Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-653/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Vinki Brundula Tadić, odvjetnici u Donjoj Stubici, protiv tuženice PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupane po punomoćnicima Katarini Prelec i dr. odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj P-437/2025-61 od 23. veljače 2026., na sjednici vijeća 17. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj P-437/2025-61 od 23. veljače 2026.:

- potvrđuje pod točkom I. i V. izreke,

- potvrđuje pod točkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 2.671,47 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 19. siječnja 2026. do isplate,

- preinačuje pod točkom II. izreke za isplatu zateznih kamata koje na dosuđeni iznos od 2.671,47 EUR-a teku od 1. listopada 2015. do 18. siječnja 2026. te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev,

- preinačuje pod točkom III. izreke i odbija zahtjev za isplatu iznosa od 4.062,59 EUR- a s pripadajućim zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate .

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj P-437/2025-61 od 23. veljače 2026.:

- potvrđuje pod točkom VI. izreke,

- potvrđuje pod točkom IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak u iznosu od 1.599,65 EUR-a,

- preinačava pod točkom IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak u iznosu od 1.717,24 EUR-a i u tom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 124,00 EUR-a u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 488,50 EUR-a odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđen je ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 7. točka 2. Ugovora o kreditu broj 9010712970 od 8. rujna 2005., ovjerenog kod javnog bilježnika Damira Bjelčić pod brojem: OU- 556/2005 8. rujna 2005. (dalje: ugovor o kreditu), koji glasi: “U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju zatezne kamate na svaki mjesečni više uplaćeni iznos zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule u iznosu od 2.671,47 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 1. listopada 2015., pa do isplate, u roku od 15 dana. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju više uplaćeni iznos zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule u iznosu od 4.062,59 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate. Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.316,89 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama. Pod točkom V. izreke odbijena je tuženica s prigovorom prijeboja u iznosu od 591,50 EUR-a kao neosnovanim. Pod točkom VI. izreke odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

2. Navedenu presudu pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženica u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu da preinači prvostupanjsku presudu i odbije u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, valja navesti da je presudom istog suda poslovni broj P-1283/2022-38 od 11. ožujka 2024. pod točkom I. izreke utvrđen je ništetnom i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 4. točka 1. Ugovora o kreditu broj 9010712970 od 8. rujna 2005. ovjeren kod javnog bilježnika Damira Bjelčića pod OU-556/2005 od 8. rujna 2005. u dijelu koji glasi „sukladno odluci Banke o kreditiranju građana“; pod točkom II. izreke utvrđen je ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe članka 4. točke 2. istog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: „u CHF“; pod točkom III. izreke utvrđen je ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 7. točka 1. istog Ugovora o kreditu odnosno članak 4. točka 1. tog Ugovora u dijelu koji glasi: „U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete“; pod točkom IV. izreke naloženo je tuženici da tužitelju na ime razlike preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 2.054,66 EUR s pripadajućom zateznom kamatom od 1. listopada 2015. do isplate, pod točkom V. izreke utvrđen je ništetnim i bez pravnog učinka dio ugovorne odredbe članka 7. točke 2. istog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi „plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja“; pod točkom VI. izreke utvrđen je ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe članka 12. točke 9. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: „Potpisom ovog Ugovora Korisnik Kredita i Založni dužnik izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.“; pod točkom VII. izreke naloženo je tuženici da tužitelju zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 4.821,06 EUR s pripadajućom zateznom kamatom od 1. listopada 2015. do isplate, pod točkom VIII. izreke naloženo je tuženici da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.746,89 EUR s pripadajućom zateznom kamatom od 11. ožujka 2024. Županijski sud u Varaždinu je presudom i rješenjem poslovni broj Gž- 597/2024-2 od 28. kolovoza 2025. djelomično odbio žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini broj P-1283/2022- 38 od 11. ožujka 2024. pod točkama I., II. i V. izreke, dok je djelomično prihvatio žalbu tuženice i preinačio točku VI. izreke na način da je odbio zahtjev tužitelja u tom dijelu kao neosnovan, te ukinuo presudu Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini broj P-1283/2022-38 od 11. ožujka 2024. pod točkama III., IV., VII. i VIII. izreke i u tom ukinutom dijelu predmet se vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 7. toč. 2. Ugovora o kreditu broj 9010712970 od 8. rujna 2005. (dalje: ugovor o kreditu) u dijelu opisanom u izreci presude, a kojim je ugovorena otplata kredita u valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, kao i zahtjev za isplatu na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke i valutne klauzule.

7. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih nespornih i dokaznim postupkom utvrđenih činjenica:

- da su nesporno tužitelj i tuženica dana 8. rujna 2005. sklopili Ugovor o kreditu kojim se tuženica obvezala staviti na raspolaganje tužitelju iznos od 55.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom sukladno Odluci banke, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,65%, te ugovorenom valutnom klauzulom vezanom za CHF (čl. 7. ugovora o kreditu), rokom otplate 180 mjeseci, te da je kredit odobren za adaptaciju stambenog objekta,

- da su nesporno tužitelj i tuženica dana 25. siječnja 2016. sklopile Dodatak ugovoru o kreditu broj 9010712970 (dalje: Dodatak) na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/2015, dalje: ZID ZPK) kojim je kredit konvertiran,

- da je tužitelj potrošač u smislu odredbe čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/2003, 46/2007, 79/2007, dalje: ZZP/03), jer je tužitelj predmetni ugovor o kreditu sklopio kao fizička osoba radi uređenja etaže u obiteljskoj kući, a koja namjena kredita proizlazi i iz samog ugovora o kreditu, a tuženica tijekom postupka nije dokazala suprotno,

- da se tužitelj pravilno pozvao na utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015. i Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019., a kojima je utvrđeno da su ništetne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom kreditora i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, jer banke kao trgovci nisu pojedinačno pregovarale sa potrošačima o parametrima koji utječu na promjenu kamatnih stopa niti su potrošačima dale objašnjenje značenja promjenjive kamatne stope niti su informirale potrošače o rizicima koje nosi CHF iako su znale za te rizike, a što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a za koja je utvrđenja prvostupanjski sud vezan sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/2014, 110/2015 i 14/2019, dalje: ZZP/14, koji je bio na snazi u vrijem pokretanja ovog parničnog postupka), a koji je sadržajno jednak odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013, 41/2014, dalje: ZZP/07),

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je podigao kredit za adaptaciju obiteljske kuće u kojoj živi, da zbog malih primanja nije mogao dobiti drugi kredit, a ugovor je bio tipski i nije mogao mijenjati odredbe ugovora te mu je rečeno da otplata kredita može porasti najviše za 1%,

- da iz nalaza i mišljenja, te pisanog očitovanja na prigovore stranaka stalnog sudskog vještaka za financije Petre Blašković proizlazi da je tužitelj zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do dana izračuna konverzije više platio ukupno 2.054,66 EUR, a zbog rasta tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i početnog tečaja za CHF na dan isplate kredita u razdoblju od početka otplate kredita do dana izračuna konverzije više je platio ukupno 4.821,06 EUR odnosno ukupno više plaćeni iznos zbog promjene kamatne stope i tečaja na više za vrijeme otplate kredita u CHF iznosio je 6.875,72 EUR-a, da je prilikom provođenja konverzije tuženica uzela u obzir sve uplate tužitelja sukladno čl. 19.c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/2015 – dalje: ZIDZPK/15) te priznala tužitelju preplatu u iznosu od 2.813,13 EUR/21.485,28 kn, da ukupni iznos zateznih kamata obračunatih na svaki preplaćeni anuitet zbog rasta kamatne stope i tečaja do dana provođenja konverzije iznosi 2.671,47 EUR-a,

- da nije osnovan prigovor zastare za potraživanje plaćenog iznosa s osnove promjenjive kamatne stope i tečaja CHF jer je zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počela teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, odnosno zastara je ponovno počela teći od 13. lipnja 2014. u odnosu na ništetnost ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope te od 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, te u konkretnom slučaju do dana podnošenja tužbe 7. lipnja 2019. nije protekao rok od 5 godina od pravomoćnosti presuda propisan čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO),

- da je konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR izvršena temeljem odredbe čl. 19.b i čl. 19.c. Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/2015, dalje: ZID ZPK/15) i da je računski točna,

- da tužitelj samim sklapanjem Dodatka nije izgubio pravni interes za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i ispunjenju obveze uz valutnu klauzulu u CHF, a slijedom toga niti pravo na postavljanje kondemnatornog zahtjeva za isplatu na temelju tako utvrđen ih nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu, jer konverzijom ništetne odredbe nisu postale valjane niti je konverzijom u cijelosti obeštećen, pri čemu ističe da niti jednom odredbom ZIDZPK/15 nije propisano da se sklapanjem Dodatka gube prava temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja Dodatka,

- da su stranke sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu u cijelosti postupile sukladno odredbama glave IV.a ZPK-a (čl. 19.a do 19.i), čime je došlo do promjene valute kredita iz CHF u EUR, promjene kamatne stope, utvrđenja preostalog iznosa neotplaćene glavnice kredita u EUR i utvrđenja manjka, te da je tužitelj provedenom konverzijom u smislu odredbe čl. 19.b. ZID ZPK-a doveden u položaj u kojem bi bio da je koristio kredit u EUR (glavnica kredita pretvorena je u EUR-e po tečaju na dan isplate kredita, na koju je primijenjena kamatna stopa jednaka onoj koju je vjerovnik primjenjivao na kredite u EUR, te je utvrđen novi otplatni plan, sve sukladno čl. 19.c st. 1. toč. 1. – 3. ZID ZPK-a), time da su svi uplaćeni iznosi pretvoreni u EUR po tečaju na dan uplate i istima su namireni anuiteti u EUR utvrđeni po novom otplatnom planu,

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku koji se vodio u predmetu poslovni broj Gos-1/2019 u rješenju od 4. ožujka 2020., odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava, dao slijedeći odgovor: ''Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/2015) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.'',

utvrđuje ništetnom ugovornu odredbu čl. 7. toč. 2. ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula i način otplate kredita, jer je ista sadržajno jednaka odredbama standardnih ugovora o potrošačkim kreditima koji su razmatrani u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača, te ista kao odredba unaprijed sastavljenog ugovora o kreditu tužitelju kao potrošaču nije bila jasna i razumljiva u smislu posljedica sklapanja takvog ugovora te je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača (čl. 81. st. 1. i čl. 84. ZZP/03), slijedom čega je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom odredbe čl. 7 toč. 2. ugovora o kreditu u dijelu opisanom u izreci presude.

7.1. Polazeći od utvrđenja da među strankama nije sporno da je sama konverzija provedena u skladu sa ZID ZPK/15, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj sklapanjem sporazuma o konverziji tj. Dodatka ugovora o kreditu nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove na temelju nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje do sklapanja sporazuma o konverziji jer konverzijom nije u cijelosti obeštećen, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 1111. st. 1. u vezi čl. 323. st. 1. ZOO-a u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te naložio tuženici isplatiti tužitelju iznos od 4.062,59 EUR-a koji se odnosi na preplaćene iznose mjesečnih anuiteta zbog ništetnih ugovornih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i iznos od 2.671,47 EUR-a koji se odnosi na zateznu kamatu obračunatu na preplaćene iznose mjesečnih anuiteta od dospijeća svakog anuiteta do dana konverzije prikazan ih u apsolutnom iznosu, sve zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od 1. listopada 2015. dosuđenim na temelju čl. 1115. ZOO-a jer je tuženica nesavjesna ugovorna strana obzirom je u ugovor o kreditu unijela nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli.

7.2. Prvostupanjski sud je, odlučujući o tuženičinom prigovoru radi prebijanja, pod točkom V. izreke odbio prigovor prijeboja u iznosu od 591,50 EUR-a kao neosnovan, zaključivši da tuženica nema pravo na isplatu razlike tečaja za razdoblje otplate kredita kada je tužitelju obračunavala i naplaćivala anuitete kredita po tečaju nižem od tečaja važećeg na dan korištenja kredita, jer u tim razdobljima tužitelj ništa nije stekao pa da bi na temelju stjecanja bez osnove bio išta dužan vratiti tuženici, već je tuženici izvršio uplatu kako je to tuženica od njega zatražila i obračunala, dok s druge strane tuženica ne može potraživati navedene iznose koji su posljedica njezinog nezakonitog postupanja.

