Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-757/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupane po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u [adresa] protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, OIB: 84924656517, Zagreb, Vinogradska cesta 29, uz sudjelovanje CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33 kao umješača na strani tuženika, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1995/2020-52 od 27. veljače 2026., na sjednici vijeća 17. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1995/2020-52 od 27. veljače 2026.

2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 15.926,74 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 9. studenoga 2019. , isplatu rente za trajno povećanje potrebe (tuđa pomoć i njega) u iznosu od 159,27 EUR-a mjesečno počevši od 26. travnja 2018. pa nadalje i zahtjev za plaćanje mjesečne rente s osnova tuđe pomoći i njege ubuduće u iznosu od 159,27 EUR -a mjesečno, kao i zahtjev za naknadu parničnih troškova.

2. Navedenu presudu pravovremenom žalbom pobija tužiteljica u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pobija i odluku o trošku, predlažući drugostupanjskom sudu da sukladno navodima žalbe preinači pobijanu presudu, podredno da ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovori na žalbu nisu podneseni.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a koji zahtjev činjenično temelji na tvrdnji da joj je zbog neprofesionalno obavljenog zahvata 18. prosinca 2017. kod tuženika za vrijeme izvođenja operativnog zahvata u koljenski zglob unesena bakterija zlatni stafilokok jer operativno polje nije bilo adekvatno sterilizirano, a što je dovelo do upale i nastanka destruktivnog osteoartritisa koji je pak uzrokovao potrebu za ugradnjom totalne endoproteze.

6. Prvostupanjski sud, nakon što je konstatirao da među strankama nije sporno da je tužiteljica 18. prosinca 2017. kod tuženika izvršila zahvat artroskopije i parcijalne meniscektomije medijalnog meniska desnog koljena, dok je sporna odgovornost te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva (tuženik i umješač na strani tuženika tvrde da je zahvat kod tužiteljice 18. prosinca 2017. proveden prema pravilima struke ), pa je radi utvrđivanja činjenice je li prilikom operativnog zahvata 18. prosinca 2017. bilo pogreški ili propusta te je li liječenje tužiteljice provedeno sukladno pravilima struke, proveo dokaz uvidom u dokumentaciju priloženu u spisu i medicinsku dokumentaciju tužiteljice, saslušao je tužiteljicu kao stranku u svrhu dokazivanja te proveo medicinsko vještačenje po dr. RŠ, spec. ortopedije i traumatologije, koji je i usmeno saslušan na ročištu 22. svibnja 2024., temeljem kojih utvrđuje:

- da iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka, detaljno opisanog u točki 10. obrazloženja, u bitnome proizlazi da pri operativnom zahvatu tužiteljice 18. prosinca 2017. nije počinjena stručna pogreška te da je, iako je zahvat izvršen po pravilima struke, prilikom izvođenja istog ipak došlo do komplikacije u liječenju odnosno do postoperativne infekcije uzrokovane Staphylococcusom aureusom i koagulaza negativnim Staphylococcusom, jer je bolnička infekcija česta komplikacija svih vrsta operativnih zahvata, pa tako i artroskopije koljena,

- da se vještak na ročištu glavne rasprave 22. svibnja 2024. usmeno očitovao na prigovore tužiteljice, te da je vještak u usmenoj dopuni nalaza i mišljenja, detaljno opisanoj pod točkom 12. obrazloženja, u bitnome obrazložio da ne može decidirano tvrditi da je u konkretnom slučaju bakterija unesena izravnim putem greškom kirurga, da niti jedna od poznatih metoda preoperativne pripreme pacijenata te pripreme operativnog polja ne sprječava infekciju u 100% slučajeva odnosno niti jedan pripravak ne ubija sve poznate bakterije, viruse, gljivice i ostale mikroorganizme, te da je u konkretnom slučaju operativno polje bilo ispravno pripremljeno,

i prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka, te usmenu dopuna nalaza i mišljenja vještaka zaključuje da je tuženik dokazao da je u svemu postupio na način koji je propisan pravilima liječničke struke te da u konkretnom slučaju do štete nije došlo zbog stručne greške liječnika koji su provodili liječenje, već zbog komplikacije koja se dogodila u postupku liječenja (postoperativna infekcija uzrokovana tzv. zlatnim stafilokokom), pri čemu opisuje da komplikacija predstavlja neželjeni rezultat medicinskog postupka koji nastaje unatoč medicinski ispravno i pravodobno izvedenom postupku ili postupcima koji su izvedeni pravilnom uporabom ispravne opreme i sredstava, uz optimalnu organizaciju rada, a iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su u svjetskoj literaturi opisani slučajevi infekcija kod ovakvih zahvata čija je koincidencija čak i do 1,8% svih zahvata. Prvostupanjski sud, polazeći od utvrđenja da komplikacija do koje je došlo nakon operativnog zahvata nije rezultat nehata, nemara ili neznanja, odnosno propusta djelatnika tuženika, a operativno polje je kritične zgode bilo adekvatno pripremljeno, zaključuje da na strani tuženika ne postoji krivnja za nastalu štetu tužiteljici, pa kako u konkretnom slučaju nije utvrđena odgovornost tuženika, to nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost tuženika za štetu koju tužiteljica nedvojbeno trpi, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO) odbio zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

