REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1417/2024-86

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Maji Ivanović, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ane Pinculić Agić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog IČ, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.) u povodu optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO -DO- 990/2024. od 19. lipnja 2024. sa izmjenom od 11. rujna 2026., nakon održane javne rasprave, u prisutnosti zamjenika Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu JČ, optuženog IČ i njegovog branitelja u zamjeni, odvjetnika Marjana Baričevića, dana 16. rujna 2026. objavio je, a dana 11. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I Optuženi IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin KČ i RČ, rođene I, rođen **.**.1975. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, voćar/vinogradar/vinar, pismen, sa završenom srednjom stručnom spremom, zaposlen u KB Dubrava, s mjesečnim primanjima od oko 800,00 eura, oženjen, otac četvero djece od kojih je jedno maloljetno, slabijeg imovnog stanja, bez imovine, služio vojsku 1994., bez čina, ne vodi se drugi kazneni postupak, kazneno neosuđivan, prekršajno nekažnjavan,

k r i v je

što je

- dana 15. travnja 2024. oko 20,00 sati, u Sesvetama, Tita Brezovačkog 13, u kući svojih roditelja, uslijed sukoba oko nasljedstva, pristajući da teško tjelesno povrijedi svoju sestru TČ, najprije ju rukom udario u predjelu lica i nosa, te ju potom primio za kosu i nekoliko puta počupao, zbog čega je ona pala na pod, uslijed čega je imenovana zadobila ozljede u vidu natučenja s oteklinom glave i lica desno jagodično i desne strane nosa, višeivernog prijeloma nosnih kostiju s pomakom ulomaka, natučenja s oteklinom lijevog lakta, natučenja s krvnim podljevima desne potkoljenice, istegnuća mišićja vratne kralješnice, a koje ozljede su u svojoj ukupnosti teške naravi,

- dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

- čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom

- opisano u članku 118. stavak 1. i 2. KZ/11.

II Na temelju članka 118. stavka 2. i uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11. optuženi IČ se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORU U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

III Na temelju članka 56. KZ/11. optuženom IČ se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženi IČ u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

IV Na temelju članka 54. KZ/11., optuženom IČ se u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme lišenja slobode od 15. travnja 2024. u 23,00 sati pa do 17. travnja 2024. u 10,49 sati.

V Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.; dalje: ZKP/08.) optuženi IČ dužan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08. i to troškove pisanog sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 315,00 eura, troškove usmenog sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 114,19 eura, troškove pisanog sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 393,75 eura, troškove usmenog sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 114,19 eura, troškove pisanog kombiniranog sudskomedicinsko radiološkog vještačenja u iznosu od 543,18 eura, kao i troškove usmenog sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 114,19 eura te troškove usmenog radiološkog vještačenja u iznosu od 50,00 eura, kao i troškove u paušalnom iznosu od 50,00 eura, a koje je troškove dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je optužnicu broj KO- DO-990/2024. od 19. lipnja 2024. sa izmjenom od 11. rujna 2026. protiv optuženog IČ, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 2. KZ/11.

2. Stranke su, na temelju članka 19.b. ZKP/08. dale suglasnost da raspravu provede predsjednik vijeća kao sudac pojedinac.

3. Optuženi IČ pozvan da se očituje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavljaju na teret.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitani su izvješće o uhićenju i dovođenju od 15. travnja 2024. (list 3-6 spisa), izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 15. travnja 2024. (list 8-11 spisa), zapisnik o zaprimanju kaznene prijave samo u dijelu kada i kome je podnesena prijava, do dijela "prijavitelj izjavljuje", medicinska dokumentacija na ime TČ i bolnička prijava (list 22 - 24 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu od 15. travnja 2024. (list 34 spisa), nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka dr. Petra Škavića od 6. lipnja 2024. uz medicinsku dokumentaciju (list 64-72 spisa), liječnička potvrda za KČ (list 152 spisa), liječnički karton (listovi 190-208 i 214-231 spisa), dopunu sudskomedicinskog vještačenja od 31. prosinca 2025. (listovi 236-243 spisa), medicinska dokumentacija (listovi 247-251 spisa) te Kombinirano radiološko sudskomedicinsko vještačenje dr. Petar Škavić i dr. Kristina Potočki od 5. svibnja 2026. (listovi 301-306 spisa).

4.1. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 4. ZKP/08. pročitan je zapisnik o ispitivanju oštećene TČ od 14. svibnja 2024. (list 60 spisa), na temelju članka 431. stavka 1. točke 5. ZKP/08. pročitani su zapisnik o ispitivanju svjedoka GČ od 30. siječnja 2025. (list 125-126 spisa) te zapisnik o ispitivanju svjedokinje CČ od 30. siječnja 2025. (list 126-128 spisa). Nadalje, na temelju članka 431. stavka 1. točke 7. ZKP/08. pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedokinje RČ s rasprave od 10. srpnja 2025. (list 148-150 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje SČ s rasprave od 10. srpnja 2025. (list 150-151 spisa), zapisnik o davanju usmenog nalaza i mišljenja vještaka Petra Škavića s rasprave od 6. listopada 2025. (list 163-164 spisa) i od 25. veljače 2026. (listovi 263-264 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje ĆČ s rasprave od 6. listopada 2025. (list 165-167 spisa) te svjedoka ZČ s rasprave od 6. listopada 2025. (list 167-168 spisa), kao i zapisnik o ispitivanju oštećene TČ s rasprave od 18. prosinca 2025. (listovi 185-187 spisa) te zapisnik o davanju usmenog nalaza i mišljenja dr. Petra Škavića i dr. Kristine Potočki od 11. rujna 2026., a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvod iz KE i PE za optuženika.

4. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optuženi IČ naveo je da ostaje u cijelosti kod obrane koju je dao na zapisniku od 25. veljače 2026. Predao je u spis medicinsku dokumentaciju iz koje je vidljivo da ide na terapije te da se već dvije i pol godine nalazi na bolovanju.

4.1. Naime, optuženik je opisao situaciju još prije ovog događaja kada je uočio da je OČ imala oteklinu na nosu i da ju boli desni dio kada ju je pitao što joj je s nosom, ona je rekla da ima rupturu između hrskavice i korijena nosa. Dakle, to je govorio zato što je smatrao da je OČ od ranije imala ozljedu odnosno oteklinu nosa tako da je smatrao da je ova ozljeda nastala na drugi način. To je bilo prije ovog događaja 10. travnja 2024., a oni su se svi skupa nalazili jer je tata došao iz bolnice u teškom stanju i njegova supruga, sin i on dolazili su dva puta dnevno, ujutro i navečer, kako bi mu dali lijekove odnosno injekcije. Znao je da je OČ zbog ove otekline o kojoj je tada govorio rekla kako će 29. travnja 2024. ići na operaciju nosa. Zatim 13. travnja 2024. imali su obiteljski sastanak gdje su njegova supruga, on i OČ razgovarali što će se dogoditi s kućom ako, ne daj Bože, tata umre i on je tada rekao da nema problema da kuća bude na majku, a onda je OČ pitala što će biti s kućom kada mama umre, te je odmah rekla kako bi kuća trebala ići na nju. Budući da je on smatrao da su njoj roditelji dovoljno već pomogli, rekao je da se ne slaže s time, ali je tom prilikom nije vrijeđao. OČ se naljutila, pokupila svoje stvari, uzela inhalator i onaj jastuk u obliku banane i otišla. I sada dolaskom do ovog inkriminiranog događaja koji je bio 15. travnja 2024., tog kobnog ponedjeljka, znao je da je njegova supruga ujutro obišla njegovog oca, a onda su svi skupa, supruga, sin i on otišli navečer ponovno kako bi ocu dali injekciju. Tom prilikom kada su došli dočekala ih je ĆČ, koja je bila ljuta, njih troje su ušli u kuću, a ona za njima i onda je iz čista mira rekla da nitko neće njezinu mamu ponižavati misleći na svoju mamu OČ te je bacila mobitel. Njemu nije bilo jasno zašto ona to govori, a zatim je nastavila, umjesto da ga nazove ujakom, rekla mu je „ IČ, uzet ću krevet“. Na što joj je on odgovorio „uzmi krevet, ne treba, ja ga brzo mogu naći“, misleći na ovaj krevet koji je koristio otac. Nakon toga MČ se okomila na GČ rekavši mu da je sotona, a baš u tom trenutku je zatreperilo svjetlo, a ona ga je nastavila nazivati sotonom te mu je rekla da je ortodoksna pederčina. Obratila mu se ljutito da će mu slomiti desnu ruku i nogu i da će biti invalid. Zbog takve njezine reakcije rekao joj je da zašuti jer je tata bolestan, a ona je rekla da neće i poslala mu kao pusu i rekla „ja imam pravo ovdje biti“. Zbog toga se izderao na nju te je ona izašla iz kuće. Tu se negdje nalazila i njihova majka koju je isto poslao van iz kuće, vrlo brzo pojavila se uspaničena OČ koja se obratila GČ, pitala ga što je bilo, što se događa, da bi mu potom opalila šamar zbog čega je GČ pao na pod, a on se zaprepastio njezinom reakcijom da bi mu ona potom rekla da ga treba i ubiti. On je OČ pitao je li normalna zbog svega ovoga i obratio joj se da joj je rekao „trebaš se liječiti na psihijatriji“. U tom trenutku MČ je došla izvana, a pojavila se i SČ, za koje vrijeme se on obraćao OČ da neka izađe iz kuće te rukama pokazivao da izađe van. Morao je reći kako je on nije niti vukao za kosu, nije je ošamario niti udario već je u tom trenutku kada joj je on govorio da ide van ona napala njega te je zbog toga imao porezotinu na vratu. S obzirom da je ona njega napala, on se morao držati za stol jer kako je išao natrag skoro je pao preko GČ noge koji je bio pored njega. OČ je tad izašla van, sjećao se da je onda naišao i susjed ZČ koji inače ne dolazi i prvi put ga je tada vidio. OČ mu je još naknadno rekla kako će mu ujebati život i zvati policiju, moguće da je to rekla i MČ za vrijeme dok su se njih dvije nalazile ispred kuće. Znao je da je odveden u pritvor kasno navečer, a kad je izašao iz pritvora čuo je od GČ da ga je MČ udarila tom prilikom u desni but. On je inače bio bolestan čovjek, imao je trijažu i nije mogao napraviti sve ovo što mu se stavljalo na teret, a o tome su imali i njegovu dokumentaciju u spisu.

4.1. Na posebno pitanje branitelja optuženika odgovorio je da njegova sestra radi kao administrator u laboratoriju KB Dubrava. On nije imao saznanja o postojanju RTG snimke. Morao je reći kako GČ nikad nije udario TČ jer to dijete ne može udariti niti loptu. Morao je samo reći kako se onaj događaj sa psom nije dogodio na onaj način kako je OČ rekla, ona se tom prilikom ružno ponašala prema GČ jer ga inače mrzi, a isto tako GČ ništa nije bacao s prozora. Dakle, OČ je imala govor mržnje prema njegovom djetetu često. Morao je reći kako i MČ radi na hitnoj na prijemu kao administrator u KB Dubrava pa mu je sve to skupa bilo čudno. Iz toga razloga on je osporavao svu ovu medicinsku dokumentaciju koja je bila u spisu, ispadalo je kao da je imala saobraćajku.

4.2. Reproducirane su snimke prvog ispitivanja, a tom prilikom optuženi IČ u bitnom je iskazao da je došao sa ženom u 20,00 sati kod oca da mu daju injekciju, tamo tada nije bilo sestre, nego njezina kćer MČ koja je nešto govorila, ali oni nisu obraćali pozornost na to, nakon čega je počela provocirati njegovog sina GČ, koji je invalid. Ispitivala ga je da što je došao, da kad je on zadnji put bio kod djeda. Rekao joj je da izađe van, a ona je rekla da ima pravo biti ovdje, pa ju je istjerao, a njegova supruga je zvala OČ, koja je došla i dok joj je GČ govorio što se desilo, ona mu je rekla "ubit ću te", zbog čega ju je okrivljenik ošamario i počupao za kosu. Nije ju udario u nos, niti povlačio, niti ju udarao po tijelu. Nakon toga je došla i MČ i rekla GČ da će mu polomiti noge. OČ su roditelji inače sve dali, a njemu ništa. Mama mu je dementna, a tata ima emboliju pluća i tumor na bubregu. Do ovog je došlo zbog neslaganja oko nasljedstva, do takvih situacija je i ranije dolazilo, pa je on rekao da se odriče svega. Ošamario je sestru desnom rukom jer ga je isprovocirala, a onda je ona krenula prema njemu, pa ju je uhvatio za kosu. Ona je pala na pod, on ju je držao za kosu dok je padala pa ju je pustio, ali ju nije udario šakom.

4.3. Nadalje, prilikom dokazne radnje prvog ispitivanja optuženik je potvrdio da je ošamario sestru i vukao ju za kosu, ali da ju nije udario šakom. I on i njegova sestra rade u KB Dubrava, sestra poznaje doktore ondje, misli da je medicinska dokumentacija o njezinim ozljedama krivotvorena. Ošamario je sestru jer je ona napa la njegovog sina.

5. Nije bilo sporno da su se optuženik i oštećenika inkriminiranog dana sukobili oko nasljedstva u kući njihovih roditelja, a kako su to boje suglasno iskazali.

6. Kao spornim pojavilo se pitanje je li optuženik, pristajući da teško tjelesno povrijedi svoju sestru TČ, najprije ju rukom udario u predjelu lica i nosa, te ju potom primio za kosu i nekoliko puta počupao, zbog čega je ona pala na pod, uslijed čega je imenovana zadobila ozljede u vidu natučenja s oteklinom glave i lica desno jagodično i desne strane nosa, višeivernog prijeloma nosnih kostiju s pomakom ulomaka, natučenja s oteklinom lijevog lakta, natučenja s krvnim podljevima desne potkoljenice, istegnuća mišićja vratne kralješnice, a koje ozljede su u svojoj ukupnosti teške naravi.

7. Tijekom postupka ispitani su u svojstvu svjedoka GČ, J, SČ, ĆČ, DČ i ZČ, kao i oštećena TČ, a isto tako su provedena sudskomedicinska kao i kombinirano sudskomedicinsko radiološka vještačenja.

8. Svjedok GČ, sin optuženika, koji je otklonio blagodat nesvjedočenja naveo je, je živio s majkom, ocem i dvije sestre u [adresa], na adresi [adresa], a inače je znao s roditeljima doći kod bake i djeda. Tog dana 15. travnja 2024. oko 8 navečer, majka, otac i on došli su zbog djeda kako bi mu dali injekciju šećera, kada su ulazili u stan tamo je bila i AČ, njegova sestrična s kojom inače nije imao nikakav odnos već pet godina. Kada je ušao u stan vidio je baku na stolici, djed je sjedio za stolom, a MČ je ulazila iza njega i prilikom ulaska ga trknula ramenom. Za njim su ušli otac i majka. Time da je majka stajala jer je trebala djedu dati injekciju šećera. Naime, oni su odlučili djedu davati te injekcije jer je TČ tri dana prije tog događaja rekla kako se odriče svojih roditelja te rekla njegovom ocu neka on sada vodi evidenciju i brigu o zdravstvenom stanju svoga oca. On je sjeo za stol pored djeda koji ga je držao za lijevu ruku. U tom trenutku AČ je uzimala stvari iz stana, hodalicu, krevet, maske za kisik djeda te je rekla njegovom ocu neka se on sada pobrine za svog oca. Sjećao se da je nakon toga pustila i snimku preko mobitela na kojoj djed priča neke stvari vezane za njegov sprovod, ali nije pažljivo slušao što je govorio. S obzirom da je on ignorirao MČ ona je sada napala njegovog oca, rekla mu je "uzmi sve što hoćeš" međutim i on ju je tada ignorirao pa je onda krenula na njega, a sjećao se da je u tom trenutku treperilo svjetlo, a na što je MČ rekla "vrag je ušao u kuću" misleći pritom na njega, te ga nazvala ortodoksnom pederčinom. Rekla mu je tada da će mu polomiti ruke i noge, tako da bude kompletan invalid. Dok je svjedok to govorio, plakao je. Znao je da je njegova majka tada nazvala TČ na mobitel koja je počela psovati, a njegova majka joj je rekla da dođe što prije da se riješi ova situacija jer je MČ njega napala, a OČ se pojavila za minutu, mislio je da je bila kod susjede SČ koja je odmah u blizini. Već je rekao kako on s OČ i MČ nije pričao već pet godina. Kada je OČ ušla u stan, prvo što je napravila pokazala je rukom kao da puca i rekla "puf" i tada mu je rekla "tebe treba ubiti" te mu opalila šamar i gurnula ga. Tada se uključio njegov otac i zbog takvog ponašanja OČ opalio je i on njoj šamar. On bi rekao onako bratski. On je pao na pod kada ga je MČ gurnula nakon onog šamara, a zatim ga je udarila u nogu, točnije u but, te ga primila za vrat dok se nalazio na podu. Nije se uspio osloboditi od toga pa se u jednom trenutku priključila njegova majka koja je odvojila MČ od njega. On se tresao i plakao, a MČ ga je nastavila vrijeđati . Nakon toga MČ je rekla "uspjele smo, sada ćemo vam se usrati u život". Potom su se otac, majka i on pokupili iz stana, da bi negdje oko 9 sati došla policija i privela njegovog oca.

8.1. Na posebno pitanje branitelja optuženika odgovorio je da je bolovao od cerebralne paralize od kad se rodio. Inače nije uzimao lijekove za cerebralnu paralizu, a od ovog događaja uzimao je tablete za smirenje, koje mu je prepisao psihoterapeut nakon ovog događaja jer ga je bilo strah. Uvijek je netko bio uz njega kada je negdje išao, nije nikada bio sam, a inače je koristio hodalicu. Nije nikakvim oštrim predmetom gađao MČ, a niti TČ. Nije tom prilikom udarao TČ jer fizički nije bio sposoban tako nešto učiniti, nije imao ravnotežu, imao je 41 kilu, te kada bi to i pokušao, pao bi jer nije imao ravnotežu za tako nešto.

8.2. Na posebno pitanje zastupnice optužbe odgovorio je da je AČ bila prisutna od početka događaja do kraja. Točno je da je rekao da je TČ bila kod SČ, ali je razjasnio da je OČ sama došla kod njih u stan bez SČ, odnosno kad je ovaj događaj završio onda je vidio da su svi stajali ispred kuće, pa tako i SČ, i pušili. Ispravio se, MČ je ponijela masku za kisik i hodalicu, a najavljivala je da će i odnijeti krevet. Nije vidio nikakve ozljede na OČ.

8.3. Na posebno pitanje suda odgovorio je da njega inače TČ nije podnosila, od kad se rodio, a pogotovo jer je vidio neke stvari koje nije smio vidjeti. Moguće je da je i problem bio oko toga što je djed jednom prilikom izjavio da će cijelu kuću prepisati njemu, a za što je on rekao da ga se zapravo ne tiče. Njegov djed je inače bolovao od šećera, imao je tumor, te mu je tog dana prije nego je počeo napad rekao da je njemu MČ i prijetila prije nego što je on došao. Kad je rekao da je vidio neke stvari koje nije smio vidjeti, morao je reći da je vidio da je OČ šamarala djeda i vukla ga po cesti. Baka ga je tada zamolila da ništa ne govori kako se njegov otac i OČ ne bi posvađali.

9. Svjedokinja CČ, supruga optuženika, koja je otklonila blagodat nesvjedočenja, iskazala je da je bio ponedjeljak oko 8 sati kada su suprug, GČ i ona otišli kod svekra kako bi mu dali terapiju za emboliju, radilo se o injekciji inzulina. Već prilikom dolaska do kuće dočekala ih je MČ koja je u tom trenutku djedu uzimala hodalicu te je izbacivala van. Pred kućom se nalazila i baka, oni su pozdravili te su ušli u kuću. Unutra se nalazio sada djed koji je sjedio za stolom, GČ je sjeo pored djeda, dok je MČ krenula vrijeđati GČ te ga napadala. Imala je sa sobom i mobitel te ga je bacila na stol. Nisu slušali o čemu se radilo, a ona je puštala nekakve snimke o djedu. Rekla joj je u tom trenutku "što je, u čemu se radi MČ", a MČ je rekla da neće nitko njezinu mamu omalovažavati. Obratila se i ujku odnosno njezinom suprugu, i rekla "sad ćeš se pobrinuti za krevet jer ga ja neću dati dedi", na što je njezin suprug rekao da je nabavio već krevet dedi. MČ je nastavila izazivati GČ govoreći mu da je ortodoksni peder, sotona, te da će mu slomiti ruku i nogu da bude stopostotni invalid. Kako je situacija eskalirala ona je odlučila nazvati OČ na mobitel te joj je rekla da MČ izaziva GČ, na što je OČ rekla da joj je puna kapa i njih i njezinog brata. Poklopila je slušalicu te je ubrzo došla u kuću. Sjećala se da je OČ tada opalila šamar GČ koji je pao na pod, a MČ mu je rekla da ga treba ubiti i udarila ga je nogom te pokušala primiti za vrat, na što se ona tada okrenula i rekla joj "pipneš li mi njega, gotova si". Znala je da je njezin muž tada udario šamar OČ kako bi zaštitio svog sina. OČ i MČ su nastavile vrijeđati, ali su onda izašle van i pušile pred kućom. Netko od njih dvije je rekao da će im usrati život. Oni su otišli kući da bi negdje oko 9 sati došla policija te odvela njezinog supruga, a GČ nije jer su vidjeli da on ne može ići jer je invalid.

9.1. Na posebno pitanje branitelja optuženika odgovorila je da je bila svjesna da se njezinom suprugu stavljalo na teret da bi TČ slomio nos, međutim morala je reći kako je prije ovog događaja OČ već operirala nos te je čekala ponovno još jednu operaciju za 29. travnja 2024., tako da je ona inače radila u KB Dubrava pa je mogla reći da eto postoje poznanstva. Njezin suprug nije mogao OČ slomiti nos jednom bratskom šamarčinom. Njezin suprug nije osim ove bratske šamarčine udarao TČ šakom u glavu i nos. Njezin sin GČ sigurno nije mogao udariti OČ jer nije mogao igrati niti nogomet, a kamoli nešto drugo, on je imao vježbe fizioterapeuta u kući i nikako ne bi mogao udariti nekoga rukama ili nogama. GČ n ije mogao nikoga gađati niti nekim predmetima jer nije mogao s rukom izvoditi takve pokrete.

9.2. Na posebno pitanje zastupnice optužbe odgovorila je da je nakon onog bratskog šamara OČ ostala stajati na nogama i nije pala, a nakon toga je izašla van iz kuće. Njezin suprug IČ je također bio zaposlen u KB Dubrava.

10. Svjedokinja DČ, majka optuženika, otklonila je blagodat nesvjedočenja i navela da želi iskazivati, ali je molila da je se više ne zove i ne šalje poziv jer ona muža nije mogla samog ostaviti bolesnog u kući. Znala je da se njezin sin MČ svađao s MČ i da ju je istjerivao iz kuće, ali kada su je pitali zašto je to bilo, odgovorila je da ne zna. Dok se on svađao s MČ, ona je bila u sredini i onda je nju primio za vrat te je gurnuo na MČ. Nije znala tko ju je istjerao van iz kuće. Sve je to vidjela susjeda koja je tog dana došla svjedočiti, ona nije znala kako se ta susjeda zove, ona ju je zvala susjeda. Bilo je to prije godinu dana. Osim što je nju Željo primio za vrat i gurnuo, prisutni su bili osim MČ i CČ i GČ. Mogla je reći da MČ nije pričao s OČ, ali ona o tome ništa nije znala, odnosno nije znala razloge. Znala je da je MČ tukao OČ, lovio ju je za kosu te ju srušio na pod, a ona je to sve vidjela izvana, nakon što ju je netko izbacio, gledajući kroz prozor, nije mogla ući u kuću te je to sve gledala kroz prozor. Vidjela je da je OČ Željo tukao nogama. Kao što je rekla, prisutni su bili i MČ koja ništa nije radila, ona je cijelo vrijeme šutjela, bila je CČ koja je davala KČ injekcije, a bio je tamo i GČ, koji je udarao OČ flašom koju je uzeo sa stola više puta, nije znala koliko. Bio je tamo i njezin muž KČ koji je primao injekciju, on je bio bolestan i jadan ništa nije mogao učiniti dok se to događalo. Netko je OČ izvukao van, i kad je izašla iz kuće vidjela je da joj je išla krv na nos. Nije znala objasniti kako je GČ mogao udarati OČ flašom. U toj gužvi su izvukli i KČ van, ali nije znala kada, nije bila svjesna što se sve događa lo, ali je vidjela sve.

10.1. Na posebno pitanje branitelja optuženika odgovorila je da nije znala tko je OČ zvao i nije znala kad je ušla, a kad je došla nije se svađala. Flaša s kojom je GČ udarao bila je plastična i bila je puna vode.

10.2. Na posebno pitanje zastupnice optužbe odgovorila je da nije znala u koji dio tijela oštećene OČ je GČ udarao flašom, on je sjeo i uzeo flašu sa stola, a ona je to gledala kroz prozor. MČ je uhvatio OČ za kosu i dolje ju je oborio te ju je udarao nogama, a znala je da joj je dao i šamar, nos joj je bio cijeli krvav odnosno slomljen. Kad su je dalje pitali da pojasni vezano za taj šamar koji je spomenula, odgovorila je da je MČ nju samo lupio, a onda ju je uhvatio za kosu, ali nije znala je li to tad bio taj šamar o kojem je govorila, vidjela je krvav nos kad je izašla iz kuće, a onda je došla hitna po nju.

11. Svjedokinja SČ, iskazala da je je obično dolazila oko 8 sati s posla i znala je popiti kavu s OČ, DČ i ĆČ, a tako je bilo i tog dana. Nije znala točan datum, ali otprilike prije godinu dana kada se desio ovaj događaj o kojem je iskazivala. Došla je pitati DČ hoće li popiti kavu, a kod nje je već bila MČ, a bili su prisutni i GČ i CČ. One su se s time složile i ona je otišla skuhati kavu. Tada se odlučila vratiti s kavama te je kave stavila na stol ispred kuće. Onda je ušla u kuću i taman je tada čula kako MČ govori da izađe iz kuće, nije znala zašto joj je to govorio, MČ mu je na to govorila da će izaći iz kuće onda kada joj baka i djed kažu da izađe iz kuće. U tom trenutku počelo je komešanje. Znala je da je OČ došla naknadno jer ju je zvala CČ, odnosno CČ je zvala prvo njezinog muža, a onda OČ. Dok je bila unutra vidjela je kako GČ gađa MČ flašom koja je udarila u zid i promašila ju, radilo se o boci vode i bila je puna i zatvorena. Tada je MČ udario šakom o stol na što se MČ povukla te je između K i MČ stala DČ. MČ je svoju mamu tada uhvatio za vrat i gurnuo ju je na MČ i rekao "nosi si ju". MČ i DČ je ona tada izgurala van iz kuće, dok su u kući ostali MČ, KČ, CČ i GČ. Dok su njih tri bile ispred kuće, došla je OČ, ušla u kuću i čula je da pita što se dešava, s obzirom da se sve vidjelo kroz prozor, vidjela je što se događalo. U trenutku kada je MČ uhvatio OČ za kosu te ju je oborio na pod, ona je uletjela u kuću i vidjela ga kako ju je udarao šakama i nogama. Rekla bi da ju je i šakama udarao po licu, ali to dok je bila na podu, a nije vidjela da bi ju šakom udario dok je stajala. Znala je da je imala frakturu nosa, a vidjela je kako joj je curila krv iz nosa. Znala je da je ona MČ hvatala govoreći mu "Nemoj MČ sestra ti je". Dok je OČ bila na podu GČ ju je udarao nogama, mislila je da on to može i da ima snage za to. Tamo je bila i CČ te je ona isto zaustavljala MČ da ne udara šakama i nogama OČ. Ona je OČ povukla van, izvukla ju je, a u kući su ostali MČ, CČ i GČ. MČ je bila cijelo vrijeme ispred i nije ulazila u kuću, a MČ je na kraju rekao MČ "nije čudno da ti se muž ubio, R". Morala je reći kako to njihov sin T nije znao, on je mislio da je bio bolestan i da je umro od bolesti, a on se za vrijeme ovog događaja igrao dvije kuće dalje.

11.1. Na posebno pitanje branitelja optuženika odgovorila je da je OČ, kad je ušla u kuću, samo pitala što se dešava. Na pitanje u kakvom su odnosu OČ i GČ, odgovorila je da je GČ već ranije bacio teglu s gornjeg kata na OČ jer ga je smetalo što je zavezala psa na ogradu. Na daljnje pitanje branitelja optuženika odgovorila je da nije čula da bi se OČ obraćala neprimjerenim riječima GČ. Na daljnje pitanje branitelja optuženika odgovorila je da OČ nije spominjala ništa policiji da je MČ svoju majku uhvatio za vrat jer je mislila da nije htjela uplitati svoje bolesne roditelje u postupak, oni su bili bolesni, ona im je inače davala inzulin i terapiju, DČ je imala bolesno srce, a KČ je bio onkološki bolesnik. GČ i OČ bili su u nikakvim odnosima. Njezino mišljenje bilo je da je to zbog ove tegle koju je GČ bacio na OČ.

11.2. Na posebno pitanje zastupnice optužbe odgovorila je da je ZČ njihov susjed koji je živio na adresi ŠČ možda 15, koji je došao jer je čuo viku i dreku u trenutku kad je ona MČ gurnula iz kuće. On je mislio da je KČ umro pa je zato došao. Nije znala je li MČ udario OČ otvorenim dlanom, ona je samo vidjela šaku. Po priči OČ joj je i inače znao udariti bratski šamar, nije znala kada, ona je to pričala. Znala je reći da ju je udario, ali nije objašnjavala kako.

13. Svjedokinja ĆČ, nećakinja optuženika (ujak), otklonila je blagodat nesvjedočenja te je iskazala da, kao i svaki dan, ona je i tog inkriminiranog dana bila kod bake i djeda, došla je na kavu jer su se tako često dogovarali sa susjedom SČ. Dok je ona čekala da susjeda napravi kavu kod sebe doma, do bake i djeda stigli su ujak IČ, ujna CČ i bratić GČ, koji su trebali djedu dati terapiju budući da su oni preuzeli u zadnja tri dana tu dužnost. Morala je pojasniti da je još prije zadužila kod njih bolnički ležaj i hodalicu te ih je te večeri kada su stigli zamolila da joj te predmete i vrate, na što joj je ujna rekla da se ona već snašla. Naime, radilo se o ležaju i hodalici koje je djed koristio. Ujak joj je rekao da to odmah iznese na što je ona rekla da ne može to odmah napraviti, neka joj se jave da se dogovore. Inače je spominjala da je bio jedan događaj prije tri dana za koji je smatrala da vjerojatno nije imao veze s ovim događajem, gdje se razgovaralo o tome da će djedova imovina nakon njegove smrti ići na baku, s čime se složio ujak IČ, ali onda je pitao što će biti kad baka umre, na što je njezina majka rekla da će onda sve biti po zakonu. Uglavnom, kako ona nije mogla odmah iznijeti ove stvari, oni su se nastavili raspravljati o tome, a GČ ju je počeo provocirati da bi je ujak u tijeku te rasprave "maršnuo" van. Bratić GČ joj je govorio da je sotona, da je drolja, đavle, kurva, iako ona tada njemu ništa nije govorila te joj je rekao da izađe van, na što mu je ona rekla kako ga nije sram da mjesecima nije dolazio posjetiti baku i djeda, a to je znala jer nije odlazio niti u bolnicu vidjeti djeda. Ona je držala ruke uz tijelo i slušala uvrede, da bi GČ u jednom trenutku uzeo djedovu bocu za vodu sa stola, nije znala je li bila puna ili prazna, i bacio je prema njoj, ali je nije pogodio. Tada je i ujak krenuo na nju te ju je uhvatio za njezinu kariranu košulju. Nije je ozlijedio, ali s obzirom kako ju je primio, između njih je stala baka te mu govorila "Nemoj OČ". No on se tada okrenuo prema baki, uhvatio je za vrat, pritisnuo je uza zid i zatim ju je bacio na nju nakon što mu je ona rekla da pusti baku, na što je on rekao "na, nosi si je". Već u tom trenutku, koliko se sjećala, bila je i SČ koja je skuhala kavu i vidjela ovaj dio s bakom, znala je da je ona nešto govorila, zatim je izvela i nju i baku iz kuće. Izašla je van te sjela na stubište i pratila što se događalo. U tom trenutku došla je i njezina majka. Nije puno čula, ali je vidjela što se događalo, i kroz prozor i kroz vrata jer je sve bilo otvoreno. Tada je krenula gungula te je ona odlučila ponovno ući u kuću. U tom trenutku vidjela je kako je ujak IČ primio njezinu majku za kosu, mislila je da je imala nekakvu punđu te ju povukao i oborio ju na pod. Tada je uočila da joj se i bratić nalazio na podu, nije znala što se s njim dogodilo, ali mu je bio izokrenut stolac te je vidjela kako je išao nogom prema njezinoj majci. Zbog toga je ona krenula prema njemu, a on je u tom trenutku čak primio i obgrlio djeda za nogu. Čula je kako ujna CČ viče " IČ nemoj, to ti je sestra pusti je", a nešto slično je vikala i SČ htijući smiriti situaciju. Kako je ona krenula prema GČ, nije vidjela što se događalo s majkom. Ona je krenula prema GČ i stala pored njega, nije ništa radila, osim što mu je rekla "sad bi te najrađe lupila", a nije mu govorila nikakve uvrede. Tada je došao i susjed HČ i vidjela je kako je primio njezinu majku, nije znala je li tad još bila na podu ili je već ustala te ju je izveo van, a njoj je pristupila SČ koja ju je isto izvukla ponovno van. Izašle su obje u isto vrijeme jedna za drugom, tad je vidjela da majci curi krv iz nosa, zbog toga je ispuhivala nos, a vidjela je da ima i neki otisak na hlačama. Majka se još nećkala bi li zvala policiju na što joj je ona predložila da to treba tada napraviti jer iako su i prije bile određene svađe, lupanje šakom o stol i slično od strane ujaka i svakojaka potraživanja, tad je bio fizički sukob i smatrala je da treba prijaviti. Dok su tako stajali vani, ujak je kroz prozor vikao "Nije ni čudo da ti se muž ubio" misleći pri tome na njezinog muža, a u daljini se negdje igralo njezino dijete koje nije znalo što mu se s ocem dogodilo.

13.1. Na posebno pitanje branitelja optuženika odgovorila je da ona već neko vrijeme nije komunicirala s GČ, a to je počelo od dana kada je bacio teglu na njezinu mamu, još u vrijeme kada je živio u stanu iznad bake i djeda. Na daljnje pitanje branitelja optuženika odgovorila je da ona nije imala ništa protiv GČ, niti ju je on živcirao, oni su odrasli skupa te je on njezino kumče, njezin bratić i uvijek ga je nastojala zaštititi, ali tada je nakon svega osjećala blagu iritaciju prema njemu. Na daljnje pitanje branitelja optuženika odgovorila je da je GČ bacio bocu prema njoj i ona je to doživljavala kao fizički napad njega prema njoj, ali nije je ni dotaknuo niti joj je išta loše napravio. Ona je poštovala GČ, njegovo zdravstveno stanje, ali je smatrala da je on sa svojom zdravom rukom sposoban baciti bocu pa tako da je sposoban i za rad. Na posebno pitanje zastupnika optužbe odgovorila je da je mislila da GČ nije nikog drugog gađao bocom osim nje, boca se odbila od zida i pala na pod. Nije znala je li ju je netko digao. Ona je kad je ušla vidjela trenutak kada je ujak primio njezinu majku za kosu, povukao je unatrag te se ona savinula i pala na pod. Ona je vidjela krvavi nos njezine majke, ali nije mogla sa sigurnošću reći kako je nastao, pretpostavljala je da su ozljede od ujaka.

13.2. Kad joj je predočen iskaz svjedokinje DČ od 10. srpnja 2025. koji je glasio "Znam da je OČ tukao OČ, lovio ju je za kosu te ju srušio na pod, a ja sam to sve vidjela izvana, nakon što me netko izbacio gledajući kroz prozor, nisam mogla unić u kuću te sam to sve gledala kroz prozor. Vidjela sam da je LČ tukao nogama. Kao što sam rekla prisutni su bili i MČ koja ništa nije radila, ona je cijelo vrijeme šutjela, bila je CČ koja je davala KČ injekcije, a bio je tamo i GČ, koji je udarao OČ flašom koju je uzeo sa stola više puta, ne znam koliko.", odgovorila je da nije znala što je baka gledala, ona je znala što je ona vidjela. Dakle, ona bocu nije vidjela.

13.3. Kad joj je predočen zapisnik o ispitivanju GČ sa zapisnika od 30. siječnja 2025., dio koji je glasio: "Kada je OČ ušla u stan, prvo što je napravila pokazala je rukom kao da puca i rekla "puf" i tada mi je rekla "tebe treba ubiti" te mi opalila šamar i gurnula me. Tada se uključio moj otac i zbog takvog ponašanja OČ opalio je i on njoj šamar.", odgovorila je da se tako nije dogodilo.

13.4. Kad joj je dalje predočen iskaz GČ od 30. siječnja 2025. koji je glasio: "Ja sam pao na pod kada me MČ gurnula nakon onog šamara, a zatim me udarila u nogu, točnije u but, te me primila za vrat dok sam se nalazio na podu", odgovorila je da to nije bila istina što je GČ rekao, ona se nije tako prema njemu ponašala.

14. Svjedok ZČ naveo je da je susjeda SČ trčala u kuću obitelji GČ, a za njom i sestra od IČ. S obzirom da je njihov ćaća inače bio bolestan, pomislio je da mu se nešto dogodilo, a i supruga mu je rekla da ode vidjeti je li sve u redu. Iz tog razloga on je došao do kuće, pred kućom je vidio OČ i SČ, činilo mu se da je OČ bila ljutita i držala se za lice, ali on nije obraćao pažnju na njih dvije već je ušao u kuću i vidio IČ kako sjedi. Činilo mu se da je baka tad bila vani, a kada je ušao unutra uočio je da djed leži, dok CČ i GČ nije uopće vidio. S obzirom da je IČ rekao "izađite van", on je izišao i otišao kući. On je samo čuo galamu i mogao je reći da su to samo bili obiteljski problemi i nije znao detalje.

14.1. Na posebno pitanje zastupnice optužbe odgovorio je da on nije čuo nikakve priče o ovom događaju, mogao je reći samo da je SČ držala OČ pod ruku kada su bile pred kućom.

15. Oštećenica kao svjedok TČ, sestra optuženika, otklonila je blagodat nesvjedočenja te je navela da je ovaj događaj koji je prijavila zbio se 15. svibnja, iako više nije bila sigurna s tim datumima, bila je skroz pogubljena, a bilo je to 2024. godine. Tog dana vraćala se iz grada te je na poziv bratove supruge CČ krenula prema kući svojih roditelja. Inače je pojasnila da je ona u tom razdoblju, a još uvijek, brinula o svojim roditeljima, tri puta dnevno bi ih posjetila jer je to bilo potrebno zbog njihovog zdravstvenog stanja. Otac je bio onkološki pacijent te je bio operiran i teško se kretao s hodalicom, dok je majka imala početnu demenciju, iako joj se činilo da je i prije imala takvih problema samo nije išla doktoru. Dakle, nakon CČ poziva ona je došla pred kuću roditelja, parkirala se, te je vidjela preko puta kuće svojih roditelja da stoje majka i njezina kćer MČ, ispred ulaznih vrata, vidjela je da su uplakane i uzrujane i ništa joj nisu odgovorile na njezino pitanje što je. Morala je pojasniti da je tri četiri dana prije ovog događaja bila određena situacija u kući njezinih roditelja s njezinim bratom gdje su razgovarali vezano za situaciju ako se što ocu dogodi, ne dao G da mu se što desi, da bi onda ona htjela da se imovina ostavi majci i da to ne bi dijelila s bratom. No njezinom bratu to nije odgovaralo, bio je izrevoltiran, govorio joj je da je licemjerna i đubre i da je ta sva imovina njegova i od djece pa se u toj svađi pokupio u auto i nije htio razgovarati, bio je agresivno nastrojen. Na sve to je rekao "briga me" te je ta svađa završila tako da je ona rekla "onda ti vodi brigu o svojim roditeljima". Dakle, nastavljajući priču što se dalje dogodilo kada je zatekla majku i MČ preko puta kuće svojih roditelja, ušla je u kuću i sve se dogodilo u djeliću sekunde. Pitala je u čemu je problem, a nije se ni snašla kada je vidjela GČ kako je zafitiljio bocu prema njoj, ali je nije pogodio, boca je odletjela prema hodniku, mislila je da je bila prazna, ali nije bila sigurna. Rekao joj je da je sotona i đavao na što je ona komentirala GČ da nije normalan. Tada je njezin brat krenuo prema njoj, lupio ju je, nije znala je li bilo šakom ili pesnicom, primio ju je za kosu, imala je punđu, a udario ju je u predio lica i nosa te ju je bacio na pod. Tada su se svi skupili oko nje i razdvajali njezinog brata od nje, a svi su joj rekli odnosno njezina kćerka, majka i SČ koje su se nalazile oko nje zajedno s njezinim bratom, da ju je njezin brat lupao nogama, ona to nije vidjela, ali je vidjela da je GČ pored nje te da se primio za dedinu nogu i stolicu te da ju je on isto lupao nogama. Znala je da je CČ govorila njezinom bratu "sestra ti je" da bi se u jednom trenutku onda nekako razdvojili, netko ju je podigao s poda, nije znala je li MČ ili SČ, radilo se o djelićima sekunde, te je došla do pola hodnika kada je naišao i susjed ZČ. Sjećala se da je tada izašla pred kuću, a u kući su ostali IČ, GČ, CČ i njezin otac jer on nije mogao izaći. Lice joj je bilo krvavo, znala je da joj je curila krv od udarca. Morala je reći kako je njezin brat već dizao ruku na nju i prijetio i da je ovog puta bila revoltirana zbog boli prema svome djetetu i da je smatrala da je ovo ponašanje njezinog brata prevršilo svaku mjeru te je odlučila sve prijaviti policiji. Morala je reći da je njezina kćerka ostala udovica s bebom od 4 mjeseca, a njezin brat je tom prilikom rekao "nije ni čudo da ti se muž objesio kakva si", a dječak koji je bio u blizini je to sve mogao čuti jer on nije znao što se dogodilo. Njoj je MČ ispričala da se ona nalazila prije nego što je oštećenica došla u kuću te je potraživala rekvizite koje je dala svom djedu, krevet i hodalicu i tu je nastupila svađa. Znala je da je njezin brat MČ istjerao iz kuće. Ispričala joj je kako je njezin brat pokušavao istjerati MČ iz kuće, ona nije htjela izaći te je nasrnuo na nju, rekla je da ju nije udario, ali da ju je potegnuo za košulju i da se u tom trenutku našla između njih dvoje njezina majka te da je došlo do naguravanja. U tom trenutku je rekla kako je ušla i SČ u kuću koja je ranije gledala događaj kroz prozor i SČ je tada povukla MČ van iz kuće, a njezin brat je tada, kako je majka bila između njega i MČ, primio ju za vrat i rekao MČ "Nosi si ju".

15.1. Na posebno pitanje branitelja optuženika odgovorila je da ju je optuženik udario u njezinu desnu stranu lica šakom i po nosu. Morala je reći kako nije osjetila nikakvu bol u nosu osim što joj je išla krv. Točno je da je policija pozvala hitnu i da su oni rekli da ne vide frakturu, ali je ona ipak nakon 3 i pol sata odlučila otići na hitnu, ali je ona nakon ovog događaja svojim autom otišla na hitnu jer joj je MČ rekla da je bolje da to napravi, da tko zna što se moglo dogoditi. Točno je da je ona imala operaciju devijacije septuma i da je trebala ići na treću operaciju, ali da je ona bila odgođena zbog pomaka. Mislila je da su točni datumi kada je imala te operacije pisali u liječničkom kartonu koji je tog dana predala na raspravi, a u vrijeme ovog događa ja operirala je jednu i drugu ruku, odnosno karpalne kanale, a baš u to vrijeme je trebala i nos, ali nije zbog ovog događaja. Ranije su odnosi s njezinim bratom i GČ bili dobri, osobito s GČ, MČ je s njim bila dobro, ipak je on njezino kumče, a onda se situacija počela pogoršavati, jednom prilikom je GČ došao sa svojim partnerom u stan njezinih roditelja, a sjećala se jedne situacije kada je prijatelj njezinog nećaka GČ morao preskočiti psa pa je komentirao kako se ovdje ne može normalno niti hodati, a GČ je tom prilikom nju nazivao sotonom i đavlom što je inače znao govoriti, da bi se nastavilo sa situacijama kada je GČ s balkona bacio pitar odnosno teglu s cvijećem blizu nje, a tu se nalazio i njezin unučić. Kada su je pitali što bi značilo partner, odgovorila je da nije znala što bi trebala tu pojašnjavati što je partner. Njezin nećak je imao spazam desne strane, ali nije znala sve dijagnoze. On je u takvom stanju mogao udarati nogama, samo se drugačije prezentirao. Nju GČ nije udarao bocom, njezina mama se to krivo izrazila. Poslije je pojašnjavala da je mahao bocom samo i bacio. Ona nije udarila GČ, nikad nije digla ruku na njega. Morala je pojasniti kako ju je njezin brat mogao udariti nogama, točno je da je on tada bio sa štakom, ali prije par dana je bio kod njihovih roditelja bez štake. Dakle, pojasnila je da je pozadina cijelog ovog sukoba i svađe zapravo bila nebriga njezinog brata o roditeljima, a tada je sve preraslo u imovinske probleme.

15.2. Na upit suda odgovorila je kako je optuženik i dalje poštovao mjeru opreza, ali bi voljela da i dalje bude na snazi.

16. Dopunski ispitana oštećena TČ navela je sljedeće. Kad joj je predočen dio njezinog iskaza sa zapisnika o ispitivanju od 14. svibnja 2024., a s obzirom da se na raspravi 18. prosinca 2025. nije mogla sjetiti kada se odigrao događaj i navela je da ju je njezin brat primio za kosu te povukao za punđu i bacio na pod, dok je na ranijem zapisniku rekla "povukao me za kosu od čega sam ja pala na pod" i dio zapisnika gdje je rekla da se događaj odvio 15. travnja 2024., odgovorila je da je znala da je bio utorak, ona tada datume najbolje nije znala, ali ako je tada rekla taj datum onda je sigurno bio, time da je pojasnila kako ju je njezin brat primio za punđu te je od toga pala na pod, od tog povlačenja.

17. Iz pisanog sudskomedicinskog vještačenja Pregledom i tijekom liječenja oštećene utvrđene su ozljede i postavljene sljedeće dijagnoze, nagnječenje s oteklinom glave i lica desno jagodično i desne strane nosa, višeiverni prijelom nosnih kostiju s pomakom ulomaka, nagnječenje s oteklinom lijevog lakta, nagnječenje s krvnim podljevima desne potkoljenice kao i istegnuće mišićja vratne kralježnice. Nagnječenje s oteklinom glave i lica desno jagodično i desne strane nosa te višeiverni prijelom nosnih kostiju s pomakom ulomaka činili su cjelinu i predstavljali tešku tjelesnu ozljedu. Ova ozljeda nastala je djelovanjem sile slabog do srednjeg intenziteta, udarcem nekog tupotvrdog sredstva, a u pravilu se viđala nastala udarcem šakom u predio desne strane lica i nosa. U trenutku ozljeđivanja oštećena se nalazila okrenuta sučelice osobi koja joj je ozlijedila nos ili pod nekim manjim otklonom od tog položaja. O položajima tijela sudionika ozljeđivanja u prostoru, u trenutku ozljeđivanja, nije bilo moguće zaključivati, budući da bi ozljeda izgledala jednako u slučaju da je nanesena u uspravnom položaju, ali i u bilo kojem drugom položaju pri kojemu je desna strana lica bila dostupna ozljeđivanju. Preostale utvrđene ozljede u vidu nagnječenja s oteklinom lijevog lakta, istegnuća mišićja vratne kralježnice i nagnječenja s krvnim podljevima desne potkoljenice predstavljale su svaka za sebe tjelesnu ozljedu. Nagnječenje s oteklinom lijevog lakta nastalo je djelovanjem sile slabog intenziteta, a u pravilu se, s obzirom na lokalizaciju, viđalo nastalo padom i udarcem laktom o neku tupotvrdu prepreku u prostoru ili podlogu. O uzroku pada, temeljem izgleda i karakteristika utvrđene ozljede, nije bilo moguće zaključivati, budući da bi ozljeda izgledala jednako u slučaju da je nastala kao posljedica tzv. jednostavnog pada do kojega je dolazilo bez djelovanja izvanjske sile, npr. uslijed pokliznuća, posrtanja, itd., ali isto tako i u slučaju pada koji je bio posljedica djelovanja izvanjske sile npr. uslijed zadobivanja udarca, povlačenja, odguravanja, itd. U konkretnom slučaju udarac u glavu koji je rezultirao gore navedenom teškom tjelesnom ozljedom bio je dovoljan da dovede do destabilizacije oštećene i njezinog posljedičnog pada pri kojem je mogla zadobiti utvrđenu ozljedu lijevog lakta. Isto tako, do pada oštećene moglo je doći i uslijed navodnog povlačenja za kosu i bacanja na pod od strane druge osobe. Istegnuće mišićja vratne kralježnice nastajalo je naglim trzajem glave u odnosu na vrat, te je u konkretnom slučaju moglo nastati prigodom zadobivanja udarca u glavu kojim je rezultirala gore navedena teška tjelesna ozljeda, ali i prigodom trzaja glave oštećene uslijed pada. Nagnječenje s krvnim podljevima desne potkoljenice nije bilo pobliže opisano u medicinskoj dokumentaciji u pogledu karakteristika, izgleda, broja, veličine i točne lokalizacije krvnih podljeva te je bilo moguće tek uopćeno navesti da su ove ozljede nastale višekratnim djelovanjem sile slabog intenziteta – udarcima nekog tupotvrdog sredstva poput npr. noge obuvene u cipelu; udarcima ozlijeđene noge u neku tupotvrdu prepreku u prostoru ili podlogu; ili kombinacijom navedenih mehanizama. Zaključno, sve utvrđene ozljede oštećene predstavljale su u ukupnosti tešku tjelesnu ozljedu.

17.1. Vještak Petar Škavić, na raspravi je naveo da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 4. lipnja 2024. godine te ukratko naveo kako su liječničkim pregledom oštećene na dan inkriminiranog događaja utvrđene sljedeće ozljede: natučenje s oteklinom glave i lica desno jagodično i desne strane nosa , višeiverni prijelom nosnih kostiju s pomakom ulomaka, natučenje s oteklinom lijevog lakta, natučenje s krvnim podljevima desne potkoljenice i istegnuće mišića vratne kralježnice. Utvrđena ozljeda lica oštećene, a koja predstavlja tešku tjelesnu ozljedu nastala je djelovanjem sile slabog do srednjeg intenziteta te se u pravilu viđa udarcem stisnutom šakom. Preostale utvrđene ozljede predstavljaju svaka za sebe tjelesnu ozljedu, a nastale su padom (ozljeda lijevog lakta), udarcima nekog tupotvrdog sredstva u tijelo oštećene ili udarcima desne potkoljenice oštećene u neke tupotvrde prepreke u prostoru ili podlogu pri padu (ozljede desne potkoljenice). Istegnuće mišićja vratne kralježnice moglo je nastati u cjelini s ozljedom glave prigodom zadobivanja udarca, ali isto tako i naglim trzajem glave u odnosu na vrat oštećene prigodom pada.

17.2. Na postavljeno pitanje suda naveo je kako je ozljeda nosa bila prihvaćena i shvaćena od strane liječnika kao svježa te u vezi s traumatskim događajem na dan pregleda. U medicinskoj dokumentaciji temeljem koje je izradio pisani nalaz i mišljenje nije se navodila niti postavljala dijagnoza da bi oštećena prije inkriminiranog događaja operirala nos. Liječničkim pregledima na dan inkriminiranog događaja utvrđena je i oteklina desne strane nosa i lica, a koja je predstavljala akutno nastalu ozljedu te dodatno govorila u prilog zaključka da su navedene ozljede i stanja, a vezano uz lice oštećene, nastale neko kraće vrijeme prije pregleda liječnika odnosno uklapale su se u vrijeme inkriminiranog događaja. Radiološkom obradom oštećene utvrđen je višeiverni prijelom nosnih kostiju s pomakom ulomaka, a što ne bi predstavljalo očekivano stanje nakon operacije nosnih kostiju prije nekog vremena, na primjer 3 mjeseca. Eventualni raniji operativni zahvat nosa oštećene mogao bi oslabiti, ali i ojačati kosti nosa ovisno o reakciji tkiva same oštećene te bi se u tom slučaju mijenjao intenzitet sile potrebne za nastanak utvrđene ozljede.

17.3. Na posebno pitanje zastupnika optužbe naveo je kako su utvrđeni krvni podljevi desne potkoljenice, a koji nisu bili pobliže opisani u medicinskoj dokumentaciji, predstavljali s obzirom na lokalizaciju ozljede koje su se u okviru fizičkih sukoba znale viđati nastale udarcima nogom obuvenom u cipelu od strane druge osobe. Niti za druge ozljede oštećene nije bilo moguće isključiti da bi nastale udarcima nogom, no pritom bi se, s obzirom na lokalizaciju ozljeda, oštećena u trenutku ozljeđivanja morala nalaziti u nekom nižem, prignutom, duboko pognutom ili ležećem položaju.

17.4. Na posebno pitanje branitelja optuženika naveo je da nije mogao u potpunosti i s apsolutnom sigurnošću isključiti da bi utvrđena ozljeda nosa bila posljedica ranijeg operativnog zahvata, no temeljem svega ranije navedenoga i akutno nastale otekline koja je govorila u prilog djelovanja sile u nekom kraćem vremenskom periodu prije pregleda oštećene od strane liječnika, te shvaćanje liječnika govorilo je u prilog da se radilo o ozljedi nastaloj neko kraće vrijeme prije pregleda, a što je moglo biti i vr ijeme inkriminiranog događaja.Pisana dopuna sudsko medicinskog vještačenja

18. U dopuni sudskomedicinskog vještačenja, vještak je naveo da je pregledom i tijekom liječenja oštećene utvrdio sljedeće ozljede i postavljene sljedeće dijagnoze: nagnječenje s oteklinom glave i lica desno jagodično i desne strane nosa , višeiverni prijelom nosnih kostiju s pomakom ulomaka (koji je manualno reponiran i imobiliziran dana 15. 4. 2024. godine u KB Dubrava), nagnječenje s oteklinom lijevog lakta, nagnječenje s krvnim podljevima desne potkoljenice kao i istegnuće mišićja vratne kralježnice. Utvrđene ozljede oštećene, u ukupnosti, predstavljale su tešku tjelesnu ozljedu. Detaljna obrazloženja vezano za kvalifikaciju te mehanizme nastanka pojedinih ozljeda oštećene ostala su jednaka kao i u inicijalnom nalazu i mišljenju. Oštećena je u svom iskazu, kada je opisivala dinamiku odigravanja događaja, navela mehanizme nanošenja svih utvrđenih ozljeda, odnosno da je ozljedu lica i nosa zadobila udarcem šakom u predio desne strane lica i nosa, ozljedu lijevog lakta padom i udarcem u podlogu (a koji je bio posljedica povlačenja i obaranja na pod od strane druge osobe hvatanjem i čupanjem za kosu) te ozljede desne potkoljenice udarcima nogom (nogama) druge(ih) osoba. Ozljeda u vidu istegnuća mišićja vratne kralježnice mogla je nastati istovremeno s ozljedom lica i nosa ili prigodom pada na podlogu, trzajem glave u odnosu na vrat.

18.1. Vezano za ranije liječenje nosa oštećene, iz dostupne medicinske dokumentacije proizlazilo je da je ona prije inkriminiranog događaja imala dvije operacije nosa, i to: 26. 5. 2022. godine – rekonstrukcija nosne pregrade i piramide nosa te elektrokoagulacija i bočno pomicanje obje donje nosne školjke (Reconstructio septi et pyramidis nasi. Electrocoagulatio et lateropositio conchae nas. inf. bil.) te 8. 3. 2023. godine – djelomična rekonstrukcija nosne pregrade i popravljanje lijeve nosne valvule (Reconstructio septi nasi partialis et reparatio valvulae nasi l. sin.) Indikacija za operacije bila je otežano disanje na obje nosnice, izraženije ljevostrano uz kronične upale nosne sluznice te hrkanje. Također se u medicinskoj dokumentaciji navodio anamnestički podatak da je oštećena u djetinjstvu „pala na nos“. Nakon druge operacije nosa, a prije inkriminiranog događaja oštećena se i dalje žalila na otežano disanje na nos, izraženije ljevostrano te je imala preporuku za provođenje treće operacije (operacija lijeve nosne valvule – odstraniti krustu i lijevu školjku reducirati ako se može) – nalaz ORL od 23. 1. 2024. godine. Nakon inkriminiranog događaja dana 15. 4. 2024. godine, oštećenoj je radiološkom obradom utvrđen višeiverni prijelom nosnih kostiju s pomakom ulomaka te joj je u KB Dubrava izvršena manualna repozicija (namještanje koštanih ulomaka) i imobilizacija. Devet mjeseci nakon inkriminiranog događaja izvršen je dana 16. 1. 2025. godine i treći operativni zahvat – rekonstrukcija obje nosne valvule, resekcija obje trokutaste hrskavice, bočno pomicanje i elektrokoagulacija obje donje nosne školjke (Reconstructio valvulae nasi bil. Resectio cartilagines triangularis bil. Lateropositio et electrocoagulatio conchae nas. inf. bil.). Budući da je od operativnih zahvata prije inkriminiranog događaja do ozljeđivanja u inkriminiranom događaju proteklo preko godinu dana, nije bilo za očekivati da bi nosne kosti bile oslabljene u smislu stanja nakon nedavne operacije (jatrog eni prijelomi u cijeljenju u sklopu stanja nakon operacije nosa). Biomehanički gledano nije bilo moguće govoriti o kvaliteti navedenih kostiju u vrijeme inkriminiranog događaja iz perspektive stanja nosa nakon dvije operacije nosa, budući da je moguće da kosti nakon operativnog zahvata budu „oslabljene“ (slabije od onih prije operativnog zahvata), ali i „ojačane“ (jače nego one prije operativnog zahvata). Neovisno o stanju čvrstoće nosnih kostiju oštećene u vrijeme inkriminiranog događaja valjalo je navesti kako utvrđeni prijelom i pomak ulomaka prelomljenih nosnih kostiju na dan inkriminiranog događaja nije stajao u uzročno-posljedičnoj vezi s ranijim operativnim zahvatima oštećene već isključivo u vezi s djelovanjem tupe sile – udarcem nekog tupotvrdog sredstva poput šake u predio desne strane lica i nosa oštećene. Eventualno bi sila potrebna za nastanak utvrđene ozljede oštećene mogla biti nešto drugačija od one koja je uobičajeno potrebna za nastanak ovakve ozljede ovisno o biomehaničkom statusu koštanog kostura nosa oštećene, no kako što je ranije navedeno o istome nije bilo moguće zaključivati.

18.2. Vještak Petar Škavić, na raspravi je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja od 4. lipnja 2024. te dopune od 31. prosinca 2025. godine i ukratko naveo da su sve utvrđene ozljede oštećene u ukupnosti predstavljale tešku tjelesnu ozljedu, a vezano za ozljedu u vidu višeivernog prijeloma nosnih kostiju s pomakom ulomaka, naveo je da je isti bio posljedica djelovanja tupe sile, te se u pravilu u okviru fizičkih sukoba viđao nastao udarcem šakom u predio lica – nosa. Prethodni operativni zahvati nosa oštećene mogli su eventualno utjecati na način da su navedene koštane strukture nosa bile ili oslabljene ili ojačane te bi se razmjerno tome mijenjao intenzitet sile potreban za nastanak ove ozljede, no o navedenome nije bilo moguće zaključivati.

18.3. Na posebno pitanje branitelja optuženika odgovorio je da prigodom izrade pisanog nalaza i mišljenja te dopune nije imao na uvid RTG snimke oštećene kako prije, tako i nakon inkriminiranog događaja.

18.4. Na posebno pitanje suda odgovorio je da je svoj nalaz i mišljenje izradio temeljem radioloških očitanja provedene radiološke obrade oštećene, dok bi eventualno neki drugi zaključak radiologa mogao mijenjati njegov nalaz i mišljenje, ali u slučaju da su iste bile pravilno očitane, a u što nije imao razloga sumnjati, njegov nalaz i mišljenje ne bi se mijenjao. Na temelju raspoložive dokumentacije u spisu imao je sve elemente za zaključivanje i donošenje mišljenja te se u pravilu prilikom sudskomedicinskog vještačenja ozljeda isto vršilo temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju

19. Pisano kombinirano sudskomedicinsko radiološko vještačenje utvrdilo je kako su se na inicijalnom RTG-u nosnih kostiju nakon inkriminiranog događaja vidjele dvije skupine ozljede kod oštećeice: starije ozljede, po svemu sudeći, posljedica ranijih operativnih zahvata - dva veća koštana fragmenta sklerotična i oštro konturiranih rubova, u projekciji septuma uz dijastazu /razmak/ fragmenata te jedna polukružna koštana „lamela“ uz konturu nosne kosti te svježe ozljede - nekoliko koštanih fragmenata nosne kosti neoštro konturiranih, praćenih zadebljanim mekim čestima. Iz navedenog je proizlazilo kako je oštećena u inkriminiranom događaju zadobila višeiverni prijelom nosne kosti na podlozi od ranije oštećenih nosnih kostiju (stanje nakon dvije operacije nosnih kostiju prije jedne i dvije godine). Kao što je i ranije navedeno, utvrđena ozljeda oštećene – višeiverni prijelom nosnih kostiju koji je zahtijevao namještanje nosnih kostiju predstavljala je tešku tjelesnu ozljedu. Akutno nastao prijelom nosnih kostiju oštećene je, prema tome, nastao na podlozi od ranije „oštećenih“ nosnih kostiju, a što je predstavljalo posebno stanje organizma oštećene. Radi navedenoga, valjalo je navesti kako je akutno nastala ozljeda oštećene mogla nastati i silom slabijeg intenziteta od onog koji je uobičajeno bio potreban (kod osoba s ranije neozlijeđenim nosnim kostima) za nastanak utvrđene ozljede, odnosno mogla je nastati i djelovanjem sile – udarcem silom slabog intenziteta. Kod osoba bez prethodnih „ozljeda“ nosnih kostiju djelovanje sile slabog intenziteta moglo je rezultirati natučenjem nosa ili prijelomom nosnih kostiju bez pomaka ulomaka koji nije zahtijevao namještanje kostiju, a što je predstavljalo tjelesnu ozljedu

19.1. Vještak Petar Škavić ostao je u cijelosti pri kombiniranom sudsko medicinskom- radiološkom vještačenju od 5. svibnja 2026. Na posebno pitanje zastupnika optužbe odgovorio je da je s obzirom na radiološko vještačenje utvrđeno postojanje više fragmenata nosnih kostiju i nosne pregrade, a koji su po radiološkim karakteristikama odgovarali starijim ozljedama odnosno oštećenjima, po svemu sudeći posljedično prethodnim operativnim zahvatima nosa oštećene te utvrđenim svježe nastalim fragmentima nosne kosti uz zadebljanja nekih česti, a što je odgovaralo svježoj ozljedi. Budući da nosne kosti oštećene u vrijeme ozljeđivanja nisu bile "intaktne" već oslabljene ranijim operativnim zahvatima, tako je za nastanak svježe, akutne ozljede, bio dovoljan već i udarac silom slabog intenziteta, a koji kod osobe s prethodno neozlijeđenim nosom u pravilu nije rezultirao ozljedama koje bi valjalo okarakterizirati kao teške tjelesne ozljede. Utvrđena akutna ozljeda kod oštećene predstavljala je tešku tjelesnu ozljedu.

19.2. Na posebno pitanje branitelja optuženika odgovorio je kako je prijelom nosnih kostiju spadao u tzv. nespecifične mehaničke ozljede te temeljem istoga nije bilo moguće sa sigurnošću zaključivati o samo jednom, točno određenom sredstvu ozljeđivanja, pa se tako moglo raditi o udarcu šakom, bridom dlana ili nekim drugim podesnim tupotvrdim sredstvom.

149.3. Vještakinja Kristina Potočki, navela je da ostaje u cijelosti pri kombiniranom sudsko medicinskom-radiološkom vještačenju od 5. svibnja 2026.

20. Iz izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 15. travnja 2024. (list 8-11 spisa), proizlazi da je TČ dojavila 15. travnja 2024. u 20,21 sati da ju je istukao brat IČ.

21. Iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave samo u dijelu kada i kome je podnesena prijava, do dijela "prijavitelj izjavljuje", razvidno je da je TČ prijavila počinjenje kaznenog djela tjelesne ozljede 15. travnja 2024. u 22,56 sati.

22. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu od 15. travnja 2024. (list 34 spisa), utvrđeno je da je optuženi IČ imao 0,0 g/kg alkohola u krvi.

23. Izvršen je uvid u liječničku potvrdu za KČ (list 152 spisa), kao i liječnički karton oštećenice (listovi 190-208 i 214-231 spisa), te bolničku prijavu iste.

24. Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako svaki pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u vezu sa obranom optuženog IČ, ovaj sud je utvrdio da je optuženi IČ, na način opisan u izreci presude, počinio kazneno djelo protiv života i tijela, teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. i 2. KZ/11. na štetu oštećene TČ, kako je to i izmijenjeno činjeničnim opisom od strane državnog odvjetnika.

25. Iako je optuženi IČ u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka naveo kako je oštećenica inkriminiranog dana došla u kuću, ošamarila GČ, njegovog sina, zbog čega je on pao na pod, te mu rekla da ga treba ubiti, a da je on samo oštećenici govorio da izađe iz kuće i rukama pokazivao prema izlazu, pri čemu je ona napala njega te mu nanijela porezotinu na vratu, te osporio da ju je udario, ošamario ili vukao za kosu, kao što je osporio i medicinsku dokumentaciju o njezinim ozljedama, smatrajući da su ozljede nosa mogle nastati na drugi način, s obzirom na ranije zdravstveno stanje i predviđenu operaciju nosa, ovakva obrana optuženika kojom isti nastoji osporiti svoje protupravno postupanje ocijenjena je kao neuspješan pokušaj otklanjanja njegove kaznenopravne odgovornosti, a suprotna je dijelovima iskazima svjedoka GČ, CČ, kao i iskazu svjedokinje DČ, koji su potvrdili da je optuženik udario oštećenicu, iako su udarac opisali kao šamar, kao i iskazu oštećene TČ da ju je optuženik udario šakom u lice i nos, imajući u vidu nalaz sudskomedicinskog vještaka da se utvrđena ozljeda u pravilu viđa kod udarca šakom, kao i iskaz oštećenice o tome kako ju je optuženik primio za kosu i nekoliko puta počupao te povlačio za kosu uslijed čega je pala na pod, kao i iskazima svjedoka ĆČ te SČ koji su također opisali dinamiku postupanja optuženika prema oštećenici, odnosno kako je ista izgledala nakon inkriminiranog događaja, što je opisao svjedok ZČ.

26. Iz obrane optuženog IČ, iskaza oštećene TČ, iskaza svjedoka GČ, CČ, DČ, SČ, ĆČ i ZČ, ali i zapisnika o zaprimanju kaznene prijave samo u dijelu tko ga je te u odnosu na prijavljeno kazneno djelo kao i izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji, proizlazi da se inkriminirani događaj od 15. travnja 2024. odvio u kući roditelja optuženika i oštećenice, u okolnostima narušenih obiteljskih odnosa, nesuglasica oko skrbi o bolesnim roditeljima te pitanja raspolaganja njihovom imovinom.

27. U odnosu na okolnosti koje su prethodile samom događaju, iz obrane optuženika i iskaza svjedoka CČ, GČ kao i same oštećene TČ te svjedokinje ĆČ proizlazi da su između optuženika i njegove sestre TČ postojale nesuglasice povezane s brigom o roditeljima i njihovom imovinom.

27.1. Optuženik je naveo da je 13. travnja 2024. održan obiteljski sastanak na kojem se razgovaralo o tome što će se dogoditi s kućom nakon smrti njihova oca, pri čemu se suglasio da kuća ostane majci, ali se protivio tome da nakon majčine smrti pripadne isključivo njegovoj sestri, oštećenoj TČ, smatrajući da su joj roditelji već dovoljno pomogli. Naveo je da se oštećenica zbog toga naljutila, uzela svoje stvari, inhalator i jastuk te otišla. Oštećenica je drugačije opisala navedeni razgovor. navodeći da je ona predložila da imovina nakon očeve smrti ostane majci, čemu se optuženik, odnosno njezin brat protivio, govoreći joj da je licemjerna i đubre te da je imovina njegova i njegove djece. Svjedokinja ĆČ također je potvrdila da je nekoliko dana prije događaja bilo razgovora o imovini djeda i bake, navodeći da je njezina majka na pitanje što će biti s imovinom nakon bakine smrti odgovorila da će sve biti po zakonu. Prema tome, navedeni iskazi suglasni su u pogledu postojanja ranijih obiteljskih nesuglasica oko imovine, ali se razlikuju u pogledu sadržaja pojedinih izjava i njihovog ponašanja prilikom razgovora.

28. Nadalje, iz obrane optuženika te iskaza svjedoka GČ i CČ proizlazi i da su oni u razdoblju neposredno prije inkriminiranog događaja preuzeli davanje terapije ocu optuženika, nakon što je, prema njihovim navodima, oštećenica izjavila da se odriče brige o roditeljima. Suprotno tome, oštećenica je navela da se upravo ona dulje vrijeme brinula o roditeljima, obilazeći ih tri puta dnevno zbog njihova zdravstvenog stanja, budući da je otac bio onkološki bolesnik s otežanim kretanjem, a majka je imala početnu demenciju.

29. Što se tiče inkriminiranog događaja, iz obrane optuženika, kao i svjedoka UČ i CČ te svjedokinje ĆČ vidljivo je da su optuženi IČ, njegova supruga CČ i sin UČ u večernjim satima došli u kuću roditelja radi davanja terapije ocu, gdje se već nalazila svjedokinja ĆČ, kći oštećene TČ. Iz njihovih iskaza proizlazi da je između optuženika i svjedokinje ĆČ došlo do verbalnog sukoba povezanog s bolničkim ležajem i hodalicom koje je MČ ranije osigurala djedu, a koje je namjeravala preuzeti.

29.1. Optuženik je naveo da je svjedokinja ĆČ vrijeđala njegova sina UČ nazivajući ga sotonom i pogrdnim izrazima te mu prijetila da će mu slomiti desnu ruku i nogu i učiniti ga invalidom, a svjedoci GČ i CČ u bitnome su potvrdili takav optuženikov opis ĆČ ponašanja.

29.2. Suprotno tome, svjedokinja ĆČ je navela da je upravo GČ nju vrijeđao nazivajući je sotonom, droljom, đavlom i kurvom te da je prema njoj bacio bocu, dok je optuženik od nje zahtijevao da napusti kuću. Svjedokinja SČ, koja je u tom dijelu događaja bila prisutna, navela je da je čula kako optuženik MČ govori da izađe iz kuće, a da mu je MČ odgovarala kako će izaći kada joj to kažu baka i djed. Također je navela da je vidjela kako GČ prema MČ baca bocu vode, koja ju nije pogodila, nego je udarila u zid. Svjedokinja ĆČ je jednako opisala bacanje boce prema sebi, dok je svjedok GČ takvo postupanje osporio. Prema tome, iskazi SČ i ĆČ sukladni su u pogledu bacanja boce prema MČ, ali se razlikuju od iskaza svjedoka GČ, koji je negirao da je bilo koga gađao predmetima.

30. U nastavku tog sukoba, prema iskazima svjedokinja DČ, SČ i ĆČ, optuženik je svoju majku DČ primio za vrat i gurnuo prema MČ. Tako je svjedokinja DČ navela da ju je sin primio za vrat i gurnuo na MČ, pri čemu nije znala tko ju je nakon toga istjerao iz kuće. Svjedokinja SČ je navela da je vidjela kako je IČ uhvatio majku za vrat i gurnuo je na MČ, govoreći „nosi si ju“, nakon čega je ona izvela DČ i MČ iz kuće. Svjedokinja ĆČ je opisala kako je optuženik baku uhvatio za vrat, pritisnuo uza zid i bacio prema njoj, govoreći „na, nosi si je“. Ti su iskazi u bitnome suglasni u odnosu na optuženikovo postupanje prema majci, iako se razlikuju u neznatnim pojedinostima. Optuženik je, s druge strane, naveo da je i majku poslao iz kuće, ali nije iskazao da ju je primio za vrat i gurnuo prema ĆČ.

30.1. Oštećena TČ nije bila neposredno prisutna tom dijelu događaja, nego je o njemu iskazivala na temelju onoga što joj je naknadno ispričala kći MČ.

31. Nadalje, iz iskaza svjedokinje CČ proizlazi da je tijekom tog sukoba telefonski pozvala oštećenu TČ jer je MČ izazivala GČ, nakon čega je OČ ubrzo došla u kuću. Oštećenica je potvrdila da je došla nakon CČ poziva te je navela da je pred kućom zatekla svoju majku DČ i kćer MČ, koje su bile uplakane i uzrujane. Svjedokinje SČ i ĆČ također su suglasno iskazale da je oštećenica došla naknadno, nakon što je početni sukob već bio započeo . Odlučni dio događaja započeo je nakon ulaska oštećene TČ u kuću. Oštećenica je tako navela kako je tom prilikom pitala u čemu je problem, nakon čega je svjedok GČ prema njoj bacio bocu koja je nije pogodila. Iskazala je da joj je GČ govorio da je sotona i đavao, na što mu je odgovorila da nije normalan. Potom je optuženik krenuo prema njoj, udario je šakom odnosno pesnicom u desnu stranu lica i nosa, primio za kosu, odnosno punđu, počupao je te je uslijed povlačenja za kosu pala na pod. Na posebno pitanje branitelja izričito je navela da ju je optuženik udario šakom u desnu stranu lica i po nosu. U dopunskom iskazu, nakon predočavanja ranijeg zapisnika od 14. svibnja 2024., dodatno je pojasnila da ju je brat primio za punđu te da je na pod pala upravo uslijed tog povlačenja. Pritom je oštećenica u prvotnom iskazu opisala kako ju je brat povukao za kosu i bacio na pod, dok je naknadno pojasnila da je do pada došlo od samog povlačenja za punđu.

32. U odnosu na daljnje postupanje dok se nalazila na podu, oštećenica je navela da su joj kći MČ, majka DČ i susjeda SČ rekle da ju je brat udarao nogama, ali da ona sama te udarce nije vidjela. Istodobno je iskazala da je vidjela GČ pored sebe, kako se pridržavao za djedovu nogu i stolicu, te da ju je i on udarao nogama. Oštećenica je nadalje navela da je čula CČ kako govori IČ „sestra ti je“, da ju je potom netko podigao s poda te da joj je nakon događaja krv curila iz nosa.

33. Međutim, svjedok GČ iznio je drukčiju verziju početka ovog sukoba. Naveo je da je OČ po ulasku u kuću rukom pokazala kao da puca, rekla „puf“ i „tebe treba ubiti“ te ga ošamarila i gurnula. Nakon toga, uključio se njegov otac IČ, koji je zbog takvog ponašanja oštećenice i njoj opalio šamar. Taj je udarac opisao kao „onako bratski“. On pritom nije naveo da je oštećenica zbog optuženikovog šamara pala na pod, nego je opisivao vlastiti pad nakon što ga je, prema njegovim tvrdnjama, MČ gurnula. Nadalje je tvrdio da je MČ, dok se nalazio na podu, njega udarila u nogu, točnije bedro, te ga primila za vrat, od čega se ni je mogao osloboditi dok ih njegova majka CČ nije razdvojila. Ujedno je također tvrdio da on OČ nije udarao, navodeći da zbog cerebralne paralize, narušene ravnoteže, tjelesne težine od 41 kilograma i ostalih tjelesnih ograničenja nije bio fizički sposoban za takvo postupanje. Izričito je naveo da nije mogao udarati druge osobe rukama ili nogama niti ih gađati predmetima jer bi pri takvom pokušaju izgubio ravnotežu i pao.

33.1. Iskaz svjedoka GČ odlučan je u dijelu u kojem, iako je riječ o sinu optuženika koji je iskazivao u prilog njegovoj obrani, ipak da je njegov otac, optuženik udario OČ. Sud je njegov iskaz prihvatio u dijelu u kojem potvrđuje da je optuženik udario oštećenicu, ali ne i u dijelu u kojem taj udarac opisuje kao šamar, budući da je u pogledu načina zadavanja udarca prihvatio iskaz oštećenice da je udarena šakom u lice i nos, što je sukladno nalazu sudskomedicinsko radiološkog vještaka da se takva ozljeda u pravilu viđa kod udarca šakom, kako je to iskazala i oštećenica, dok se njegov iskaz razlikuje od iskaza oštećenice i u pogledu okolnosti koje su prethodile tom udarcu te daljnjeg postupanja. Svjedokinja CČ također je potvrdila da je njezin suprug IČ ošamario OČ, navodeći da je to učinio kako bi zaštitio njihova sina GČ, kojega je, prema njezinu iskazu, OČ prethodno ošamarila. U odnosu na sam udarac navela je da je riječ bila o „bratskoj šamarčini“ te je na posebno pitanje zastupnice optužbe izričito odgovorila da je OČ nakon tog šamara ostala stajati na nogama i nije pala, nakon čega je izašla iz kuće. Na posebno pitanje branitelja također je navela da njezin suprug, osim navedene šamarčine, nije udarao OČ šakom u glavu i nos. Ova svjedokinja je, osim toga, navela da je nakon oštećeničinog dolaska MČ udarila GČ nogom te ga pokušala primiti za vrat, zbog čega joj je zaprijetila riječima „pipneš li mi njega, gotova si“. U tom dijelu njezin iskaz odgovara GČ opisu ĆČ postupanja, dok ga svjedokinja ĆČ izričito osporava. S druge strane, optuženik nije naveo da je neposredno vidio ĆČ udaranje GČ u bedro, nego je iskazao da je za to saznao od GČ tek nakon izlaska iz pritvora.

33.2. Prema tome, iskazi svjedoka GČ i CČ sukladni su u tome da je optuženik oštećenici zadao šamar, što je u tom dijelu potvrdila i svjedokinja DČ, ali sud nije prihvatio njihove iskaze u dijelu o načinu zadavanja udarca, već je prihvatio iskaz oštećenice koja je jasno iskazala da ju je optuženik udario šakom u lice i nos, jer je takav opis sukladan nalazu sudskomedicinsko radiološkog vještaka prema kojem se utvrđena ozljeda u pravilu viđa kod udarca šakom. Prema tvrdnjama svjedoka GČ i CČ, šamaru je prethodilo oštećeničino nasilno ponašanje prema GČ. Međutim, nastojeći umanjiti optuženikovu kazneopravnu odgovornost isti nisu opisivali da je potom uslijedilo optuženikovo hvatanje OČ za kosu, obaranje na pod ni udaranje šakama ili nogama nakon toga, već je svjedokinja CČ, štoviše, izričito navela da je oštećenica nakon šamara ostala stajati.

34. Svjedokinja DČ opisala je da je nakon što je bila izbačena iz kuće događaj promatrala kroz prozor te da je vidjela kako IČ tuče OČ, lovi je za kosu, te je ruši na pod i udara nogama. Također je navela da joj je dao šamar, pri čemu na naknadno pitanje nije mogla precizno razjasniti redoslijed šamara i hvatanja za kosu. Navela je da je PČ najprije „lupnio“, a potom uhvatio za kosu, ali nije znala je li taj udarac bio upravo šamar koji je prethodno spominjala. Nadalje je navela da je OČ nakon izlaska iz kuće nos bio krvav, odnosno, kako se izrazila, „slomit“.

34.1. Prema tome, svjedokinja DČ je iskazivala o vučenju za kosu, rušenju na pod, udaranju nogama i šamaru, pri čemu nije mogla precizno odrediti redoslijed svih radnji. Sud je njezin iskaz prihvatio u dijelu u kojem potvrđuje da je optuženik udario oštećenicu, ali ne i u dijelu u kojem udarac opisuje kao šamar, jer je glede načina zadavanja udarca prihvatio iskaz oštećenice o udarcu šakom, sukladan nalazu sudskomedicinskog vještaka. Ona je također navela da je FČ više puta udarao plastičnom bocom punom vode, ali nije znala u koji dio tijela.

35. Međutim, oštećena TČ izričito je navela da je FČ nije udarao bocom, nego da je njezina majka to pogrešno opisala, pojašnjavajući da je FČ bocom mahao i bacio je. Svjedokinja ĆČ također nije potvrdila udaranje OČ bocom, nego je opisala bacanje boce prema sebi. Svjedokinja SČ navela je da je vidjela kako FČ baca bocu prema MČ, koja je pogodila zid.

36. Svjedokinja SČ opisala je da je, nakon što je OČ došla i ušla u kuću, kroz prozor vidjela kako ju je PČ uhvatio za kosu i oborio na pod. Zbog toga je ušla u kuću te je vidjela kako PČ udara šakama i nogama. Posebno je navela da bi rekla da ju je šakama udarao po licu dok je bila na podu, ali da nije vidjela da bi je šakom udario dok je stajala. Nadalje je navela da je vidjela krv koja je OČ curila iz nosa te da je pokušavala zaustaviti PČ govoreći mu „Nemoj LČ sestra ti je“. Navela je i da je FČ udarao OČ nogama dok se nalazila na podu te da je i CČ pokušavala zaustaviti PČ. Prema njezinu iskazu, ona je OČ povukla i izvukla iz kuće.

36.1. Iskaz svjedokinje SČ u bitnome je suglasan s iskazom oštećenice u dijelu koji se odnosi na hvatanje za kosu i obaranje na pod te s iskazom svjedokinje DČ u dijelu koji se odnosi na udaranje nogama. Međutim, ova svjedokinja nije neposredno vidjela udarac šakom u lice dok je OČ stajala, nego je opisivala udaranje šakama po licu dok je oštećena bila na podu.

37. Svjedokinja ĆČ opisala je da je, nakon što je njezina majka OČ došla u kuću, ponovno ušla te vidjela kako je ujak PČ prima za kosu, odnosno punđu, povlači unatrag i obara na pod. Navela je da se pritom FČ nalazio na podu uz izokrenut stolac i da je vidjela kako nogom kreće prema njezinoj majci, zbog čega je krenula prema njemu. Međutim, kako je sama navela, nakon što se usmjerila prema FČ nije vidjela što se dalje događalo s njezinom majkom. Na posebno pitanje zastupnika optužbe izričito je odgovorila da je vidjela krvavi nos svoje majke, ali da nije mogla sa sigurnošću reći kako je ta ozljeda nastala, nego je pretpostavljala da je od ujaka.

37.1. Svjedokinja ĆČ je, dakle, neposredno potvrdila hvatanje oštećenice za kosu i njezino obaranje na pod, ali nije neposredno potvrdila konkretan udarac u nos ni način na koji je nastao prijelom nosnih kostiju. Također je, nakon što joj je predočen GČ iskaz prema kojem je OČ njega ošamarila, a PČ potom OČ opalio šamar, izričito odgovorila da se tako nije dogodilo. Time je osporila verziju događaja koju su u tom dijelu iznijeli svjedoci FČ i CČ kao i GČ navode da ga je ona gurnula, udarila u bedro i primila za vrat dok se nalazio na podu, navodeći da se tako prema njemu nije ponašala. Dapače, ona mu je samo rekla „sad bi te najrađe lupila“, ali ga nije fizički napala.

38. Sud je utvrdio i da postoje razlike između iskaza svjedoka o okolnostima izlaska oštećenice iz kuće nakon fizičkog sukoba. Oštećenica je navela da ju je netko podigao s poda, pri čemu nije znala je li to bila MČ ili SČ, te da je, nakon što je došla do pola hodnika, naišao i susjed ZČ. Svjedokinja SČ izričito je navela da je ona povukla OČ i izvukla je iz kuće. Nasuprot tome, svjedokinja ĆČ navela je da je vidjela kako je susjed HČ primio njezinu majku, pri čemu nije znala je li ona još bila na podu ili je već ustala, te ju je izveo van.

39. Svjedok ZČ nije nazočio inkriminiranom fizičkom sukobu, ali je naveo je da je zbog galame i zabrinutosti za bolesnog susjeda došao do kuće, gdje je ispred kuće zatekao OČ i SČ. Činilo mu se da je OČ bila ljutita i da se držala za lice, dok je SČ držala OČ pod ruku. Potom je ušao u kuću, vidio C kako sjedi i bolesnog KČ kako leži, nakon čega je, na PČ riječi da izađu van, napustio kuću. Njegov iskaz, dakle, nije suglasan s navodom svjedokinje ĆČ da je upravo on izveo OČ iz kuće, budući da je prema njegovu iskazu OČ već bila ispred kuće kada je došao. Međutim, unatoč navedenom, iskaz svjedoka ZČ odlučan je u dijelu u kojem je iskazao da je neposredno nakon događaja OČ bila izvan kuće, da se držala za lice i da ju je SČ držala pod ruku, a što upućuje na to da je oštećenica očito zadobila ozljedu.

40. Kraj takvog stanja, utvrđeno je sljedeće.

40.1. Oštećenica je, kako je već rečeno, opisala da ju je optuženik udario šakom u desnu stranu lica i nosa, počupao je za kosu odnosno punđu te je povukao na pod, uslijed čega je pala gdje ju je lupao nogama. Sud je prihvatio njezin navod da ju je optuženik udario šakom u desnu stranu lica i nosa, jer je nalazom sudskomedicinskog vještaka navedeno da se takva ozljeda u pravilu viđa kod udarca šakom. Pritom je sud imao u vidu da su svjedoci FČ i CČ, kao i svjedokinja DČ, udarac opisali kao šamar, ali je njihove iskaze prihvatio u dijelu u kojem potvrđuju da je optuženik udario oštećenicu, a ne i u dijelu o načinu zadavanja udarca. Naime, svjedokinja DČ je uz to opisala optuženikovo povlačenje za kosu, rušenje na pod i udaranje nogama dok je oštećenica pala na pod, svjedokinja SČ je opisala hvatanje za kosu, obaranje i udaranje šakama i nogama, dok je svjedokinja ĆČ neposredno opisala hvatanje za kosu i obaranje oštećenice na pod.

40.2. U odnosu na obranu optuženika, treba reći kako je optuženik negirao da je oštećenicu vukao za kosu, ošamario ili udario. Naveo je da ju je samo pozivao da izađe iz kuće, pokazujući joj rukama prema izlazu, nakon čega je ona napala njega, zbog čega je zadobio porezotinu na vratu. Također je naveo da se tijekom tog postupanja morao pridržavati za stol jer se kretao unatrag i gotovo pao preko GČ noge. Iako optuženik osporava zadavanje udarca oštećenici, treba reći kako je navedeno suprotno iskazima njegova sina GČ i supruge CČ, koji su naveli da je optuženik oštećenici opalio šamar, te iskazu svjedokinje DČ, majke optuženika koja je također navela šamar. Naime, iako navedeni svjedoci potvrđuju da je optuženik oštećenicu udario, opis oštećenice o udarcu šakom nalazi uporište u nalazu kombiniranog sudskomedicinsko radiološkog vještaka prema kojem se ozljeda takve lokalizacije i karakteristika u pravilu viđa nastala udarcem šakom. Vještak nije mogao sa sigurnošću utvrditi konkretno sredstvo ozljeđivanja, pa je na konkretno pitanje obrane pojasnio da je ozljeda mogla nastati udarcem šakom, bridom dlana ili drugim podesnim tupotvrdim sredstvom. Nastavno, kombiniranim vještačenjem utvrđeno je da je zbog ranijeg oštećenja nosnih kostiju i udarac slabijeg intenziteta mogao dovesti do akutnog višeivernog prijeloma s pomakom ulomaka.

40.3. Stoga karakter i težina utvrđene ozljede sami po sebi ne isključuju mogućnost nastanka takve ozljede jednim udarcem slabijeg intenziteta, što nije u suprotnosti s prihvaćenim iskazom oštećenice o udarcu šakom, jer ni udarac šakom nije nužno morao biti zadan velikom silom. U odnosu na preostale ozljede, osobito nagnječenje lijevog lakta i istegnuće mišićja vratne kralježnice, nalaz vještaka sukladan je mogućnosti njihova nastanka uslijed pada i naglog trzaja glave, uključujući pad koji je bio posljedica povlačenja za kosu i obaranja na pod. Stoga opis oštećenice o višekratnom povlačenju za punđu, svjedokinja DČ, SČ i ĆČ o hvatanju OČ za kosu i njezinu obaranju na pod predstavlja medicinski prihvatljiv mehanizam nastanka navedenih ozljeda. Jednako tako, u odnosu na krvne podljeve desne potkoljenice, opis udaranja nogama koji su iznijele svjedokinje DČ i SČ, a o čemu je iskazivala oštećenica, odgovara jednom od mogućih mehanizama nastanka takvih ozljeda prema mišljenju vještaka. Također, prema kombiniranom vještačenju odlučna je i okolnost da su raniji operativni zahvati nosa oštećenice potvrđeni medicinskom dokumentacijom, ali je istodobno kombiniranim vještačenjem potvrđeno postojanje zasebnih svježih ozljeda nosnih kostiju nakon inkriminiranog događaja. Stoga sama činjenica prethodnih operacija ne upućuje na zaključak da prijelom utvrđen nakon događaja nije bio novonastao. Međutim, prethodno oštećenje nosnih kostiju predstavlja okolnost koja je mogla utjecati na intenzitet sile potrebne za nastanak ozljede.

40.4. U tom kontekstu razmotren je i iskaz oštećenice o ranijem zdravstvenom stanju nosa i okolnostima odlaska na liječnički pregled. Oštećenica je potvrdila da je ranije bila operirana zbog devijacije septuma te da je prije događaja bila predviđena još jedna operacija nosa. Navela je da nakon događaja nije osjećala bol u nosu, ali da joj je iz njega curila krv. Također je iskazala da je policija pozvala hitnu medicinsku pomoć i da joj je rečeno kako se ne vidi prijelom, nakon čega je približno tri i pol sata poslije događaja vlastitim automobilom otišla na hitni pregled, na što ju je potaknula i kći MČ. Navedeni iskaz je doveden u vezu s medicinskom dokumentacijom iz koje proizlazi da je tijekom liječničke obrade istoga dana utvrđen višeiverni prijelom nosnih kostiju s pomakom ulomaka, koji je zahtijevao manualnu repoziciju i imobilizaciju. Iz usmenog očitovanja vještaka proizlazi i da je oteklina desne strane nosa i lica predstavljala akutno nastalu ozljedu te govorila u prilog nastanku ozljede u kraćem vremenskom razdoblju prije pregleda. Pritom činjenica da je oštećen ica imala ranije operacije nosa i da prema vlastitom iskazu neposredno nakon događaja nije osjećala bol u nosu ne mijenja sama po sebi radiološki utvrđeno postojanje svježe ozljede, ali predstavlja okolnost koju treba vrednovati u povezanosti s cjelokupnom medicinskom dokumentacijom. Naknadno kombinirano sudskomedicinsko i radiološko vještačenje stoga ima posebno značenje jer je radiološkom analizom razdvojilo starije postoperativne promjene od svježe nastalih koštanih fragmenata i dodatno pojasnilo utjecaj prethodnog stanja nosa na nastanak aktualnog prijeloma.

41. Stoga je sud nakon analize i ocjene svih provedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovoj ukupnosti, utvrdio da je optuženik dana 15. travnja 2024. oko 20,00 sati, u [adresa], u kući svojih roditelja, uslijed sukoba oko nasljedstva, najprije oštećenu TČ rukom udario u predjelu lica i nosa, te ju potom primio za kosu i nekoliko puta počupao, zbog čega je ona pala na pod, uslijed čega je imenovana zadobila ozljede u vidu natučenja s oteklinom glave i lica desno jagodično i desne strane nosa, višeivernog prijeloma nosnih kostiju s pomakom ulomaka, natučenja s oteklinom lijevog lakta, natučenja s krvnim podljevima desne potkoljenice, istegnuća mišićja vratne kralješnice, a koje ozljede su u svojoj ukupnosti teške naravi, čime su se u radnjama optuženog IČ ostvarila sva objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. i 2. KZ/11.

42. U odnosu na subjektivno obilježje kaznenog djela, sud je utvrdio da je optuženik IČ postupao s neizravnom namjerom u smislu članka 28. stavka 3. KZ/11., odnosno da je bio svjestan mogućnosti da svojim postupanjem teško tjelesno ozlijedi oštećenu TČ te je na takvu posljedicu pristao. Naime, optuženik je tijekom sukoba s oštećenicom, do kojeg je došlo zbog ranije narušenih obiteljskih odnosa i nesuglasica oko imovine, oštećenicu udario šakom u predjelu lica i nosa, a potom ju primio za kosu i nekoliko puta počupao, uslijed čega je pala na pod. Prema ocjeni suda, optuženik je, imajući u vidu način svojeg postupanja, osobito zadavanje udarca šakom u područje lica i nosa kao osjetljivog dijela tijela te naknadno višekratno povlačenje oštećenice za kosu koje je dovelo do njezina pada, bio svjestan da takvim radnjama može prouzročiti ne samo tjelesnu ozljedu nego i tešku tjelesnu ozljedu. Unatoč svijesti o mogućnosti nastupanja takve posljedice, optuženik je poduzeo navedene radnje, čime je pokazao da pristaje i na mogućnost teškog tjelesnog ozljeđivanja oštećenice. Pritom okolnost da je, prema zaključku kombiniranog sudskomedicinskog i radiološkog vještačenja, višeiverni prijelom nosnih kostiju s pomakom ulomaka zbog prethodno oštećenih nosnih kostiju mogao nastati i djelovanjem sile slabog intenziteta ne dovodi u pitanje postojanje neizravne namjere, budući da za njezino ostvarenje nije potrebno da je optuženik bio svjestan točne vrste i opsega ozljede koja će nastupiti, već mogućnosti nastanka teške tjelesne ozljede, na što je pristao. Takav zaključak sud izvodi iz ukupnosti njegova postupanja, načina zadavanja udarca, dijela tijela prema kojem je udarac bio usmjeren te daljnjeg fizičkog postupanja prema oštećenici. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je optuženik postupao s neizravnom namjerom jer je bio svjestan mogućnosti nastupanja teške tjelesne ozljede kao posljedice svojeg postupanja te je na njezino nastupanje pristao, čime je ostvareno i subjektivno obilježje kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavaka 1. i 2. KZ/11.

43. Svijest o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženog IČ, zbog čega je sud utvrdio da je optuženik upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja jednog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. I 2. KZ/11. na štetu TČ, koja je sestra optuženika, dakle, član obitelji, a time i bliska osoba, pa je ispunjeno i navedeno obilježje sukladno članku 87. stavku 9. KZ/11.

44. Obrana optuženog IČ prihvaćena je u dijelu u kojem je opisao prethodne obiteljske nesuglasice oko imovine i skrbi o roditeljima te verbalni sukob koji je prethodio događaju, budući da su te okolnosti potvrđene i drugim iskazima svjedoka, i to oštećenice, GČ, CČ, ĆČ, DČ te SČ. Prihvaćeni su i njegovi navodi o ranijim operacijama nosa oštećene, što proizlazi iz medicinske dokumentacije. Međutim, nije prihvaćena njegova obrana da oštećenicu nije udario, vukao za kosu niti oborio na pod, budući da je takva obrana protivna iskazu oštećenice, koji je u bitnim dijelovima potvrđen iskazima drugih svjedoka, kao i rezultatima kombiniranog sudskomedicinsko radiološkog vještačenja o mehanizmu nastanka ozljeda. Osim toga, i njegov sin GČ te supruga CČ potvrdili su da je oštećenici zadao udarac, iako su ga opisali kao šamar, kako bi umanjili njegovu kaznenopravnu odgovornost, dok njegova majka, svjedokinja RČ, iako je rekla da je vidjela šamar, događaj je pratila kroz prozor, pa je moguće da nije dobro vidjela. Nije prihvaćena ni njegova tvrdnja da je ozljeda nosa oštećenice posljedica ranijeg zdravstvenog stanja, budući da je kombiniranim vještačenjem utvrđeno postojanje svježeg prijeloma nastalog djelovanjem tupe sile, dok su ranije operacije bile odlučne za intenzitet sile potreban za nastanak ozljede , o čemu je detaljno iskazivao vještak.

45. Iskaz oštećene TČ prihvaćen je kao logičan, životan i vjerodostojan u bitnom dijelu u kojem je opisala da ju je optuženik udario šakom u desnu stranu lica i nosa, potom uhvatio za kosu i povukao, zbog čega je pala na pod. Njezin iskaz u tom je dijelu suglasan s iskazima drugih svjedoka, osobito DČ, SČ i ĆČ u pogledu povlačenja za kosu i pada, dok je mehanizam nastanka utvrđenih ozljeda potvrđen sudskomedicinskim i kombiniranim radiološkim vještačenjem. Sud je prihvatio njezin iskaz i u dijelu u kojem je izričito navela da ju je optuženik udario šakom u lice i nos, iako su svjedoci GČ, CČ GČ i DČ udarac opisivali kao šamar, budući da je sudskomedicinski vještak naveo da se ozljede utvrđene lokalizacije i karakteristika u pravilu viđaju nastale udarcem šakom. Pritom je sud imao u vidu i očitovanje vještaka da se samo na temelju ozljede ne može sa sigurnošću utvrditi konkretno sredstvo ozljeđivanja, kao i zaključak kombiniranog vještačenja da je zbog prethodno oštećenih nosnih kostiju takva ozljeda mogla nastati i djelovanjem sile slabog intenziteta, što samo po sebi ne isključuje mogućnost nastanka ozljede udarcem šakom. Prihvaćen je i njezin opis zadobivenih ozljeda, budući da je medicinskom dokumentacijom utvrđen svježi višeiverni prijelom nosnih kostiju s pomakom ulomaka te druge ozljede. U odnosu na udaranje nogama od strane optuženika, njezin iskaz cijenjen je kao posredno saznanje jer je sama navela da te udarce nije vidjela, pri čemu su takvo postupanje neposredno opisale svjedokinja DČ i SČ.

46. Iskaz svjedoka GČ prihvaćen je u dijelu u kojem je potvrdio raniji verbalni sukob i činjenicu da je njegov otac oštećenici zadao udarac, koji je svjedok opisao kao šamar. Međutim, sud nije prihvatio njegov iskaz u dijelu u kojem je način zadavanja udarca opisao kao šamar ograničivši ga na samo jedan šamar, budući da su oštećenica, te svjedokinje DČ, SČ i ĆČ opisale i povlačenje za kosu te obaranje na pod, dok su utvrđene ozljede i njihov mehanizam nastanka potvrdili vjerodostojnost iskaza oštećen ice. Njegovi navodi o prethodnom napadu oštećenice na njega nisu odlučni za počinjenje ovog kaznenog djela od strane optuženika.

47. Iskaz svjedokinje CČ prihvaćen je u dijelu u kojem je opisala raniji verbalni sukob te potvrdila da je njezin suprug oštećenici zadao udarac, koji je opisala kao šamar. Međutim, nije prihvaćen u dijelu u kojem je način zadavanja udarca opisala kao „bratsku šamarčinu“, kao i da je nakon šamara ostala stajati te da optuženik prema njoj nije poduzimao daljnje fizičke radnje, budući da je takav opis protivan vjerodostojnom iskazu oštećenice, potkrijepljenom iskazima svjedokinje DČ, SČ i ĆČ te nalazima vještačenja o mehanizmu nastanka ozljeda. Njezino opisivanje udarca kao „bratske šamarčine“ je po ocjeni ovog suda samo neuspješni pokušaj ublažavanja optuženikove kaznene odgovornosti.

48. Iskaz svjedoka ZČ prihvaćen je kao logičan, životan i vjerodostojan u dijelu u kojem je opisao da je zbog galame došao do kuće te ispred nje zatekao OČ i SČ, pri čemu se OČ držala za lice, a SČ ju je držala pod ruku. Njegov iskaz vjerodostojan je jer je opisivao ono što je osobno opažao, ne iznoseći tvrdnje o samom fizičkom sukobu kojem nije prisustvovao.

49. Iskaz svjedokinje SČ prihvaćen je kao logičan, životan i vjerodostojan u bitnom dijelu u kojem je opisala da je optuženik oštećenicu uhvatio za kosu, oborio na pod te je udarao šakama i nogama, budući da je njezin iskaz sukladan s iskazom oštećenice i drugih svjedoka DČ i ĆČ u odlučnim dijelovima, a opisani mehanizmi ozljeđivanja odgovaraju nalazima sudskomedicinskog vještačenja. Posebno je važno što je svjedokinja jasno razlikovala ono što je vidjela, navodeći da nije vidjela udarac šakom dok je OČ stajala, nego je udaranje šakama po licu opisala dok se oštećenica nalazila na podu, što pridonosi vjerodostojnosti njezina iskaza. Navedeno ne dovodi u pitanje prihvaćanje iskaza oštećen ice da ju je optuženik udario šakom u lice i nos dok je stajala, budući da svjedokinja SČ nije tvrdila da takvog udarca nije bilo, već da ga ona nije neposredno vidjela, dok opis oštećen ice nalazi uporište u nalazu sudskomedicinskog vještaka prema kojem se takve ozljede u pravilu viđaju kod udarca šakom.

50. Iskaz svjedokinje DČ prihvaćen je u bitnom dijelu u kojem je opisala da je optuženik OČ uhvatio za kosu, oborio na pod i udarao nogama, budući da je taj dio njezina iskaza suglasan s iskazima oštećen ice i svjedokinje SČ, a opisani način ozljeđivanja odgovara mehanizmima koje je sudskomedicinski vještak ocijenio mogućima. Prihvaćen je i njezin iskaz u dijelu u kojem potvrđuje da je optuženik oštećenici zadao udarac, premda ga je opisala kao šamar. Međutim, nije prihvaćen njezin navod da je svjedok GČ više puta udarao oštećenicu bocom, budući da je to izričito osporila sama oštećen ica, dok su svjedokinja ĆČ i SČ opisale bacanje boce prema MČ. Njezina nesigurnost u pogledu redoslijeda pojedinih udaraca i činjenica da je dio događaja promatrala kroz prozor nisu dovele u pitanje vjerodostojnost bitnog dijela njezina iskaza koji je potvrđen drugim dokazima.

51. Materijalna dokumentacija u spisu predmeta je prihvaćena kao istinita i vjerodostojna, s obzirom na to da nije ničim dovedena u sumnju.

52. Sudskomedicinsko te njegove dopune kao i kombinirano sudskomedicinsko radiološko vještačenje sud je u cijelosti prihvatio jer su dani jasno i koncizno, u skladu s pravilima struke i iskustva te od strane osoba nezainteresiranih za ishod kaznenog postupka, a zajedno sa medicinskom dokumentacijom čini jednu cjelinu.

53. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženika ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

53.1. Kao olakotne okolnosti na strani optuženika sud je cijenio činjenicu da se radi o kazneno neosuđivanoj osobi, te prekršajno nekažnjavanoj osobi, koji nije dolazila ranije u sukob sa zakonom, kao i korektno držanje pred sudom. Ujedno se radi o osobi težeg zdravstvenog stanja, o čemu je isti priložio medicinsku dokumentaciju, kao i roditelju četvero djece, od kojih jedno dijete ima cerebralnu paralizu, a o kojem je dužan skrbiti, kao i da ima teže bolesne roditelje, o kojima je također dužan skrbiti.

53.2. Posebno otegotnih okolnosti sud nije našao.

54. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zaprijećenu kaznu za kazneno djelo iz članka 118. stavka 1. I 2 KZ/11, u trajanju od tri godine do osam godina.

54.1. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, našao da u konkretnom slučaju postoje naročito olakotne okolnosti, uz izostanak otegotnih okolnosti, pa je optuženog IČ uz primjenu odredbi o ublažavanju i to članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11. osudio zbog počinjenog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. i 2. KZ/11. na temelju članka 118. stavka 2. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, time da tu kaznu zatvora nije potrebno neposredno izvršiti, slijedom čega je sud optuženiku izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

54.2. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja.

54.3. Stoga, odlučujući o duljini vremena provjeravanja, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženika, ali i okolnosti vezane uz sama djela i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženika da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je vrijeme provjeravanja od pet godina, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako u tom vremenu optuženik ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom vremenu provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istom će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti. Ujedno će optuženik doći u priliku pokazati je li se shvatio ozbiljnost i nedopuštenost ovakvog načina postupanja.

55. Na temelju članka 54. KZ/11., optuženom IČ je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode od 15. travnja 2024. u 23,00 sati pa do 17. travnja 2024. u 10,49 sati.

56. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optuženom IČ je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, dužan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08. i to troškove pisanog sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 315,00 eura, troškove usmenog sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 114,19 eura, troškove pisanog sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 393,75 eura, troškove usmenog sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 114,19 eura, troškove pisanog kombiniranog sudskomedicinsko radiološkog vještačenja u iznosu od 543,18 eura, kao i troškove usmenog sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 114,19 eura te troškove usmenog radiološkog vještačenja u iznosu od 50,00 eura, kao i troškove u paušalnom iznosu od 50,00 eura, a koje je troškove dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Naime, prilikom donošenja odluke o troškovima postupka sud je vodio računa da optuženik ostvaruje određene mjesečne prihode, jer je zaposlen (time da je sada na bolovanju), slijedom čega je ocjena suda da ovim iznosom neće biti dovedena u pitanje njegova osnovna životna egzistencija , niti osoba koje je dužan uzdržavati.

57. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 16. rujna 2026.

S u d a c:

Maja Ivanović

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu na broj KO-DO-990/2024.

2. Optuženi IČ

3. Branitelj, odvjetnik Josip Reljić

4. Oštećenica TČ - nakon pravomoćnosti.