Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51 000 Rijeka
Poslovni broj: Povrv-421/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Robertu Mihelju, prema nacrtu višeg sudskog savjetnika Gorana Maršića, u pravnoj stvari tužitelja KD Čistoća d.o.o., Rijeka, Dolac 14, OIB: 06531901714, zastupanog po punomoćnicima iz OD Vukić & Partneri, odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženika LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 09. srpnja 2026. temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a) po objavi 16. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marina Belavića iz Rijeke, posl.br. Ovrv-18013/2024 od 03. listopada 2024. u dijelu kojem je naloženo tuženiku LE, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju KD Čistoća d.o.o., OIB: 06531901714, isplati iznos od 32,96 EUR (trideset dva eura i devedeset šest centa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 8,24 EUR od 26. listopada 2023.
- na iznos od 8,24 EUR od 28. studenog 2023.
- na iznos od 8,24 EUR od 26. ožujka 2024.
- na iznos od 8,24 EUR od 26. travnja 2024.
po stopi koja se do 31. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Ukida se u preostalom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marina Belavića iz Rijeke, posl.br. Ovrv- 18013/2024 od 03. listopada 2024. u dijelu kojem je naloženo tuženiku LE, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju KD Čistoća d.o.o., OIB: 06531901714, naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR (dvadeset pet eura i nula centa).
III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog postupka u visini od 180,00 EUR (sto osamdeset eura i nula centa), u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak protiv ovršenika, ovdje tuženika, podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 13. rujna 2024. radi naplate novčanog iznosa od 32,96 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, temeljem čega je javni bilježnik Marin Belavić donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod posl.br. Ovrv-18013/2024 od 03. listopada 2024.
2. U odnosu na doneseno rješenje tuženik je pravodobno podnio prigovor u bitnom navodeći kako je rješenje protupravno, da nikad nije zaprimio obavijest javnog bilježnika, da osporava potpise prijedloga za ovrhu kao i javnog bilježnika budući se radi o digitalnom potpisu a ne elektroničkom. Ističe prigovor zastare, te da između stranaka ne postoji ugovorni odnos.
3. Obzirom na podnesen prigovor tuženika, Općinski sud u Rijeci je 03. studenog 2025. rješenjem posl.br. Povrv-421/2025-3 stavio izvan snage predmetno rješenje, te se postupak nastavio voditi kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
4. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka navodi kako je Sukladno Zakonu o gospodarenju otpadom (NN 84/21), Grad Kastav, Odlukom o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području grada [adresa] (Sl. novine Grada Kastva br.3/22) uredio način pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području grada. Davatelj usluge na području Grada Kastva je tužitelj. Obveze korisnika usluge određene su člankom 8. predmetne Odluke. Tuženik je i osobno preuzeo spremnik za miješani komunalni otpad. Predlaže održavanje na snazi platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi uz naknadu troška postupka.
5. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaze uvidom u spis posl.br. Ovrv-18013/2024, izdane račune (list 33-36 spisa), Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada za korisnike kategorije kućanstvo (list 37-39 spisa), Dodatak izjavi o načinu korištenja javne usluge od 27. srpnja 2020. (list 40 spisa), radni nalog oznake: 2653 (list 41 spisa) te izvadak iz zemljišne knjige (list 42-45 spisa)
6. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Nije sporno da su tuženiku izdani predmetni računi za komunalne usluge za nekretninu koja se nalazi na adresi [adresa], niti je sporno da je tuženik suvlasnik stana A u prizemlju koji se sastoji od dnevnog boravka i kuhinje, kupaonice, dvije sobe te hodnika, ukupne površine 48,36m2, Suvlasnički dio: 12/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), u 1/2 suvlasničkog dijela etaže. Također nije sporno da je kao prethodni korisnik usluge bila evidentirana pok. AE, a nakon njene smrti tuženik.
8. Sporna je obveza tuženika na podmirenje utuženog iznosa imajući u vidu da tuženik navodi kako nije u obvezi podmiriti utuženi iznos budući osporava izvadak iz poslovnih knjiga te navodi kako isti nije u obveznom odnosu sa tužiteljem.
9. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave kao i cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim materijalnim dokazima.
10. Sukladno članku 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je sukladno čl. 65. st. 1. ZOO-a vjerovnik na temelju obveze ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.
11. Sukladno čl. 70. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne Novine“ br. 84/21, 142/23, dalje: ZGO) propisano je kako je korisnik javne usluge na području pružanja usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine, dok je stavkom 4. toč. 1. propisano da je korisnik usluge dužan koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge, na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika. Tuženik u svom prigovoru nije osporavao da isti ne bi koristio usluge tužitelja niti je osporavao preuzimanje spremnika za miješani komunalni otpad.
12. Odredbom članka 5. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području grada [adresa] („Službene Novine Grada Kastva“ br. 3/22, dalje: Odluke) propisano je kako je korisnik osoba koju nekretninu koristi trajno ili povremeno, u svrhu stanovanja (vlasnici stanova, kuća, nekretnina za odmor), pa se stoga tuženik ima smatrati korisnikom predmetne nekretnine uslijed čega je nastala njegova obveza na podmirenje utuženog iznosa, budući je isti korisnik javne usluge prikupljanja komunalnog otpada. Također je potrebno istaknuti kako je javna usluga ona koja se pruža korisnicima na temelju zakonskih odredbi i lokalnih odluka, a u konkretnom slučaju odnosi se na uslugu prikupljanja komunalnog otpada koju je dužan plaćati vlasnik odnosno suvlasnik nekretnine.
13. Drugim riječima, uslugu pružanja komunalnog otpada korisnik je dužan podmirivati ukoliko je davatelj takve usluge ispunio svoju obvezu omogućavanja korištenja takve usluge, što je tužitelj u konkretnom slučaju ispunio na način da je istome omogućio korištenje spremnika za navedeno obračunsko mjesto, pri čemu se ponovo napominje kako tuženik nije osporavao korištenje spremnika za miješani komunalni otpad. Nastavno na navedeno, to je razvidna obveza tuženika na podmirenje iznosa po izdanim računima koji se odnose na obvezu prikupljanja komunalnog otpada, a čiju visinu tuženik također nije osporavao.
14. U odnosu na prigovor zastare ovaj sud je stava kako isti nije osnovan. Naime, sukladno čl. 232. st. 1. toč. 1. ZOO-a tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva zastarijevaju za jednu godinu. Najstariji račun dospijeva na naplatu 25. listopada 2023., a budući je prijedlog za ovrhu podnesen 13. rujna 2024. zastara u konkretnom slučaju nije nastupila.
15. Navod tuženik da isti ne bi bio u obveznom odnosu sa tužiteljem nije osnovan imajući u vidu da njegova obveza proizlazi iz ZGO-a i Odluke budući je isti evidentiran kao korisnik usluge sakupljanja komunalnog otpada. Preostale navode tuženika ovaj sud također cijeni neosnovanima.
16. Imajući u vidu činjenicu da je tuženiku omogućeno korištenje spremnika za miješani komunalni otpad, te imajući u vidu da je u postupku utvrđena obveza podmirenja računa izdanih po osnovi pruženih usluga prikupljanja komunalnog otpada, to je razvidna obveza tuženika na podmirenje utuženog iznosa, pa je slijedom navedenog trebalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude i održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marina Belavića iz Rijeke, posl.br. Ovrv-18013/2024 od 03. listopada 2024. u dijelu kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 32,96 EUR.
17. U skladu sa Zaključkom donesenim na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka. Stoga je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a trebalo ukinuti rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti iznos od 25,00 EUR na ime ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, i odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.
18. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tužitelju priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne Novine“ br. 118/18, 51/23) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika („Narodne Novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23, 107/25, dalje: Tarifa)
19. Trošak parničnog postupka tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćnicima, čiji je trošak sukladan Tarifi, uvećan za sudske pristojbe na presudu u iznosu od 30,00 EUR, te iznos PDV-a. Glede troškova tužitelja u odnosu na radnje njegovog punomoćnika, ono se odnosi na jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 9. Tarife zajedno sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 25,00 EUR, te ovršni trošak u visini od 25,00 EUR.
20. Nije prihvaćen preostali dio troška tužitelja iznad traženog budući je isti neosnovan.
21. Budući je tužitelj uspio sa tužbenim zahtjevom, odnosno imajući u vidu Zaključak donesen na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda od 2. lipnja 2017. temeljem kojeg ovršni trošak nije moguće održati na snazi u platnom nalogu, te da se isto obračunava zajedno sa ostalim troškovima parničnog postupka, to je tuženik sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan tužitelju isplatiti parnični trošak u visini od 180,00 EUR, pa je stoga sud odlučio kao u točki III. izreke ove presude.
22. Obzirom tužitelj nije zatražio kamate na parnične troškove to sud iste nije dosudio, a sve sukladno čl. 2. ZPP-a.
23. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.
U Rijeci, 16. rujna 2026.
Sudac:
Robert Mihelj
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.
Žalba se može podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga ZPP- a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a
DNA:
- pun. tužitelja
- tuženik
Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik:
Goran Maršić
poziv tužitelju na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 30,00
EUR.
