1              Poslovni broj: Kžzd-38/2024-7

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinje za mladež Dajane Barberić-Valentić kao predsjednice vijeća, Sanele Horvat sutkinje za mladež kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje za mladež Sandre Galjar kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. Š. zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj Kzd-235/2023-27 od 26. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Povodom podnesenih žalbi, po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i izriče da je optuženi G. Š. radnjama opisanim u izreci prvostupanjske presude za koje je proglašen krivim, počinio samo kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava - opisano u čl. 177. st. 2. KZ/11.

 

II. Uslijed odluke pod točkom I. i prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, tako da se optuženi G. Š. na temelju čl. 177. st. 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženom G. Š. se u kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme koje provodi u istražnom zatvoru od 28. rujna 2023. pa nadalje.

 

III. Žalba optuženika G. Š. odbija se kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u  Zagrebu  proglašen je krivim opt. G. Š. zbog kaznenog djela protiv spolne slobode - spolnim uznemiravanjem - opisano u čl. 156. st. 1. KZ/11 i kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava - opisano u čl. 177. st. 2. KZ/11, sve u vezi čl. 51. KZ/11. Opt. G. Š. se za kazneno djelo iz čl. 156. st. 1. KZ/11 počinjeno na štetu djeteta B. Š. na temelju čl. 156. st. 1. KZ/11 u vezi čl. 48. st. 2. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, za kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11 počinjeno na štetu djeteta B. Š. na temelju čl. 177. st. 2. KZ/11 u vezi čl. 48 st. 2. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Na temelju čl. 51. KZ/11 u vezi čl. 48. st. 2. KZ/11 opt. G. Š. se osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na temelju čl. 54. KZ/11 određuje se da se opt. G. Š. u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme koje provodi u istražnom zatvoru od 28. rujna 2023. pa nadalje.

 

1.1. Na temelju čl. 69. st. 1., 2. i 3. KZ/11 opt. G. Š. se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će trajati za vrijeme izvršenja kazne zatvora.

 

1.2. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP) opt. G. Š. djelomično se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka i to u odnosu na troškove iz čl. 145. st. 2. toč 1. ZKP-a na ime psihijatrijskog vještačenja u iznosu koji će sud naknadno odrediti posebnim rješenjem i iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-a na ime paušalne svote u iznosu od 663,61 eura, dok je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka na ime zastupanja oštećenice po opunomoćeniku iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP-a u iznosu koji će sud naknadno odrediti posebnim rješenjem i to u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, zbog odluke o kaznenoj sankciji, jer smatraju kako u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni ublažavanja kazne temeljem čl. 48. st. 2. KZ/11, s prijedlogom da nadležni županijski sud preinači odluku u smislu žalbenih navoda, odnosno da optuženiku izrekne predloženu bezuvjetnu kaznenopravnu sankciju.

 

3. Protiv navedene presude žali se i optuženik putem branitelja J. Č., odvjetnika u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni. Optuženik smatra da se ne radi o dva odvojena kaznena djela u stjecaju, već da kazneno djelo spolno uznemiravanje iz čl. 156. st. 1. KZ-a „apsorbira“ kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, tako da je optuženik u konkretnom slučaju mogao počiniti i počinio je samo jedno kazneno djelo, a to je spolno uznemiravanje iz čl. 156. st. 1. KZ-a, i na taj način je sud, kada ga je osudio za dva odvojena kaznena djela, ostvario sve navedene povrede na koje se žali, odnosno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a, povredu kaznenog zakona i pogrešno je utvrđeno  činjenično  stanje.

 

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

5. Temeljem čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.

 

6. Žalba državnog odvjetnika  je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

 

7. Povodom podnesenih žalbi, ovaj drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP-a utvrdio da je prvostupanjski sud na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, jer se u konkretnom slučaju ne radi o realnom stjecaju kaznenih djela, već o prividnom stjecaju, gdje se kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11 pojavljuje kao glavno djelo, koje u sebi uključuje kazneno djelo iz čl. 156. st. 1. KZ/11, kao sporedno djelo koje je konzumirano u radnji izvršenja kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11.

 

7.1. Kazneno djelo spolnog uznemiravanja iz čl. 156. st. 1. KZ/11 čini onaj tko spolno uznemirava ili grubo uznemiruje drugu osobu kojoj je nadređen ili koja se prema njemu nalazi u odnosu zavisnosti, dok kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11 čini onaj tko zlostavi dijete ili ga prisili na pretjerani rad ili rad koji ne odgovara njegovoj životnoj dobi, na prosjačenje ili ga navodi na drugo ponašanje koje je štetno za njegov razvoj ili na drugi način grubo povrijedi djetetova prava.

 

7.2. Iz činjeničnog opisa terećenih kaznenih djela proizlazi da je optuženik u razdoblju od neutvrđenog dana tokom jeseni 2022. do neutvrđenog dana lipnja 2023. u obiteljskoj kući, koristeći odnos zavisnosti, kao i ranjivost kćerke, djeteta B. Š., rođene 22. veljače 2012., svaki put kada bi vikendima dolazila kod njega, gledao u njezine grudi i govorio joj da su joj narasle, da ima velike grudi za svoje godine, u više navrata joj govorio o samozadovoljavanju, da to rade žene koje koriste vibrator, da se i njezin brat samozadovoljava, da on to radi rukom, pitao je da li ona to radi, da bi trebala, jednom prilikom za vrijeme dok su ležali u krevetu pitao je da se skupa samozadovoljavaju, na što ona nije pristala pa je zašutio, zatim u srpnju 2023. dok je ležao pored nje u istom krevetu, svjestan da u sobi nije potpuni mrak te da bi ju mogao probuditi, samozadovoljavao se, ejakulirao, uzeo maramicu i obrisao se, za koje vrijeme je mlljt. B. Š. bila okrenuta leđima i promatrala ga u ogledalu koje se nalazilo pored kreveta, praveći se da spava, kojim cjelokupnim ponašanjem je kod djeteta B. Š. uzrokovao osjećaj neugode, te ugrozio njezin psihofizički rast i razvoj, tako da je optuženik takvim opisanim radnjama u konkretnom slučaju počinio samo jedno kazneno djelo, a što proizlazi iz analize činjeničnog dijela izreke presude, te takve opisane radnje optuženika treba podvesti pod kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava - opisano u čl. 177. st. 2. KZ/11, jer je postupajući na opisani način optuženik, kada je navedene seksualizirane izjave i radnje činio prema djetetu i pred djetetom u razdoblju od godinu dana, što je kod djeteta uzrokovalo značajnu neugodu i ugrožavalo njezin rast i razvoj,  time na drugi način grubo povrijedio djetetova prava i ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava opisana u čl. 177. st. 2. KZ/11 i to sa neizravnom namjerom ugrožavanja psihofizičkog rasta i razvoja djeteta, jer je bio svjestan da navedene seksualizirane izjave i radnje na štetu vlastitog djeteta mogu ugroziti njezin razvoj i na to je pristao.

 

7.3. Naime, očito je da su navedene radnje i riječi optuženika dakle, spolno uznemiravanje druge osobe, djeteta G. Š. koja se prema njemu nalazi u odnosu zavisnosti i koja je posebno ranjiva zbog dobi  može podvesti pod to da je optuženi na drugi način grubo povrijedio djetetova prava kao dijela jedinstvene djelatnosti usmjerene na izvršenje kaznenog djela povrede djetetovih prava opisana u čl. 177. st. 2. KZ/11, tako da se radi o prividnom stjecaju, konsumpciji zbog ekskluziviteta jednog kaznenog djela i inkluzije pratećeg kaznenog djela, gdje se kazneno djelo povrede djetetovih prava opisano u čl. 177. st. 2. KZ/11 pojavljuje kao glavno djelo, koje u sebi uključuje kazneno djelo protiv spolne slobode - spolno uznemiravanje  - opisano u čl. 156. st. 1. KZ/11, kao sporedno kazneno djelo. Prema tome, kazneno djelo protiv spolne slobode - spolno uznemiravanje - opisano u čl. 156. st. 1. KZ/11 ne postoji kao samostalno, već je konzumirano u radnji izvršenja kaznenog djela povrede djetetovih prava opisana u čl. 177. st. 2. KZ/11. Zbog toga je ovaj drugostupanjski sud preinačio presudu prvog stupnja u pravnoj oznaci djela, utvrdivši da je optuženik radnjama opisanim u izreci pobijane presude počinio samo jedno kazneno djelo povrede djetetovih prava opisana u čl. 177. st. 2. KZ/11.  

 

8. Razlozi u odnosu na žalbu  optuženika, osim u odnosu na odluku o kazni.

 

8.1. Neosnovano se  optuženik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a, navodeći u žalbi da u obrazloženju presude nedostaje sveobuhvatno i kritičko obrazloženja navedenih bitnih činjenica koje se odnose na počinjenje svakog kaznenog djela zasebno, čime je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu na koju ukazuje žalba, izreka i obrazloženje presude nije kontradiktorno, prvostupanjski sud je dao razloge o svim bitnim činjenicama, presuda je dostatno obrazložena, a ovdje se ustvari radi o žalbenoj osnovi povrede kaznenog zakona, što je obrazloženo pod točkom 7. do 7.3. ove presude.

 

8.2. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude sukladno čl. 476. st. 1. ZKP-a, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz tog članka, ili da bi kazneni zakon ne neki drugi način, osim onog zbog kojeg je došlo do preinačenja u točki I. izreke ove odluke, bio povrijeđen na štetu optuženika.

 

8.3. Optuženik žalbu podnosi i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iako je priznao počinjenje djela u cijelosti kako mu se stavljalo na teret, što nesporno proizlazi iz zapisnika s rasprave od 26. veljače 2024. S obzirom da se optuženik očitovao da se smatra krivim podnošenje žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja je u suprotnosti sa čl. 464. st. 7. ZKP-a. Ova odredba propisuje da žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. ZKP-a.) ne može podnijeti optuženik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je optuženik za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, sudske opomene, uvjetne osude, djelomične uvjetne osude, zamjene radom za opće dobro na slobodi, posebnih obveza, zaštitnog nadzora, sigurnosne mjere, oduzimanja imovinske koristi, oduzimanja predmeta, te troškova kaznenog postupka. 

 

9. Prvostupanjsku presudu zbog odluke o kaznenoj sankciji pobijaju i državni odvjetnik i optuženik,  optuženik jer smatra da je  kaznena sankcija prestroga i da sud nije uzeo u obzir dovoljno sve istaknute olakotne okolnosti, dok državno odvjetništvo smatra da sud nije uzeo u obzir otegotne okolnosti, način počinjenja kaznenog djela iz čl. 156. st. 1. KZ/11 koje je počinio na štetu vlastite kćeri stare 11 godina, kao i duljinu razdoblja u kojem čini terećena mu kaznena djela i to u vremenu duljem od jedne godine, a precijenio je olakotne okolnost dajući im značaj posebno olakotnih.  

 

9.1. Uslijed navedene preinake u pravnoj oznaci djela i razmatranjem podnesenih žalbi, ovaj sud je odlučio i o kaznenoj sankciji, pa je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, opt. G. Š. na temelju čl. 177. st. 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. G. Š. se u kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme koje provodi u istražnom zatvoru od 28. rujna 2023. pa nadalje. Ovo vijeće je ocijenilo da navedena sankcija odgovara stupnju krivnje optuženika, jačini ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, osobi optuženika i svim okolnostima. Naime i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda na strani optuženika postoji niz olakotnih okolnosti koje je utvrdio prvostupanjski sud, a radi se o priznanju počinjenja djela, bio je smanjeno ubrojiv, zbog počinjenja djela iskazao je iskreno kajanje i žaljenje, spremnost na liječenje od ovisnosti od alkohola, ispričao se na sudu i oštećenom djetetu B. Š. i njenoj majci V. P. M., te iskazao da se nada da će u budućnosti moći popraviti svoj odnos sa djetetom, do sada  je bio uredno zaposlen i svojim radom ostvarivao sredstva za svoje uzdržavanje, te skrbio i za zajedničku djecu, dakle i dijete koje živi kod njega G. Š., a koje opravdavaju izricanje navedene minimalne kazne propisane za to kazneno djelo u trajanju od 1 (jedne) godine, pogotovo što mu je izrečena i sigurnosna mjera iz čl. 69. st. 1., 2. i 3. KZ/11 obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja će trajati za vrijeme izvršenja kazne zatvora.  

 

9.2. Naime, odluka o kazni uvijek mora biti individualizirana, te kao takva predstavljati društvenu osudu konkretno počinjenog kaznenog djela. Kako bi izvršio tu zadaću, sud mora stalno imati u vidu svrhu kažnjavanja, kako je ista određena čl. 41. KZ/11, dakle, kroz kaznu izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Kako bi ostvario tako određenu svrhu kažnjavanja, sud mora ispravno aplicirati pravilo o odmjeravanju kazne (čl. 47. KZ/11) na svaki konkretni slučaj i počinitelja. U tom kontekstu mora utvrditi sve pravno relevantne okolnosti kao olakotne i/ili otegotne, kako bi sukladno njihovoj ukupnosti napravio odgovarajući izbor vrste i mjere kazne. Samo takvim metodološkim pristupom odluka o kazni će ostvariti uvodno spomenutu svrhu kažnjavanja, a što je ovaj sud i učinio u konkretnom slučaju. Stoga je neosnovana žalba optuženika i u odnosu na kaznu, a osnovana državnog odvjetnika.

 

10. Slijedom svih navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci (čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP-a).

 

 

Bjelovar, 25. travnja 2024.