REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-71/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika ČS i dr., zbog kaznenog djela iz članka 244. a i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17.,118/18., 126/19. i 84/21; dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika MS za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 7. travnja 2025. broj K-1071/2022-30 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 12. veljače 2026., broj Kž-452/2025-7, u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika MS za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim presudom Općinskog suda u Rijeci, potvrđenom navedenom presudom Županijskog suda u Osijeku, osuđenici ČS i MS proglašeni su krivima zbog kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja bezgotovinskog instrumenta plaćanja iz članka 244. a KZ/11 te je osuđeniku ČS na temelju tog propisa izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci čije je izvršenje izricanjem uvjetne osude iz članka 56. KZ/11 odgođeno pod uvjetom da u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo, dok je osuđeniku MS na temelju članka 244. a KZ/11 izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca.
2. Protiv navedene pravomoćne presude osuđenik MS je po braniteljici Mirni Škerl, odvjetnici iz Rijeke, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) "… zbog povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku (čl. 517. st. 2. toč. 3. [ispravno: stavka 1. toč. 3.] Zakona o kaznenom postupku...)", s prijedlogom da se „...ukine presuda Općinskog suda u Rijeci od 7. poslovni broj K-1071/2022-30 i presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Kž- 452/2025.“
3. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24, 72/25. i 13/26.; dalje: ZKP).
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Osuđenik u zahtjevu tvrdi da mu drugostupanjski nije odgovorio na njegove žalbene prigovore koji se odnose na bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Ističe da se to prvenstveno odnosi na izostanak obrazloženja u presudi suda prvog stupnja u odnosu na obilježje predmetnog kaznenog djela jer je obrana ukazivala da se u okolnostima da je vozilo od MUP-a kupljeno putem javne dražbe ne može raditi niti o krađi niti o protupravnom prisvajanju ENC uređaja i kao i da je izostalo obrazloženje žalbenog prigovora vezanog za pitanje supočiniteljstva. Napominje da se obrazloženje suda drugog stupnja svodi na parafraziranje obrazloženja iz prvostupanjske presude i da se u biti sadržajno ne odgovara niti na jedan argument obrane, čime da je drugostupanjska presuda zapravo preslika prvostupanjske presude, bez ikakvog valjanog obrazloženja.
5.1. Smatra da bi se eventualno moglo raditi o građanskopravnoj odgovornosti u smislu instituta stjecanja bez osnove.
6. Protivno navedenim tvrdnjama osuđenika sud drugog stupnja je osuđeniku odgovorio na sve iznesene žalbene osnove i istaknute prigovore na način da je u obrazloženju svoje odluke u točkama 6., 6.1. i 7. obrazloženja najprije ukratko izložio sadržaj prigovora istaknutih u žalbi osuđenika te u žalbi koju je kao supočinitelj podnio i njegov otac ČS, a nakon toga je u nastavku obrazloženja na njih odgovorio (točke 7.1.-9.2.).
6.1. U odnosu na prigovore osuđenika u odnosu na pitanje načina protupravnog prisvajanja u obrazloženju drugostupanjske presude je navedeno da je pravilan zaključak suda prvog stupnja da iz nespornih okolnosti i iz izvedenih dokaza proizlazi da su optuženici nakon kupovine vozila od MUP-a na javnoj dražbi znali da je predmetni uređaj ENC kao bezgotovinski instrument plaćanja, kao i drugi uređaji, zbog propusta prodavatelja ostao u vozilu i nije iz vozila uklonjen te da nije bio sastavni dio vozila koje je otac osuđenika kupio. Unatoč tome, navedeni su instrument plaćanja koristili protupravno na način da su njime plaćali cestarine u 63 navrata i to u više vozila, čime su si pribavili protupravnu imovinsku korist u iznosu od 356,76 eura. Ukazano je da se radi o supočiniteljstvu jer su oba optuženika zajednički sudjelovali u počinjenju predmetnog kaznenog djela te su postupali na temelju zajedničke odluke.
7. Na opisan način sud drugog stupnja je u dovoljnoj mjeri odgovorio na navedene žalbene prigovore da se ne radi o protupravnom prisvajanju ENC uređaja jer da nije u pitanju posjedovanja uređaja koji bi bio ukraden ili na drugi način protupravno prisvojen u smislu odredbe članka 244.a KZ/11 i da nije riječ o supočiniteljstvu.
7.1. Doduše, točno je da je takvo obrazloženje suda drugog stupnja podudarano s obrazloženjem prvostupanjske presude (točka 32.), ali u konkretnim okolnostima obrazloženje suda drugog stupnja i nije moglo biti bitno drugačije jer se radi o ispravnom odgovoru na identično pitanje koje je osuđenik isticao i tijekom prvostupanjskog postupka, u čemu se u navedenim okolnostima sastoji protupravno prisvajanje spornog uređaja.
8. Dakle, osuđeniku je u pravomoćnoj presudi vrlo jasno ukazano da je odredbom članka 244. a. KZ/11 propisano da predmetno kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja bezgotovinskog instrumenta plaćanja čini onaj koji posjeduje ukradeni ili na drugi način protupravno prisvojen ili krivotvoren bezgotovinski instrument plaćanja radi uporabe s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist. Ukazano je da je osuđenik s ocem posjedovao sporni ENC uređaj koji je i dalje ostao u vlasništvu MUP-a iz čega slijedi da su takav posjed uređaja stekli protupravno, doduše ne oduzimanjem od vlasnika, kao što je to slučaj kada se radi o krađi, već prisvajanjem koje je učinjeno protiv volje vlasnika i koje je protupravno budući da nema nikakvog pravnog utemeljenja. Dakle, u pitanju je prisvajanje stvari koje je počinjeno "na drugi protupravni način".
9. Iz navedenih razloga zahtjev osuđenika nije osnovan jer sud drugog stupnja nije u žalbenom postupku povrijedio odredbu članka 487. stavka 1. ZKP-a i što bi u smislu odredbe članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-a moglo utjecati na presudu, a kako to osuđenik pogrešno smatra.
10. Uostalom, iako osuđenik u zahtjevu navedene prigovore podvodi pod naprijed citiranu zakonsku osnovu iz koje se ovaj izvanredni pravni lijek može podnositi, ipak treba istaknuti da se tvrdnje zahtjeva ipak u biti svode na činjenične prigovore.
10.1. Naime, osuđenik u biti očito nije zadovoljan obrazloženjima prvostupanjske i drugostupanjske presude te i u zahtjevu ustrajava u tvrdnji da su navedena utvrđenja pogrešna jer da se u suštini radi o građanskopravnom odnosu u kontekstu instituta stjecanje bez osnove. Time osuđenik nastoji dovesti u sumnju ispravnost navedenog utvrđenja suda pravog stupnja te se u suštini radi o pobijanju pravomoćne presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a što u smislu odredbi članka 515. stavka 1. i članka 517. stavka 1. ZKP-a, koje na taksativan način propisuju iz kojih se osnova ovaj izvanredni pravni lijek može podnositi, nije moguće.
11. Slijedom svega navedenog, trebalo je zahtjev osuđenika odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP-a, odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 17. rujna 2026.
Predsjednica Vijeća:
Ileana Vinja
