Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1109/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Amalije Švegović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Boris Gregović, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika UNIQA osiguranje d.d., OIB: 75665455333, Zagreb, Planinska 13A, kojeg zastupa punomoćnik Luka Vukasović, odvjetnik u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji od 23. siječnja 2026. poslovni broj Pn- 397/2021, u sjednici vijeća 17. rujna 2026.

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji od 23. siječnja 2026. poslovni broj Pn-397/2021 pod toč. III. izreke.

II. Djelomično se odbija i djelomično prihvaća žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji od 23. siječnja 2026. poslovni broj Pn -397/2021 pod toč. II. izreke:

- potvrđuje u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime izgubljene zarade ukupni iznos od 8.442,42 EUR sa zateznom kamatom:

- na iznos od 268,84 EUR od 10. kolovoza 2020.

- na iznos od 378,49 EUR od 10. rujna 2020.

- na iznos od 554,04 EUR od 10. listopada 2020.

- na iznos od 525,78 EUR od 10. studenog 2020.

- na iznos od 517,16 EUR od 10. prosinca 2020.

- na iznos od 265,37 EUR od 10. siječnja 2021.

- na iznos od 552,76 EUR od 10. veljače 2021.

- na iznos od 422,90 EUR od 10. ožujka 2021.

- na iznos od 178,36 EUR od 10. travnja 2021.

- na iznos od 357,00 EUR od 10. svibnja 2021.

- na iznos od 397,43 EUR od 10. lipnja 2021.

- na iznos od 491,10 EUR od 10. rujna 2021.

- na iznos od 762,74 EUR od 10. listopada 2021.

- na iznos od 475,97 EUR od 10. studenog 2021.

- na iznos od 621,05 EUR od 10. prosinca 2021.

- na iznos od 543,60 EUR od 10. siječnja 2022.

- na iznos od 864,40 EUR od 10. veljače 2022.

- na iznos od 265,43 EUR od 10. ožujka 2022. do isplate

- ukida u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime izgubljene zarade (hranarine) ukupni iznos od 4.553,03 EUR sa zateznom kamatom:

- na iznos od 306,59 EUR od 10. kolovoza 2020.

- na iznos od 372,29 EUR od 10. rujna 2020.

- na iznos od 277,39 EUR od 10. listopada 2020.

- na iznos od 248,19 EUR od 10. studenog 2020.

- na iznos od 277,39 EUR od 10. prosinca 2020.

- na iznos od 255,49 EUR od 10. siječnja 2021.

- na iznos od 335,79 EUR od 10. veljače 2021.

- na iznos od 218,99 EUR od 10. ožujka 2021.

- na iznos od 218,99 EUR od 10. travnja 2021.

- na iznos od 233,59 EUR od 10. svibnja 2021.

- na iznos od 226,29 EUR od 10. lipnja 2021.

- na iznos od 160,59 EUR od 10. rujna 2021.

- na iznos od 218,99 EUR od 10. listopada 2021.

- na iznos od 218,99 EUR od 10. studenog 2021.

- na iznos od 321,19 EUR od 10. prosinca 2021.

- na iznos od 189,79 EUR od 10. siječnja 2022.

- na iznos od 357,69 EUR od 10. veljače 2022.

- na iznos od 116,80 EUR od 10. ožujka 2022. do isplate,

te ukida pod toč. IV. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu u tom dijelu na ponovno suđenje.

III. Nepobijana toč. I. izreke presude ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 1.175,12 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose, pod toč. II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime izgubljene zarade iznos od 12.997,45 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose, pod toč. III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete u iznosu od 5.591,19 EUR sa zateznom kamatom, dok je pod toč. IV. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.002,32 EUR sa zateznom kamatom.

2. Navedenu presudu pod toč. II. i IV. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 107. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2. do. 7. citirane odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 80/22.), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda, odnosno ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Navedenu presudu pod toč. III. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i dosuditi mu preostali dio zahtijevane naknade štete.

4.Tužitelj i tuženik nisu podnijeli odgovore na žalbe.

5. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

6. Polazeći od nespornih činjenica o nastanku štetnog događaja (prometne nezgode od 17. svibnja 2020.) u kojoj je tužitelj stradao kao motociklist, pasivnoj legitimaciji tuženika i odgovornosti osiguranika tuženika, kao i da je tuženik s osnova štetnog događaja isplatio tužitelju 3.318,07 EUR na ime naknade neimovinske štete, 1.256,39 EUR na ime izgubljene zarade i 29,20 EUR na ime troškova liječenja, te sporne činjenice je li isplatom navedenog iznosa tužitelju u cijelosti nadoknađena neimovinska i imovinska šteta ili mu pripada pravo na daljnje obeštećenje, prvostupanjski sud je ocjenu djelomične osnovanosti zahtjeva utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je prema nalazu i mišljenju i dopuni nalaza medicinskog vještaka dr. UD tužitelj zadobio prijelom kralješka što je utvrđeno naknadnom pretragom (MR kralježnice), da je navedena ozljeda izazvala razvoj degenerativnih promjena na kralježnici, s time da u zdravstvenom kartonu tužitelja nisu evidentirane ranije tegobe vezane uz kralježnicu, da je tužitelj stradao u dobi od 50 godina i da se bavio aktivnim načinom života (sportom, planinarenjem) što nakon nezgode izbjegava radi straha od mogućih komplikacija, da ne smije dizati teže predmete, mora izbjegavati statičke položaje i ima strah od vožnje u prometu

- da je trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana, dok su bolovi slabog i povremenog karaktera trajno prisutni te su procijenjeni u okviru smanjenja životne aktivnosti, da je pretrpio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od nekoliko minuta do pola sata, sekundarni strah jakog intenziteta nekoliko sati u razdoblju akutne faze liječenja i pregleda, srednjeg intenziteta za vrijeme liječenja u trajanju od 30 dana te slabog intenziteta u trajanju od 6 mjeseci u smislu bojazni za oporavak i nastavak rada te mogućnosti gubitka zaposlenja i da je tužitelju smanjena životna aktivnost 8%

- da je tužitelj bio na bolovanju radi kojeg je izgubio zaradu u vidu razlike između neto plaće i naknade za bolovanje u visini od 12.997,45 EUR koja je utvrđena provedenim vještačenjem po vještaku Tomislavu Prpiću, na način da su u ocjeni izgubljene zarade korišteni podaci o primanjima usporednih radnika SD i ŽD koji obavljaju u Jadroliniji identične poslove kormilara kao i tužitelj, te je pri obračunu uzet u obzir i pomorski dodatak i hranarina koji su usporedni radnici primali za vrijeme kada su se nalazili na brodu, na kojem nije bila organizirana prehrana nego su se radnici sami snalazili za prehranu,

pa pozivom na čl. 19. st. 2., čl. 1045. st. 1. i čl. 1100. st. 1. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., u daljnjem tekstu: ZOO) utvrđuje da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i prouzročena neimovinska šteta radi pretrpljenih fizičkih bolova, straha i duševnih bolova radi smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 3.700,00 EUR, a kako je tužitelju isplaćen iznos od 3.318,07 EUR to zaključuje da je po osnovi naknade neimovinske štete osnovan daljnji iznos od 381,93 EUR. S obzirom iz nalaza vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 192 sata i cijeneći sat tuđe pomoći i njege s iznosom od 6,00 EUR prvostupanjski sud navodi da bi tužitelju pripadao i viši iznos od utuženog pa mu je po tom osnovu dosuđen u okviru postavljenog zahtjeva iznos od 557,44 EUR. Na ime troškova liječenja koji se odnose na odlaske na medicinske preglede u Opatiju i Rijeku te u vezi medicinske rehabilitacije cijeneći udaljenost gdje je rehabilitaciju obavljao sud utvrđuje da tužitelju pripada naknada po tom osnovu od 265,45 EUR pa kako je tužitelju isplaćen iznos od 29,20 EUR to mu je dosuđeno 236,25 EUR. Navedeni iznosi dosuđeni su nepobijanom toč. I. izreke presude , u kojoj je s osnova troškova liječenja dosuđen iznos od 265,45 EUR, a ne iznos od 236,25 EUR kako navodi prvostupanjski sud u obrazloženju, u koji dio presude ovaj sud nije u mogućnosti intervenirati radi izostanka žalbe tuženika. Naknada imovinske štete radi izgubljene zarade dosuđena je tužitelju u ukupnom iznosu od 12.997,45 EUR neto koji uključuje i pomorski dodatak i hranarinu jer bi tužitelj isto ostvario kao i usporedni radnici po redovnom tijelu stvari te bi mu navedeni iznos ostao jer je mogao hranu sam pripremiti i uzeti od kuće (npr. iz svog vrta). Preostali zatraženi iznos naknade neimovinske štete od 5.591,19 EUR sud je odbio kao neosnovan pod toč. III. izreke presude.

7. U žalbi kojom pobija toč. II. i IV. izreke presude tuženik navodi da mu je naloženo isplatiti tužitelju izgubljenu zaradu u iznosu od 12.997,45 EUR koji uključuje pomorski dodatak i hranarinu za vrijeme dok se nalazio na bolovanju, s time da se hranarina prema iskazu svjedoka ĆD troši za prehranu na brodu, ukazujući da je svjedok na ročištu 26. rujna 2024. istakao da se pomorski dodatak razlikuje zavisno od radnog mjesta radnika dok je hranarina za sve radnike ista, da na trajektima i katamaranima gdje je poslove svog radnog mjesta obavljao tužitelj (kao i svjedok) nema kuhara pa kuha svako od članova posade za sebe ukoliko imaju vremena ili kuha netko od njih pa mu ostali daju novac ovisno koliko je potrošeno za pripremu obroka. Nastavno ukazuje da je pomorski dodatak i hranarina po pravnoj prirodi trošak radnika a ne naknada za rad pa se ne mogu uračunati u izgubljenu zaradu tužitelja, ukazujući da je u odluci VSRH od 30. kolovoza 2007. broj Revt-173/2006 zauzeto stajalište da pomorski dodatak pripada pomorcu koji je bio na brodu i da od tog iznosa prema životnom iskustvu ne preostaje radniku više od 50%, pa samo toliko od istog može uštedjeti, povezujući pomorski dodatak s terenskim dodatkom radnika i sudskom praksom koja terenski dodatak ne priznaje štetom u visini od 100% iznosa nego prema životnom iskustvu u visini od 50% iznosa koji je plaćen radniku s te osnove, a takvo tumačenje se može odnositi i na hranarinu.

8. Tužitelj u žalbi kojom pobija odbijeni dio zahtjeva navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio visinu naknade neimovinske štete i pogrešno primijenio čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, zanemarivši da Orijentacijski kriteriji nisu izvor prava niti matematička formula koja pukim automatizmom služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade. Navodi da je sud zanemario vrstu ozljeda koje je zadobio u vidu kompresivnog prijeloma L1 kralješka i utisnuće diskova na L3 do L5 kralježnice, niti je cijenio posebne okolnosti slučaja posebice životnu dob i da će posljedice trpjeti minimalno 15 godina, te da se bavio sportom (planinarenjem). Ukazuje da je VSRH u nizu odluka zauzeo shvaćanje da je visina pravične novčane naknade faktično pitanje koje treba utvrđivati u svakom konkretnom slučaju i utvrđene činjenice valorizirati uz primjenu Orijentacijskih kriterija kako bi utvrđena naknada imala karakter pravične novčane naknade. Smatra da navedeno sud nije primijenio, niti pak je uzeo u obzir da je od posljednje promjene Orijentacijskih kriterija u lipnju 2020. stopa inflacije za razdoblje od srpnja 2020. do svibnja 2025. iznosila 31,1% prema podacima Državnog zavoda za statistiku.

9. Ispitivanjem presude po službenoj dužnosti te u okviru žalbenih navoda tuženika ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u dijelu dosuđene naknade imovinske štete na ime izgubljene zarade koja obuhvaća tzv. hranarinu, a na što pravilno ukazuje tuženik u žalbi, dok u preostalom pobijanom dijelu - dosuđene izgubljene zarade pod toč. II. izreke i odbijenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete pod toč. III. izreke - nije počinjena navedena bitna povreda kao niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP.

Na žalbu tužitelja:

10. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio okolnosti konkretnog slučaja koje se odnose na - vrstu i težinu tjelesne ozljede, lokalitet ozljede, životnu dob u kojoj je tužitelj zadobio ozljede, njegovo zanimanje i aktivnosti kojima se bavio, način liječenja i nelagode kojima je bio izložen, kao i ograničenja koja će imati trajno, te uz to cijeneći intenzitet i trajanje kvalifikatornih okolnosti (fizičkih bolova, straha i duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti) koje proizlaze iz nalaza vještaka na koji tužitelj nije imao primjedaba, pravilno je primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO kada je utvrdio da na ime naknade neimovinske štete tužitelju pripada iznos od 3.700,00 EUR. Sud nije odmjerio visinu primjenom matematičkog obračuna temeljem Orijentacijskih kriterija pukim automatizmom, kako navodi tužitelj, nego je cijenio okolnosti konkretnog slučaja kao i činjenicu rasta inflacije koja je uslijedila od 2020. do presuđenja, pa je po ocjeni ovoga suda pravilnom primjenom materijalnog prava odbijen zahtjev tužitelja pod toč. III. izreke.

Na žalbu tuženika:

11. Naknadu imovinske štete na ime izgubljene zarade prvostupanjski sud je utvrdio usporedbom naknade plaće koju je tužitelj primao tijekom bolovanja od svibnja 2020. do svibnja 2021., te od kolovoza 2021. do veljače 2022. u neto iznosu s neto plaćama usporednih radnika SD i ŽD koje uključuju pomorski dodatak i hranarinu koju radnici ostvaruju za vrijeme rada na brodu.

12. U žalbi tuženik pobija dosuđenu izgubljenu zaradu u dijelu kojim je tužitelju priznato pravo na pomorski dodatak i hranarinu uz osnovno obrazloženje - da bi tužitelj imao pravo samo na dio tih primanja i to onaj koji bi „uštedio“, a to je prema sudskoj praksi najviše 50% od novčanih iznosa ostvarenih po tom osnovu.

13. Iz Ugovora o radu koji je tužitelj sklopio s Jadrolinijom Rijeka proizlazi (čl. 8.) da tužitelj ima pravo na osnovnu plaću koja se sastoji od startne osnovice koja je utvrđena u III grupi složenosti s koeficijentom 1,60 i dodatka na osnovnu plaću po osnovi radnog staža i to 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te da se tako utvrđenoj osnovnoj plaći dodaje pomorski dodatak za vrijeme ukrcaja koji se isplaćuje u visini utvrđenoj posebnim aktom poslodavca.

13.1. Iz navedenog proizlazi da se radi o dodatku koji je sastavni dio plaće i koji bi tužitelj ostvario na ime uvjeta rada (rada na brodu), odnosno da se ne radi o materijalnom dodatku koji bi bio vezan uz određene troškove koje tužitelj ima kada radi na brodu i koje bi nadoknađivao iz tog dodatka, pa da bi samo dio tog dodatka „mogao uštedjeti“ kako navodi tuženik uspoređujući pomorski dodatak s terenskim dodatkom. Po ocjeni ovoga suda pomorski dodatak kako je ugovoren u čl. 8. cit . Ugovora o radu nije usporediv s terenskim dodatkom, s obzirom da se radi o dodatku za određene uvjete rada koji su vezani uz radno mjesto tužitelja (kormilara) koji bi tužitelj ostvario po redovnom tijeku stvari da je bio na radu, na način kao što su isti ostvarili usporedni radnici radeći poslove kormilara na katamaranu i trajektu, pa je pravilno stajalište prvostupanjskog suda da tužitelj ima pravo na izgubljenu zaradu po tom osnovu .

14. Međutim, osnovani su žalbeni navodi kojima tuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP kada je pod toč. 10. obrazloženja, otklanjajući tvrdnje tuženika da tužitelj nije izgubio u cijelosti trošak hranarine jer bi djelomično istu utrošio za prehranu tijekom radnog vremena, naveo da je tužitelj „mogao hranu uzeti od kuće koju sam priprema od sastojaka koje primjerice ima u vrtu“ pa da iz tog razloga gubi zaradu u vidu punog iznosa hranarine.

14.1. Pravilno ukazuje tuženik u žalbi da je svjedok JD koji je zaposlen u Jadroliniji kao vođa palube istakao u iskazu da na trajektima i katamaranima na kojima je radio zajedno s tužiteljem ne postoji kuhar i da od iznosa koji dobivaju na ime hranarine kuha svako od članova posade za sebe (kada imaju vremena) ili netko kuha za sve pa mu ostali daju novac ovisno o potrošenom iznosu za pripremu obroka.

14.2. Isto to je potvrdio i tužitelj u iskazu navodeći dodatno da ukoliko se članovi posade ne dogovore o zajedničkom spremanju obroka da tada „jedu u nekom lokalu“.

14.3. S obzirom na navedeno zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj „priprema hranu od sastojaka koje ima u vrtu“ protivan je iskazu svjedoka i samog tužitelja, a kako je prvostupanjski sud na temelju toga izveo i daljnji zaključak da tužitelj ima pravo na cjelokupni iznos hranarine u smislu izgubljene zarade to je i činjenično stanje pogrešno utvrđeno, a na što pravilno ukazuje tuženik u žalbi.

15. S obzirom da visina izgubljene zarade s osnova razlike naknade za vrijeme bolovanja i neto plaće usporednih radnika i pomorskog dodatka nije sporna, te da istu i po ocjeni ovoga suda tužitelj gubi kao posljedicu prometne nezgode za koju je odgovoran tuženik, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1095. st. 1. ZOO obvezao tuženika isplatiti tužitelju po tom osnovu ukupni iznos od 8.442,42 EUR.

16. Nasuprot tome prvostupanjski sud nije utvrdio koliko iznosi izgubljena zarada na ime hranarine, uzimajući u obzir da je tužitelj zasigurno dio novčanih sredstava po tom osnovu utrošio za prehranu uzimajući u obzir režim rada (boravak na brodu) koji je opisao u iskazu. Ovaj sud nije primijenio odluku VSRH od 30. kolovoza 2007. broj Revt-173/2006-2 na koju se poziva tuženik tvrdeći da bi prema životnom iskustvu samo 50% tog iznosa radnik mogao uštedjeti, s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o prilično visokim novčanim iznosima koje je tužitelj ostvarivao po osnovi tzv. hranarine (u rasponu od 116,80 EUR do 372,29 EUR mjesečno).

17. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tužitelja i djelomično žalbu tuženika te je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio presudu pod toč. III. izreke i pod toč. II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 8.442,42 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose navedene pod toč. II. izreke ove presude i rješenja, dok je u preostalom dijelu za iznos od 4.555,03 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne određene novčane iznose navedene pod toč. I I. izreke ove presude i rješenja ukinuo toč. II. izreke prvostupanjske presude primjenom čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP i predmet vratio u tom dijelu, uključujući i u odluci o troškovima postupka pod toč. IV. izreke, prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

18. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provođenjem predloženih dokaza utvrditi iznos koji je tužitelju mogao ostati na ime tzv. hranarine nakon podmirivanja troškova koji su za to namijenjeni i koji predstavlja izgubljenu zaradu, nakon čega će odluku obrazložiti valjanim razlozima koji će imati uporište u sadržaju provedenih dokaza da bi ovaj sud u eventualno novom žalbenom postupku bio u mogućnosti ocijeniti njezinu zakonitost. Ujedno će novom odlukom odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

U Varaždinu 17. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek