REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-2435/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vladimiru Dimanovskom, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Katarine Marčić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ZGRADA – Savska cesta 41, upisana u Registar zajednice suvlasnika pod reg. br. [registarska oznaka], OIB: 75717043854, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Jakirčeviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika AGRAM LIFE osiguranje d.d., Zagreb, Trnjanska cesta 108, OIB: 18742666873, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Pisarnica Zagreb I., odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, bez održavanja ročišta, 17. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika od 30. srpnja 2026. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, temeljem ovršne isprave – presude Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem: P-2216/2017 od 07. studenog 2019. i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem: Pž-1529/2026 od 13. svibnja 2026., te Ugovora o ustupu tražbine od 24. lipnja 2026. (OV- 19593/2026), kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 30. srpnja 2026. podnio ovom sudu prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom (dalje: FINA) temeljem ovršnih isprava - presude Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem: P-2216/2017 od 07. studenog 2019., presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem: Pž-1529/2026 od 13. svibnja 2026. i Ugovora o ustupu tražbine od 24. lipnja 2026..

2. U bitnom ovršenik navodi da je protiv presude Visokog trgovačkog suda RH, pod poslovnim brojem: Pž-1529/2016 od 13. svibnja 2026. podnio prijedlog za dopuštenje revizije, stoga predlaže odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava do donošenja konačne odluke Vrhovnog suda RH u revizijskom postupku. Ovršenik navodi da je podnošenjem ovog prijedlog za dopuštenje revizije ispunio prvu zakonsku pretpostavku za odgodu ovrhe. U odnosu na drugu zakonsku pretpostavku za odgodu ovrhe ističe kako će mu provedbom predmetnog postupka izravne naplate biti prouzročena nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta budući da se radi o naplati obveze koju ima prema LJUBLJANSKOJ BANCI d.d., Ljubljana, Republika Slovenija, a koja je prenijela predmetnu tražbinu na ovrhovoditelja s obzirom da ona nema sredstava za uredno poslovanje, odnosno da je prezadužena. Također, ovršenik navodi da zbog ustupa tražbine isplaćeno neće moći ostvariti natrag ni od ovrhovoditelja, jer isti nije stranka parničnog postupka iz kojega su proizašle ovršne isprave. Nadalje, ovršenik navodi da je društvo koje primarno obavlja poslove osiguranja života i zdravstvenog osiguranja, radi čega njegovo poslovanje za ukupnu zajednicu i društvo u cjelini ima ozbiljniju i težu gospodarsku i socijalnu implikaciju od ostalih društava za osiguranja. Konkretno, ovršenik ističe da se to ogleda u samom poslovanju gdje on kroz police životnih osiguranja prikuplja štednju osiguranika i koju na dulji vremenski rok putem ulaganja mora osiguranicima isplatiti u vidu ugovorenih osiguranih svota. Zatim, ističe da je ovakvo poslovanje izloženo izazovima gospodarskog okruženja poput okruženja niskih kamatnih stopa, inflatornih pritisaka, ali i ratnog sukoba u Ukrajini. Također, ovršenik ukazuje da je jedan od vodećih osiguratelja dodatnog privatnog zdravstvenog osiguranja putem kojeg značajnom broju osiguranika pruža zdravstvenu zaštitu kroz prevenciju i liječenje. Stoga smatra da bi provođenje predmetne ovrhe imalo za posljedicu umanjenje njegove imovine koja primarno služi za pokriće obveza prema osiguranicima, a što bi izazvalo teško nadoknadivu štetu ne samo njegovoj imovini, već i njegovih osiguranicima. Naposljetku, ovršenik potražuje naknadu troškova ovog postupka.

3. Prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava od 30. srpnja 2026. dostavljen je ovrhovoditelju na očitovanje u roku osam (8) dana, a ovrhovoditelj se podneskom od 21. kolovoza 2026. u cijelosti usprotivio navodima ovršenika. Tako ovrhovoditelj smatra da je prijedlog za odgodu prijenosa neosnovan, promašen i paušalan, te da je podnesen s ciljem odugovlačenja naplate tražbine. U bitnom, ovrhovoditelj navodi da je pogrešan navod ovršenika da neće moći ostvariti povrat prisilno naplaćenog iznosa iz razloga što on nije stranka parničnog postupka iz kojeg su proizašle ovršne isprave, a pri tome se poziva na čl. 62. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24; dalje: OZ) prema kojem ovršenik može zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio. Nadalje, ovrhovoditelj osporava i navode o prezaduženosti LJUBLJANSKE BANKE d.d., Ljubljana, Republika Slovenija, smatrajući da ovršenika nije dokazao da prezaduženost postoji s obzirom da nije priložio dokaze koji bi upućivali da je imovina dužnika manja od postojećih obveza. Također i ovrhovoditelj traži naknadu troškova postupka.

4. Prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava nije osnovan.

5. Odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe. Čl. 65. st. 1. OZ-a propisuje da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz ispunjenje dodatnih uvjeta.

6. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva (2) uvjeta, a od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki nabrojanih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

7. Uvidom u spis sud je utvrdio da se ovršenik opravdano poziva na uloženi pravni lijek – Prijedlog za dopuštenje revizije (list 68-82 spisa) čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ-a.

8. U odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz čl. 65. OZ-a da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, sud smatra kako ovršenik isti nije učinio vjerojatnim.

9. Naime, za odgodu izravne naplate ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik (neovisno o visini štete koja bi mogla nastati) ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Dakle, vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ovisi prvenstveno o sposobnosti ovrhovoditelja da eventualnu štetu nadoknadi. Ovršenik ničim nije učinio vjerojatnim da mu ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti eventualnu štetu naknaditi. Zatim, paušalno i puko navođenje da bi provedbom ovrhe ovršeniku nastala nenadoknadiva, odnosno teško nadoknadiva šteta s obzirom da bi provedbom ovrhe imovina ovršenika biti umanjena ne ukazuje da bi na strani ovršenika provedbom ovrhe doista nastala šteta i to takva koja bi bila teško nadoknadiva. Znači, razlozi na koje se ovršenik pozvao prilikom obrazlaganja nastanka nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete su otegotni za ovršenika, ali ne predstavljaju razloge za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava, pa kao takvi nisu dostatni za utvrđenje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Potrebno je napomenuti kako se posljedice provedbe ovršnog postupka koji se vodi temeljem ovršne isprave ne mogu smatrati štetom, a eventualno teška materijalna situacija ovršenika nije razlog za odgodu ovrhe, jer po prirodi stvari ovrha je otegotna za ovršenika. Iz svega navedenog ne proizlazi vjerojatnost da bi provedbom ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

10. Stoga je slijedom navedenog, a kako nisu kumulativno ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe propisani čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. OZ, valjalo prijedlog ovršenika za odgodu odbiti i riješiti kao u točki I. izreke rješenja.

11. Zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka nije osnovan.

12. Čl. 14. st. 5. OZ-a propisuje da su ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili. S obzirom da ovršenik nije uspio sa zahtjevom, sud smatra kako ovrhovoditelj nije neosnovano prouzročio troškove ovršeniku, te je temeljem čl. 14. st. 5. OZ-a, sud odlučio kako je navedeno u točki II. izreke ovog rješenja.

13. Ovrhovoditelju nije priznat trošak sastava podneska od 21. kolovoza 2026. iz razloga što taj trošak nije bio potreban za ovrhu obzirom očitovanje ovrhovoditelja nije bilo nužno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Naime, ovrhovoditelju je dostavljen prijedlog ovršenika na očitovanje, uvažavajući pri tome pravo stranaka da se očituju o zahtjevima i navodima protivne stranke. Međutim, stranka nema obvezu očitovanja, niti je očitovanje ovrhovoditelja u ovom slučaju bilo nužno za provedbu ovršnog postupka. Primjenom čl. 14. st. 4. OZ-a, te ocjenjujući koji su troškovi bili potrebni za provedbu ovršnog postupka, to jest postupka izravne naplate, sud je odlučio kako je navedeno u točki III. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 17. rujna 2026.

Sudac:

Vladimir Dimanovski

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku osam (8) dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi u obliku elektroničkog podneska ili pisano u tri (3) istovjetna primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik: Katarina Marčić

DNA:

1. Ovrhovoditelju po pun.

2. Ovršeniku po pun.

3. Spis