REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1147/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Z B O G O G L U H E

i R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., OIB 80572192786, Strojarska cesta 11, 10000 Zagreb, protiv tuženika HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., OIB 39901919995, Mihanovićeva ulica 12, 10000 Zagreb, radi naknade štete, dana 16. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku HŽ Infrastruktura d.o.o., Mihanovićeva 12, Zagreb, OIB: 39901919995 da tužitelju HŽ Putnički prijevoz d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 11, OIB: 80572192786 na ime naknade štete isplati iznos od 1.111,19 Eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. studenog 2023. kao dana plaćanja računa, do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi zateznih kamata koje se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, obračunatom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da dana 28. kolovoza 2023. u 15 sati i 46 minuta na pruzi R 101 između kolodvora Pazin i Sveti Petar u Šumi u KM 079+950 došlo je do naleta vlaka 4708 na odlomljene grane stabla koje su pale na prugu. Uslijed ovog izvanrednog događaja došlo je do oštećenja željezničkog vozila DMV 7122-004 koje je u vlasništvu tužitelja. Popravak navedenog vozila izvršen je od strane društva Tehnički servisi željezničkih vozila d.o.o. i plaćen je u iznosu od 1.111,19 Eura bez PDV-a i to po osnovi računa broj 686-P01-1 od 12. listopada 2023. godine. Navedeni račun je tužitelj platio prijebojem broj 39/2023 od 16. studenog 2023. godine. Povodom ovog izvanrednog događaja, a sukladno čl. 126. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava (NN 63/20) osnovano je zajedničko istražno povjerenstvo sastavljeno od dva člana predstavnika Upravitelja željezničke infrastrukture, ovdje tuženika i jednog člana predstavnika tužitelja. To istražno povjerenstvo je, sukladno čl. 132. navedenog zakona, sastavilo Istražno izvješće Id-3, broj okončanja 182-1/2023 s datumom okončanja 25. rujna 2023. godine. Zaključak Istražnog povjerenstva je bio da je izravni uzrok ovog štetnog događaja „nesmotreno djelovanje poznate treće osobe“ a neizravni uzrok je „Vremenska nepogoda- viša sila“. Tužitelj ističe da čl. 128., st. 2. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava propisuje da se istraživanjem Istražnog tijela ni u kojem slučaju se ne utvrđuje krivnja ili odgovornost za nesreću ili incident, te se istraživanje provodi neovisno od moguće sudske istrage o istom događaju. Dakle, Istražno povjerenstvo nije ovlašteno utvrđivati krivnju i odgovornost u pojedinom izvanrednom događaju, već to utvrđuje sud u sudskom postupku, a koji nije vezan odlukom istražnog povjerenstva. Predstavnik tužitelja koji je sudjelovao u radu ovog istražnog povjerenstva u cijelosti je osporio zaključak istražnog povjerenstva i sve obrazložio u svom izdvojenom mišljenju u kojem navodi da je za predmetni štetni događaj odgovoran upravitelj željezničke infrastrukture, društvo HŽ Infrastruktura d.o.o., ovdje tuženik. Navedeno iz razloga što tuženik nije postupio u skladu s odredbom čl. 86. st. 3. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava koja propisuje način i mjere koje je potrebno poduzeti radi održavanja željezničke infrastrukture, a među kojima se navodi uklanjanje drače, nasada, naprava i drugo. Zbog navedenog, HŽ Putnički prijevoz d.o.o., ovdje tužitelj, se ne slaže sa zaključkom Istražnog povjerenstva i za ovaj štetni događaj drži odgovornim isključivo društvo HŽ Infrastruktura d.o.o., ovdje tuženika i s toga je tužitelj uputio tuženiku odštetni zahtjev u kojem traži naknadu štete. Tuženik je tužitelju vratio odštetni zahtjev uz obrazloženje da tuženik nije odgovoran na nastanak štetnog događaja jer se stablo koje je palo na prugu nalazi izvan pružnog pojasa, odnosno da je isto palo s k. č. broj [katastarska čestica] koja je u vlasništvu fizičke osobe – ĆL iz [adresa]. Tvrtka HŽ Infrastruktura d.o.o. je ovlašteni upravitelj željezničke infrastrukture u Republici Hrvatskoj i dužna je temeljem čl. 86. st. 3. i 4. naprijed navedenog Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava samostalno ili zajedno s drugim pravnim osobama poduzeti radnje i mjere koje su potrebne radi tehničke i fizičke zaštite željezničke pruge od elementarnih nepogoda. Nadalje, sukladno čl. 137. st. 6. Upravitelj infrastrukture odgovoran je za održavanje unutarnjeg reda u pružnom pojasu. Pružni pojas je pojas kojega čini zemljište ispod željezničke pruge, odnosno kolosijeka, između kolosijeka i pokraj krajnjih kolosijeka s obje strane željezničke pruge, na udaljenosti od najmanje 8 m, odnosno najmanje 6 m ako željeznička pruga prolazi kroz naseljeno mjesto, mjereno vodoravno od osi krajnjega kolosijeka sa svake strane, kao i pripadajući zračni prostor ( čl. 6.. st. 1. točka 48. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava). Isti zakon u čl. 6. st. 1. t. 71. definira što je zaštitni pružni pojas: „Zaštitni pružni pojas je pojas koji čini zemljište s obje strane željezničke pruge odnosno kolosijeka, na udaljenosti od 100 m mjereno vodoravno od osi krajnjega kolosijeka sa svake strane, kao i pripadajući zračni prostor“. Čl. 138. istog zakona uređuje pitanje zaštite željezničke infrastrukture i vozila i isti je ključan za utvrđivanje odgovornosti tuženika u ovoj pravnoj stvari pa ga tužitelj u cijelosti citira:

Zaštita željezničke infrastrukture i vozila čl. 138. (1) Zabranjeno je fizičkoj osobi oštećivati željezničku infrastrukturu i vozila, bacati ili stavljati na željezničku prugu bilo kakve predmete i tvari, bacati predmete na vozila ili iz tih vozila, ometati rad radnika upravitelja infrastrukture i željezničkog prijevoznika, ili na koji drugi način ugrožavati ili ometati odvijanje željezničkog prometa. (2) Uz željezničku prugu, a posebno u blizini željezničkih signala, pravna ili fizička osoba ne smije saditi visoko drveće i nasade, postavljati znakove, oznake, izvore obojene ili zasljepljujuće svjetlosti ili druge predmete i naprave koje bojom, oblikom ili svjetlošću mogu dovesti u zabunu izvršne radnike u vezi sa značenjem signalnih znakova. (3) Na željezničkoj infrastrukturi, u pružnom pojasu i zaštitnom pružnom pojasu, bez prethodne suglasnosti upravitelja infrastrukture, nije dozvoljeno obavljanje bilo kakvih radova. (4) Upravitelj infrastrukture ovlašten je zahtijevati od vlasnika odnosno posjednika zemljišta u primjerenom roku uklanjanje drveća, nasada, naprava ili predmeta iz stavka 2. ovoga članka. (5) Ako vlasnik odnosno posjednik zemljišta ne postupi u primjerenom roku po zahtjevu upravitelja infrastrukture u slučajevima iz stavka 4. ovoga članka, upravitelj infrastrukture poduzet će potrebne mjere, a vlasnik odnosno posjednik morat će nastale troškove nadoknaditi upravitelju infrastrukture. Čl. 138. navedenog zakona dakle propisuje, odnosno daje ovlast i obvezu upravo Upravitelju željezničke infrastrukture, ovdje tuženiku, da može dozvoliti izvođenje radova u pružnom i zaštitnom pružnom pojasu, a isto tako daje ovlast da može zahtijevati od vlasnika ili posjednika zemljišta uklanjanje drveća i nasada, naprava i drugih predmeta, ako oni ugrožavaju željezničku infrastrukturu. Osim toga tuženik je temeljem istog članka ovlašten i sam poduzeti potrebne mjere za zaštitu željezničke infrastrukture, a troškove poduzetih mjera mora vlasnik ili posjednik zemljišta nadoknaditi upravitelju infrastrukture, ovdje tuženiku. Dakle, tužitelj smatra da je uzrok ovom izvanrednom događaju neodržavanje pružnog pojasa, odnosno nepoduzimanje mjera za zaštitu željezničke pruge koje propisuje čl. 86. st. 3. i 4. i čl. 138. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava (mjere tehničke i fizičke zaštite željezničke pruge od elementarnih nepogoda i zaštita željezničke infrastrukture), te ne prihvaća, zbog naprijed navedenih razloga, predmetno Istražno izvješće.

2. Tuženik, iako mu je tužba s pozivom na davanje odgovora na tužbu u roku od 30 dana, uz upozorenje na posljedice propuštanja, dostavljena 13. srpnja 2026., nije podnio odgovor na tužbu.

3. Odredbom čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP) određeno je da će sud donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presudu zbog ogluhe), ako tuženik u određenom roku ne podnese odgovor na tužbu te ako se može utvrditi da su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate i ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

4. Iz povratnice (poleđina lista 42. spisa) proizlazi da je tuženik primio predmetnu tužbu s prilozima i poziv za davanje odgovora na tužbu 13. srpnja 2026., a ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je imala opravdane razloge za propuštanje podnošenja odgovora na tužbu.

5. Primjenom mjerodavnog materijalnog prava na nesporno činjenično stanje sud je zaključio da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi te da ne postoji protivnost tih činjenica s općepoznatim činjenicama niti s dokazima koje je sam tužitelj podnio.

6. Stoga, kako je utvrđeno da činjenice koje se navode u tužbi nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, niti u protivnosti s općepoznatim činjenicama te da iz činjenica u tužbi proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, valjalo je, sukladno odredbi čl. 331.b st. 1. ZPP-a, u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari.

7. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

8. Tuženik nije specificirao troškove čiju naknadu potražuje u ovom postupku. Stoga je na temelju odredbe iz čl. 164. st. 2. ZPP-a valjalo riješiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 16. rujna 2026.

Sutkinja:

Dina Jellin

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od primitka rješenja, a predaje se ovom sudu u 2 primjerka za Sud i po 1 primjerak za svaku protivnu stranku.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dostaviti:

tužitelju, po punomoćniku, uz sudsku pristojbu na presudu zbog ogluhe 40,00 EUR tuženiku