7. Tužiteljica u žalbi prvenstveno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025– dalje: ZPP) navodeći da je izreka pobijane presude nerazumljiva, razlozi na kojima sud temelji svoju neosnovanu presudu su pogrešni, nejasni i proturječni, te je izreka u suprotnosti s obrazloženjem jer iz obrazloženja ne proizlazi na čemu je sud temeljio svoju odluku o naknadi neimovinske i imovinske štete već je samo naveo svoj konačni stav pa je sama presuda time ostala neobrazložena. Osporava utvrđeno činjenično stanje tvrdeći da je sud odbio tužbeni zahtjev prvenstveno iz razloga što je liječnički vještak u svojem nalazu naveo da nije učinjena stručna pogreška (liječnička greška) i da je operativni zahvat 18. prosinca 2017. učinjen po pravilima struke, iako vještak na postavljena pitanja na ročištu usmene rasprave (a koja pitanja ponovno ponavlja u žalbi) nije odgovorio odnosno odgovorio je da zlatni stafilokok nije normalan stanovnik kože, iz čega nedvojbeno proizlazi da je morao biti unesen vanjskim putem, dakle putem nesteriliziranog operativnog polja pri tuženiku te je samo paušalno odgovorio da ne smatra da je moguće da operativno polje ne bi bilo adekvatno sterilizirano obzirom su djelatnici tuženika dovoljno educirani i verzirani, a što tužiteljica ne može prihvatiti kao dostatnu argumentaciju, pa je mišljenja da sud nije u dovoljnoj mjeri raspravio navedenu temu koja se može dvojako tumačiti glede uzročnosti i posljedica po nju te je upravo zbog otvorenih medicinskih pitanja koja su de facto utvrđena polovično trebalo dopustiti novo medicinsko vještačenje na njezin rizik i trošak.

8. Ispitujući pobijanu presudu, u okviru istaknutog žalbenog razloga tuž iteljice, ovaj sud utvrđuje da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se njezina pravilnost ne bi mogla ispitati jer je prvostupanjski sud u obrazloženju iznio navode o odlučnim činjenicama, ocjenu dokaza o spornim činjenicama obrazložio je jasnim, logičnim i uvjerljivim razlozima koji su u skladu sa sadržajem provedenog dokaznog postupka, te nisu počinjene niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a, koju obrazlaže tužiteljica u žalbi, niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

9. Također, time što prvostupanjski sud nije prihvatio prijedlog tuž iteljice za provođenje novog vještačenja, nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, prvostupanjski sud je, vezano za prigovore tuž iteljice na pisani nalaz i mišljenje vještaka, usmeno saslušao vještaka na ročištu glavne rasprave 22. svibnja 2024., te je vještak odgovarajući na prigovore i pitanja punomoćnika tužiteljice, a koja pitanja tužiteljica ponavlja i u žalbi, vrlo detaljno odgovorio na sva pitanja te detaljno obrazložio zbog čega se u ovom konkretnom slučaju radi o komplikaciji u liječenju, a ne liječničkoj pogrešci, a vještačenje je provedeno u skladu s pravilima struke. Okolnost što tužiteljica nije zadovoljna nalazom vještaka, a bez da je nakon usmene dopune nalaza i mišljenja argumentirano izni jela prigovore na valjanost nalaza vještaka u stručnom smislu (tužiteljica je na ročištu glavne rasprave 22. svibnja 2024. a nakon što je liječnički vještak usmeno odgovorio na njezina pitanja koja ponavlja i u žalbi, i nadalje prigovarala nalazu vještaka te predložila da se provede novo vještačenje ''...kako bi se provjerio nalaz dr. RŠ.'' – opaska ovog suda), ne opravdava zahtjev tužiteljice za provođenjem novog vještačenja. Osim toga, valja ukazati tužiteljici je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev- 1369/2021-2 od 12. siječnja 2022. na revizijsko pitanje ''Od kakvog je značaja za ocjenu postojanja odgovornosti bolnice za štetu zbog smrti pacijenta, činjenica što je smrt nastupila zbog sepse izazvane bolničkom bakterijom (zlatnim stafilokokom)?'' odgovorio: ''Dakle, odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi da smrt pacijenta zbog činjenice što je nastupila sepsa izazvana bolničkom bakterijom, sama po sebi, ne dovodi do odgovornosti bolnice za štetu po objektivnom kriteriju. Dakle, u takvoj situaciji, kada je smrt pacijenta nastupila uslijed bolničke infekcije, a bolnica dokaže da u liječenju uslijed navedene komplikacije, nije bilo krivnje njenih djelatnika odnosno da su isti postupali u svemu po pravilima struke, bolnica ne odgovara za štetu.''

10. Kako iz činjenica utvrđenih provedenim dokaznim postupkom proizlazi da prilikom operativnog zahvata obavljenog na tužiteljici 18. prosinca 2017. nije učinjena stručna pogreška, te da je unatoč tome što je zahvat izvršen po pravilima struke i operativno polje bilo ispravno pripremljeno, prilikom operativnog zahvata došlo do komplikacije u liječenju odnosno do postoperativne infekcije izazvane bolničkom infekcijom (zlatnim stafilokokom), koja je infekcija česta komplikacija svih operativnih zahvata, pa tako i atroskopije koljena (po recentnoj znanstvenoj literaturi incidencija postoperativne infekcije nakon atroskopije koljena kreće se između 0,1-1,8%), pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik dokazao da su njegovi djelatnici ispravno pripremili operativno polje prema pravilima struke, pa u postupanju djelatnika tuženika nije bilo liječničke pogreške odnosno krivnje u njihovom postupanju, slijedom čega je pravilno odbio tužbeni zahtjev tužiteljica, a koja činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava pravilnim prihvaća i ovaj sud te je navedeno sukladno i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-1369/2021-2 od 12. siječnja 2022.

11. Slijedom iznijetog, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu i cijelosti.

12. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer ista nije uspjela sa svojom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Varaždinu, 17. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun