Poslovni broj: 60 Pn-5840/22-133

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Belaiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d.d. , Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, zastupanog po Sandri Pleši, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 13. srpnja 2026. godine, u prisustvu punomoćnika stranaka, dana 16. rujna 2026. godine

p r e s u d i o j e :

I

Nalaže se tuženiku HRVATSKOJ OSIGURAVAJUĆOJ KUĆI d.d., OIB: 00432869176, iz Zagreba, Capraška ulica 6 platiti tužitelju RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] na ime naknade štete iznos od EUR 1,02 / kn 7,71 (fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 kn) s pripadajućim zateznim kamatama u visini određenoj propisima i to za razdoblje od 09.12.1988. do 06.10.1989. po kamatnoj stopi propisanoj čl. 277 st.1. Zakona o obveznim odnosima (SL SFRJ br. 29/78, 39/85 i 57/89 koji je preuzet Za-konom o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91 od 08.10.1991.) i Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima (NN 73/01 od 31.12.1991.), za razdoblje od 07.10.1989. do 22.10.1993. po stopi propisanoj Zakonom o visini stope zatezne kamate (SL SFRJ 57/89) koji je preuzet Zakonom o preuzimanju zakona o visini stope zatezne kamate (NN 53/91 od 08.10.1991.), za razdoblje od 22. listopada 1993. do 03. veljače 1994. po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 95/93), od 04. veljače 1994. do 10. ožujka 1994. po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 8/94), od 11. ožujka 1994. do 22. ožujka 1994. po stopi propisanoj Uredbom o izmjeni Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 19/94), za razdoblje od 23. ožujka 1994. do 29. lipnja 1994, po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 22/94), za razdoblje od 30. lipnja 1994. do 20. ožujka.1995. po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe izmjeni Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 50/94), za razdoblje od 21.03.1995. do 07. svibnja 1996. po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne ka-mate (NN 19/1995), za razdoblje od 08. svibnja 1996. do 10. rujna 1996. po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 36/96), za razdoblje od 11. rujna 1996 do 30. lipnja 2002. po kamatnoj stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visni stope zatezne kamate (NN 76/96), za razdoblje od 01. srpnja 2002. do 02. studenog 2004. po kamatnoj stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 72/02), za razdoblje od 03. studenog 2004. do 31. prosinca 2007 po kamatnoj stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 153/2004). od 01.siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja.2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Eu-ropska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i to na iznos od: - EUR 0,07 / kn 0,56 počev od 09.12.1988.; - EUR 0,49 / kn 3,67 počev od 09.12.1988. - EUR 0,09 / kn 0,65 počev od 09.12.1988.; - EUR 0,19 / kn 1,42 počev od 09.12.1988. - EUR 0,05 / kn 0,41 počev od 09.12.1988.; - EUR 0,13 / kn 1,00 počev od 30.12.1988., pa sve do isplate sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u visini od €185, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana donošenja ove presude do isplate, po prethodno navedenoj kamatnoj stopi, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi, da je kod ovog suda 06. rujna 1989. podnio tužbu protiv GRO “Bosna”- OUR Građenje Zagreb pod brojem P-30/89 (novi broj P- 13800/99) radi predaje četverosobnog stana u posjed, veličine 97,51 m2 za ugovoreni iznos od 42.597,536 tadašnjih dinara, sa zahtjevom za isplatu kamata na sve uplate preko ugovorenog iznosa, a sve temeljem ugovora za izgradnju stanova stambenog objekta K3 u naselju Vrapče kojim se GRO BOSNA obvezao izgraditi predmetni stan i predati ga RR u posjed. Podneskom od 26. siječnja 1989. godine, tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev na način da je pored predaje u posjed gore navedenog stana zatražio utvrđenje valjanosti kupoprodajnog ugovora koji se odnosi na garažu te predaju iste u posjed uz zahtjev za izdavanje tabularne isprave.

2. GRO Bosna je podneskom od 14. ožujka 1989. godine odgovorio na tužbu te postavio protutužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 99.960,665 dinara na ime razlike do konačne visine sredstava po zaključenom ugovoru za financiranje izgradnje stambene zgrade, uz obvezu da tužitelj mora zaključiti kupoprodajni ugovor u odnosu na predmetni stan za iznos od 210,381,541 dinara - uz napomenu da je tijekom postupka protutužba dobila broj predmeta P-1083/04.

3. Tužitelj je podneskom od 17. siječnja 1990. zatražio i izvođenje dokaza financijskog vještačenja na okolnost obračuna kamata na unaprijed uplaćena sredstva kako za stan tako i za garažu. Pred istim sudom proveden je postupak radi osiguranja dokaza pod brojem R1-239/89. u kojem je sudski vještak utvrdio koje nedostatke građevinske naravi ima predmetni stan.

4. Dalje, u razdoblju od 15. studenog 1996. do 23. lipnja 2010. tužitelja je u tom predmetu zastupao CR, koji je od 18. prosinca 2007. do 17. prosinca 2008. bio osiguran kod Trinajstića temeljem police osiguranja broj: [broj police osiguranja].

5. Propustima u obavljanju odvjetničke djelatnosti od strane CR tužitelju nastala je imovinska šteta, a koji se propusti navode kako slijedi:

- na prvo ročište 06. svibnja 1998. nakon što je preuzeo zastupanje RR CR nije pristupio unatoč urednoj dostavi, a nije pristupila niti druga stranka GRO Bosna, sud je rješenjem od 06. svibnja 1998. godine utvrdio mirovanje postupka. Navedeno rješenje uredno je dostavljeno CR na adresu [adresa]; u zakonskom roku od 4 mjeseca CR nije podnio prijedlog za nastavak postupka, a obzirom da isto nije učinio niti GRO BOSNA, sud je rješenjem od 05.10.1998. utvrdio povlačenje tužbe, dok o protutužbi nije odlučio;

6. Podneskom od **.**.1999. CR podnio je prijedlog za povrat u prijašnje stanje, navodeći da nije primio poziv za ročište zakazano za dan 06. svibnja 1998., rješenje o mirovanju postupka (a za koje u spisu prileži dostavnica koja potvrđuje uredan primitak istoga), niti rješenje kojim se tužba smatra povučenom, navodeći da nije potpisao dostavnice i drugu prateću dokumentaciju. Na ročištu 04. studenog 1999. sud je bez provođenja dokaza usvojio prijedlog CR za ponavljanje postupka.

7. Naime, nakon što je CR bilo dopušteno ponavljanje postupka, isti je propustio zahtijevati da sud donese rješenje da je protutužba povučena, s obzirom da je izostao prijedlog CR za nastavak postupka po protutužbi, a i u odnosu na protutužbu nedolaskom GRO BOSNA na ročište 06. svibnja 1998. nastupilo je mirovanje.

- ročište zakazano 12. studenog 2002. nije održano zbog neuredne dostave za CR;

- poziv za ročište za dan **.**.2007. CR nije preuzeo iz pretinca u roku od 8 dana iz kojeg je razloga isti stavljen na oglasnu ploču;

- u daljnjem tijeku postupka po protutužbi izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku JR koji je izradio financijsko vještačenje na okolnost iskazivanja visine premalo uplaćene cijene od 31. prosinca 2007. godine;

- CR usmeno se očitovao na ročištu 05. svibnja 2008. na nalaz i mišljenje sudskog vještaka JR i predložio da se radi dopune nalaza isti pozove, te da se pribavi spis br. R1-239/89. kako bi se utvrdila pravilna veličina stana, ali CR nije pristupio na dva slijedeća ročišta;

- ročište 03. srpnja 2008. godine na koje je pristupio punomoćnik GRO BOSNA i stalni sudski vještak JR odgođeno je iz razloga jer nije bila iskazana dostava za CR;

- na ročište 01.rujna 2008. pristupio je punomoćnik GRO BOSNA i vještak JR dok CR nije pristupio unatoč utvrđenju uredne dostave.

8. Kako CR nije pristupio na dva slijedeća ročišta, razvidno je da je nalaz i mišljenje izrađen pozivom na pogrešnu kvadraturu stana, te je ostala nedokazana osnovanost primjedbi na vještačenje, a sve uzimajući u obzir da je GRO BOSNA d.d. prihvatila manju kvadraturu stana od one koja je uzeta u obračunu sudskog vještaka JR.

9. Nadalje, kao posljedica nedolaska CR na dopunsko saslušanje sudskog vještaka, nisu utvrđene sve uplate od strane RR kao tužitelja obzirom da se iznosi uplata utvrđenih po vještaku i iznosi koji su izneseni u tijeku postupka ne podudaraju, a niti je pravilno utvrđen tijek kamata. S obzirom da na ročište nije pristupio CR, GRO BOSNA je kao stranka u postupku predložio razdvajanje postupka po protutužbi, te donošenje rješenja o povlačenju tužbe (obzirom da su ponovno stečeni uvjeti za mirovanje postupka).

10. Kao posljedica nepristupanja na ročište CR drugi put je bilo udovoljeno uvjetima za mirovanje postupka. Rješenjem ovog suda poslovni br. P-13800/99. od 01. rujna 2008. razdvojen je postupak po tužbi RR u odnosu na postupak po protutužbi GRO BOSNA, te je utvrđeno da je tužba tužitelja povučena.

11. Navedeno rješenje CR preuzeo je s oglasne ploče gdje je isto stavljeno iz razloga jer nije preuzeto iz pretinca u roku od 8 dana.

12. Postupak je nakon toga, nastavljen po protutužbi GRO BOSNA d.d. kao pravnog slijednika GRO “Bosna”- OUR Građenje Zagreb kao tužitelja pod br. P-1083/04. CR unatoč urednoj dostavi nije pristupio niti na ročište zakazano za dan 01. lipnja 2010. Na ročištu 25. listopada 2010. sklopljena je sudska nagodba te je tužitelj (sada kao protutuženik) isplatio GRO BOSNA iznos od EUR 14.000,00 u kunskoj protuvrijednosti s naslova djelomično nepodmirene ugovorne prodajne cijene.

13. Opisanim nesavjesnim postupanjem, odnosno propuštanjem radnji CR, tužitelj RR onemogućen je u ostvarenju i zaštiti svojih prava i interesa, a ujedno je tužitelju nanesena je znatna višestruka šteta. Kako je u trenutku poduzimanja, odnosno nepoduzimanja navedenih radnji, kao posljedica kojih je nastala velika imovinska šteta tužitelju, CR bio je osiguran kod II- tuženika, tužitelj je prije podnošenja ove tužbe podnio odštetni zahtjev II- tuženiku.

14. Zbog navedenih propusta tužitelj niti u parničnom postupku iz točke I tužbe niti u nagodbi nije ostvario iznos koji mu pripada na ime uplaćenih iznosa kupoprodajne cijene obračunato u nalazu i mišljenju vještaka JR kao iznos od 94.047.120.- din što odgovara iznosu od kn 9,40 s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

15. Obzirom da zbog propusta CR vještak JR prilikom izračuna obračuna zakonskih zateznih kamata na ranije uplaćena sredstva nije uzeo u obzir iznos zakonske zatezne kamate na daljnje uplaćeni iznos tužitelja i to:- iznos od 800.000,00 dinara (koji iznos danas odgovara iznosu od 0,08 kn) uplaćen 26.01.1988, iznos od 4.100.000,00 dinara (koji iznos danas odgovara iznosu od 0,41 kn) uplaćen 05.03.1988. godine, iznos od 6.000.000,00 dinara (koji iznos danas odgovara iznosu od 0,60 kn) uplaćen 21.09.1988 te iznos od 3.000.000,00 dinara (koji iznos danas odgovara iznosu od 0,30 kn) uplaćen od 31.10.1988. godine, kao i iznos od 10.000.000,00 (koji iznos danas odgovara iznosu od 1,00 kn) uplaćen od 28.12.1988. godine, razvidno je da tužitelj RR s osnove nepodmirenog iznosa kupoprodajne cijene nije GRO BOSNA ništa dugovao, a u svakom slučaju da s obzirom na navedeno nije bio dužan platiti iznos od 14.000,00 EUR koji je plaćen GRO BOSNA 25.10.2010. na osnovu sklopljene sudske nagodbe na raspravnom zapisniku od 25.10.2010. a sve na ime kupoprodajne cijene (što je u kunskoj protuvrijednosti iznosilo kn 102.620,00) .

16. Suprotno navedenom, tužitelj je zbog nepostupanja CR bio prisiljen platiti i razliku kupoprodajne cijene kako bi istovremeno ishodio pravnu osnovu upisa i tabularnu izjavu. Tužitelj je zatražio podatke o odgovornosti CR u vrijeme zaključenja nagodbe, ali je od strane Hrvatske odvjetničke komore obaviješten da ista ne raspolaže podacima.

17. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor zastare prava na podnošenje ove tužbe jer da je prošao opći zastarni rok od 5 godina u odnosu na počinjenu štetu, a isto tako i ističe prigovor nepostojanja mandatnog odnosa između tužitelja i CR, referirajući se pritom na opisanu štetu u tužbi. Isto tako ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer je vrijeme nastanka osiguranog slučaja II-tuženik nije niti postojao (upisan je u sudski registar 18. srpnja 2001., a ugovor o osiguranju od odgovornosti zaključen je 01. siječnja 2002. godine). Tuženik isto ističe prigovor nepostojanja uzročnoposljedične veze između eventualnog propusta CR i eventualne štete nanesene tužitelju.

18. Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo slijedeće dokaze: presliku tužbe od 06.09.1989. (list 10-12 spisa), presliku podneska tužitelja od 26.01.1989. (list 13-14), presliku podneska tuženika od 14.03.1989. (list 15-18), presliku podneska tužitelja od 17.01.1990. (list 19-20), dopis Hrvatske odvjetničke komore broj: 1147/2013 od 04.02.2013. (list 21-22), presliku podneska RR od 15.11.1996. godine (list 23), presliku raspravnog zapisnika od 06.05.1998. godine (list 24), presliku rješenja Općinskog suda u Zagrebu od 06.05.1998. (list 25-26), presliku dostavnice za odvjetnika CR za prethodno spomenuto rješenje (list 27-28), presliku rješenja Općinskog suda u Zagrebu od 05.10.1998. (list 29), podnesak RR i IV-tuženika kao i punomoćnika od 29.03.1999. (list 30- 31), presliku poziva na ročište za dan 08.03.2007. (list 32), presliku financijskog vještačenja od 31.12.2007. (list 33-35), presliku raspravnih zapisnika od 05.05.,

03.07. i 01.09.2008. (list 36-39), rješenje Općinskog suda u Zagrebu br. P- 13800/99 od 01.09.2008. (list 42), dostavnica za odvj. CR za prethodno spomenuto rješenje (list 43), raspravni zapisnik od 01.06.2010. (list 44 spisa), raspravni zapisnik od 25.10.2010. o sklopljenoj sudskoj nagodbi u predmetu P-1083/04 (list 45-46), presliku odštetnog zahtjeva s potvrdom o preporuci i povratnicom (list 47-53), dopis HOK d.d. od 16.07.2013. (list 54), dopis HOK d.d. od 16.07.2013. (list 54), HNB tečajna lista broj 205 utvrđena na dan 25.10.2010. (list 55), e-mail dopis HOK od 24.07.2013. (list 56), presliku uvjeta za osiguranje od odgovornosti odvjetnika (list 67-70), presliku zapisnika od 20.04.2009. u predmetu P-1083/04 (list 97), dopis odvjetnika CR dr. RR od 2.11.2009. (list 100), prigovor na nalaz vještaka JR (list 101-108), dopis dr. RR odvjetniku CR (list 109), presliku spiska dugovanja stara u objektu K 3-1 Vrapče (list 116), presliku rješenja Centra za socijalnu skrb Vukovar od 06.06.2014. (list 120- 121), presliku članka o povremenim tražbinama (list 126), dopis RR GRO Bosna (list 127), presliku prigovora na ugovor o kupoprodaji br. 680/88 (list 128-129), presliku opoziva punomoći RR za g. odvj. CR od 18.05.2010. (list 174-175), presliku ugovora za izgradnju stanova stambenog objekta K 3-1 u naselju Vrapče od 29.12.1987. (list 192-196),presliku ugovora za izgradnju stanova stambenog objekta K 3-1 u naselju Vrapče od 29.01.1980. (list 197-201), presliku vještačenja vještaka Joze Marinića od 11.12.1990. (list 202-264), presliku vještačenja vezanog za kvalitetu izvedenih radova (list 265-273), presliku presude Općinskog suda Zagreb P-5354/88 od 08. listopada 1993. godine (list 274-276 spisa), presliku protutužbe tuženog od 14.03.1989. (list 306), presliku zapisnika od 17.01.1990. (list 307), presliku zapisnika od 10.11.1993. (list 308), presliku zapisnika od 21.06.1995. (list 309), presliku zapisnika od 22.09.1999. (list 310), presliku zapisnika od 4.11.1999. (list 311), presliku podneska RR od 27.01.2000. (list 312), presliku zapisnika od 03.07.2000. (list 313), presliku zapisnika od 18.09.2001. (list 314), presliku zapisnika od 05.12.2001. (list 315), presliku zapisnika od 15.03.2004. (list 322), presliku podneska vještaka Marinčića od 18.03.2004. (list 323), presliku zapisnika od 14.09.2004. (list 324), presliku zapisnika od 08.03.2007. (list 325), presliku zapisnika od 03.05.2007. (list 326), presliku mišljenja vještaka JR (list 327), presliku zapisnika od 03.07.2008. (list 328), presliku zapisnika od 20.04.2009. (list 329), presliku zapisnika od 01.06.2010. (list 330), presliku podneska tužitelja od 23.06.2010.), presliku zapisnika od 05.07.2010. (list 332), presliku rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu od 08.01.2018. (list 342), preslika potpisa RR (list 359), obračun kamate s više glavnica (list 356-358), zakonske zatezne kamate (Splitska banka) (list 372-389), presliku presude Trgovačkog suda u Zagrebu od 29.04.2015. P-424/14 (list 398-401), presliku presude Županijskog suda u Zagrebu od 06.03.2018. Gž 721/2016-2 (list 402-410), presliku presude ovog suda od 25.09.2015. Pn-1216/15-22 (list 411-423). U ponovljenom je postupku sud izveo i dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.in. Vatroslavu Zovku.

19. Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07 i 84/08 – dalje: ZPP).

20. Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.

21. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

22. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

23. Prvenstveno valja reći, da je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka u postupku (CR i tužitelja), svjedoka UR i svjedokinje RR.

24. Svjedok UR, naveo je da se uvodno sjeća da je negdje 1988. do 1990. godine se radilo o kupnji stanova koje je GRO BOSNA gradila u Zagrebu, prilikom čega mnogo ljudi nije platilo cijenu, posljedično stanovi nisu predani, nisi su se izdavale tabularne isprave, a bilo je i slučajeva nasilnog useljenja. U jednom trenutku GRO BOSNA je odlučila pregovarati oko visine cijene (negdje oko 2006.), dakle do tada su se vodili sporovi, upravo kojih je bio razlika u cijeni s time da svjedok navodi da je u tim postupcima sudjelovao od 1994. godine pa nadalje, dakle ne od početka.

25. Na upit da li se sjeća konkretnog spora svjedok odgovara da, ali se detalja ne sjeća, misli da je predmet spora bilo upis prava vlasništva - dakle BOSNA je tražila isplatu, a ovdje tužitelj pravo vlasništva prilikom čega svjedok navodi da je u takvim predmetima bila uglavnom tražena tabularna isprava, a financijsko vještačenje je bilo vođeno iz razloga da se utvrdi koliko je bilo uplaćeno i kolika je kamata i unaprijed plaćen sredstva - ovaj zahtjev je postavljala BOSNA, dakle za kamatu, ako to ne bi utvrdio vještak, s time da svjedok navodi da u uglavnom vještak to nije utvrđivao.

26. Svjedok misli da je u konkretnom predmetu vještačenje predlagala BOSNA, primjedbe je davala sigurno, ali nije siguran. Pregovori za mirno rješenje spora počinjala su negdje 2006.g. na 2007. godinu jer BOSNA prije toga uopće nije htjela pregovarati, za konkretan slučaj ne zna ali misli da bi bio obuhvaćen ovim datumima.

27. Na upit tko je u ovom predmetu vodio pregovore, svjedok odgovara da se toga ne sjeća ali se sjeća da je završne pregovore vodio on i predstavnik BOSNE (pri tom misli na predstavnika ĆR). Na upit tko je finalizirao konkretnu nagodbu, svjedok odgovara da je to učinio tužitelj. Na upit tko je radio izračune za stranke tijekom pregovara, svjedok navodi da je to radilo računovodstvo BOSNE Sarajevo, a isplatu je odobravao ĆR. Pojašnjava da se postigao dogovor ili se postupak nastavljao. BOSNA je sada u likvidaciji tada nije bila niti je bilo naznaka za takvo nešto (sjeća se da su postojala neka gradilišta u Alžiru).

28. Razlike cijene je bila u iznosu nekih €340 po m² a što se tiče samih nagodbe, svjedok može jedino iskazati da se sjeća sa sigurnošću da se cijenila volja stranaka.

29. Što se tiče izračuna on je došao za sve stanove od strane računovodstva BOSNE Sarajevo, to je radila neka žena, svjedok se ne sjeća kako se zove i to tako da je dostavljala papire ĆR, a ĆR svjedoku. Predmet izračuna su bili ustvari kvadrati odnosno koliko je BOSNA smatrala da nije plaćeno, na način da je to obračunato u HRD-e, onda u DM a sada konačno u EUR.

30. Tužitelj saslušan kao stranka u postupku ispripovijedao je da je CR preuzeo zastupanje u razdoblju od 1996. do 2010. g., a po preporuci odvj. Pliše preko kojeg je tužitelj došao putem Valentića. Sjeća se da je početak s BOSNOM i tužbom bio takva da je posudio inicijalno novac da bi mogao vršiti uplate za stan koji je kupio i garažu, prilikom čega stan nije bio predan, a sjeća se da su ona prethodna nasilna useljenja bila rezultat toga da je BOSNA počela stanove preprodavati. Tužitelj je stoga podignuo tužbu 1989.g. da se vidi tko je kome što dužan (kod Pliše), na osnovi uplaćenih sredstava za koja smatra da su bila dovoljna za kupnju stana i garaže. Nakon Pliše je bio sporazum s njim da postupak preuzme CR u odnosu na što tužitelj smatra da se nije događalo ništa posebno. Vezano za zastupanje iskazuje da je tražio povrat financijskih sredstava i vraćanje papira.

31. Tužitelj dalje navodi da smatra da otkako CR preuzeo postupak uopće se nije pojavljivao na ročištima kada je to trebalo, niti je a kada trebalo donijeti presudu odnosno nije ga zastupao kako je trebalo. Tužitelj (uz konstataciju suca) da koriste neke termine kao laik) navodi da je njegov predmet otišao u mirovanje a nakon toga je došlo 2008.g. do presumiranog povlačenja tužbe, a sve zbog nemara CR koji ga o ničim nije obavještavao, zbog čega je tužitelj do njega i osobno otišao, prilikom čega mu je neke manje propuste priznao, iako uzroke tome nije htio priznati. Tužitelj se zbog toga bio prisiljen obratiti poznanicima koji su imala određena pravna znanja pa su mu jasno rekli da ga odvjetnik nije valjano zastupao. Tužitelj posebno navodi da je 2008.g. doživio šok kod sutkinje Petyo, kada mu je saopćeno da je on u postupku tuženik na što ga je odvjetnik CR uvjeravao da je sve u redu tapšajući po koljenu, iako tužitelj sada nije znao što se događa, niti mu je odvjetnik to objasnio.

32. Prethodno navedeni prijatelji su mu tada objasnili da je on tada izgubio parnicu, u odnosu na što nije mogao dobiti objašnjenje od CR jer je uvijek bio u gužvi, ili prezaposlen, ili na bolovanju ili na godišnjem odmoru, osim kada je trebalo platiti mu.

33. Tužitelj pojašnjava da mu je isplatio u dva navrata novčane iznose prvo misli 8.000,00 kn, za što mu službenica u uredu nije htjela izdati potvrdu jer u uredu nije bilo odvjetnika, a nakon toga iznos od 5.000,00 kn koji mu je uvjetovao sam CR kako bi mu vratio spis predmeta, a to je učinio u nekom kafiću. Referirajući se na upit suca kako to da mu odvjetnik nije ništa objašnjavao tužitelj prezentira ispravu koja se nalazi na listu 100 spisa, posebno ukazujući na pasus 1 red 2 iz kojeg je razvidno da niti samom CR nije jasno kako je došlo do povlačenja tužbe.

34. Tužitelj nastavlja iskaz od 09. studenog 2016. godine, navodi da je, kako je naveo u tom zapisniku šok doživio 2004. g. a ne 2008. g. kod sutkinje Petyo (list 150) a da je nakon toga pokušao doći do CR neuspješno sve do 2008. g. kada ga je on kontaktirao te mu tom prilikom dao zapisnik o vještačenju vještaka JR. Tužitelj se zbog toga obratio drugom financijskom vještaku Marinčiću, zamolio ga je napraviti novo vještačenje kao odgovor na vještačenje JR, što je Marinčić i učinio a tužitelj platio, te je to novo vještačenje odnio tuženiku kako bi ga predao u spis predmeta. Nakon toga tužitelj navodi da više nije znao što se u spisu predmeta događa, jer CR nije uspio dobiti s obzirom da mu je on u pravilu dogovarao da je on na Krku, ili na godišnjem ili na bolovanju i sl.

35. Tužitelj navodi daje tek krajem 2009. g. shvatio ozbiljnost situacije izvršivši uvid u spis predmeta, te je uočio da je za suprotnu stranu vodio predmet odvjetnik UR, navodi da je on imao kontakte sa Bosnom a i prezentirano mu je da između tužitelja i CR postojao dogovor, koji pristup se tužitelju nije svidio. Zbog toga je tražio sastanak sa R, ima ured negdje na Trešnjevci, tamno je došao osobno a odvj. UR mu je dao na uvid sudske zapisnike iz kojih je tužitelj zaključio da je spor zapravo izgubljen, prilikom čega mu je odvj. UR rekao da se on nalazi u situaciji «take it or leave it», te je zapravo kod tog odvjetnika prvi puta dobio dokumentaciju koju mu njegov vlastiti odvjetnik nije pokazao, prilikom čega mu je odvj. UR isto rekao da je CR s tim dobro upoznat i da je tužitelj u situaciji da će izgubiti stan. Tužitelj se potom obratio CR koji ga je i dalje uvjeravao u uspjeh odnosno u dogovor sa drugom stranom i dalje mu nije predočavao nikakve dokumente o realnom stanju.

36. Tužitelj navodi da je kod UR saznao o statusu spisa jer mu je taj odvjetnik prezentirao svaki dokument i godine, te je shvatio da je postupak završen prije 10 godina te da je tužba povučena 2008.godine, te da je tužitelj u tom predmetu od statusa tužitelja najedanput postao tuženik. Poziv za ročište 2007. g. nije dobio od CR niti je uopće znao za njih, kao što nije niti znao da je vještak JR imenovan za vještaka u tom postupku, a imenovao ga je sud, u odnosu na što je tužitelj zahtijevao od tuženika da preda sudu Marančićevo vještačenje kao "obranu" u odnosu na JR. Tužitelju se predočava list 101 spisa sa upitom da li mu je poznat taj dokument, uz konstataciju suca da taj dokument ne nosi datum, tužitelj ga prepoznaje i navodi da je to upravo onaj dokument o kojem je prije govorio i koji je predao CR.

37. CR se isto tako prezentirao taj dokument, CR vrši uvid, niječe da bi to bio dokument koji mu je predao tužitelj, jer da je on osobno otišao vještaku Marinčiću zbog toga. Tužitelj navodi da je po njegovom mišljenju dijelom citiran u postupku iz čega zaključuje da je očito tuženik bio u kontaktu sa vještakom Marinčićem. Dakle, taj dokument je dijelom citiran od strane tuženika u samom sudskom postupku.

38. Nije imao saznanja da CR nije pristupio na raspravu u rujnu 2008. godine niti da je tužba povučena.

39. Nakon što mu je predao prigovor na nalaz sudskog vještaka pokušavao je dobiti CR bezuspješno, uz odgovor «zauzet … bolovanja … rasprava i sl. », s time da ga je CR cijelo vrijeme uvjeravao da je sve u redu. Spis je preuzeo 2010. godine nakon što je potpisao dokument suglasnost za mirenje s Bosnom, do tog trenutka je smatrao da je CR njegov odvjetnik. Tužitelj navodi da je kontaktirao CR u vezi navedene nagodbe, da je on za nju znao te da mu je rekao da je to dobra stvar. CR uz upadicu to je kategorički nijekao.

40. Tužitelj je preuzeo spis 2010. godine, nakon što je potpisao navedeni dokument o mirenju, a sastao se sa CR u kafiću na trgu, kojom prilikom mu je CR u žutoj koverti predao spis, a tužitelj njemu novac za zastupanje, 5.000,00 kn, kafić je negdje kod Petrinjske a bila je nazočna i supruga tužitelja. Tužitelj na upit CR navodi da je krajem kolovoza 2008. g. bio kod njega u uredu u Tomašićevoj, pa da su zajedno čitali nalaz od Marinčića, pa da se tužitelju žurilo kao što mu se inače žurilo pa da nije mogao do kraja pročitati i da nešto treba poduzeti i da će ići do C, tužitelj na sve to odgovara da se ne sjeća.

41. Zahtjev za mirenje je potpisao u 6. mjesecu 2010. godine. Na upit da li se s ikim konzultirao oko potpisivanja sudskog teksta, tužitelj odgovara da nije, ali da je pitao CR oko same nagodbe a on je odgovorio da je to pametno potpisati. Na upit kada je saznao za protutužbe Bosne odgovara da je to bilo negdje 1989., uz odgovor na tužbu.

42. Problem s Bosnom je bio što su već prodavali stanove koji su prodani, čovjek iz Njemačke naišao je u stanu na čovjeka koji je tvrdio da je također vlasnik stana. Tužitelj navodi da je za stan posudio novce, te da je isplatio u cijelosti stan i garažu.

43. Na upit tužitelja zašto je uopće išta platio Bosni kroz nagodbu ako malo prije tvrdio da je Bosnu isplatio u cijelosti, tužitelj odgovara da je to napravio u dogovoru sa CR koji mu je to sugerirao, a isto tako ga je zvao i doći na potpisivanje same nagodbe no CR nije došao - sudac konstatira CR sve ovo niječe.

44. Tužitelj još dodaje da je nagodbu potpisao imajući u vidu da mu je i UR sugerirao da će izgubiti stan, a za sve drži dogovorno samo I-tuženik s time da ga je CR ostavio samog ispred UR. Tužitelj posebno navodi da se nakon UR preporučenim pismom obratio CR koji mu je kasnije odgovorio pismom koji se nalazi u spisu predmeta, a u kojem navodi da preuzima svu materijalnu odgovornost.

45. Na upit zašto je tužitelj zvao u listopadu 2010. g. tuženika biti nazočan pri potpisivanju nagodbe kada je u lipnju te iste godine, kako je sam rekao preuzeo spis pa je time i otkazao punomoć, tužitelj navodi da je smatrao da je ljudski da bi CR na to potpisivanje nagodbe došao jer je sa cijelim postupkom bio upoznat.

46. Pun. tužitelja se također referira na činjenicu da je CR odgovoran za nastalu štetu tužitelju, a ukazuje na dopis od 14. listopada 2010. g. koji je priložen uz podnesak od 14. svibnja 2014. godine.

47. Tužitelj navodi da je predmet od CR preuzeo u lipnju 2010. godine , dan mu je spis u žutoj koverti, tužitelj navodi da nema potvrdu o primitku.

48. Što se tiče iznosa sudske nagodbe od €14.000 (petit točke II tužbenog zahtjeva), tužitelj pojašnjava da je do iznosa došao te kronološki ističe na način da je u 9. mjesecu 2009. g. CR tužitelja uputio svjedoku UR, po sistemu da je stvar ozbiljna pa da se pokuša s njim direktno dogovoriti, a nije htio ići s tužiteljem tamo jer da bi u slučaju ako tužitelj ide sam mogao on tada financijski bolje proći u pregovorima. Tužitelj dalje navodi kao što je već i prije prethodno iskazivao da mu je UR tada objasnio da mu je tužitelj sve izgubio, nakon čega se tužitelj obratio prijateljima, sudskim vještacima, sucima, odvjetnicima (tužitelj ne imenuje niti jednu od tih osoba, ne sjeća se kako su se točno zvali) koji su mu međutim svi potvrdili da je izgubio svoju pozitivnu situaciju u parnicu, nakon čega se obratio CR za objašnjenje. CR mu je međutim odgovorio da on stoji iza svih njegovih gubitaka a tu tvrdnju je stavio i na papri te se potpisao i stavio pečat. Tužitelj je tada nakon toga kontaktirao CR tako da je o svemu bio obaviješten.

49. Iznos od 14.000 Eura je iznos koji je predložen od strane UR po sistemu «take it or leave it», tužitelj je taj iznos prihvatio.

50. Tužitelj također iskazuje da pitanje da li mu je netko od osoba (navedenih vještaka, sudaca, odvjetnika i sl. ) kazao da postupak za utvrđenje tabularne isprave može ponovno pokrenuti, tužitelj navodi da ne shvaća u početku to pitanje te ističe da je riječ o pitanju novaca, dodaje da proces nesuglasja počeo s Bosnom na način da je tužitelj zvao vještaka Vrkljana koji je jedini bio u stanju te ga izmjerio te je zaključio da je stan oko gotov oko 90%, a sve iz razloga da bi se vidjelo tko kome što duguje.

51. Tužitelj navodi da se ne sjeća da li je Bosna 1988. g. njemu slala uplatnice kao konačnu cijenu i da li je on nešto platio. Na upit pun. CR da li su mu prethodni punomoćnici objasnili koji su to novci traženi u protutužbi Bosne od samog tuženika, da li su mu objašnjavali išta u vezi toga, tužitelj navodi da ne razumije pitanje te da sa CR nikada o tome nisu razgovarali, a tužitelj da mu CR nije imao vremena u 14 godina objasniti.

52. CR dodaje da je tužba protutužba Bosne podnesena negdje 1979.g. a da je tužitelja on počeo zastupati 10 godina kasnije. Tužitelj navodi da se ne sjeća da bi ime ĆR bilo spomenuto u pregovorima, no poziva se na zapisnik u kojem je svjedok UR o tome govorio, tužitelj ističe da s time nema ništa.

53. Tužitelj posebno ističe da ga CR u tijeku njegovog zastupanja nikada nije obavještavao o tijeku postupka.

54. CR je dakle kontaktirao tužitelja i to na način da je tužitelj isključivo zvao njega, telefonom a dobivao je dogovore da sud ne radi, ili da je CR na bolovanju, ili na godišnjem ili na Krku i sl. Tužitelj posebno ističe da je problem u tome što je pozive dobivao J kao punomoćnik, no on na masu ročišta uopće nije dolazio niti je javio tužitelju o razlozima, niti je njega obavijestio o tim ročištima kako bi tužitelj mogao na njega pristupiti.

55. Tako ga je CR nije obavijestio o ročištu od 01. rujna 2008. niti o rješenju o povlačenju tužbe. U odnosu na dopis od 02. studenog 2011. godine u kojem se spominje prihvaćanje CR za snošenje eventualnih troškova te se navodi u prilogu da je dostavljen spis, tužitelj iskazuje da ga nije dobio nego ga je dobio kao što je prethodno iskazivao u 6. mj. 2010.

56. Pun. tužitelja prezentirao je samom tužitelju kovertu žute boje na kojoj pište štampanim slovima dr. RR (plava kemijska olovka) a u kojoj se nalazi nakupina isprava iz više predmeta, tužitelj je potvrdio da je to ta koverta, no relevantnosti iste protivila su se oba tuženika, smatraju da kao dokaz nije vrijedna, no tužitelj drži da je, jer time pokušava dokazati da spis nije dostavljen uz dopis od 02.11., već je dostavljen na način kako to upravo tvrdi tužitelj.

57. Na upit kako je saznao za vještačenje JR, tužitelj navodi da je to saznao koliko se sjeća u ožujku 2008. kada je zvao I-tuženika a kada je vidio taj nalaz i mišljenje otišao je do Marinčića i tada je s njegovim nalazom otišao kod CR te mu je dao u ruke, jer je JR nalaz bio jedini nalaz koji im je bio dužan, jer svi ostali nalazi su govorili drugačije. Tužitelj o JR imenovanju uopće nije imao saznanja da je određen godinu dana prije.

58. Inicijalni I-tuženik CR saslušan je tada kao stranka u postupku, kada je ispripovijedao je da referira se na odgovor udruživanja sredstava, po kojem su se trebali izgraditi objekti, a sredstva koje daju stranke služe za to s time da se izvođač obvezuje isporučiti objekt u roku, s time da je u to doba visoka inflacija a cijene su se određivale po kliznim skalama a što je kasnije bio ujedno i prijepor između nalaza JR i Marinčića. Tako je u konkretnom slučaju izvođač prekoračio sve rokove a većina stanaka je dobili uplatnice za stan a nakon čega bi oni izdali tabularnu ispravu, što u konkretnom slučaju sa tužiteljem nije bilo.

59. U uredu njegovog bivšeg principala U bilo je dosta ljudi na čelu s BR koji su e legitimirali kao kupci te se podnesene tužbe sa bitnim zahtjevom da oni nisu dužni platiti cijene sa kliznim skalama, a protutužba o kojoj priča tužitelj je procesni manevar Bosne. Marinčić je svojoj vještačenjem kanio dokazati da u biti nitko nikome u konačnici ne bi bio više dužan, nego da su iznosi preplaćeni, uzimajući obzir skliznu skalu s time da je JR pristup bio potpuno drugačiji, na postavljanje vještaka CR nije na koji način mogao imati utjecaja, jer vještaka imenuje sud, u konkretnom slučaju GRO Bosnu se nije niti moglo kontaktirati, zbog rata je većina predmeta bila u prekidu s time da je tužitelj došao CR 1998. g. od odvjetnika Pliše, bio je uzrujan zbog dugotrajnosti, a CR je ipak preuzeo predmet te je otišao do suca Anića koji ga je tada vodio a bio je stava da GRO Bosna više ne postoji jer da nema valjanu pasivnu legitimaciju, na što dovezuje i pitanje pretvorbe te pitanje dali je ušlo pretvorbenu masu.

60. CR je tražio od suca Anića zakazivanje ročišta što mu je udovoljeno, no zbog promjene adrese, poziv je otišao pogrešno što je kasnije CR korigirao usvajanjem povratom u prijašnje stanje. Tvrdi da je sa tužiteljem imao dobru komunikaciju, da nije bila problematična, s time da se tužitelju neprestano žurilo i da nije razumio procesne razloge zbog kojih se spor nije mogao ubrzati.

61. Na upit suca da li je točno da on tijekom zastupanja niti jednom nije zvao tužitelja kako to on tvrdi, CR naveo je da to nije točno, odgovorio je opsežno ali u biti ne na postavljeno pitanje, te da je razgovarao sa tužiteljem na telefonu te da je komunikacija bila dobra.

62. Navodi da je napravio pogrešku kada mu je predao spis jer mu nije izdao potvrdu što je trebao učiniti a to bi zasigurno učinio da je znao da će doći do ovog spora, ali je tužitelj tuženiku predao spis jer mu je tako nalagao kodeks odvjetničke etike.

63. CR navodi da uopće nije izbjegavao tužitelja jer ne vidi razlog zbog čega bi to radio te mu nije jasno zašto to tužitelj tvrdi. CR navodi da se detalja oko nagodbe ne sjeća, odnosno da li je on uopće slao tužitelja UR, no ističe da u trenutku kada je tužitelju predao spis za CR odnos punomoćnika i stranke bio gotov, prilikom čega CR opisuje procesna pravila otkaza punomoći.

64. Što se tiče same nagodbe o njoj je saznao tek u tužbi, ovoliku visinu koju je tužitelju sugerirana on tužitelju zasigurno ne bi predložio, nego bi predložio niži iznos, no o samim detaljima nagodbe nije znao ništa jer i onako nije zastupao tužitelja pa je i nebitno da li je njega UR možda kontaktirao ili ne jer on više nije bio njegov punomoćnik.

65. Ističe da pod niži iznos misli da su inicijalno iznosi bili izraženi u jugoslavenskim dinarima a kasnije došlo do promjene u HRD a poslije u kune, a postoji izračun formule koja bi umanjila iznose glavnice do banalnih uz to kamate da bi čak uz taj iznos doduše povećale. Međutim kako su došli do iznosa od 100.000,00 kn odnosno od €14.000 CR ne zna niti mu je to uopće jasno, ali ističe da je on tada zastupao tužitelja da bi mu on zasigurno sugerirao s postupkom jer prije po njegovom mišljenju taj iznos zasigurno previsoko.

66. Na upit da li je su ročišta odgađana CR navodi da ne zna jer mu se RR obratio tek 1998.g. a po njegovom mišljenju to je sve ovisilo o sucu koji je vodio predmet. Tužitelj je dao na uvid sucu presliku podneska tužitelja od 15. listopada 1996. u predmetu P-30/89 iz kojeg je razvidno da je isti pisao ovdje I- tuženik, CR ne spori.

67. Sudeći po tom podnesku, CR jest zastupao tužitelja, poziva se na protek vremena koje utječe na njegovo sjećanje. CR navodi da je po sjećanju njemu spis predao tužitelju negdje 2008. g. kada su se našli, CR ističe osobni dojam da ga tužitelj u njegovom iskazivanju uopće nije pratio. CR navodi u odnosi na pitanje punomoćnice da li smatra da je tužitelj u cijelosti platio cjelokupni iznos GRO Bosni, da on smatra da bi to bilo nezahvalno tvrditi iako je sam tužitelj tako tvrdo, međutim imajući u vidu da su se vodila vještačenja upravo zbog te okolnosti, a da je 1989. godine kao procesni manevar Bosna podnijela protutužbu, tuženik smatra da bi tu činjenicu trebalo posebno utvrđivati.

68. CR ne zna koliko bi bila visina duga prema podacima GRO Bosne, smatra da bi to trebalo vještačiti, a isto tako ukazuje na činjenicu da je postojala denominacija iznosa zbog jugoslavenskih dinara, a isto tako i problem vezan za kamate koje je Ć ili priznavala ili potraživala, što bi sve upućivalo na nužnost vještačenja. (To je bio stav vještaka Joze Maričića).

69. Što se tiče vještačenja ing. JR, na upit da li je iznosio prigovore na isti, tuženik govori da je nakon što je tog vještaka odredio sud, nakon vještaka Maričića, JR je napravio nalaz po drugačijoj metodom koji je sadržajno bio drugačiji, zbog čega je tuženik otišao kod Maričića s tim nalazom radi konzultacije, nakon čega je podnio opsežan prigovor, a što je vidljivo iz spisa. Tuženik isto tako ukazuje na to da je tražio priklapanje R1 spisa (koji je trebao Maričić radi detaljnijeg očitovanja vezano na kvadraturu stana), a što je i sutkinja konstatirala na način da je primijetila da R1 spisa nema, pa je 2008. godine traženo pribavljanje istoga. U svakom slučaju tuženik smatra da bi bilo oportuno izvršiti uvid u spis kako bi se detaljnije mogao vidjeti opseg njegovog prigovora.

70. Na upit da li su kupci koji su kupili stanove bili organizirani, tuženik ima saznanja da je postojao odbor kupaca, kojeg je vodio SR (kojeg je tuženik predložio kao svjedoka) u jednom trenutku su odlučili tražiti odvjetničku pomoć (odvjetnice Valentić Nižetić), bile su masovne tužbe. Tuženik dodaje da po njegovom saznanju su svi kupci uglavnom ušli nasilno u stanove. Na upit da li su svim kupcima bile predložene nagodbe, tuženik se sjeća od onoga što je zastupao osobe TR, a što se tiče ostalih ne zna. Tuženik navodi da se postupci protiv GRO Bosni vode i dalje, a to zna po SR koji i dalje vodi spor, CR dalje ne zastupa.

71. Na upit koliko je vještačenja bilo u postupku kod tužitelja, CR predlaže da se u obzir uzme vremenski tijek koji bi mogao eventualno utjecati na njegovo sjećanje, no sječa se građevinskog vještačenja u R1, vještačenja po Maričiću i JR, te B.

72. Vještačenja tužitelju nisu išta u prilog, po tim je vještačenjima bio stalno dužan, a i ostala su pitanja priznatih kamata ili ne, troškova financiranja i same klizne skale o čemu je već bilo riječi. Na upit što CR ima za reći na ime priznatih kamata, smatra da je riječ više o pitanju za vještaka, no iskazuje da se ugovorima sudjelovalo u financiranju zgrade i to po partijama ako se kasnilo, tada su tekle kamate na kojima je Bosna inzistirala, prilikom čega je istovremeno gradila sa novcem koji su dale stranke. CR se sjeća da je stajalo da su se 60 dana prije isporuke trebale formirati konačne cijene (zbog inflacije) prilikom čega su kupci pak tražili priznavanje kamata po uplaćenim iznosima. Dakle, postoji kamata na uplaćena sredstva i nepravovremeno plaćanje, što je rezultiralo sporovima.

73. Maričić je osim toga, tražio stalno objašnjenje od Bosne što su to troškovi financiranja (jasno objašnjenje nije dobio) s time da je JR imao o svemu drugačiji stav. CR se ne sjeća da li je JR uzeo u obzir sve uplate od strane tužitelja. Na upit zašto JR nije saslušan po prigovoru, CR odgovara da zna po spisu da je on bio pozvan nakon što je RR uzeo u spis no dalje od toga se ne može očitovati jer više nije zastupao tužitelja, trebalo bi vidjeti u spisu koji su razlozi tome, prilikom čega ukazuje na nekoliko neurednih dostava.

74. Na upit da li je CR u vrijeme kada je predlagao saslušanje JR imao adresu i imao pretinac na području grada Zagreba, tuženik odgovara potvrdno. Ne zna kada su točno uvedeni pretinci, a jedno vrijeme je dobivao uredno poštu.

75. CR navodi da nikada nije obavijestio sud o tome da je otkazao zastupanje tužitelja.

76. Svjedokinja ER ispripovijedala je da je tako nakon više od 20 godina suđenja 2010. godine došlo do prekida suradnje s CR zbog njegovog neprofesionalnog odnosa prema tužitelju i svjedokinji, zapravo nikakvog odnosa, s tim da se kraj priče nije nazirao niti su svjedokinja i tužitelj mogli doći do svojih papira uključujući i vještačke nalaze i mišljenja. U koverti je bila cjelokupna dokumentacija, ali je u njoj bilo napisano "dr. ER".

77. Svjedokinja navodi da u tom trenutku nije razmišljano po pitanju zastupanja nego samo kako će doći do papira za njihov stan.

78. Na pitanje da li su ona i njezin suprug u tom trenutku razmišljali o drugom odvjetniku, svjedokinja navodi da su samo razmišljali o papirima za stan.

79. U stan su ušli zajedno ona i suprug 1988. pred Božić, sa mlt. djetetom od pola godine s tim da je stan bio nedovršen npr. kupaona bez pločica a zašto, zato jer je Bosna već tada preprodavala stan. Stan im formalno nije predan.

80. Htjeli su prodati sporni stan, također do tog papira nisu mogli doći zbog čega su u lipnju 2010. g. odlučili prekinuti suradnju s CR.

81. To su učinili tako da nakon više uzastopnih poziva su odlučili doći u Zagreb iz Splita jer im tuženik nije htio dati njihove papire. Našli su se u kafiću na [adresa], u kojem susretu je S tužitelju žutu kovertu s njegovim dokumentima a tužitelj njemu isto tako žutu kovertu u kojoj je bilo 5.000,00 kn koje je CR na licu mjesta diskretno pobrojao.

82. Na upit suca svjedokinja navodi da nije bilo nikakvog pisanog dokumenta o raskidu.

83. Na upit suca da se svjedokinja izjasni da li je taj dan raskinuto zastupanje CR prema tužitelju, svjedokinja se izjašnjava potvrdno odnosno da je bilo tako.

84. Međutim dopunjuje da unatoč tome da su postajali kontakti između tužitelja i CR, pa da je tuženik i dalje znao što se događaja sa predmetnim sporom.

85. Na upit suca za što je dao 5.000,00 kn, svjedokinja navodi da je to bio uvjet da bi uopće dobili svoje papire, a razlog plaćanja su inzistiranje svjedokinje da se to stavi pod navodnike jer «usluge» tuženika su bile nikakve.

86. Primjera radi svjedokinja navodi da joj je poznat takav slučaj da je zbog nedolaženja na ročište da je pozicija tužitelja bila jako loša što je CR uspio u konačnici nekako izgladiti 1998. godine. Međutim na ročištu negdje 2006. ili 2008. godine njezin suprug - koji je osobno otišao na raspravu, tada je praktički saznao da gube parnicu te je osobno molio novo vještačenje.

87. Svjedokinja kategorički iskazuje da ih punomoćnik uopće nije upozorio o njihovoj poziciji u toj parnici odnosno o tome da li se nalaze u poziciji uspjeha ili neuspjeha, dakle o potencijalnom neuspjehu su tek saznali na samom ročištu.

88. Svjedokinja navodi da je negdje 2006. ili 2007. nakon te loše situacije njezin suprug otišao do UR (odvjetnika CR) radi pokušaja mirenja odnosno da se situacija kako tako riješi, a CR je za to znao čak je i nagovarao tužitelja na taj pokušaj mirenja, međutim od samog procesa se distancirao i to tako da se nije niti odazvao niti na jedan višestruki poziv da ide s njim odvjetniku ili vještaku Marinčiću ( radi pobijanja prethodnih vještačenja).

89. Svjedokinja navodi da je komunikacija i pisana i usmena njezinog supruga sa CR u odnosu na uspjeh u sporu bila takva da je tuženik jamčio da će u slučaju neuspjeha odgovarati tužitelju odnosno kompenzirati mu bilo kakvu štetu, time što svjedokinja navodi da su po Marančićevom nalazu i mišljenju bili u plusu.

90. Što se tiče pregovora koji su bili 2010. g. svjedokinja navodi da je razlog pristajanja bio taj jer su se bojali da će izgubiti stan, a na upit CR da li su kontrolirali iznos iz nagodbe, svjedokinje odgovara da ne zna tko bi to trebao kontrolirati.

91. Na upit suca da li je tuženik - koji je po tvrdnji svjedokinje i dalje bio poznat s događajima u vezi nagodbe 2010. godine sudjelovao više sa savjetodavne pozicije ili kao plaćeni punomoćnik, svjedokinje odgovara da se o tome ne može izjasniti jer joj nije niti razlika jasna (opaska suca riječ je o neukoj osobi).

92. Na pitanje da li je odvjetnik CR sudjelovao u pregovorima s Bosnom koji su doveli do nagodbe 2010. g., svjedokinja odgovara da je. Prijedlog za pregovore s Bosnom je došao i ranije od susreta u kafiću na [adresa] s CR.

93. Svjedokinja se ne može točno sjetiti točno kada je uplata po nagodbi, vjeruje da je to bilo negdje 2010. godine krajem, a da li je imala uplatnicu isto tako ne zna, referira se na to da treba pogledati u spis predmeta. Isto tako ne zna odgovoriti na pitanje vezano za valute isplate. Svjedokinja nije bila prisutna pri svim sastancima, ona je fizički u Splitu, a stan je u Zagrebu. CR je zvao njezin suprug, svjedokinja ne.

94. Svjedokinja navodi da je osobno nazočila trenutku kada je CR odbio dostaviti na bilo koji drugi način osim dolaskom. Na upit da li svjedokinja može išta iskazati o iznosima koji su iskazani u petitu tužbenog zahtjeva, svjedokinja odgovara da ne, odnosno da nema informacija o istima.

95. Iskaze stranaka sud je cijenio na slijedeći način: tužiteljev iskaz kao i iskaz svjedokinje ER te uglavnom iskreni, istiniti te logično i životno uvjerljivi, a koji iskazi su međusobno u bitnim točkama u potpunosti podudarni i u suglasju su s dokazima u spisu predmeta; iskaz CR sud cijeni pretežno kao neistinit i subjektivan što će dalje biti objašnjeno, a svjedoka UR pretežno neodlučnim.

96. Prvenstveno valja istaknuti, da je predmet ovog spora naknada šteta za koju tužitelj tvrdi da je nastala povredom obveze nastale temeljem ugovora o zastupanju. Pitanje na koje ovaj sud treba dati odgovor je ima li tužitelj pravo na istu, a na koje ovaj sud odgovora potvrdno.

97. Prvenstveno valja razjasniti pitanje općeg prigovora zastare koji ističe tuženik. Analizirajući sadržaj tužbe, sud zaključuje da tužitelj stavlja u teret CR i tuženiku propuste vezane za održano ročište za glavnu raspravu pod poslovnim brojem P-30/89 dana 01. rujna 2008. godine (toč. 8 tužbe), te posljedice koje su nakon toga nastupile (toč. 9 tužbe) i 10. tužbe. Slijedom navedenog, za ocijeniti je da je tužba podnesena unutar općezastarnog roka od 5 godina sukladno odredbi čl. 371. Zakona o obveznim odnosima (starog, a koji je sukladno vremenskom trenutku primjenjiv u konkretnom slučaju). Napominje se da je pogrešno pravno shvaćanje tužitelja o zastarnog roku od 3 godine, jer potraživanje za povredu obveze ugovora o zastupanju zastarijeva u prethodno opisanom zastarnom roku.

98. Dakle, obveze iz ugovora o zastupanju zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina, a odnos zastupanja prestao je u lipnju 2010.g., kada je taj zastarni rok najranije mogao teći, pa je za zaključiti tužba podnesena unutar tog roka (06. kolovoza 2013. godine). Za istaknuti je i da sukladno odredbi čl. 230/2 Zakona o obveznim odnosima, zastarni rok teče od trenutka kada je štetna posljedica nastala, pri čemu na početak tijeka tog roka nije niti od kakvog utjecaja vrijeme poduzimanja štetne radnje/propusta ili štetnog događaja. Kao što će se u daljnjem tijeku obrazloženja vidjeti, šteta je za tužitelja nastupila u trenutku kada je zaključio sudsku nagodbu te izvršio isplatu, a sve zbog CR propusta u zastupanju, a i priznanje CR od 02. studenog 2011. godine ionako utječe na prekid svakog eventualnog tijeka zastare (na koju ispravu će se sud daljnje osvrnuti u obrazloženju).

99. Vezano za uputu drugostupanjskog suda sadržanu u odluci poslovni broj Gž-362/2022od 13. listopada 2022. godine, točka 20, ističe se opet da nije osnovan niti prigovor II-tuženika u odnosu na pogrešnu pasivnu legitimaciju. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na propuste I- tuženika 06. rujna 1998. i 29. ožujka 1999. jer u vrijeme nastanka osiguranog slučaja tuženik nije postojao. Međutim, kako smo naprijed vidjeli, tužba je koncentrirana na kasnije razdoblje (2008. godine), prilikom čega je uzet u obzir i dopis Hrvatske odvjetničke komore broj: 1147/2013 od 04. veljače 2013. koji je u spisu, što sve upućuje na prethodno navedeni zaključak. Osim toga, inicijalni je I-tuženik CR u razdoblju od 18.12.2007. do 17.12.2008. bio osiguran kod sada tuženika kako proizlazi iz podataka u spisu. Osigurani je slučaj nastupio 01.09.2008. u vrijeme kada je CR bio osiguran kod tuženika, a koji događaj je neovisan od vremena kada je štetna posljedica nastupila – a CR izrijekom je priznao svoju odgovornost za navedeni popust, slijedom čega je dakle prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika u cijelosti neosnovan.

100. U postupku je, uvidom u priklopljen spis predmeta, utvrđeno da je tužitelj u rujnu davne 1989. godine, podnio tužbu protiv GRO “Bosna”- OUR Građenje Zagreb pod brojem P-30/89 (novi broj P-13800/99) radi predaje četverosobnog stana u posjed, veličine 97,51 m2 za ugovoreni iznos od 42.597,536 tadašnjih dinara, sa zahtjevom za isplatu kamata na sve uplate preko ugovorenog iznosa, a sve temeljem ugovora za izgradnju stanova stambenog objekta K3 u naselju Vrapče kojim se GRO BOSNA obvezao izgraditi predmetni stan i predati ga RR u posjed. Podneskom od 26. siječnja 1989. godine, tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev na način da je pored predaje u posjed gore navedenog stana zatražio utvrđenje valjanosti kupoprodajnog ugovora koji se odnosi na garažu te predaju iste u posjed uz zahtjev za izdavanje tabularne isprave. Tuženik GRO Bosna je podneskom od 14. ožujka 1989. godine odgovorio na tužbu te postavio protutužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 99.960,665 dinara na ime razlike do konačne visine sredstava po zaključenom ugovoru za financiranje izgradnje stambene zgrade, uz obvezu da tužitelj mora zaključiti kupoprodajni ugovor u odnosu na predmetni stan za iznos od 210,381,541 dinara - protutužba je dobila broj poslovni broj predmeta P-1083/04.

101. Nadalje, sudeći po stanju spisa, kao punomoćnik tužitelja u postupku je bio odvjetnik Plišo, skroz do 1996. godine, kad se u postupku kao punomoćnik pojavljuje CR (l. 200 spisa tog predmeta, uz punomoć na l. 201).

102. Na ročištu za glavnu raspravu 01. rujna 2008. godine nije pristupio tužitelj (niti njegov punomoćnik) , zbog čega je doneseno rješenje o povlačenju tužbe (i razdvajanju postupka u odnosu na protutužbu, vidjeti l. 270 i 271 tog spisa). 18. svibnja 2010. godine tužitelj je opozvao punomoć CR, (l. 277 tog spisa), a predmetna je sudska nagodba sklopljena 25. listopada 2010. godine (l. 281. istog spisa), a na kojem se tužitelj sam zastupao.

103. Sud je prilikom donošenja odluke u ovom postupku, uzeo u obzir i dopis CR od 02. studenog 2009. godine, kojim je on, između ostalog, potvrdio odnos zastupanja tužitelja u kritično vrijeme, prilikom čega je i čisto iskreno i pošteno, potvrdio svoju odgovornost za propuste prema tužitelju sa osnove zastupanja riječima: «Prepuštam da me učinite na svaki način odgovornim za ovaj propust. » - l. 100. spisa.

104. Valja reći, da je u predmetu ovog suda poslovni broj P-1083/04 dana 01. rujna 2008.godine došlo do presumiranog povlačenja tužbe tužitelja (kao tužitelja- radi isplate kamate na unaprijed uplaćena sredstva, predaje u posjed i izdavanja tabularne isprave.

105.

Što se tiče uspjeha u postupku P-1083/04, izgledno je da je tužitelj imao vrlo visok stupanj vjerojatnost istoga. To stoga jer je vidljivo iz spisa predmeta da se ugovorom za izgradnju stanova stambenog objekta K-3-1 od 29. prosinca 1987. tužitelj obvezao isplatiti tamo tuženiku GRO Bosna d.d. za stan površine 97,51 m2 ukupni iznos od 42.597.536. tadašnjih dinara, i to iznos od 14.890.880. dinara do 15.01.1988., 14.890.880. do 15.02.1988. godine i iznos od 12.815.776.- dinara do 15.03.1988. godine, a što je tužitelj i učinio. Tuženik GRO Bosna d.d. se pak obvezao dovršiti stambeni objekt najkasnije do lipnja 1988. Nadalje, ugovorom za izgradnju stanova stambenog objekta K-3-1 u naselju Vrapče od 29. siječnja 1988. godine, tužitelj se obvezao isplatiti GRO Bosna d.d. za garažu površine 14,88 m2, ukupni iznos od 4.875.283. dinara do 01. ožujka 1988., a što je također učinio. Tuženik se pak obvezao dovršiti stambeni objekt najkasnije do kolovoza 1988.

106.

Sukladno Zakonu o osnovama poslovanja organizacija udruženog rada u području prometa robe i usluga u prometu robe i o sistemu mjera kojima se sprečava narušavanje jedinstva jugoslavenskog tržišta u tome području, a koji je propis bio na snazi u vrijeme nastanka spornog odnosa Sl list SFRJ br. 43/76. 20/84, i 43/86, tužitelju je pripadalo pravo na kamatu na unaprijed uplaćena sredstva i to kao da je sredstava uložio kod banke od dana uplate do dana isporuke stana odnosno garaže.

107. Pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je analizirao kroz kronologiju događanja radnji i dispozicija po spisu predmeta, sa zaključkom da su da su tražbine tužitelja s naslova kamate na unaprijed uplaćena sredstva, predaje u posjed i izdavanja tabularne isprave dospjele 1988. godine, slijedom čega je očito da se u trenutku povlačenja njegove tužbe već višestruko ispunilo vrijeme potrebno za zastaru, pa tužitelj više nije mogao s uspjehom isticati niti jedan od tih zahtjeva podnošenjem nove tužbe.

108. Nadalje, sud je uzeo u obzir da je u predmetu P-1083/04, tuženik GP Bosna d.d. kao protutužitelj istaknuo protutužbeni zahtjev na isplatu razlike cijene, a koji je bio očito neosnovan već obzirom na sadržaj toč. 10 Uputstva o načinu formiranja cijene stanova za tržište i o primjeni kliznih skala (Narodne novine SRH br. 28/74) kao i sadržaj vještačenja vještaka ing. Joze Marinčića koji se nalazi u spisu predmeta (o čemu će dalje detaljnije biti riječi). Osim toga, prema kasnijem podnesku tužitelja, izgleda da je tužitelj dao CR jasne upute u sklopu prigovora na kasniji nalaz sudskog vještaka ing. JR, napravljene temeljem ranijih vještačenja, a za koje nema traga da bi ih I- tuženik predao u spis predmeta ili izložio.

109.

U istom je spisu vidljivo, da je nalazom i mišljenjem vještaka knjigovodstveno-financijske struke ing. Marinčića, od 27. studenog 1990. (štambilj suda 11. prosinca 1990.) i očitovanjem vještaka od 04. studenog 2004. godine, za zaključiti da je tužitelju s navedenog osnova - pod pretpostavkom isporuke ugovorene kvadrature stana i garaže - pripalo pravo na isplatu utuženog iznosa od 11,79 kn (iznos konvertiran iz tadašnjih dinara). Prema dostupnim podacima, površina stana od 97,51 m2 utvrđena je u predmetu radi osiguranja dokaza pod poslovnim borjem R1-239/89, a što je vidljivo iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka ing. Vrkljana od 05. lipnja 1989., s time da je površina garaže od 14,88 m2 bila nesporna.

110.

Nadalje, kako je tužitelj dakle tuženiku GRO Bosni d.d. u cijelosti isplatio ugovoren iznos ugovoren navedenim kupoprodajnim ugovorima (a takvi su zasigurno po sadržaju i elementima), to je očito za zaključiti da je tužitelj izgleda osnovano zahtijevao predaju u posjed i izdavanje tabularne isprave za predmetni stan i garažu (kao u navedenoj tužbi). Ovakav zaključak suda potvrđuje i stav sudske prakse donesen povodom istovrsnih tužbenih zahtjeva ostalih kupaca stanova u predmetnom objektu (kao u odluci pod poslovni brojem br. P-5354/88).

111.

Međutim, tuženik GRO Bosna d.d. je potraživao isplatu razlike u kupoprodajnoj cijeni prema konačnom obračunu, a koji zahtjev za izmjenu cijene se temeljio na obračunu koji je uputio tužitelju dana 29. listopada 1988.godine. Za istaknuti je da je točkom 10. Uputstva o načinu formiranja cijene stanova za tržište i o primjeni kliznih skala (NN SRH br. 28/74.) - propisom već spomenutim na prethodnoj stranici obrazloženja ove odluke, a koji se primjenjivao na konkretni ugovorni odnos stranaka, prodajna cijena se nije mogla mijenjati nakon ugovorenog roka završetka izgradnje. Kako je rok završetka izgradnje u odnosu na stan koji je bio predmet ugovora bio zaključen do najkasnije lipnja 1988. godine, a u odnosu na garažu do kolovoza 1988.godine, to je sigurno da tuženikov zahtjev za isplatu prema ponuđenoj izmjeni cijene od 29. listopada 1988. godine očito nije bio osnovan.

112.

Zaključak je stoga ovog suda, da bi po prethodno izloženim činjenicama tužitelj najvjerojatnije ostvario uspjeh u tom parničnom postupku, s time da bi po logici stvari protutužbeni zahtjev GRO Bosna bio odbijen kao neosnovan.

113.

Po ovom izlaganju, došlo se i do pitanja CR odgovornosti za izostanak uspjeha tužitelja u tom postupku P-30/89 (P-1083/04), a koju je CR u konačnici i priznao.

114.

Naime, iz spisa predmeta nije vidljivo da je I-tuženik uopće predložio sudu utvrditi povlačenje protutužbenog zahtjeva - l. 207. toga spisa, dakako nakon što je na ročištu 06. svibnja 1998. godine nastupilo mirovanje postupka u odnosu na postupak po protutužbi, te protutužitelj GRO Bosna nije u zakonskom roku od četiri mjeseca zatražio nastavak postupka. Posljedica te radnje (odnosno propusta tI-tuženika) proteže se sve dalje, jer protutužitelj više ne bi mogao s uspjehom ostvarivati zahtjev na novu protutužbu.

115.

Ono što se dalje događao jest to, da CR nije pristupio na ročište 01. rujna 2008.g., unatoč urednom primitku poziva za isto, radi čega je po drugi put došlo do mirovanja postupka po tužbi. Stoga je sud sukladno odredbi o mirovanju koja je tada bila na snazi i to čl.216/4 Zakona o parničnom postupku, utvrdio da je došlo do presumiranog povlačenja tužbe. Usput, na navedeno ročište pristupio je i sudski vještak JR, što je vidljivo iz zapisnika (l. 270. strane toga spisa predmeta). Valja napomenuti, da je punomoć za CR još uvijek bila na snazi.

116. Sudeći po stanju tog spisa, izgleda da je CR, osim toga, uredno primio rješenje toga suda br. P-13800/99 od 01. rujna 2009. godine, o razdvajanju postupka po tužbi tužitelja u odnosu na postupak protutužbe od strane GRO Bosna d.d., te kojim je utvrđeno da je tužba tužitelja povučena, a osim toga, nije ga preuzeo u roku od 8 dana od dana stavljanja na oglasnu ploču suda iz sudskog pretinca.

117. Nadalje, što se tiče daljnjih propusta CR, iz spisa tog predmeta nije niti vidljivo da bi CR protiv tog rješenja podnio žalbu ili prijedlog za povratu prijašnje stanje. Isto tako, nije vidljivo da bi da je CR predao pisane prigovore na nalaz vještaka JR, niti je predlagao izložiti ih usmeno na ročištu, iako je tužitelj sam očito bio nezadovoljan nalazom i to rekao odvjetniku; vidljivo je i da CR u postupku povodom protutužbe pod br. P-1083/04 nije pristupio na ročište od 01. lipnja 2010. godine, iako je isti bio uredno pozvan jer je zastupao tužitelja, a na koji je isto tko pristupio vještak JR.

118. Sudeći po dopisu CR od 02. studenog 2011. godine, može se zaključiti - uzimajući u obzir i iskaz tužitelja, da je postojao problem u komunikaciji tužitelja sa CR, unatoč nesporno izuzetno ljubaznom, pristojnom i korektnom obraćanju prema tužitelju sudeći po samom tonu dopisa

. Time je i iskaz CR na l. 172. kojim navodi da je imao «dobru komunikaciju tužiteljem» i «da nije bila problematična», potpuno kontradiktoran onome što je sam napisao, a i onome što se događalo u spornom predmetu.

119. Bitno je istaknuti, da je odlučno da je uopće došlo do potrebe za sklapanjem sudske nagodbe, kao direktan rezultat propusta u zastupanju od strane CR, a koji su prethodno opisani.

120.

Ovaj sud tvrdnje CR da mu pozivi za pojedina ročišta nisu dostavljani na ispravnu adresu drži u cijelosti neosnovanima, jer je CR, kao odvjetnik, sasvim sigurno bio upoznat s radnjama koje je potrebno poduzeti u procesnoj situaciji (npr. podnijeti žalbu protiv rješenja o povlačenju, povrat u prijašnje stanje i sl.), a to potvrđuju i njegove ranije dispozicije u istom parničnom postupku.

121.

Također je vidljivo iz istog spisa predmeta, da u momentu utvrđenja te tužbe povučenom, očito je bio protekao zastarni rok u odnosu na te obveznopravne zahtjeve, pa ih tužitelj više nije mogao s uspjehom ostvariti ponovnim pokretanjem parničnog postupka.

122. Za zaključiti je da je pravilna argumentacija tužitelja, da je šteta tužitelju nastala kao izravna posljedica propusta I-tuženika ispuniti svoju obvezu kao punomoćnik - odvjetnik (temeljem ugovora o nalogu po punomoći), a do kojeg je propusta došlo u vremenskom trenutku kada je tužitelja zastupao CR (koji je ujedno bio osiguran kod II- tuženika sve neovisno od vremena kada je štetna posljedica nastupila. CR je odvjetnik, a to je bio i u vrijeme zastupanja tužitelja, slijedom čega je bio dužan voditi računa o pravilnom zastupanju jer mu je stanje spisa bilo poznato, ili u najmanju ruku trebalo biti poznato.

123. Tužitelj, koji se stoga našao u tako opisanoj situaciji, učinio je ono što mu je očito u tom trenutku bilo logično: praktički prepušten sam sebi a bez adekvatnog zastupanja u navedenom trenutku, a istovremeno suočen sa protutužbom po kojoj se i dalje vodio parnični postupak (kako je prethodno opisano) i u bojazni uopće izgubiti stan oko kojeg se vodila parnica (što potvrđuje i svjedokinja RR), učinio je jedino moguće u cilju kontroliranja opsega štete pa je tako dogovorio isplatu najnižeg mogućeg iznosa (bez troškova postupka tuženiku, sudeći po sadržaju nagodbe). Sudeći po stanju spisa i činjenica, logično je za zaključiti da se tužitelj mogao jedino isplatom novčanog iznosa GP Bosna d.d. (sada jedinom tužitelju jer je tužiteljeva tužba utvrđena povučenom), mogao ostvariti svoj inicijalni zahtjev za predajom u posjed stana i izdavanjem tabularne isprave. Izvjesno je da bi po logici slijeda odvijanja stvari u suprotnom izgubio i stan i do tada uplaćeni novac (ili kako je rekao svjedok UR po principu «take it or leave it» - engl. uzmi ili ostavi).

124.

Drugim riječima, sklapanje navedene sudske nagodbe (l. 281. tog sudskog spisa), nastupilo je kao direktna posljedica loše pravne situacije u koju se tužitelj našao zbog opisanih propusta CR a da bi došao do stana koji je zapravo prethodno već bio u cijelosti isplatio. Dakle, sudska nagodba u tom predmetu P-1083/04 odnosila se svakako - sudeći po sadržaju iste - isključivo na tražbinu GP Bosna d.d., koju je tužitelj usprkos njezinoj neosnovanosti dogovorio ipak podmiriti kao jedinu mogućnost doći u konačnici do svojeg stana. Tužitelj je time poduzeo i sve mjere da bi se smanjila šteta koju su izazvali propusti u zastupanju od strane CR, s time da je tužitelj ujedno i pozvao CR dopisom (datum pošte 14. rujna 2010. godine pristupiti na ročište radi sklapanja sudske nagodbe), na što se CR nije reagirao.

125. Stoga je ukupna šteta koja je nastala zbog propusta u zastupanju u P-30/89, u iznosu iznosa kamata - koje više nije mogao potraživati od CR u tom postupku, tako i od iznosa koji je morao isplatiti kako bi ostvario svoje pravo na tabularnu ispravu (a koje bi kako smo naprijed vidjeli najvjerojatnije ostvario po tužbi, da je zastupanje bilo pravilno), a sve radi gubitka mogućnosti ostvarenja tih prava nastupom zastare uslijed propusta CR.

126. Sud je pri tome uzeo u obzir i odredbu čl. 1089. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, koji zatraženi oblik štete - izmaklu korist definira kao dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari, a čije je ostvarenje u konkretnom slučaju onemogućeno CR propustom kao štetnom radnjom, dakle iznos glavnice i kamata koji je tužitelj mogao s uspjehom potraživati od GP Bosna d.d. (da nije bilo štetnih propusta CR), pa tužitelj ima pravo na restituciju. Tužitelj u ovom postupku stoga pravilno potražuje iznos glavnice i kamata (na unaprijed uplaćena sredstva) koje bi s uspjehom po redovnom tijeku stvari ostvario u parničnom postupku (da nije bilo štetnih propusta CR).

127. Stoga - suprotno navodima tuženika - utvrđeno je postojanje uzročnoposljedične veza između štetne radnje i štete koja je nastala tužitelju nesavjesnim postupanjem CR, a osobito činjenica da je radi ne pristupa na navedeno ročište utvrđeno da je tužbe povučena (što je generiralo daljnje posljedice za tužitelja). Stoga nije toliko niti odlučan sam prethodno spomenuti otkaz punomoći CR, jer isti sudeći po podacima u spisu predmeta, izgleda o tome nije obavijestio sud koji je vodio postupak, te je očito i dalje primao sudska pismena u spisu predmeta br. P-1083/04 - tako je CR pristupio na ročište 20. travnja 2009. godine i primio je rješenje ovog suda od 28. siječnja 2010. godine (opoziv punomoći je od dana 18. svibnja 2010. godine); neovisno o navedenom, opoziv punomoći je nastupio u vrijeme kada su već nastupile štetne posljedice za tužitelja. Sud je i uvjerenja, da je i nakon opoziva punomoći, CR posredno učestvovao kod sklapanja navedene nagodbe, makar savjetodavno što je također oblik zastupanja, sudeći po iskazima i tužitelja i svjedokinje RR, što opet ima elemente zastupanja.

128. No, valja još i dodatno reći, da je samom otkazu punomoći prethodio cijeli niz događaja - prethodno opisanih a nepovoljnih za tužitelja, koji su zapravo rezultat štetnih posljedica zastupanja. Sklapanje spomenute nagodbe, samo je kulminacija tih događaja, s time da su prethodno opisani propusti u zastupanju generator istih, a sud vjeruje pri tome iskazima samog tužitelja i svjedokinje RR u podrobnijem opisu istih, jer su ispripovijedani vrlo plastično, i životno uvjerljivo te logično gledajući stanje tog spisa predmeta i činjenicu da tužitelj nije izgleda bio niti obavještavan od I-tuženika što se uopće u postupku događalo ("šok" kod sutkinje Petyo, problemi u komunikaciji s CR i sl.).

129. Stoga su neosnovani navodi CR da nije sudjelovao u pregovorima, odnosno da nije imao znanja o pregovorima kao i rezultatima pregovora, a upravo je on uputio tužitelja na sklapanje te nagodbe sudeći po iskazu tužitelja kojem sud vjeruje.

130. Što se tiče osnove i visine tužbenog zahtjeva, ovaj je sud stava da je tužitelj dokazao ove relevantne elemente. Imajući naime u vidu nalaz i mišljenje vještaka ing. JR u postupku P-13800/99, za zaključiti je da je manjkav kako je već prethodno opisano, a direktno vezano za propust CR dostaviti vještaku (ili u spis predmeta kako bi je vještak uopće vidio) dokumentaciju kojom je tužitelj raspolagao, zbog čega je i vještak napravio nalaz kakav jest. Nalaz i mišljenje vještaka izrađeno je stoga očito pozivom na pogrešnu kvadraturu stana o kojem je bila riječ u tom postupku, primjedbe na vještačenje nisu riješene, prilikom čega je vidljivo da je GRO BOSNA d.d. prihvatila manju kvadraturu stana od one koja je uzeta u obračunu sudskog vještaka ing. JR. Sve uplate za kupnju stana koje je tužitelj izvršio također nisu uzete u obzir, jer se iznosi uplata koje je naveo vještak i iznosi koji su izneseni u tijeku postupka ne podudaraju, a niti je pravilno utvrđen tijek kamata; sve to uz utvrđenje da je tužba povučena iz kojeg je razloga tužitelj bio onemogućen je u ostvarenju i zaštiti svojih prava i interesa.

131. Sukladno nalazu i mišljenju JR od 31. prosinca 2007. godine postoji potraživanje GRO BOSNA prema tužitelju u iznosu od kn 11,66 kuna. Međutim, da je CR dostavio dokumentaciju i prigovor na nalaz i mišljenje ing. JR a koje mu je tužitelj prethodno predao, te da je uopće pristupio na ročišta, tužitelj bi s naveni nalaz i mišljenje, jer u njemu nije uzeto u obzir stanje i stvarnu površina stana i garaže, a koji je stanje (stan bez kupaone i sl.) i stvarna površina utvrđena neposrednom izmjerom i pregledom po vještaku Branku Vrkljanu, kao što nisu u obzir uzete niti sve uplate izvršene po tužitelju.

132. Sud stoga nije uzeo u obzir izračun FINA-e od 29. lipnja 2018. godine koji je dostavio dostavljen po CR jer se temelji na postojanju duga tužitelja, iako prema nalazu i mišljenju vještaka ing. Marinčića od 11. prosinca 1990. godine, kao i dostavljenoj dokumentaciji u spisu tužitelj nije bio dužan GRO BOSNA ništa, već upravo suprotno.

133. Osim toga, zbog toga što CR nije došao na ročište radi dopunskog saslušanja vještaka, nije se moglo utvrditi da tužitelj s osnove nepodmirenog iznosa kupoprodajne cijene nije GRO BOSNA d.d. ništa dugovao (imajući u vidu protutužbu), radi čega je uopće bio i popustio platiti iznos od €14.000,00 po nagodbi, kako bi uopće dobio tabularnu izjavu. I-tuženik je propustio predati pisane prigovore na nalaz i mišljenje vještaka ing. JR.

134.

Naime, CR je bio upoznat sa postupkom mirenja te od strane tužitelja obaviješten o istom kao i ročištu određenom za dan 21.09.2010. ali se unatoč istom pozivu tužitelja nije odazvao. Svakako je za zaključiti, da zastupanje tužitelja kroz otprilike 14 godina - s rezultatom povučene tužbe dovoljno govori samo za sebe.

135. Zaključno, tužitelj je stoga pretrpio štetu jer zbog opisanih propusta u zastupanju CR (koji je to i priznao, kako smo vidjeli i to pisano, a kasnije u iskazu zanijekao), prvo jer je zbog zbog povlačenja tužbe nastupila zastare s naslova prava na kamatu na unaprijed uplaćena sredstva kao i za izdavanja tabularne izjave, zbog čega svega je bio prisiljen radi izbjegavanja kompletne štete sklopiti sudsku nagodbu te isplatiti iznos kupoprodajne cijene u iznosu od €4.000,00 (a koji iznos niti ne bi morao platiti da ga je I-tuženik pravilno zastupao).

136. Tužiteljska strana stoga pravilno argumentira, da se ukupna šteta nastala tužitelju u vezi s postupkom br. P-30/89 sastoji a) od iznosa kamata koje više nije mogao zahtijevati od tuženika u tom postupku, i b) od iznosa koji je morao isplatiti kako bi ostvario svoje pravo na tabularnu ispravu, a sve radi gubitka mogućnosti ostvarenja tih prava nastupom zastare uslijed propusta Trinajtića kao odvjetnika. U konkretnom slučaju, sada tuženik kao osiguravatelj je dakako odgovoran za nastalu štetu prethodno opisanu

137. Nije pri tome bitno saslušanje svjedoka SR i ĆR predloženih po CR (niti na to ukazuje drugostupanjski sud) jer okolnosti na koje su predloženi su irelevantni u odnosu na predmet spora, s obzirom da se bitne činjenice mogu utvrditi financijskim vještačenjem.

138. Stoga je i ovaj sud – sukladno uputi drugostupanjskog suda, u ponovljenom je postupku sud izveo i dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Vatroslavu Zovku, koji je zaključio da - u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza te priležeće dokumentacije, cijena stana i garaže temeljem kupoprodajnih ugovora sveukupno iznosi 47.472.819,00 jugoslavenskih dinara. Sveukupne uplate tužitelja iznose od 66.472.819,00 jugoslavenskih dinara, a pregled uplata napravljen je u tablici 1. nalaza i mišljenja. Zakonske zatezne kamate na uplaćene iznose zaključno sa 31. kolovoza 1988. godine sveukupno iznose 58.108.682,46 jugoslavenskih dinara. Sveukupne uplate s pribrojenim zakonskim zateznim kamatama iznose 124.581.501,46 jugoslavenskih dinara. Sveukupno više plaćena razlika (kao razlika iznosa pod točkom 4. Mišljenja i ukupne cijene pod točkom 1. Mišljenja) iznosi 77.108.682,46 din, denominirano u kune 7,71 kn odnosno 1,02 eura konvertirano prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur = 7,534500 HRK. Nastavno, u dopunskom je očitovanju vještak naveo da sveukupno više plaćena razlika (kao razlika iznosa pod točkom 4. mišljenja i ukupne cijene pod točkom 1. Mišljenja) denominirano u kune 7,71 kn odnosno 1,02 eura konvertirano prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur = 7,534500 HRK, a prikaz potraživanja sa datumima dospijeća napravljen je u tablici 1. Dopunskog nalaza i mišljenja. Ukoliko bi kupoprodajna cijena stana iznosila 210.657.046 dinara, tada su uplate tužitelja 86.075.544,54 dinara manje od predmetne cijene.

139. Vještak je dopunski saslušan po prigovorima tuženika, te je naveo da da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja. Pun tuženika pitao je temeljem čega je utvrdio kupoprodajnu cijenu nekretnine, navodi da je utvrdio temeljem Ugovora koji prileži spisu (list 192-196, 197-201 spisa). Iz čega proizlazi da je to kupoprodajni ugovor navodi da ima sve elemente tog ugovora, kupoprodajnu cijenu i potpise stranaka, kako je zaključio da je riječ o kupoprodajnoj cijeni da na način jer to pište u Ugovoru. Da li je vidio u spisu nalaz mišljenje građevinskog vještaka koji je utvrdio cijenu nekretnine navodi da da ne jer to nije bio zadatak. Da li je u njegovoj domeni utvrđivanje cijene vrijednosti nekretnine navodi da ne, da mu je zadak bio utvrdit ugovorenu kupoprodajnu cijenu a ne vrijednost nekretnine.

140. Sud pri tome nije izvodio novo vještačenje po prijedlogu tuženika, jer predmet vještačenja nije bio obračun kamata na unaprijed uplaćena sredstva kao niti garaža s time je sam vještak naveo da je cijenu utvrdio na temelju ne potpisanog kupoprodajnog ugovora, pa je sam nalaz irelevantan.

141. Valja reći da ovaj nalaz i mišljenja vještaka, sud prihvaća i smatra da su napravljeni u skladu s pravilima znanosti i vještine, te su prihvaćeni kao stručna pomoć u dokazivanju relevantnih činjenica, jer su stručni i obrazloženi u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaze i mišljenje, decidirano navodeći koje činjenice nalaze utvrđenima temeljem takvog nalaza i mišljenja.

142. Preostala argumentacija I i II - tuženika nije odlučna, pa nije niti posebno obrazlagana.

143. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove odluke, zbog počinjene štete prema tužitelju koju je II -tuženik dužni kompenzirati tužitelju sukladno odredbi čl. 44. Zakona o odvjetništvu (temeljem police osiguranja broj: [broj police osiguranja]), odnosno čl. 1046. ZOO-a.

144. Tijek kamata na pojedine iznose (prema uplaćenim sredstvima vezanima za pojedine iznose te datumu sudske nagodbe, a vezano za st. I i II izreke te dijelove tužbenog zahtjeva koji se odnose na I i II-tuženika što je sve prethodno detaljno objašnjeno) određen je sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

145. Odluka o ovom trošku parničnog postupka tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a troškovi su odmjereni prema Tarifi nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to jednokratna nagrada u visini od €100 Tbr 7/9, što uz PDV-t, te sudske pristojbe na tužbu i odlu od po €30, ukupno iznosi €185.

146. Kamate na dosuđeni trošak postupka tužitelju, teku od presuđenja pa do isplate po prethodno navedenoj kamatnoj stopi.

147. Tuženik su izgubio ovu parnicu pa nema pravo na trošak ovog parničnog postupka (čl. 152 ZPP-a).

U Zagrebu 16. rujna 2026.

Sudac:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana, sukladno Zakonu o parničnom postupku. Žalbu mogu podnijeti Županijskom sudu u Zagrebu, putem ovoga suda, u 4 istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika