena odnosila samo na emocionalni nastup TC, a ne na istinitost sadržaja njezinih navoda.

Iz njenog iskaza također proizlazi da je TC rekla kako su oba partnera doprinosila međusobnim svađama, da se ona pretežno brinula o djeci, a optuženik financijski doprinosio obitelji te joj je TC rekla da nije očekivala da će optuženik završiti u istražnom zatvoru te je pitala treba li povući prijavu. Iz njenog iskaza proizlazi da TC, osim u pitanju pitaju li djeca za oca, nije mijenjala druge navode.

Iz iskaza svjedokinje UC, socijalne radnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad proizlazi da se ne sjeća konkretnog sadržaja nasilja koji joj je TC opisala, ali se sjeća spora oko povrata vozila i drugih stvari. Iz njezina iskaza proizlazi da prilikom razgovora na TC nije vidjela ozljede te da se ne sjeća da je TC izražavala strah kako bi joj optuženik mogao nešto učiniti, dok u odnosu na djecu proizlazi da TC nije navodila da djeca imaju posljedice zbog roditeljskih svađa. Iz njezina iskaza proizlazi da su pribavljena izvješća vrtića prema kojima su djeca bila urednog razvoja. Privremene promjene ponašanja zabilježene su u vrijeme kada je jedno dijete živjelo s ocem, a drugo s majkom, a nakon što su obje djevojčice počele živjeti s majkom te su promjene prestale. Iz njenog iskaza također proizlazi da su nakon uređenja odnosa roditelja i ponovnog ostvarivanja kontakata djece s ocem zaključili da daljnja postupanja nisu potrebna te je predmet zatvoren.

Iz izvješća o policijskoj intervenciji od 26. rujna 2022. proizlazi da je TC toga dana policiji prijavila optuženika te iznijela navode o ranijem fizičkom i psihičkom nasilju, prijetnjama i prisutnosti djece pojedinim sukobima. Iz tog izvješća proizlaze vrijeme podnošenja prijave, sadržaj prijave i radnje koje su policijski službenici poduzeli nakon njezina zaprimanja.

Iz fotografija elektroničkih poruka proizlazi da su optuženik i TC komunicirali o povratu automobila, novca, naočala, rola, glačala, epilatora, ogledala, mobitela i drugih stvari. Iz poruka proizlazi i komunikacija o djeci, roditeljskoj skrbi, kreditima, odlasku na rođendan i mogućnosti sudskog rješavanja međusobnih prijepora.

Iz elektroničkih poruka proizlazi da je optuženik napisao kako je njemu „pakao“ počeo ranije te da „karma“ uvijek stigne, nakon čega ga je TC pitala jesu li njegove ranije riječi bile prijetnje. Iz pregledanih poruka ne proizlazi da je optuženik napisao da će usmrtiti TC ili djecu niti da je naveo drugu konkretnu radnju koju bi poduzeo protiv njihova života ili tijela. Iz daljnje komunikacije proizlaze poruke „Možemo to i sudskim putem riješiti“, „Vidimo se u četvrtak na rođendanu“ i „Ok, nema problema“.

Iz e-mail korespondencije iz rujna 2022. proizlazi da su nakon prestanka zajednice postojala neslaganja o roditeljskoj skrbi i načinu ostvarivanja osobnih odnosa djece s roditeljima. Iz korespondencije proizlazi da su roditelji imali različite prijedloge o tome s kojim će roditeljem djeca živjeti i na koji će način održavati odnose s drugim roditeljem.

Iz dokumentacije nadležnog tijela socijalne skrbi proizlazi da su roditelji bili uključeni u postupak zbog neslaganja o roditeljskoj skrbi te da je nakon primitka policijske obavijesti razmatrana i prijava obiteljskog nasilja. Iz dokumentacije proizlazi da djeca nisu bila upućena na multidisciplinarnu obradu niti su određene posebne mjere obiteljskopravne zaštite.

Iz izvješća vrtića proizlazi da su djeca bila urednog razvoja. Iz tih izvješća proizlazi da su privremene promjene u njihovu ponašanju bile povezane s promijenjenom obiteljskom situacijom i razdvojenošću sestara te da su prestale nakon što su obje djevojčice počele živjeti s majkom.

Iz zapisnika o policijskom ispitivanju optuženika proizlazi da se koristio pravom na šutnju. Iz zapisnika i snimke njegova prvog ispitivanja u državnom odvjetništvu proizlazi da je porekao počinjenje kaznenih djela te prijavu povezao s prekidom zajednice, sporom oko djece i zahtjevima za povrat vozila, novca i stvari.

8. RAŠČLAMBA I OCJENA VJERODOSTOJNOSTI DOKAZA

Sud je, u skladu s načelom slobodne ocjene dokaza, analizirao svaki izvedeni dokaz zasebno i u vezi s ostalim dokazima. Pri tome je vodio računa o unutarnjoj dosljednosti iskaza, njegovoj podudarnosti s drugim dokazima, mogućnosti svjedoka da neposredno opazi odlučne činjenice, proteku vremena, odnosu svjedoka prema strankama te eventualnom interesu za ishod postupka.

8.1.Ocjena obrane optuženika

Obranu optuženika sud je prihvatio u dijelu u kojem navodi da je njegova izvanbračna zajednica s TC bila opterećena svađama i nesuglasicama, da je zajednica prestala u kolovozu 2022. te da su nakon njezina prestanka nastali prijepori oko roditeljske skrbi, povrata vozila, novca i pokretnih stvari.

Taj dio obrane suglasan je iskazu TC, iskazima ZC, NC, DC i UC, elektroničkim porukama, e-mail korespondenciji i dokumentaciji nadležnog tijela socijalne skrbi. Stoga je sud taj dio obrane ocijenio vjerodostojnim.

Obrana optuženika, prema kojoj komunikacija od 26. rujna 2022. nije sadržavala prijetnju usmrćenjem, potvrđena je pregledanim elektroničkim porukama i iskazom TC. TC je izričito navela da joj toga dana optuženik nije prijetio te da preko poruka nije slao prijeteće ni uvredljive sadržaje.

Sud obranu optuženika nije prihvatio u dijelu u kojem nastoji njihov odnos prikazati kao uobičajene partnerske nesuglasice bez ikakva neprimjerenog postupanja. Iz iskaza TC, elektroničke komunikacije i iskaza njezinih roditelja proizlazi da je odnos bio izrazito konfliktan te da je optuženik nakon prekida zajednice uporno zahtijevao povrat vozila, novca i stvari, što je TC doživljavala kao pritisak.

Međutim, okolnost da sud obranu nije prihvatio u cijelosti ne znači da je time dokazana optužba. Optuženik nije dužan dokazati svoju nedužnost. Njegova obrana u bitnim dijelovima nije opovrgnuta takvim skupom međusobno podudarnih dokaza koji bi isključio svaku razumnu sumnju.

8.2. Ocjena vjerodostojnosti iskaza TC

Iskaz TC sud je prihvatio kao vjerodostojan u dijelu u kojem opisuje općenito narušen partnerski odnos, međusobne svađe i uvrede, prestanak zajednice te naknadni spor oko djece, vozila, novca i stvari. Taj dio njezina iskaza u bitnome je dosljedan te je potvrđen obranom optuženika, iskazima drugih svjedoka, elektroničkim porukama i e-mail korespondencijom.

Sud nije ocijenio da je TC svjesno neistinito iskazivala. Činjenice da ranije događaje nije odmah prijavila, da nije tražila liječničku pomoć i da je nakon prekida zajednice nastavila komunicirati s optuženikom same po sebi ne znače da se opisani događaji nisu mogli dogoditi.

Međutim, za konkretne radnje fizičkog nasilja iskaz TC ostao je jedini neposredni dokaz. Navodni udarac, hvatanje za vrat, guranje na krevet i stajanje na nogu nisu potvrđeni medicinskom dokumentacijom, fotografijama, neposrednim svjedocima, ranijom prijavom ili drugim materijalnim dokazom.

ZC i NC, iako su TC često viđali i živjeli u njezinoj blizini, nisu vidjeli fizičko nasilje niti ozljede. Njihova saznanja o odlučnim radnjama potječu od onoga što im je TC rekla nakon prestanka zajednice. Njihovi iskazi zato potvrđuju da im se TC naknadno povjerila, ali ne predstavljaju neovisnu potvrdu da su se opisane radnje doista dogodile.

Pri ocjeni iskaza TC sud je uzeo u obzir i njezine navode da su svađe bile obostrane, da su ona i optuženik govorili jedno drugome svašta, da je i ona njega znala gurnuti, da su se veće svađe događale približno jedanput godišnje te da se vrijeđanje uglavnom odvijalo kada su bili sami.

Navedeno ne opravdava moguće nasilje optuženika niti obostrani karakter sukoba sam po sebi isključuje kazneno djelo. Međutim, te okolnosti otežavaju sigurno razgraničenje između obostranih partnerskih sukoba i jednostranog, učestalog nasilničkog ponašanja optuženika opisanog u optužnici.

U odnosu na navodnu prijetnju povezanu sa slučajem U, sud je posebno cijenio izjave same TC da nije smatrala kako optuženik ima loše namjere, da je navedene riječi shvatila kao manipulaciju u žaru svađe, da nije vjerovala kako bi ih ostvario i da se nije bojala za svoj život ni za život djece.

Te izjave ne znače da riječi objektivno nisu bile teške i uznemirujuće. Međutim, pri ocjeni njihove ozbiljnosti i značenja nije moguće zanemariti način na koji ih je doživjela osoba kojoj su navodno bile upućene, osobito kada nema neposrednog svjedoka, snimke ili drugog materijalnog dokaza njihova izgovaranja.

Sud je iskaz TC prihvatio i u dijelu u kojem navodi da optuženik nije bio verbalno ni fizički nasilan prema djeci, da ga djeca vole, da je dobar otac te da se nakon boravka kod njega vraćaju zadovoljne i sretne. Taj dio njezina iskaza podudaran je s izvješćima vrtića, dokumentacijom socijalne skrbi i kasnijim ostvarivanjem kontakata djece s ocem.

Slijedom navedenog, sud iskaz TC nije odbacio kao nevjerodostojan u cjelini, ali ga zbog nepostojanja neovisne potvrde i njegovih navedenih unutarnjih ograničenja nije mogao prihvatiti kao dostatnu osnovu za sigurno utvrđenje svih konkretnih radnji, namjere i posljedica opisanih u optužn ici.

8.3. Ocjena vjerodostojnosti iskaza ZC

Iskaz ZC sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu koji se odnosi na ono što je osobno vidjela i čula. Svjedokinja je jasno razlikovala vlastita opažanja od onoga što joj je TC naknadno ispričala.

Posebno je značajno da ZC nije pokušavala potvrditi događaje kojima nije nazočila. Iskreno je navela da nikada nije vidjela fizičko ili verbalno nasilje, nije čula prijetnje i na kćeri nije vidjela ozljede.

Njezin iskaz potvrđuje da je TC nakon prestanka zajednice govorila o fizičkom i psihičkom nasilju te da ju je uznemiravala komunikacija optuženika povezana s povratom vozila, novca i stvari.

Međutim, u odnosu na konkretne radnje fizičkog nasilja i prijetnje njezin je iskaz posredan jer sva saznanja o tim radnjama potječu od TC te zbog toga iskaz ZC nema snagu neovisne potvrde odlučnih radnji iz optužnice.

8.4. Ocjena vjerodostojnosti iskaza NC

Iskaz NC sud je ocijenio vjerodostojnim jer je svjedok jasno naveo granice svojeg saznanja. Nije tvrdio da je vidio nasilje ili čuo prijetnje, nego je naveo da mu je TC nakon prekida zajednice rekla da ju je optuženik udario i ranije izbacivao iz stana.

Svjedok se nije mogao sjetiti o kakvom se udarcu radilo, a telefonsko uznemiravanje nije osobno vidio ni čuo. Njegov iskaz potvrđuje naknadno kazivanje N, ali ne predstavlja neposredan ni neovisan dokaz radnji opisanih u optužnici.

8.5. Ocjena vjerodostojnosti iskaza DC

Iskaz svjedokinje DC sud je prihvatio kao vjerodostojan u pogledu tijeka razgovora, izjava koje je TC dala nadležnom tijelu socijalne skrbi te stručnog opažanja njezina ponašanja.

Ocjenu svjedokinje da je emocionalna reakcija TC bila prenaglašena i da nije djelovala autentično sud nije izjednačio sa zaključkom da je sadržaj njezina iskaza neistinit. Sama svjedokinja jasno je navela da nije ocjenjivala istinitost sadržaja, nego samo emocionalni nastup TC.

Navedeno opažanje ima ograničenu dokaznu vrijednost. Emocionalno ponašanje osobe nije pouzdano mjerilo istinitosti njezina iskaza, osobito bez odgovarajućeg vještačenja.

Sud je prihvatio iskaz DC u dijelu iz kojeg proizlazi da je TC govorila o obostranom doprinosu svađama, da nije očekivala istražni zatvor te da je pitala treba li povući prijavu. Taj dio iskaza podudaran je s navodima TC i kontekstom prijave utvrđenim iz drugih dokaza.

Sud nije prihvatio obrambenu tvrdnju da je TC mijenjala sve bitne navode jer je DC izričito navela da je promjenu uočila samo u pogledu pitanja pitaju li djeca za oca.

Budući da ista nije nazočila događajima, njezin iskaz ne potvrđuje neposredno ni fizičko nasilje ni prijetnju, nego sadržaj naknadnog razgovora i ponašanje TC tijekom tog razgovora.

8.6. Ocjena vjerodostojnosti iskaza UC

Iskaz UC sud je prihvatio u dijelu koji se odnosi na službeno postupanje, pribavljenu dokumentaciju, stanje djece i njezina neposredna opažanja.

Činjenica da se svjedokinja nije mogla sjetiti konkretnog sadržaja nasilja koji joj je TC opisivala umanjuje dokaznu vrijednost njezina iskaza za rekonstrukciju pojedinačnih događaja. Međutim, to ne čini nevjerodostojnima dijelove iskaza koji su potvrđeni dokumentacijom.

Sud je značajnim ocijenio da ista na TC nije vidjela ozljede, da se ne sjeća njezina izražavanja straha od optuženika te da TC nije navodila posljedice roditeljskih svađa kod djece.

Najveću dokaznu vrijednost ima dio iskaza UC koji se odnosi na izvješća vrtića, uredan razvoj djece i prestanak privremenih promjena u njihovu ponašanju nakon što su sestre ponovno počele živjeti zajedno.

8.7. Ocjena policijskog izvješća

Policijsko izvješće sud je prihvatio kao vjerodostojan dokaz o tome da je TC **.**.2022. podnijela prijavu, što je toga dana navela policiji i koje su radnje policijski službenici poduzeli.

Izvješće, međutim, nije neposredan dokaz istinitosti prijavljenih događaja iz 2019., 2020. i 2021. godine. Policijski službenici tim događajima nisu nazočili, nego su u izvješću zabilježili navode TC.

Zbog toga policijsko izvješće potvrđuje vrijeme i sadržaj prijave, ali samo po sebi ne potvrđuje da su se sve prijavljene radnje dogodile upravo na način opisan u optužnici.

8.8. Ocjena elektroničkih poruka

Elektroničke poruke sud je ocijenio dokazom povećane objektivne vrijednosti jer su nastale neposredno u vrijeme prekida zajednice i podnošenja prijave, a ne naknadnim prisjećanjem sudionika. Njihova autentičnost tijekom postupka nije dovedena u pitanje.

Poruke potvrđuju da je optuženik uporno tražio povrat vozila, novca i stvari te da je takva komunikacija za TC mogla predstavljati pritisak i uznemiravanje.

Poruka o „paklu“ i „karmi“ neugodna je, zlonamjerna i provokativna. Međutim, ne sadržava konkretnu prijetnju usmrćenjem ni najavu druge radnje usmjerene protiv života ili tijela TC i djece.

Daljnja komunikacija o povratu stvari, sudskom rješavanju spora, djeci i odlasku na rođendan ne potvrđuje postojanje neposredne ozbiljne prijetnje. Sadržaj poruka podudaran je s iskazom TC da joj optuženik preko poruka nije prijetio ni slao uvrede.

Elektroničke poruke stoga potvrđuju postojanje imovinskog i roditeljskog spora te upornu komunikaciju optuženika, ali ne potvrđuju ozbiljnu prijetnju usmrćenjem ni fizičko nasilje.

8.9. Ocjena e-mail korespondencije

E-mail korespondenciju sud je prihvatio kao vjerodostojan dokaz kronologije pregovora i postojanja spora o roditeljskoj skrbi.

Ona potvrđuje da su roditelji u vrijeme podnošenja prijave imali različite prijedloge o tome s kojim će roditeljem djeca živjeti i na koji će način ostvarivati kontakte s drugim roditeljem.

Postojanje takvog spora ne dokazuje da je prijava bila neistinita niti da ju je TC podnijela isključivo kako bi ostvarila povoljniji položaj u postupku roditeljske skrbi. Zato je sud e-mail korespondenciju cijenio kao dokaz konteksta i mogućeg motiva stranaka, a ne kao neposredan dokaz postojanja ili nepostojanja nasilja.

8.10. Ocjena dokumentacije socijalne skrbi i izvješća vrtića

Dokumentaciju nadležnog tijela socijalne skrbi i izvješća vrtića sud je ocijenio objektivnim dokazima jer su nastali u radu stručnih tijela koja nisu zainteresirana za ishod kaznenog postupka.

Navedena dokumentacija ne isključuje mogućnost da su djeca bila uznemirena roditeljskim svađama. Međutim, ne potvrđuje da je ponašanjem optuženika bio ugrožen njihov pravilan psihofizički razvoj.

Uredan razvoj djece, izostanak utvrđenih trajnih posljedica, neupućivanje djece na multidisciplinarnu obradu, izostanak posebnih mjera obiteljskopravne zaštite i kasnije zatvaranje predmeta ne podupiru optužnu tvrdnju da je dokazano zlostavljanje djeteta u kaznenopravnom smislu.

8.11. Ocjena zapisnika i snimki ispitivanja optuženika

Činjenicu da se optuženik tijekom policijskog ispitivanja koristio pravom na šutnju sud nije cijenio na njegovu štetu i iz nje nije izvodio zaključke o njegovoj krivnji.

Usporedbom obrane iznesene u državnom odvjetništvu s obranom na raspravi sud nije utvrdio proturječja koja bi se odnosila na njezinu osnovnu tezu. Optuženik je dosljedno poricao fizičko nasilje i prijetnju te isticao sukob oko roditeljske skrbi, vozila, novca i stvari.

Dosljednost obrane sama po sebi ne dokazuje njezinu istinitost, ali je relevantna jer ni ostali izvedeni dokazi nisu opovrgnuli njezine odlučne dijelove s potrebnim stupnjem izvjesnosti.

8.12. Skupna ocjena dokaza o nasilju u obitelji

U odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji, provedeni dokazi potvrđuju postojanje izrazito narušenog partnerskog odnosa, međusobnih svađa, neprimjerenih riječi i uporne komunikacije optuženika nakon prestanka zajednice.

Međutim, konkretne radnje udaranja, hvatanja za vrat, stajanja na nogu i guranja na krevet nisu potvrđene neovisnim i objektivnim dokazima. Iskaz TC u tim je dijelovima ostao bez materijalne potvrde, dok ZC i NC imaju samo posredna saznanja.

Sadržaj poruka potvrđuje neugodan i konfliktan odnos te spor oko povrata imovine, ali ne potvrđuje fizičko nasilje niti prijeteću komunikaciju 26. rujna 2022.

Zbog toga iz ukupnosti dokaza nije moguće s potrebnom izvjesnošću utvrditi da je optuženik teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji te kod TC izazvao strah za sigurnost ili je doveo u ponižavajući položaj na način i u opsegu opisanima u optužnici.

8.13. Skupna ocjena dokaza o povredi djetetovih prava

U odnosu na povredu djetetovih prava, iz iskaza TC proizlazi da su djeca bila nazočna pojedinim roditeljskim svađama i da su na njih reagirala plačem.

Međutim, nije provedeno psihologijsko ili psihijatrijsko vještačenje kojim bi se utvrdilo da je pravilan psihofizički razvoj djece bio ugrožen. Izvješća vrtića govore o urednom razvoju, a privremene promjene povezuju s promijenjenom obiteljskom situacijom i razdvojenošću sestara.

Djeca nisu bila upućena na multidisciplinarnu obradu, nadležno tijelo nije odredilo posebne zaštitne mjere, a TC je optuženika opisala kao dobrog oca prema kojem djeca imaju pozitivan odnos.

Zato iz provedenih dokaza nije moguće s potrebnom izvjesnošću utvrditi da je optuženik zlostavljao dijete ili grubo povrijedio njegova prava u smislu članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona.

8.15. Skupna ocjena dokaza o prijetnji

U odnosu na prijetnju, riječi povezane sa slučajem U, ako su izgovorene, objektivno su teške i uznemirujuće.

Međutim, nema neposrednog svjedoka, snimke, poruke ni drugog materijalnog dokaza koji bi potvrdio njihovo izgovaranje i okolnosti navodnog ponavljanja. Optuženik njihovo izgovaranje poriče.

Posebno je značajno da je TC navela da navedene riječi nije shvatila kao ostvarivu prijetnju, da nije smatrala kako optuženik ima namjeru nauditi njoj ili djeci te da se nije bojala za svoju sigurnost.

Elektroničke poruke neposredno prije prijave ne sadržavaju konkretnu prijetnju usmrćenjem, a sama TC potvrdila je da joj optuženik preko poruka nije prijetio.

Zbog toga iz provedenih dokaza nije moguće izvan razumne sumnje utvrditi da je optuženik TC ozbiljno prijetio usmrćenjem i postupao s namjerom njezina zastrašivanja.

8.16. Konačna ocjena

Provedeni dokazi potvrđuju da je između optuženika i TC postojao ozbiljno narušen i nezdrav partnerski odnos, obilježen svađama, neprimjerenom komunikacijom, prijeporima oko roditeljske skrbi i sporom oko povrata imovine.

Međutim, dokazi ne čine zatvoren i međusobno podudaran dokazni sklop iz kojega bi kao jedini razuman zaključak proizlazilo da je optuženik počinio sva tri kaznena djela upravo na način opisan optužnicom.

Sud time ne utvrđuje da je TC svjesno neistinito iskazivala niti da se nijedan neprimjeren ili nasilan događaj nije mogao dogoditi. Odlučan je zaključak da između mogućnosti da se događaj dogodio i zakonskog standarda dokazanosti potrebnog za osuđujuću presudu postoji razlika.

9. ZAKLJUČAK O ČINJENIČNIM UTVRĐENJIMA

Na temelju provedene raščlambe i ocjene dokaza sud je utvrdio da su optuženik i TC živjeli u izvanbračnoj zajednici u kojoj su rođene njihove dvije kćeri te da je njihov partnerski odnos tijekom vremena postao ozbiljno narušen i konfliktan.

Utvrđeno je da su između optuženika i TC postojale svađe i nesuglasice povezane s njihovim međusobnim odnosom, obiteljskim obvezama, financiranjem kućanstva, brigom o djeci i načinom zajedničkog života. Tijekom svađa oboje su izgovarali neprimjerene riječi, a TC je potvrdila da je i ona optuženika znala gurnuti.

Utvrđeno je da su pojedinim svađama bila nazočna djeca i da su na njih reagirala plačem. Međutim, nije utvrđeno da je optuženik prema djeci bio verbalno ili fizički nasilan. Utvrđeno je da djeca vole oca, da uredno ostvaruju osobne odnose s njim i da se nakon boravka kod njega vraćaju zadovoljne i sretne.

Nakon prestanka izvanbračne zajednice u kolovozu 2022. između optuženika i TC nastali su prijepori o načinu ostvarivanja roditeljske skrbi te o povratu vozila, novca i pokretnih stvari. Utvrđeno je da je optuženik od TC učestalo zahtijevao povrat automobila, 4.500,00 kuna i različitih predmeta, a da je TC takvu komunikaciju doživljavala kao pritisak i uznemiravanje.

Utvrđeno je da je TC **.**.2022. optuženiku vratila vozilo i uplatila traženi novac te da je istoga dana podnijela kaznenu prijavu. Neposredno prije podnošenja prijave među strankama postojao je i neriješen spor o roditeljskoj skrbi.

Iz sadržaja elektroničkih poruka utvrđeno je da su stranke komunicirale o povratu vozila, novca i stvari, o djeci, roditeljskoj skrbi i mogućnosti sudskog rješavanja međusobnih prijepora. Utvrđeno je da je optuženik u jednoj poruci naveo da je njemu „pakao“ počeo ranije te da „karma“ uvijek stigne. Međutim, u pregledanim porukama nije utvrđena konkretna prijetnja usmrćenjem ni druga konkretna prijetnja napadom na život ili tijelo TC ili djece.

Nije s potrebnom sigurnošću utvrđeno da je optuženik TC udarao otvorenim dlanom, hvatao za vrat, gurao na krevet ili joj stajao na nogu na način i u opsegu opisanima u optužnici. O tim događajima nema neposrednih svjedoka, medicinske dokumentacije, fotografija ozljeda ni drugog materijalnog dokaza. Roditelji TC nisu osobno vidjeli fizičko nasilje ni ozljede, a njihova saznanja o tim radnjama potječu od naknadnog kazivanja TC.

Sud je utvrdio da je između optuženika i TC dolazilo do međusobnih svađa, neprimjerene komunikacije i određenih fizičkih kontakata tijekom sukoba, ali nije mogao pouzdano utvrditi njihov točan sadržaj, tijek, intenzitet ni ulogu svakog od sudionika u svim pojedinim događajima.

Nije s potrebnom sigurnošću utvrđeno da je optuženik TC izgovorio riječi „da li želiš da se desi novi U“ u okolnostima i s namjerom da joj ozbiljno zaprijeti usmrćenjem. Nema neposrednog svjedoka ni materijalnog dokaza izgovaranja tih riječi, a optuženik njihovo izgovaranje poriče.

Čak i polazeći od mogućnosti da su navedene riječi izgovorene, utvrđeno je da ih TC nije doživjela kao ostvarivu prijetnju usmrćenjem. TC nije smatrala da optuženik ima namjeru nauditi njoj ili djeci, nije vjerovala da bi takve riječi ostvario i nije se bojala za svoj život ni život djece.

Nije utvrđeno da je ponašanjem optuženika bio ugrožen pravilan psihofizički razvoj djece. Izvješća vrtića upućuju na uredan razvoj, a privremene promjene u ponašanju bile su povezane s promijenjenom obiteljskom situacijom i razdvojenošću sestara te su prestale nakon što su obje djevojčice počele živjeti s majkom.

Djeca nisu bila upućena na multidisciplinarnu obradu, psihologijsko ili psihijatrijsko vještačenje niti su zbog navodnih posljedica ponašanja optuženika određene posebne mjere obiteljskopravne zaštite. Nakon ponovnog uspostavljanja kontakata s ocem i uređenja roditeljskih odnosa nadležno tijelo zaključilo je da daljnja postupanja nisu potrebna.

Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio postojanje ozbiljno narušenog partnerskog odnosa, obostranih svađa, neprimjerene komunikacije, prisutnosti djece pojedinim sukobima te kasnijeg spora oko roditeljske skrbi i povrata imovine.

Međutim, nije izvan razumne sumnje utvrđeno da je optuženik poduzeo sve konkretne radnje fizičkog i psihičkog nasilja opisane u optužnici, da je TC ozbiljno prijetio usmrćenjem niti da je svojim ponašanjem ugrozio pravilan psihofizički razvoj djece.

O odlučnim činjenicama koje nisu mogle biti pouzdano utvrđene ostala je razumna sumnja, koja se mora riješiti u korist optuženika.

10. ZAKLJUČAK O NEDOKAZANOSTI OPTUŽBE

Teret dokazivanja da je optuženik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret snosi ovlašteni tužitelj. Optuženik nije dužan dokazivati svoju nedužnost niti pružiti drugo potpuno objašnjenje događaja, nego je za donošenje osuđujuće presude potrebno da iz izvedenih dokaza nedvojbeno proizlaze sve odlučne činjenice i sva zakonska obilježja pojedinoga kaznenog djela.

Za donošenje osuđujuće presude nije dovoljno da optužna teza bude moguća ili vjerojatna. Potrebno je da izvedeni dokazi tvore zatvorenu, logičnu i međusobno podudarnu cjelinu koja isključuje razumnu mogućnost drukčijeg tijeka događaja.

U ovom je postupku dokazano da je izvanbračna zajednica optuženika i TC bila ozbiljno narušena, da su između njih postojale svađe i neprimjerena komunikacija, da su pojedinim sukobima bila nazočna djeca te da su nakon prestanka zajednice nastali prijepori oko roditeljske skrbi, vozila, novca i pokretnih stvari.

Međutim, navedene činjenice same po sebi nisu dovoljne za zaključak da je optuženik počinio upravo kaznena djela i upravo na način opisan u optužnici.

U odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji nije izvan razumne sumnje dokazano da je optuženik kroz inkriminirano razdoblje sustavno i jednostrano fizički i psihički zlostavljao TC, da ju je udarao, hvatao za vrat, gurao na krevet i stajao joj na nogu na način i u opsegu opisanima u optužnici.

Iskaz TC o konkretnim radnjama fizičkog nasilja nije potvrđen medicinskom dokumentacijom, fotografijama ozljeda, neposrednim svjedocima ni drugim materijalnim dokazima. ZC i NC nisu osobno vidjeli nasilje ni ozljede, a njihova saznanja o tim radnjama potječu od naknadnog kazivanja TC.

Nije dokazano ni da je cjelokupno ponašanje optuženika kod TC izazvalo strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba. TC je izričito navela da se nije bojala za svoj život ni život djece i da ne osjeća strah od optuženika.

Dokazano postojanje međusobnih svađa, neprimjerenih riječi i konfliktnog partnerskog odnosa ne omogućuje samo po sebi zaključak da su ostvarena sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona.

U odnosu na kazneno djelo povrede djetetovih prava dokazano je da su djeca bila nazočna pojedinim roditeljskim svađama i da su na njih reagirala plačem. Međutim, nije dokazano da je optuženik prema djeci bio verbalno ili fizički nasilan niti da je svojim ponašanjem ugrozio njihov pravilan psihofizički razvoj.

Izvješća vrtića upućuju na uredan razvoj djece, a privremene promjene u njihovu ponašanju bile su povezane s promijenjenom obiteljskom situacijom i razdvojenošću sestara. Djeca nisu bila upućena na multidisciplinarnu obradu, nisu utvrđene trajne posljedice i nisu određene posebne mjere obiteljskopravne zaštite.

TC je optuženika opisala kao dobrog oca kojeg djeca vole te navela da prema njima nikada nije bio verbalno ni fizički nasilan. Djeca uredno ostvaruju osobne odnose s ocem i nakon boravka kod njega vraćaju se zadovoljna i sretna.

Stoga nije izvan razumne sumnje dokazano da je optuženik zlostavljao dijete ili na drugi način grubo povrijedio djetetova prava u smislu članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona.

U odnosu na kazneno djelo prijetnje nije izvan razumne sumnje dokazano da je optuženik TC ozbiljno prijetio usmrćenjem i da je postupao s namjerom njezina zastrašivanja.

Jedini neposredni dokaz o riječima povezanima sa slučajem U jest iskaz TC, dok optuženik poriče da ih je izgovorio. Nema neposrednog svjedoka, snimke, poruke ni drugog materijalnog dokaza koji bi potvrdio izgovaranje tih riječi i okolnosti njihova navodnog ponavljanja.

Neovisno o tome, TC je izričito navela da nije smatrala kako optuženik ima loše namjere, da navedene riječi nije doživjela kao ostvarivu prijetnju, da nije vjerovala kako bi joj optuženik naudio i da se nije bojala za sebe ni djecu.

Pregledane elektroničke poruke ne sadržavaju konkretnu prijetnju usmrćenjem ili napadom na život i tijelo. Sama TC potvrdila je da joj optuženik 26. rujna 2022. nije prijetio te da joj preko poruka nije slao prijeteće ni uvredljive sadržaje.

Stoga nije dokazano da su ostvarena sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavaka 2. i 3. Kaznenog zakona.

Sud pritom nije utvrdio da je TC svjesno neistinito iskazivala niti da se nijedan neprimjeren ili nasilan događaj nije mogao dogoditi. Međutim, mogućnost ili vjerojatnost da se određeni događaj dogodio nije dostatna za donošenje osuđujuće presude.

Nakon savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno ostala je razumna sumnja u pogledu konkretnih radnji optuženika, njihova intenziteta i učestalosti, ozbiljnosti navodne prijetnje, namjere optuženika te nastanka posljedica koje predstavljaju zakonska obilježja kaznenih djela iz optužnice.

Takva se sumnja, u skladu s načelom in dubio pro reo, mora riješiti u korist optuženika.

Slijedom navedenog, budući da nije dokazano da je optuženik počinio kaznena djela za koja je optužen, sud ga je na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku oslobodio optužbe.

11. TROŠKOVI KAZNENOG POSTUPKA

Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na članku 149. stavku 1. ZKP -a.

Budući da je sud donio presudu kojom se optuženik oslobađa od optužbe, odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP-a, kao i nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada njegova branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu 17. rujna 2026.

Sudac za mladež

Tea Majsan

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u 4 (četiri) istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagreb na broj: KOz-DO-246/2022

2. optuženik RC

3. branitelj Ljubo Pavasović Visković

4. punomoćnik oštećenika odvjetnica Gordana Grubeša – po pravomoćnosti

5. Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Dubrava – po pravomoćnosti