REPUBLIKA HRVATSKA

Posl.br.Ovr.471/2026-2

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23, Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Ani Poljanić, u ovršnoj stvari predlagatelja osiguranja RO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Maja Krstović, odvjetnica u Dubrovniku, protiv protivnika osiguranja ROĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Marina Maslek Novevska, odvjetnica u Dubrovniku, radi određivanja privremene mjere osiguranja, dana 16. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog predlagatelja osiguranja zaprimljen pred ovim sudom dana 13. srpnja 2026. a koji glasi:

" 1. Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja

određuje se privremena mjera.

Nalaže se tuženome da najkasnije u roku od 24 sata od dostave prijepisa ovog rješenja uspostavi posjedovno stanje koje je prethodilo smetanju tako što će otključati kapiju koja se nalazi na krajnjem sjeverozapadnom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], PROŽURSKA LUKA 11, površine 580m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a tik uz granicu prema k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], PORAT, površine 635 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i tužitelju preda jedan primjerak ključa brave na toj kapiji.

Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja predmeta posl.br.

Psp.36/2026 ili do drugačije odluke suda.“

II. Odbija se zahtjev protivnice osiguranja za naknadom troškova postupka u iznosu od 625,00 EUR.

Obrazloženje

1.1 U svom prijedlogu, koji je podnesen zajedno sa tužbom radi smetanja posjeda dana 13. srpnja 2026. godine predlagatelj osiguranja u historijatu tužbe navodi da je tužitelj vlasnik i posjednik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja obiteljsku kuću s okućnicom. Tužena je vlasnica i posjednica susjedne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja također predstavlja obiteljsku kuću i okućnicu, a opisane nekretnine međusobno graniče. Tužitelj navodi da su on i njegovi prednici više od 70 godina mirno posjedovali pravo stvarne služnosti pješačkog prolaza preko nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji se izvršavao od krajnjeg sjeverozapadnog dijela nekretnine uz granicu te nekretnine i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te nastavno preko k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve do krajnjeg jugoistočnog dijela te čestice i granice te nekretnine sa k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj se nalazi javni put, sve u širini 1 metar, kako je to prikazano na skici priloženoj uz tužbu. Tim putem su tužitelj i njegovi prednici slobodno nosili stvari, vreće s maslinama i sl. Na krajnjem sjeverozapadnom dijelu nekretnine u vlasništvu tužene, a tik uz granicu s nekretninom u vlasništvu tužitelja, postoji kapija, koja nikada nije bila zaključana nego je tužitelj bez problema istu otvarao i zatvarao kada je izvršavao posjed prava služnosti. Dana 17. lipnja 2026. tužena je izvršila samovoljno smetanje posjeda time da je zaključala vrata kapije, te time onemogućila tužitelja u posljednjem mirnom posjedu prava služnosti puta.

Zbog nemogućnosti izvršavanja faktične vlasti na dosadašnji način, a da bi se spriječilo nasilje i nenadoknadiva šteta tužitelju, jer je isti onemogućen u posjedu prava služnosti puta koji je za 200 metara kraći od onog kojim bi inače mogao doći do iste točke na javnom putu, što mu uzrokuje dodatan fizički napor i neugodnost, tužitelj – predlagatelj osiguranja predlaže sudu da odredi privremenu mjeru na način kako je to navedeno u izreci.

2.1 Prijedlog za određivanje privremene mjere dostavljen je na očitovanje tuženoj protivnici osiguranja, koja je u podnesku dostavljenom sudu dana 14. rujna 2026. navela da se prijedlogu protivi u cijelosti kao neosnovanom. Smatra da predlagatelj osiguranja nije ničim učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, niti opasnost za njeno ostvarenje, niti potrebu za određivanjem mjere radi sprečavanja nasilja ili štete. Ističe da tužitelj- predlagatelj osiguranja sa sjeverne strane vlastite nekretnine ima sasvim odgovarajući prilaz rivi, a preko nje i cesti. Poziva se na dokaze koji su dostavljeni uz odgovor na tužbu i navode u istom, a koji govore u prilog tome da postojanje tražbine predlagatelja osiguranja nije vjerojatno, jer predlagatelj ni članovi njegove obitelji prije 17. lipnja 2026. nisu koristili prolaz preko ograđene okućnice protivnice osiguranja jer je to uređeni vrt sa stazom uz obiteljsku kuću koji koriste protivnica osiguranja i članovi njene obitelji. Postojanje kapije i betonirane staze ne dokazuje da se njima služio tužitelj, a činjenica da kapija nije zaključana ne znači da susjedi izvršavaju faktičnu vlast prolaska kroz tuđu okućnicu. Dalje navodi da protivnica osiguranja nije zaključala predmetnu kapiju, i da uopće ne posjeduje ključ iste. Smatra da samo protivljenje tužene tužbenom zahtjevu ne predstavlja radnju koja bi osujetila ostvarenje tražbine predlagatelja. I sam tužitelj-predlagatelj osiguranja priznaje da ima alternativni pristup kojim može doći do iste točke na javnom putu, te ne objašnjava zašto bi bilo nužno odmah mu otvoriti dodatni prolaz kroz tuđi ograđeni vrt. Osim toga, nema nikakve osnove pozivanje na mogući nastanak nasilja, jer svaki spor među susjedima ne znači postojanje nasilja, pogotovo što protivnica osiguranja štiti svoja prava na zakonit način i mirnim putem. Stoga predlaže da se prijedlog za određivanje privremene mjere odbije.

3. Prijedlog nije osnovan.

4. Sukladno čl. 341.st.2. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 –dalje OZ) u prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojem će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja, te kada je to potrebno sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu odredbi OZ-a o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju.

4.1. Čl.346. Ovršnog zakona propisuje da se privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti ukoliko predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, te zatim ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je privremena mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

5. Da bi sud udovoljio prijedlogu za određivanje privremene mjere potrebno je da dva zakonom predviđena uvjeta budu kumulativno zadovoljena, i to u stupnju vjerojatnosti. Sud u ovom konkretnom slučaju nalazi da ni jedan od dva propisana uvjeta nije zadovoljen na način kako to zakon predviđa.

6. Naime, jedino što predlagatelj u svom prijedlogu nudi kao dokaz vjerojatnosti tražbine jest činjenica da je pokrenut parnični postupak. Činjenica pokretanja parničnog postupka sama po sebi nije dovoljna da bi ovakav uvjet bio ispunjen. Sud u postupku određivanja privremene mjere ne smije prejudicirati rezultat parničnog postupka, ali pošto se od suda traži da donese odluku kojom će održati neko stanje ili zabraniti poduzimanje nekih radnji, tada je predlagatelj dužan učiniti takvu mjeru opravdanom. To opravdanje je razina vjerojatnosti postojanja njegove tražbine. Ono što predlagatelj osiguranja (tužiteljica) označava kao svoju tražbinu jest „nemogućnost izvršavanja faktične vlasti na dosadašnji način“ i to izvršavanjem prava služnosti koje navodi u tužbi. Osim navoda da je posjednik navedenog prava ne nudi nikakve druge dokaze iz kojih bi sud mogao doći do zaključka da postoji vjerojatnost da je predlagatelj zbilja godinama posjedovao pravo služnosti i o načinu i opsegu u kojem je pravo bilo izvršavano (ono što je formulirano kao „dotadašnji način“), jer bi samo takvo pravo uživalo zaštitu, odnosno tek bi se tada moglo smatrati da je tražbina predlagatelja vjerojatna.

7.Drugi uvjet, a to je vjerojatnost opasnosti da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je privremena mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, sud također ne smatra ispunjenim. Samo navođenje da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje nije dovoljno da bi se opravdala nužnost donošenja privremene mjere. Samo citiranje zakonske formulacije uvjeta koji je potrebno zadovoljiti ne može biti obrazloženje njihovog zadovoljenja, niti smo spominjanje nasilja znači da sud odmah treba odrediti mjeru koja se predlaže. Da bi mjera bila određena radi sprečavanja nasilja, mogućnost nasilja bi morala biti konkretna i izgledna, a predložena mjera tako formulirana da se njenim određivanjem ta mogućnost otklanja. Kod nenadoknadive štete nije dovoljno da predlagatelj samo navede da mu takva šteta prijeti, ili da on sam procjeni kakav bi karakter šteta imala, već je također potrebno navesti u čemu bi se konkretno ta šteta ogledala, da bi imala karakter nenadoknadivosti i da bi se njen nastanak spriječio određivanjem predložene mjere. Okolnost da je predlagatelju osiguranja teže ići dužim putem nego kraćim definitivno ne ukazuje na nastanak ikakve štete, kamoli nenadoknadive. Fizički napor i neugodnost su subjektivne kategorije, koje se ne mogu ni najekstenzivnijim tumačenjem podvesti pod vjerojatnost nastanka teško nadoknadive ili nenadoknadive štete koja prijeti zbog čega bi se primijenila najhitnija zaštita koju pravni poredak predviđa. Ovdje se napominje i da privremena mjera služi regulaciji odnosa stranaka do završetka parničnog postupka, a donosi se radi potrebe hitnosti, radi osiguranja vjerojatne tražbine i da bi se spriječila moguća i teška (nenadoknadiva ili teško nadoknadiva) šteta ili otklonila vjerojatna i predstojeća opasnost. Predlagatelj osiguranja pokrenula je postupak radi zaštite posjeda, koji je također hitan postupak, a koji se vodi po pravilima parničnog postupka i u kojem se izvode dokazi, pa u okviru takvog hitnog postupka ima mogućnost dokazivanja i zaštite svojih prava.

8. Slijedom navedenog, a kako uvjetni za određivanje privremene mjere nisu ispunjeni, odlučeno je kao toč. I. izreke rješenja.

9. U svom odgovoru na prijedlog protivnica osiguranja zatražila je naknadu troškova postupka u iznosu od 625,00 EUR (500,00 EUR i PDV za sastav odgovora na prijedlog za određivanje privremene mjere). S obzirom da je prijedlog za određivanje privremene mjere postavljen u parnici radi smetanja posjeda, i u navedenom postupku je i dostavljen odgovor na prijedlog, na troškove konkretnog podneska primjenjuje se odredba Tbr. 7. toč.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, 107/2025) a koja za tu vrstu postupka predviđa jednokratnu naknadu. Slijedom navedenog, o troškovima postupka će biti odlučeno u osnovnom predmetu sukladno obrazloženom.

U Dubrovniku 17. rujna 2026.

Sutkinja:

Ana Poljanić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu, u tri primjerka u roku od osam (8) dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja.

DN-a:

- pun. predlagateljice osiguranja odvjetnica Maja Krstović

- pun. protivnice osiguranja odvjetnica Marina Maslek Novevska