REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-91/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice Vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. ŠF i dr., zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17.,118/18., 126/19. i 84/21.; dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Vukovaru od 1. rujna 2023., broj K -59/2023-34 i presuda Županijskog suda u Šibeniku od 11. prosinca 2025., broj Kž-280/2023-7, u sjednici održanoj 17. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenog ŽF.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim presudama osuđenici ŠF i ŽF su zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11 osuđeni na kazne zatvora i to ŠF u trajanju od jedne godine i sedam mjeseci, a ŽF u trajanju od dvije godine.

2. Osuđeni ŽF je protiv navedene pravomoćne presude podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) „...temeljem čl. 515. st. 1. ZKP-a“ s prijedlogom „... da se predmet vrati na ponovno odlučivanje, da se ukine drugostupanjska presuda i da pred izmijenjenim sudskim vijećem preinači dosuđena presuda.“

3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno članku 518. stavku 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.; dalje: ZKP).

4. Zahtjev nije osnovan.

5. U cijelom obrazloženju zahtjeva osuđenik iznosi tvrdnje kojima osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja iz pravomoćne presude i to one koje se odnose na dokazanost kaznenog djela kao i one koja se odnose na odluku o kazni. Prigovara da uopće nije bio zatečen u počinjenju predmetnog kaznenog djela, da ga zbog visoke životne dobi nije niti mogao izvršiti, djelo je priznao na sugestiju branitelja koji mu je bio postavljen po službenoj dužnosti uz obećanje da će dobiti minimalnu kaznu i da se državni odvjetnik neće žaliti te je na taj način u ovom postupku bio obmanjen, da nikakve konkretne opasnosti za osobe koje su bile u vozilu nije bilo, da nisu ostvarena obilježja djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11 jer nije postojala namjera počinjenja, nejasno je obrazloženje kako bi u njegovoj dobi kazna zatvora na koju je osuđen na njega trebala imala preventivan i odgojni utjecaj, prijašnju kaznu zatvora na koju je bio osuđen je pošteno izdržao te mu se to nije moglo cijeniti otegotnim.

6. Na navedeni način osuđenik u zahtjevu iznosi tvrdnje kojima ponovno, kroz treći stupanj, nastoji dovesti u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja iz pobijane presude, što u koncepciji važećeg ZKP-a nije moguće. Naime, ovaj se izvanredni pravni lijek može podnositi samo iz točno određenog broja osnova pobijanja propisanih odredbama članka 515. stavka 1. i članka 517. stavka 1. točaka 1. -3. ZKP-a, koji ne obuhvaća i osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a temeljem koje sadržajno osuđenik pobija pravomoćnu presudu.

7. Prema tome, kako je zahtjev podnesen iz osnove iz koje se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi trebalo ga je na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP- a odbiti kao neosnovan i presuditi kao u izreci.

Zagreb, 17. rujna 2026.

Predsjednica Vijeća

Ileana Vinja