8. Tuženica u žalbi navodi da je sklapanjem Dodatka kreditni odnos između stranaka izmijenjen, da je konverzija izvršena upravo sa svrhom i na način da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i to plaćanja preračunata kao da je kredit početno bio u EUR-ima, da je konverzija provedena sukladno odredbama ZID ZPK/15, pa je stoga neosnovano vraćanje na početno ugovorenu kamatnu stopu iz kredita u kojem je ugovorena otplata uz korištenje valutne klauzule vezano za CHF. Tuženica navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 19.a., čl. 19.b. i čl. 19.c. ZID ZPK/15 kada je zaključio da tužitelj ima pravo na otplatu kredita prema uvjetima koji su ugovoreni Dodatkom i povrh toga da ima pravo i na preplatu u dosuđenim iznosima kao da konverzija nije prihvaćena od strane tužitelja, jer to tužitelja stavlja u privilegirani položaj u odnosu na potrošače koji su sklopili ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u EUR-ima, iako je cilj ZID ZPK/15 bio izjednačavanje upravo s tim potrošačima. Ističe da je ZID ZPK/15 lex specialis u odnosu na ZOO i njegove odredbe imaju prednost pred odredbama ZOO-a i ZZP-a u smislu ništetnosti ugovornih odredbi, pa u odnosu na tematiku konverzije kredita sudovi mogu primjenjivati i tumačiti pravo jedino u odnosu na ZID ZPK/15 koji izričito uređuje konverziju spornih ugovora. Navodi da je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. istaknuo kako pravni interes za vođenje postupka o utvrđenju ništetnosti pojedinih odredaba ugovora o kreditu imaju samo i isključivo oni korisnici koji nisu iskoristili pravo na konverziju, iz čega proizlazi da je cjelokupna tematika konverzije u cijelosti riješena donošenjem ZID ZPK/15. Nadalje navodi da je Sud Europske unije u predmetu broj C-567/2020 odgovorio da potrošači koji su proveli konverziju kredita nemaju pravo osporavati odredbe Ugovora o kreditu i dodataka iz razloga što su odredbe Glave IV.a ZID ZPK/15 sukladno čl. 1. st. 2. Direktive 93/13EZ isključene od ispitivanja nepoštenosti, da je cilj zakonodavca bio uspostaviti ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana te su ugovorne strane zakonodavnom intervencijom i suglasnošću volja izmijenile ništetne ugovorne odredbe čime je stvorena nova pravna osnova pa je Dodatak isključen od ispitivanja nepoštenosti, te je navedena odluka osnažila i potvrdila argumente Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesene u odluci iz oglednog postupka Gos-1/2019, kao i stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske koji je prvi u okviru postupka ocjene ustavnosti Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) nedvojbeno potvrdio da se u konkretnom slučaju radi o valjanoj javnopravnoj i restitucijskoj intervenciji zakonodavca. Tuženica daljnjim navodima žalbe opširno obrazlaže opravdanost i zakonitost ugovaranja promjenjivosti kamatne stope u ugovoru o kreditu, pri čemu posebno ističe da do stupanja na snagu izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. (stupio na snagu 1. siječnja 2014.), a kojim je izmijenjena odredba čl. 11.a Zakona o potrošačkom kreditiranju, nije imala zakonsku obvezu glede izmjene ili usklađivanja odredaba o kamatnim stopama u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti, već samo obvezu obavještavanja klijenata o promjeni kamatne stope, što je i činila, dok je valutna klauzula izričito dopuštena i predviđena odredbom čl. 22. ZOO-a. Navodi da provedenim vještačenjem nisu uopće uzeti u obzir efekti konverzije tj. iznos izračunate preplate nije umanjen za iznos priznat prilikom konverzije, slijedom čega se donošenjem presude koja se temelji na takvom nalazu vještaka dolazi do dvostrukog obeštećenja tužitelja. Osporava stajalište prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare.

9. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga tuženice, po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje tuženica, jer presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju uporišta u sadržaju provedenih dokaza i stanju spisa, a odnose se na doseg pravomoćne presude iz postupka kolektivne zaštite. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede ovaj sud temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

10. Protivno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnim dijelove odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i način ispunjenja obveze iz kredita ništetna, što pravilnim prihvaća i ovaj sud obzirom da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da ovaj konkretan ugovor o kreditu i način njegovog ugovaranja te postupanje tuženice tijekom ugovaranja u cijelosti odgovara ugovaranju valutne klauzule u ugovorima o kreditima koji su bili obuhvaćeni kolektivnom tužbom, pa imajući u vidu shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o direktnom učinku pravomoćne presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, kao i činjenicu da se tužitelj u tužbi pozvao na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite potrošača, a u kojim presudama su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ocijenjene nepoštenim i dani su dostatni i relevantni razlozi o tome zašto je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. primjenjiva i u ovom konkretnom slučaju, a na koja se utvrđenja pravilnom primjenom odredbe čl. 502.c ZPP-a pozvao i prvostupanjski sud, a da tuženica nije dokazala postojanje razloga na temelju kojih se presuda iz postupka kolektivne zaštite prava ne bi primijenila, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je sporna ugovorna odredba u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula ništetna na temelju odredbe čl. 81., čl. 82. toč. 11., čl. 84. i čl. 87. ZZP/03. Stoga su žalbeni navodi tuženice kojima se poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te pogrešnu primjenu materijalnog prava neosnovani.

11. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženice kojima ističe da sve do stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. nije bila u obvezi u postojećim ugovorima o kreditima definirati parametre promjenjivosti, već je samo imala obvezu objaviti kriterije promjenjivosti i o tome obavijestiti klijenta odnosno tužiteljicu, a što je nesporno i učinila, jer je i prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 143/2013) postojala zakonska obveza preciznijeg definiranja parametara o promjenjivoj kamatnoj stopi neovisno o tome što do stupanja na snagu tog Zakona nije postojala zakonska obveza izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da se definiraju parametri promjenjivosti. Navedeno je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u više odluka, primjerice Rev-396/2021-3 od 24. siječnja 2023., Rev-1379/2021-2 od 27. rujna 2023., Rev-647/2021-2 od 5. rujna 2023.

12. Neosnovani su žalbeni navodi kojima tuženica tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo vezano za valutnu klauzulu, jer je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli utvrđena ništetnom iz razloga što tuženica nije tužitelja na pravilan način informirala o rizicima takve klauzule, a što je i dovelo do neravnoteže između parničnih stranaka i posljedično tome do ništetnosti te odredbe, pri čemu valja istaknuti da nije sporno da ZOO izričito dopušta zaključenje ugovora uz valutnu klauzulu.

13. Kako je sada već ustaljena sudska praksa zauzela stav da zastara restitucijskih zahtjeva koji se temelje na utvrđenjima iz presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača teče od pravomoćnosti odluka kojima je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, odnosno zastara u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF počela je teći od 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P - 1401/2012 u tom dijelu, te do podnošenja predmetne tužbe 7. lipnja 2019. nije protekao zastarni rok propisan odredbom čl. 225. ZOO-a, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, to su neosnovani žalbeni navodi tuženice kojima i u žalbenom postupku ističe prigovor zastare.

14. Međutim, osnovano ističe tuženica da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa koji su tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije (30. rujna 2015.) plaćeni na temelju ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli.

15. U žalbenom stadiju postupka nije sporno da su stranke dana 25. siječnja 2016. sklopile Dodatak, kojim su sukladno odredbama ZID ZPK/15 izvršile konverziju kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR, te je nesporno da tužitelj tijekom postupka nije osporavao valjanost sklopljenog Dodatka, niti je osporavao da je predmetni Dodatak sklopio na temelju slobodnog i informiranog pristanka. Obzirom da je u ovoj fazi postupka sporno da li su stranke sklapanjem Dodatka uredile sve svoje odnose vezano za ništetne odredbe ugovora o kreditu i da li se tim Zakonom uspostavila stvarna ravnoteža u pravima i obvezama stranaka (tužitelja kao potrošača i tuženice kao trgovca), odnosno sporan je pravni doseg Dodatka, to je u ovom konkretnom slučaju za ocjenu osnovanosti zahtjeva odlučno odgovoriti na ta pitanja.

16. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u oglednom postupku koji se vodio u predmetu poslovni broj Gos-1/2019 u rješenju od 4. ožujka 2020., odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava, dao slijedeći odgovor: ''Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/2015) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.''. Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedloge više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju/2015, na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

17. Obzirom da u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZPP/03 ništetnost djeluje ex tunc, pa za ugovornu odredbu u potrošačkom kreditu koja je proglašena nepoštenom i ništetnom vrijedi pravilo kao da nikada nije postojala tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, te imajući u vidu i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske citirano u gore navedenog odluci, nepoštene odredbe ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli nakon sklapanja Dodatka ne obvezuju tužitelja obzirom su izmijenjene na način kao da je za cjelokupno ugovoreno vrijeme vraćanja kredita ispunjenje kreditne obveze bilo ugovoreno s valutnom klauzulom u EUR i uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR, pa je time ostvaren neobvezujući učinak ništetnih ugovornih odredbi u skladu s odredbom čl. 87. st. 1. ZZP/2003, a posljedica te neobvezujuće prirode ništetnih ugovornih odredbi je pravo potrošača na povrat plaćenog na temelju nepoštene ugovorne odredbe.

18. Stranke su sklapanjem Dodatka izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 na način da su svi iznosi koji su plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF do 30. rujna 2015. (kao dana obračuna konverzije) iskorišteni za ispunjenje ugovornih obveza ugovorenih valjanim Dodatkom, odnosno u obračun konverzije uzeti su i iznosi koji su plaćeni na ime ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli, kako to osnovano ističe i tuženica u svojoj žalbi, a utvrđena preplata je iskorištena za ispunjenje budućih anuiteta kredita u valutnoj klauzuli u EUR-ima, što ne osporava niti sam tužitelj, a isto proizlazi i iz čl. 5. Dodatka.

19. Stoga, prema shvaćanju ovog suda, prihvaćanjem konverzije i sklapanjem Dodatka tužitelj je restituiran s osnova nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu i to na način da ga iste ne obvezuju jer su zamijenjene valjanom odredbom o ispunjenju obveze uz kamatu na EUR kredite, kao i time što je sve plaćeno iskorišteno u tužiteljevu korist na način da je uzeto u ispunjenje obveze ugovorene valjanim Dodatkom, čime je de facto konzumirano restitucijsko pravo. Dodatak ne djeluje samo pro futuro, već ima retroaktivni učinak i kao takav čini pravnu osnovu temeljem koje je s pozicije tužitelja kao potrošača konzumirano njegovo restitucijsko pravo, dok s pozicije tuženice čini pravnu osnovu temeljem koje tuženica ima pravo zadržati sve što je primila na ime ispunjenja obveze tužitelja koja proizlazi iz obveze ugovorene valjanim Dodatkom, radi čega nisu ispunjene pretpostavke za povrat stečenog bez osnove propisane odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO-a po osnovi preplate zbog ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivosti kamatne stope i tečaju u CHF u iznosu od 4.062,59 EUR-a (prema nalazu financijskog vještaka predstavlja razliku između iznosa mjesečnih anuiteta koje je tužitelj stvarno platio tuženici i iznosa koje bi tužitelj platio da je tijekom cijelog utuženog razdoblja plaćao svoju obvezu prema tečaju CHF u vrijeme isplate kredita u ukupnom iznosu od 6.875,72 EUR-a umanjenom za iznos preplate priznate u konverziji u iznosu od 2.813,13 EUR-a).

20. Navedeno pravno shvaćanje ovog suda podudarno je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026.

21. Tužitelj tužbom zahtijeva i zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli od dana plaćanja pojedinačnih iznosa do isplate.

22. Prošireno vijeće od 13 sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev - 457/2025-21 od 27. svibnja 2026. na pitanje: ''Ima li potrošač korisnik kredita koji je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/2015 – dalje: ZID ZPK/15) ugovaranjem aneksa ugovoru konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valu tnom klauzulom CHF, ako konverzijom vjerovnik nije vratio sve neosnovane stečene koristi koje je stekao primjenom ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora? '' odgovorilo je: ''Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od sklapanja temeljnog ugovora o kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.''

23. Prihvaćajući citirano pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ovaj sud je stava da tužitelj ima pravo na isplatu zatezne kamate na plaćene pojedinačne novčane iznose. Naime, iako je tuženica na temelju sklopljenog Dodatka u izračun konverzije propisan ZID ZPK/2015 unijela glavne iznose na ime ispunjenja nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF, a koji su iznosi doista na temelju te nepoštene ugovorne odredbe sadržane u osnovnom ugovoru o kreditu bez osnove bili prešli u njezinu imovinu do dana 30. rujna 2015. kada su zajedno s ostalim iznosima uplaćenim radi namirenja anuiteta u skladu sa sklopljenim Dodatkom iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u EUR, ostaje činjenica da je riječ o iznosima koje je tuženica držala bez pravne osnove od dana kada su joj plaćeni do dana obračuna konverzije (30. rujna 2015.). Obzirom da u skladu sa čl. 1115. ZOO -a nepošteni stjecatelj vraća stečeno bez osnove sa zateznim kamatama od dana stjecanja, tuženica je na dan obračuna konverzije (30. rujna 2015.) dugovala tužitelju zatezne kamate koje su na pojedine iznose koje je stekla na temelju nepoštene ugovorne odredbe osnovnog ugovora o kreditu tekle od dana kada ih je primila do dana obračuna konverzije (30. rujna 2015.) kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje obveze tužitelja preuzete valjanim Dodatkom tom ugovoru, pa stoga na temelju navedene zakonske odredbe tužitelju pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba pa do dana kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje njezine obveze ugovorene Dodatkom (30. rujna 2015.), a koje osamostaljene (uglavničene) kamate obračunate na preplaćene pojedinačne iznose na ime ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope i valutne klauzule od dana plaćanja do 30. rujna 2015. prema nalazu financijskog vještaka iznose 2.671,47 EUR-a.

24. Slijedom navedenog, ovaj sud djelomično je odbio žalbu tuženice, te je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio prvostupanjsku presudu pod točkom I. i V. izreke te pod točkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 2.671,47 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 19. siječnja 2026. do isplate . Primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a valjalo je djelomično prihvatiti žalbu tuženice i preinačiti točku III. izreke te odbiti zahtjev za isplatu iznosa od 4.062,59 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 1. listopada 2015. te točku II. izreke za isplatu zateznih kamata koje na dosuđeni iznos od 2.671,47 EUR-a teku od 1. listopada 2015. do 18. siječnja 2026. jer se u skladu s odredbom čl. 31. st. 2. ZOO-a na iznos neisplaćenih kamata zatezne kamate (tzv. procesna kamata) mogu zahtijevati od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu, a tužitelj je zahtjev za isplatu osamostaljenih kamata podnio 19. siječnja 2026.

25. Kako je ovaj sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu, to je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučio o troškovima parničnog postupka.

26. Tužitelj je u ovom postupku u odnosu na osnov potraživanja uspio u cijelosti budući je usvojen njegov deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o načinu promjene kamatnih stopa i valutnoj klauzuli, dok je u odnosu na zahtjev za isplatu uspio sa 39,67%, pa njegov ukupni uspjeh u parnici iznosi 69,84%, dok je tuženica uspjela sa 30,16%. Kada se postotak uspjeha tužitelja sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a umanji za uspjeh tuženice, to tužitelj ima pravo na trošak u omjeru od 39,68 %.

27. Kako su troškovi zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku po vrsti i visini te trošak sudske pristojbe na tužbu pravilno odmjereni u prvostupanjskoj presudi (točka 29. obrazloženja) u iznosu od 2.846,89 EUR-a, to razmjerno uspjehu od 39,68% tužitelj ima pravo na trošak u iznosu od 1.129,65 EUR-a, uvećano za trošak vještačenja u iznosu od 470,00 EUR-a, a što ukupno iznosi 1.599,65 EUR-a.

28. Slijedom navedenog, ovaj sud je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrdio točku VI. izreke, kojom je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka i točku IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.599,65 EUR-a, dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP- a valjalo preinačiti točku IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.717,24 EUR-a i u tom dijelu odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

29. Tuženica je sa žalbom uspjela u omjeru od 39,68 % pa u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a ima pravo na trošak žalbenog postupka u tom omjeru, te joj je tužitelj dužan u tom omjeru naknaditi trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR-a (uključen trošak PDV-a od 25% po Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj: 138/23 i 107/25), a što nominalno iznosi 124,00 EUR-a. U preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka za iznos od 488,50 EUR-a valjalo odbiti kao neosnovan, jer prema stanju spisa tuženica nije platila pristojbu na žalbu u iznosu od 300,00 EUR -a, dok se iznos od 188,50 EUR-a odnosi na preostali iznos troška sastava žalbe iznad dosuđenog iznosa.

U Varaždinu 17. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun