Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kžm-10/2026-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Klaudija Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema maloljetnom TĆ , zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi - neovlaštena proizvodnja i promet drogama, opisano u članku 190. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj; 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21,114/22,114/23, 36/24 i 136/25 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi maloljetnika, podnesenoj protiv rješenje Općinskog suda u Vukovaru, u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba maloljetnika TĆ, kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjsko rješenje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj; Km-6/2025-23 od 29. svibnja 2026., na osnovi članka 7. Zakona o sudovima za mladež (Narodne novine, broj: 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19 - dalje: ZSM/11), u vezi s člankom 10. stavak 2. točka 16. ZSM/11, maloljetnom TĆ izrečena je odgojna mjera posebne obveze koja je primjerena s obzirom na počinjeno kazneno djelo, osobne i obiteljske prilike maloljetnika i to da uplati novčani iznos od 100,00 eura (sto eura) u humanitarne svrhe.

2. Na temelju članka 89. stavka 1. ZSM/11, odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna.

3. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio maloljetnik, putem branitelja Borisa Hlatkog, odvjetnika iz Vukovara, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Kaznenog zakona i odluke o kazni s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano prvostupanjsko rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, te predložilo da se žalba maloljetnika odbije kao neosnovana.

5. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru.

6. Žalba maloljetnika nije osnovana.

7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, a po službenoj dužnosti u smislu mjerodavnih odredaba Zakona o kaznenom postupku koje se primjenjuju u postupku prema maloljetnicima, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile ostvarene povrede na koje žalitelj upire niti povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Nije u pravu žalitelj kada ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP /08, smatrajući da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama odnosno da su ti razlozi nejasni i proturječni.

9. Naime, iz obrazloženja pobijanog rješenja jasno proizlazi koje je dokaze prvostupanjski sud proveo, na kojim je dokazima utemeljio svoju odluku, zbog kojih razloga je pojedine dokaze prihvatio kao vjerodostojne, a obranu maloljetnika ocijenio nevjerodostojnom, kao i iz kojih je razloga zaključio da su ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11.

10. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije samo paušalno naveo da obranu maloljetnika smatra neistinitom, već je detaljno obrazložio zbog čega joj nije poklonio vjeru. Tako je pravilno istaknuo kako se obrana maloljetnika mijenjala tijekom postupka. U policiji je naveo da se prethodno dogovorio sa svjedokom LĆ da mu preda drogu, da je očekivao isplatu iznosa od pet eura , te da do predaje novca nije došlo samo zato što je prije toga intervenirala policija. Nasuprot tome, tijekom sjednice vijeća tvrdio je da nije znao što se nalazi u paketiću , te da nikakav novac nije očekivao niti tražio.

11. Prvostupanjski sud je opravdano zaključio da takva izmjena obrane nije uvjerljiva, osobito imajući u vidu da nije ponuđeno razumno objašnjenje zbog čega bi maloljetnik osobi s kojom se prethodno dogovorio susret predao zamotuljak nepoznatog sadržaja. Takvo obrazloženje nije ni proturječno niti nerazumljivo, već predstavlja logičnu ocjenu obrane u svjetlu svih provedenih dokaza.

12. Neosnovano žalitelj smatra da sud nije dao razloge zbog kojih prihvaća iskaz svjedoka LĆ. Naime, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud njegov iskaz ocijenio uvjerljivim, životnim i dosljednim, te ga doveo u vezu s ostalim provedenim dokazima, osobito potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta, obveznim prekršajnim nalogom izdanim upravo tom svjedoku zbog posjedovanja predmetne droge, te toksikološkim vještačenjem kojim je potvrđeno da se radilo o konoplji koja sadrži više od 0,3 % tetrahidrokanabinola.

13. Stoga nije osnovan žalbeni navod da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama ili da se zbog njihove nejasnoće ne može ispitati njegova zakonitost. Naprotiv, iz obrazloženja proizlazi jasan i logičan slijed zaključivanja prvostupanjskog suda, zbog čega nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju žalitelj upire.

14. Nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima se osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

15. Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud nakon pravilno i potpuno provedenog dokaznog postupka pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te je na temelju savjesne i sveobuhvatne ocjene svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti, sukladno članku 450. stavku 2. ZKP/08, izveo pravilan zaključak da je maloljetnik ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11.

16. Suprotno žalbenim navodima, zaključak prvostupanjskog suda ne temelji se isključivo na iskazu svjedoka KĆ, već na ukupnosti provedenih dokaza koji se međusobno nadopunjuju i potvrđuju.

17. Prije svega, svjedok LĆ je tijekom postupka dosljedno iskazivao da je s maloljetnikom prethodno dogovorio kupnju marihuane, da mu je maloljetnik predao PVC paketić sa zelenom biljnom materijom , te da je cijena iznosila 5,00 eura. Njegov iskaz u bitnim je dijelovima potvrđen sadržajem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta iz koje proizlazi da je neposredno nakon predmetnog događaja upravo od njega oduzet PVC paketić sa zelenom biljnom materijom mase 0,28 grama, kao i nalazom i mišljenjem Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", kojim je utvrđeno da se radi o konoplji koja sadrži više od 0,3 % tetrahidrokanabinola.

18. Osim toga, pravilno prvostupanjski sud ukazuje da je obrana maloljetnika dana tijekom prvog ispitivanja pred policijom u bitnim dijelovima suglasna iskazu svjedoka. Naime, maloljetnik je tada priznao da je sa svjedokom unaprijed dogovorio sastanak radi predaje predmetnog paketića, te da je očekivao isplatu iznosa od pet eura, do koje nije došlo samo zbog dolaska policijskih službenika. Tek naknadno, tijekom daljnjeg tijeka postupka, mijenja svoju obranu tvrdeći da nije znao što se nalazi u paketiću niti da je očekivao bilo kakvu naknadu.

19. Takvu promjenu obrane prvostupanjski sud je s pravom ocijenio nevjerodostojnom. Pri tome valja istaknuti da sud nije bio dužan prihvatiti obranu maloljetnika samo zato što ju je iznio, već ju je bio ovlašten ocijeniti u svjetlu svih ostalih provedenih dokaza. Upravo je to prvostupanjski sud i učinio, navodeći jasne i logične razloge zbog kojih obrani nije poklonio vjeru.

20. Neosnovano žalitelj smatra da činjenica što kod maloljetnika nije pronađen novac dovodi u pitanje zaključak o počinjenju kaznenog djela. Kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11, dovršeno je već samom neovlaštenom prodajom odnosno predajom droge drugoj osobi u okviru dogovorene kupoprodaje. Okolnost je li novac već bio predan ili je njegova predaja trebala uslijediti neposredno nakon toga nije odlučna za postojanje predmetnog kaznenog djela, budući da iz provedenih dokaza proizlazi postojanje prethodnog dogovora o kupoprodaji i realizacija tog dogovora predajom droge kupcu.

21. Nadalje, žalitelj neosnovano dovodi u pitanje vjerodostojnost svjedoka LĆ pozivajući se na činjenicu da je protiv njega vođen prekršajni postupak zbog posjedovanja droge. Upravo suprotno, okolnost da je protiv svjedoka izdan obvezni prekršajni nalog zbog posjedovanja droge koja mu je tom prilikom oduzeta potvrđuje njegov iskaz o tijeku događaja. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da nije utvrđena nijedna okolnost koja bi upućivala na postojanje motiva zbog kojeg bi taj svjedok neistinito teretio maloljetnika, osobito imajući u vidu da je iskazao kako su bili u dobrim odnosima, te da se radilo o jedinoj kupnji.

22. Nije osnovan niti žalbeni navod da je prvostupanjski sud bio dužan primijeniti institut beznačajnog djela iz članka 33. KZ/11.

23. Naime, prema citiranoj zakonskoj odredbi nije kazneno djelo ono djelo koje, iako formalno sadrži obilježja kaznenog djela, predstavlja beznačajno djelo zbog naravi i težine djela, načina počinjenja, neznatnosti ili nepostojanja posljedica , te niskog stupnja krivnje počinitelja.

24. Međutim, u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu navedene odredbe.

25. Naime, maloljetnik je, prema pravilno utvrđenom činjeničnom stanju, drogu predao drugoj osobi upravo radi njezine prodaje za unaprijed dogovorenu novčanu naknadu. Time nije riječ o pukom posjedovanju manje količine droge ili jednokratnom raspolaganju bez protučinidbe, već o prometovanju drogom koje predstavlja oblik ponašanja kojem zakonodavac pridaje povećanu društvenu opasnost radi zaštite zdravlja ljudi. Sama okolnost da se radilo o relativno maloj količini marihuane i novčanom iznosu od 5,00 eura ne umanjuje društvenu opasnost takvog postupanja do mjere koja bi opravdavala zaključak da se radi o beznačajnom djelu u smislu članka 33. KZ/11.

26. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da u konkretnom slučaju postoje sva zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11, te da nema mjesta primjeni instituta beznačajnog djela.

27. Nije osnovana ni žalba zbog odluke o izrečenoj odgojnoj mjeri.

28. Odlučujući o vrsti i sadržaju maloljetničke sankcije, prvostupanjski sud pravilno je imao u vidu sva mjerila propisana člankom 8. ZSM/11, vodeći računa o dobi maloljetnika u vrijeme počinjenja djela, njegovoj psihofizičkoj razvijenosti, osobnim i obiteljskim prilikama, dosadašnjem životu, okolnostima pod kojima je kazneno djelo počinjeno, kao i podacima sadržanim u izvješću Hrvatskog zavoda za socijalni rad, te mišljenju stručne suradnice za mladež.

29. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud uzeo u obzir kako je maloljetnik do tada bio kazneno neosuđivan, da živi u funkcionalnoj obitelji s roditeljima i sestrama, te da ostvaruje prihode obavljanjem sezonskih poslova. Upravo zbog tih okolnosti sud nije prihvatio prijedlog državnog odvjetnika za izricanje odgojne mjere pojačane brige i nadzora, već je zaključio da će se svrha maloljetničkih sankcija u konkretnom slučaju postići znatno blažom odgojnom mjerom posebne obveze iz članka 10. stavka 2. točke 16. ZSM/11.

30. Drugim riječima, prvostupanjski sud je sve okolnosti koje žalitelj ističe kao olakotne već uzeo u obzir prilikom izbora vrste sankcije, te ih je vrednovao upravo u korist maloljetnika. Stoga se ne može prihvatiti žalbeni navod da je sud zanemario činjenicu njegove dosadašnje neosuđivanosti ili urednih obiteljskih prilika.

31. Valja naglasiti da je izrečena odgojna mjera među najblažim mjerama predviđenima Zakonom o sudovima za mladež, te da se sastoji isključivo od posebne obveze uplate iznosa od 100,00 eura u humanitarne svrhe. Takva mjera, imajući u vidu narav i težinu počinjenog kaznenog djela, te osobne prilike maloljetnika, ni po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije prestroga niti nesrazmjerna.

32. Naprotiv, riječ je o odgojnoj mjeri koja je usmjerena prvenstveno na razvijanje osjećaja osobne odgovornosti i svijesti o neprihvatljivosti protupravnog ponašanja, pri čemu najmanje zadire u životne okolnosti maloljetnika, a istodobno ostvaruje svrhu propisanu člankom 6. ZSM/11.

33. Stoga žalbeni navodi kojima se osporava pravilnost odluke o odgojnoj mjeri nisu osnovani.

34. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti u granicama svojih ovlasti, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na koje pazi po službenoj dužnosti.

35. Budući da žalbenim navodima pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nisu s uspjehom dovedene u sumnju, a nisu utvrđeni ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu maloljetnika odbiti kao neosnovanu , te na temelju mjerodavne odredbe Zakona o kaznenom postupku koja se primjenjuje u postupku prema maloljetnicima potvrditi pobijano rješenje prvostupanjskog suda.

36. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Vukovar, 17. rujna 2026.

Predsjednik vijeća za mladež

Nikola Bešenski